Sindrom iritabilnog kolona (IBS)

[SusieTheDevil]

Rekla bih nešto što sam primijetila...

Svima nama su rekli da nam je to došlo od stresa. Znači taj se stres nakupljao i kod nas je to utjecalo tako da se odrazilo na naša crijeva.

Budući da smo svi pod stresom-to znači da smo u situacijama koje ne možemo kontrolirati (da možemo ne bi bile stresne) i to je naš problem-što smo izgubili kontrolu. I budući da je to takav sindrom koji se ne može kontrolirati (ne možemo birati kad će nas potjerati u wc ili kad će nam kruljiti crijeva i sl.) to nas samo još više baca u depru i živcira.

Znam po sebi-što sam se više opterećivala time i razmišljala o tome kad će me i gdje zaboliti stomak ili potjerati u wc,to me više to patilo.

Sve dok jednog dana nisam odlučila "odrasti" i uzeti stvar u svoje ruke.
Ne dopustiti da sindrom vlada mnome,nego ja njime.

Uzela sam kontrolu u svoje ruke i kao što sam navela sve svoje taktike-time sam se služila. Nije bilo jednostavno,ali sam naposlijetku uspjela.

Ima lijek za ovo;a to je da raščistimo stvari u svojoj glavi-SAMI SA SOBOM. Najbitnije od svega-POMIRITI SE S TIME I NAUČITI ŽIVJETI S TIM. Jer ako ne uspostavimo rutinu zbog koje se osjećamo sigurno,teško ćemo se nositi s time. Tako meni paket maramica i linex u torbi omogućavaju život lakšim.

Ne možemo se boriti protiv toga. Sve nas je to zadesilo i što sad možemo!? Naučiti živjeti s tim i ništa drugo...

I naravno nadati se da će jednog dana pronaći kakav lijek za to...

To je moje viđenje svega,sad ne znam da li se slažete sa mnom...

[crvenooka]

SusieTheDevil kaže:

Jednom sam pilla LEPICOL-to je nešto na prirodnoj bazi. Malo je bljutavo,ali pila sam to mjesec dana i ja se preporodila,ono-totalno mi se crijeva oporavila. i onda sam to prestala piti pa se sve vratilo na staro i onda kad sam se ponovo vratila na to-više nije pomagalo

ja sam isto pila lepicol.
bilo mi je bolje neka 3 tjedna, onda mi se ponovno dogodilo sranje (uhvatilo me u nezgodno vrijeme, na nezgodnom mjestu), pa sam i u to posumnjala.
ne znam da li je kod mene stvar u placebo efektu, jer dok sam pila postala sam puno samopouzdanija, no kako nije potrajalo prestala sam vjerovat da ce me to izlijeciti.

inace sam prije nekih mjesec dana pocela ponovno to piti, no uz sve sto mi se dogadja trenutno u zivotu, prestala sam i odlucila obaviti pretrage i onda vidjeti na cemu sam i sta da radim.

evo link ako nekoga zanima, mislim da se moze nabaviti u svim ljekarnama.
Lepicol

Kao zadnje riješenje su mi rekli da je kolonoskopija. To sam odgađala stvarno kao zadnju soluciju. Užasno sam se bojala. Ali grčevi su postali neizdrživi,totalno mi sjebali društveni život i onda sam se odlučila na to. Obavila sam to i nakon toga sam kao nova osoba. Ne znam na koju foru mi je to pomoglo,ali grčevi i bolovi su se smanjili za 90% a i kakanje mi se sredilo... Ponekad kad sam u panici,uhvati me grč u stomaku,ali bol je neusporedivo blaža spram one koju sam osjećala prije kolonoskopije.

ne kuzim kak ti je pretraga uspjela pomoci, ali drago mi je da je.
ja cu uskoro kod gastroenterologa, pa ocekujem da ce mi reci da i to moram obaviti. ne bojim se, iako sam procitala kakva je pretraga i sto mogu ocekivati.
ja bih samo da ovo prestane i da napokon pocnem normalno zivjeti.

SusieTheDevil kaže:

Ima lijek za ovo;a to je da raščistimo stvari u svojoj glavi-SAMI SA SOBOM. Najbitnije od svega-POMIRITI SE S TIME I NAUČITI ŽIVJETI S TIM. Jer ako ne uspostavimo rutinu zbog koje se osjećamo sigurno,teško ćemo se nositi s time. Tako meni paket maramica i linex u torbi omogućavaju život lakšim.

Ne možemo se boriti protiv toga. Sve nas je to zadesilo i što sad možemo!? Naučiti živjeti s tim i ništa drugo...

I naravno nadati se da će jednog dana pronaći kakav lijek za to...

To je moje viđenje svega,sad ne znam da li se slažete sa mnom...

I cijeli ovaj tvoj post potpisujem.

[SusieTheDevil]

Stvarno ne znam na koju foru mi je kolonskopija pomogla... Ali je. dan prije nje nisam smjela ništa jesti i cijeli dan sam čistila crijeva dok nisu ostala poootpuno prazna,pa ja vjerujem da ima neke veze i s tim. Kao-očistila sam crijeva od svih sranja

crvenooka,može biti da na tebe utječe taj placebo efekt jer naposljetku-sve je to u našoj glavi (bar nam tako kažu!)

[Glavna u raji]

Slucajno guglam veceras i naletim na ovu temu i ovaj forum,pa imam potrebu da napisem svoju pricu......
Iscitala sam sve stranice i po prvi put vidim da ima ljudi sa puno gorim simptomima od mene ,pa mozda nesto i pomogne.
Elem,imam 20 godina ,od kad znam za sebe uvijek sam "stomacno prozivljavala" sve te situacije kada bi se nasli u neugodnosti,izgubili kontrolu i sl.Srecom nisam imala potrebe da se lijecim nekim lijekovima,za mene je dovoljan placebo efekat imao nanin caj gdje god bi krenula,naravno 1-2 odlaska u wc prije izlaska iz kuce.Kada bi izasla iz kuce nastojala bi ne jesti vani,izuzev slatkisa jer sam se vodila onom -slatkisi zatvaraju.....vremenom sam uvidjala da je to bas psihicko stanje i napravila neku klasifikaciju situacija kada bi me zabolio stomak(stomak bi me jako i neodredjeno bolio,nagon za wc-om nije uvijek ali jako cesto prisutan,poblijedila bi,oblio bi me hladan znoj,sva bi se grcila i tresla).To su bile situacije:
-kada ne znam sta me ocekuje,neizvjesnost....pred neki put-exkurzija Spanija,sve je bilo ok dok traje ona euforija polaska,kad sam postala svjesna da idem u nepoznato,te da ne mogu u svako doba napustiti autobus nastao je picvajz,onako na sjedistu sam se tresla pod dekicom i presavijala od bolova-prvi put u zivotu sam popila onoliko tableta,ni sama ne znam za sto su bile.....ostatak puta i exkurzija -milina,izivila se maximalno,trka,litri alkohola,shoping.......za tih 10 dana nije me niti jednom zabolio stomak-zasto? Vec sam prezivjela najgore i stalno sam to sebi ponavljala dok vise nisam zaboravila na sve
-imam fobiju od nemogucnosti odlaska sa nekog mjesta u bilo koje vrijeme,neko je spominjao tramvaj,za mene je to bilo kriticno razdoblje srednje skole,onih 45 minuta koliko traje cas....ponekad su bile prave borbe,a to sam prevazilazila na nacin da sam formirala neki gard "ja mogu ustati i otici kad pozelim"sto sam pocesto i radila,uvijek galamdjija,svadjalica,dezurni problem s morem neopravdanih casova kojem su tolerisali dosta toga zbog odlicnog uspjeha(ja mislim da sam fenomen u historiji skole kojem su poklonili vladanje 2 da bi imala odlican uspjeh),pa je taj moj "strah" ostao neprimijecen.
-od kakO je fax poceo,puno je bolje,ne dolazim bas na predavanja,samo na ispite,ali imam onaj lijepi osjecaj da mogu otici kad pozelim i to uveliko pomaze,2-3 odlaska u wc prije ispita obicno budu dovoljna ,ali pazim da ne padnem 3 puta nikad,jer ne znam kako bi pred komisiju,tu bas ne mogu otici a i moras cekati......cekanje izaziva jaku nervozu i odmah osjetim bol u stomaku...a inace na ispite svjesno kasnim,da moram trcati i odmah sjedati da radim jer tako nemam vremena razmisljati.
-Ne znam kako je kod vas,ali meni je ovo razvilo neki poprilicno agresivan odbrambeni stav u komunikaciji sa ljudima,pa sam pocesto nabusiti kavgadjija i ne dozvoljavam bas ljudima da mi se priblize puno,sa momkom sam vec opustenija,dugo smo skupa i dobro se poznajemo,pa mi bas svadje sa njim okrenu zeludac za 180 stepeni
-Na porodicne frke sam se istrenirala,nazalost-udaljavanjem(psihickim),drugacije nije moglo.

Ne ometa me toliko u zivotu,radim sve sto pozelim,poprilicno sam i sportski aktivna ,slikam,sviram,izlazim,jedem,pijem.......ali uvijek postoje ta razdoblja,nekad je bolje nekad je gore......nakon skoro godinu i pol bez simptoma,opet je tu,bolest,stres sa svih strana i grozna porodicna situacija su se sastavili........nisam 10 dana izlazila iz wc-a,sad vec 4 dana ne mogu u wc,izbaci mi herpes,candidu.......i tako guglam

Racionalizujem stvari poprilicno,pa je lakse,i imam svoje male cake kao i vecina vas-hinjavo navodim raju u kafice za koje znam da imaju pristojne hale,vlazne i mokre maramice u torbi,tablete za bolove i proljev u djepu iako nikada nisam zaista uzela niti jednu,50KM uvijek u novcaniku-za taxi koliko god da sam daleko od kuce ,puna baterija na mobu,jedem tek pred kraj izlaska . Dajem samoj sebi psihicku terapiji i znam da ce biti bolje -jer ipak je sve do moje glave

[LADY lala]

Joj, meni je tako bilo na maturalcu, svi loču i zabavljaju se a mene peru grčevi i mislim si kaj mi je to trebalo!
Ja sam 100% uvjerena da je kod nas najbitnija psihološka pomoć jer kako si rekla napravili smo u glavi klasifikaciju situacija što ja na sebi najbolje primjetim. Kad idem na cugu s društvom u kafić koji je 5 m od mog ulaza mogu sjediti cijeli dan a da ne osjetim ništa, čim krenem na posao do kojeg mi treba cca 45 min počnem osjećati grčeve i sjedim 2-3 puta na zahodu...isto kao i ti, uvijek kod sebe imam paket maramica i novce za taxi..jednom su mi dobro došli
U stresnim situacijama, a ja sam si napravila u glavi da mi je sve stresno, mantram da u bilo kojem trenutku mogu otići i to nekad pomogne nekad ne.
Jel netko pio Prolife?

[crvenooka]

@ glavna u raji

svaki put kad netko nest napise na ovoj temi ja samo kimam glavom i mislim si: ooo da, to je to

prica o maturalcu me podsjetila na moja srednjoskolska putovanja- tada nije bio tako jako izrazen ovaj problem, ali recimo znam da nisam nista htjela piti (maturalac, a svi piju, a ja trijezna ) i sto je najbolje- nicega se ne sjecam ko da sam ja bila ta koja je naroljana cijelo vrijeme
ono cega se sjecam je da gdje god bili i gdje god stali, trebala ja ici na wc ili ne, isla sam. psihicke stabilnosti radi.

cekanje izaziva jaku nervozu i odmah osjetim bol u stomaku...a inace na ispite svjesno kasnim,da moram trcati i odmah sjedati da radim jer tako nemam vremena razmisljati.

to je to
ja ne znam da li mi takva sabotaza odmaze ili pomaze.
jer kad kasnim onda sam jos nervoznija i sve je intenziviranije, a opet nekako kao da si ne dam izbora i moram to napravit i gotovo.

super je kak si kompliciramo zivot.
meni svi frendovi govore da me se ni ne sjecaju kak je to kad sam ja neopterecena i da previse analiziram (ali sve, uvijek).

tako da da- smatram da je 90% problema u glavi.

kao sto su svi rekli imamo te neke mehanizme pripreme: nikad bez maramica, bez para bar da si mogu platit cugu u slucaju da upadnem u neki kafic, jedemo tek kad smatramo da smo na sigurnom...

previse ulazemo u saniranje posljedica, a da se uzroka problema - gotovo bojimo vjerojatno nam se teze suociti.
ne znam.

@ LADY lala

i tvoj post mogu cijeli potpisat
nisam pila prolife.
sta nije to netko spominjao na prijasnjoj stranici?

edit: 2cool, pise da mu je bilo bolje

[Glavna u raji]

Pozz ljudi......zasto jednostavno kad moze komplikovano
Taman mozemo stranku osnovat s krilaticom-bilo kuda,wc svuda

Nakon danasnje krize,bas sam se sjetila ovoga i koliko toliko uspjela dovesti sebe u normalno stanje.Scenario iz horor filma -sjedam u kafic koji mi je 10 m od zgrade,narucujem caj od nane kad momak javlja da se zadrzao i da dolazi za 15 minuta,odmah mi se izostrilo u glavi -nisam ponijela novcanik,samo kljuceve od kuce,onako u trenerci,nigdje maramica ,a u toj rupi od kafica se vrata od wc-a ne mogu zatvorit .....podizem casu da je prinesem ustima i toliko mi se ruke tresu i znoje da je vracam na sto,bilo me stid da ko primijeti
Onda sam kombinovala autosugestiju sa tehnikama disanja-mislim da bi smo to svi sa ovim problemom trebali dobro izucit..jer meni pomazu ..i prezivjela tih 15 minuta bez napada bola u stomaku Cim se pojavi osoba koju cekas,ili pocne bilo sta sto cekas,sve je ko rukom odneseno.........

Pijem ovih dana i ove LGG jogurte,pa ne znam da li je autosugestija al fino djeluju na stomak

[crvenooka]

Glavna u raji kaže:

Pozz ljudi......zasto jednostavno kad moze komplikovano
Taman mozemo stranku osnovat s krilaticom-bilo kuda,wc svuda

Nakon danasnje krize,bas sam se sjetila ovoga i koliko toliko uspjela dovesti sebe u normalno stanje.Scenario iz horor filma ...

to je to

osim tehnike disanja ja se nekad znam zabavit oduzimanjem broja 7
tipa, zadam si, recimo, broj 7843
pa manje 7 je 7836 (evo i sad mi je trebalo nest vremena dok izracunam )
pa manje 7 je...

skuzili ste princip
nije da se uzdam u to (jer i dalje budem bolno svjesna moguceg scenarija), no ako nista drugo bar ce mi krenuti matematika

za ovo sam cula inace da se kao tehnika smirivanja preporucuje panicarima

[Glavna u raji]

Uh....ja i dan danas brojim na prste
Jedan psiholog mi je jednom pricao nesto o obicnom listu papira i olovci u takvim situacijama ......nesto kao oni glupi testovi iz casopisa-sta tvoje zvrljotine pokraj telefona govore o tebi,a princip je rjesavanje unutarnjeg konflikta sa samim sobom-crtas nesto kao strip,zvrljotinu sebe i onaj oblacic iznad glave sta ti se desava ........dalje crtas kao pricu,kako god ti hoces....a samo je jedno pravilo-kraj mora biti oslobodjenje od bola,stresa......na kraju ono sto pogledas,jeste nacin na koji se nosis sa situacijom.......Zanimljivo,ali meni izgleda kao nesto primjenjivo samo u kontoliranim uslovima.......

Da li je neko probao sa cajevima i sta je mijesao?

[LADY lala]

ja bih nacrtala zahodsku skoljku )

[SusieTheDevil]

mene kad počnu hvatat grčevi uhvati napadaj panike! počnem se preznojavati,problijedim,paničarim,odjednom me počne gušiti odjeća na meni i slično... i u tom trenu mi mozak ne funkcionira,nema šanse da išta brojim ili crtkam i slično. jedino što mi nekad pomogne je brzo disanje (onako ko kad na filmovima uče trudnice ) i onda mi se kao smanje bolovi...

[crvenooka]

jooooooooooj luda sam

scena od jucer:
imam predavanje koje se ne odrzava na faksu, nego negdje dalje.
taj dio grada mi je poznat, uopce nije daleko, tramvajem dvije stanice dalje nego sto inace idem, ali ono, prvi put idem tamo.
i dok cekam tramvaj skuzim da bih mogla na wc (a dok sam bila doma nit me teralo ni nist). ali ok, sta pa imam svega 5 stanica do tamo. na 3. stanici ja skuzim da ustvari na 4. stanici ne mogu nigdje izaci ako me bas jako uhvati (sve stanice prije toga su nekak osigurane sanitarnim cvorom ).

i sto se dogodi- uhvati me. jako.

u zadnji tren odlucujem izaci van, jer sam skuzila da ne bih izdrzala tu jednu stanicu, izadjem van, mahnito gledam kafica nema nigdje , da idem naprijed mi predaleko, prelazim cestu, upadam u neku zgradu od drzavnog znacaja, vidim da na ulazu imaju postavljen onaj detektor za metale il sta vec i znak prekrizenog pistolja kvragu di sam stigla!
okrecem se, izlazim na zrak, odlucujem se vratit na 3. stanicu pjeske i tamo obavit poso
i tak odjednom meni ok (i dalje moram srat, ali bez strasnog pritiska da moram taj tren) i ja setam i dodjem do wc-a, platim, obavim, izadjem i stignem na predavanje sa 20min zakasnjenja.

pretpostavljam da nemoram reci da vrijeme koje sam potrosila dok sam izasla iz tramvaja i dosla do wc-a je bilo puno duze, nego da sam produzila jednu stanicu i stigla do odredista.
eto sta ti je psiha.
danas se ne micem iz stana

kak ste vi danas i ovih dana?

[SusieTheDevil]

@ crvenooka

a jaaaadna... znam taj osjećaj... a nekako je uvijek tupavo kad si u tramu...

Ima jedan super otvoren disko u Đakovu gdje izlazim;mjuza,ljudi,prostor-ma sve je za pet... osim! imaju samo jedan wc!!! disko je velik tako da je taj red pred wcom uvijek dugačak i čekaš po NAJMANJE 20 min... sve moje frendice idu tamo jer ne razmišljaju kakav je wc,a ja... ja šizim... stvarno je sve za pet,ali šta da mene TO uhvati,a ja kao prvo moram čekat 20 min na red i još k tomu OBAVLJATI TO dok mene čeka 7-8 cura... =((((

[LADY lala]

jučer sam se dogovorila s ekipom za zajedničko gledanje filma. sve je bilo 5 dok frend nije javio da kasni! odmah me uhvatila nervoza, oblio hladan znoj, tresavica, i naposljetku sranje! katastrofa
netko je napisao da disanje pomaže, potpisujem to!
danas idem van navečer, držite mi palce

[crvenooka]

@ lady lala

you go girl
lijep provod i sretno veceras svima koji se odluce na izlazak iz svojih stanova i soba. ja ostajem doma citati knjigu

[Glavna u raji]

Ja sam ok skroz.........prosao stresni priod,i evo vec 3-4 dana nikakvih problema........jucer sam se doduse prepala,citavo dan trazila haljinu za vecernji izlazak ,dodjem kuci i nabrzinu jedem neku supu i komadic piletine......da imam vise vremena da se spremam......Kasnije,cujem staru kako govori da joj nesto cudno ova piletina mirise,al valjda je ok.....to mi je bilo dovoljno,odfuram do wc-a 2 puta i van.....Sve super bilo,ostanem do 4-5 ujutru,popilo se piva,ispusila shisha,promijenilo jedno 5 lokacija......bas dobro bilo..........Onda skontam kad sam se probudila danas (oko pola 3 ) da nisam nista jela 24 sata

[filip4]

bok,imam 20 godina i također problem s povećanom želučanom kiselinom.no problem kod mene je što god pojedem u želucu mi 'prokuha' i tjera na wc.to zna biti i 4-5 puta na dan...s ovim se borim već 5 godina.probao sam s mnogim tabletama,kapima,napicima,ali ništa nije pomoglo...prije 3 mjeseca sam napravio gastroskopiju i poceo piti Controloc te sam promijenio drastično prehranu.stanje se malo poboljšalo,ali se nedavno opet vratilo na staro...ako je netko imao sličan problem,a ima rješenje za njega molim da mi pomogne...jer ici na wc po 4-5 puta na dan ja ne smatram zabavnim ni normalnim...student sam,sportaš i nonstop u pokretu,zato tražim bilo kakvu pomoć za ovaj veliki problem...hvala unaprijed

[LADY lala]

kako ste ljudi? nema vas...
ja sam se neki dan otrovala s majonezom, inače pokušavam izbaciti hranu životinjskog podrijetla, znam da je to smrt za moja crijeva ali ne znam što mi je došlo da se nažderem majoneze (sad mi se diže želudac od same pomisli).
baš prije odlaska na posao uhvatili su me grčevi i dobila sam stravičan proljev, 2 dana sam živjela na dvopeku i vodi, pila seldiar i moram priznati da mi je bilo čist fajn. ipak, od tada kao da sam ponovo "šiznula". na posao idem sa grčem, prije odlaska sjedim 2-3 puta na zahodu, slabo jedem, ne usudim se otići negdje dalje nego samo na posao i s posla...
u subotu sam pozvana na vikendicu sa ekipom koja ne zna za moj problem (novo društvo)...želim otići ali bojim se kako će to završiti

[leeloo27]

Ljudi jel netko od vas pio nešto za smirenje a da nije na biljnoj bazi?

[LADY lala]

@leeloo27 mislim da je 2cool probao s nečim što mu odgovara...nađi post ja se ne usudim..