Eutanazija kućnog ljubimca

[onlooker]

Jako mi je žao, drži se

[OOOOOOO]

srecica,pocivao u miru

[navigator one]

Daka 06.10.2000-23.02.2015.

Bila je naša velika radost,sreća i bezuvjetna ljubav...
Nakon ovog iskustva nikada ne bih htjeli propustiti biti uz svoga psa u trenutku kada se rastajemo...


kako je naša Daka živjela, tako je i umrla...uz nas...sretna i spokojna...nemojte to nikada zaboraviti pružiti Vašem psu koji Vas je bezrezervno i bezuvjetno volio...oni to jednostavno zaslužuju....neka utonu u san pored Vas sretni i spokojni....nemojte čekati zadnji trenutak za tu odluku...poslije bi Vam bilo jako žao...i sami znate da vas Vaš pas ne bi nikada ni u najtežim trenucima napustio tako da nemojte ni Vi njega...naročito tada kada treba zauvijek otići...

RIP...Daka........čekaj nas......

puno, puno hvala na svemu Dakinom veterinaru Sanjinu Puliću iz Rijeke koji je Daki spasio život više puta i koji joj je omogućio lijep i dostojan rastanak....

http://i59.tinypic.com/6ofoeh.jpg

[malenavita]

Samo da kažem da su veterinari u Zaprešiću uspavali micu pikajući u srce. poslije sedacije, i naravno mica je povračala, gospođa koja je dovela micu nije znala kako se uspavljauje. baš sam ljuta. napisala sam i novu temu o tome tako da se zna.

[ja u kutu]

malenavita - daj pojasni ovo malo; uspavali su macu za potrebe zahvata nekog ili govoriš o eutanaziji??

Prisustvovala sam oživaljavanju jednog psa ; kada se moralo pribjeći i tome da se adrenalin ubrizga direkt u srce. Al bome nisam nikad čula da se tako ikoga uspavljuje ili eutanazira.....ovisno o čemu ovdje govoriš.

[ryell]

Ocito eutanazija. Da, radi se tako, ponekad, ovisno o okolnostima i ovisno o vetu.
Ali...Serem se na veta koji je ostavio vlasnika unutra. Ako ostavis vlasnika sa zivotinjom onda dajes kroz kanilu, pogotovo ako je sedirana prije.

[malenavita]

maca se morala eutanazirati, jer je bila neizlijećiva bolest, neznam točno u kojoj vet. ambulanti bum pitala, a što da kažem da su i tako htjeli mog mačka kad sam ih pozvala kući, kaže on u srce, ali s obzirom da sam znala kako se to radi nisam pristala, ali su mu dali inekciju za smirenje i siroče je provračao, i onda su mu venski dali ostalo, ja znam da se sve to radi intravenski, svi lijekovi da se daju tako koji su potrebni za eutanaziju. A neki ljudi to neznaju, pa misle da je to normanolno, žena je sada užasno ljuta što se to tako bilo. i što nije znala da može i drugačije.

[ja u kutu]

ryell kaže:

Ocito eutanazija. Da, radi se tako, ponekad, ovisno o okolnostima i ovisno o vetu.
Ali...Serem se na veta koji je ostavio vlasnika unutra. Ako ostavis vlasnika sa zivotinjom onda dajes kroz kanilu, pogotovo ako je sedirana prije.

Čovjeće; ja sam praksu odrađivala sredinom 90tih, pohodila ambulante ;svakaj vidjela......al svi kod kojih sam tada bila -ni onda nisu eutanaziju tako radili.

[ryell]

Pentobarbital - "Intravenous (IV) and intracardiac (IC) are the only acceptable routes of injection."
Intraperitonealno takodjer rade. Sve je to normalno i tak se radi, po protokolima. Mi smo zadnju micu tak morali (euthasol u pluca) jer je jos doma pala u komu, nema sanse da pogodis venu itd.
Vidjela/prisustvovala par puta i IC. Kod nas. U Zg. Ako znas kaj slijedi, nije dramaticnije nego inace, ali za prosjecnog vlasnika je bolje da nije prisutan. Malo smo offtopic doduse...

[ryell]

Napisala sam ti i na temi veterinari u zagrebu, radi se, nije nista lose u tome iako je idealno napraviti kroz kanilu tj venski kateter. AKO imas otvoreni venski put i AKO se moze. Ako se ne moze, onda je procedura da se zivotinju sedira, vlasnika pusti da se pozdravi/oprosti sa zivotinjom i posalje ga se van.

IMHO ovo je vise pitanje lijecnicke tj. veterinarske etike, jer fulali su u tome sto nisu vlasnika poslali van.
Moju zadnju pokojnu micu smo pred par mjeseci morali uspavati, otkazala joj je jetra i pala je u komu, puls jedva jedvice primjetan, vene nevidljive i neopipljive, i nema nikakve sanse zivotinji u takvom stanju staviti kanilu i eutanazirati ju intravenozno. Jebiga ali tako je. Na kraju je isla jaka anestezija pokozno i Euthasol direktno u pluca; ja sam znala kako ide i ostala sam unutra.
Vlasnika se u takvoj situaciji posalje van.
IMHO to je jedina greska koju su napravili.

I ne, nije zastarjelo i nije nehumano.

[kadoka]

Molim vas za savjet, ja si ne mogu pomoći, plačem bez prestanka. Mačak Bolek, inače ulični mačak, krajem 2020. godine izgubio je brata zbog kronične bolesti bubrega, a do 2020. godine je inače bilo s njim sve u redu, barem na prvi pogled. Bio je divlji ulični mačak, kastriran negdje s cca godinu dana, hranjen redovito, imali su svoju kućicu, a zadnje godine je spavao u kućici na mojoj terasi. Sad ima 9 godina. Krajem 2020. prestaje jesti, vodim ga kod veta, predlažu vađenje nekoliko zuba zbog česte i ponavljane upale zubnog mesa. Riješimo to, puštam ga van no međutim i dalje ne jede, samo licka tekućinu s hrane. Vodim ga nazad vetu, sad i kod njega bubrezi. Povišeni kreatinin i urea. Rekli su da je 75 % bubrega već otkazalo. Bio je gore kod veterinara 2 mjeseca, ja sam ga svaki dan posjećivala, i oporavio se i potpuno pripitomio, uzela sam ga kod sebe doma, i dok je bilo hladno je bio u kući, po ljeti je bio opet vani, ili na mojoj terasi. Dok god je jeo kod mene jeo je Hillsovu KD hranu, i sve što sam našla za probleme bubrega, i onu Pronefra, i ponekad vitamin B. Bio je dobro. Ovu zimu je ponovo bio u kući, krajem 3. mjeseca počinje više boraviti vani, i primjećujem da bira hranu, i ponovo samo liže tekućinu s nje. Vodim ga gore, nalazi krvi katastrofalni, kreatinin preko 1000. Ja se ipak nadam da ćemo ga spasiti kao i prošli put. Tjedan dana je na infuziji. 3. dan kreatinin i dalje visok. Osmi dan me zovu da je kreatinin preko 1300 i da ne ide na bolje. Oni predlažu eutanaziju. Uzimam ga kući, prvi dan je nešto lickao tekućinu, više puta malo mokrio, jednom i veliku nuždu normalno. Posrće dok hoda, i jako je smršavio, ima možda 2-3 kile. Dlaka mu je neuredna, a sad kad se sjećam već dosta vremena unazad mu je dlaka bila neuredna, nije se lizao ni čistio. Sad samo leži, dajem mu vodu na žličicu, ne želi ništa. Jesam li prerano odustala, da li vi imate iskustva da bi mu moglo biti bolje kad bih ga vratila na infuziju, i prisilno davala hranu. Mislite li da se mačak s ovakvim stanjem treba eutanizirati ili mogu još nešto pokušati? Krivim sebe jer sam ga puštala van, možda sam trebala više paziti, više brinuti, spavao je sa mnom u krevetu, i bio je moj mačak. Kako ovo izdržati?

[Lola 27]

Teško je, znam.Bila sam u istoj situaciji prije 6 mjeseci .Držali smo se koliko smo mogli ali na kraju više nije imalo smisla.Mučila se ,više nije ni jela ni pila i prelomili smo da moramo ići .Nismo htjeli da se muči ,više nije ni spavala od bolova
Otišli smo ,plakali smo cijelo vrijeme ,ostali smo sa njome do kraja to je bilo najvažnije ,da ne bude sama ,držali smo je i govorili kako je bila najbolja i najljepša.
Moraš ga pustiti ,ako ne jede onda je to -to.Infuzija neće pomoći a vjerovatno ga boli.
Ako se odlučiš na uspavljivanje onda ostani sa njime dok daju prvu injekciju.Ljudi samo ostave ljubimca i odu a to nije ok.Mi smo nekako izgurali .Još plačem kad se sjetim .

[kadoka]

Hvala ti! Svaka riječ puno znači. Ne bih mogla zamisliti da otiđu bez mene da ih držim u zagrljaju. Uspavali smo njegovog brata prije dvije godine, bio je kompletno divlji i nije dolazio blizu ali sam ga zadnju noć uzela sebi i grlila cijelu noć (bio je na kraju i nije više mogao bježati) i bila sam drugi dan uz njega kad je primio injekciju. Biti će bolje s vremenom, znam da hoće, sad treba izdržati ovo.

[Deathwing]

Lola 27 kaže:

Teško je, znam.Bila sam u istoj situaciji prije 6 mjeseci .Držali smo se koliko smo mogli ali na kraju više nije imalo smisla.Mučila se ,više nije ni jela ni pila i prelomili smo da moramo ići .Nismo htjeli da se muči ,više nije ni spavala od bolova
Otišli smo ,plakali smo cijelo vrijeme ,ostali smo sa njome do kraja to je bilo najvažnije ,da ne bude sama ,držali smo je i govorili kako je bila najbolja i najljepša.
Moraš ga pustiti ,ako ne jede onda je to -to.Infuzija neće pomoći a vjerovatno ga boli.
Ako se odlučiš na uspavljivanje onda ostani sa njime dok daju prvu injekciju.Ljudi samo ostave ljubimca i odu a to nije ok.Mi smo nekako izgurali .Još plačem kad se sjetim .

mojih poznanika je pas dobio mozdani i doktor kad je dosao i dogovorio da se mora uspavati,je poterao vlasnike da to ne gledaju,kazu da je trajalo 15 minuta dok mu je dao injekciju u srce i cekao da zavrsi sve,mislim da to od njega mozda nije bilo okej jer ja svoju zivotinju necu ostaviti od trena kada dobije injekciju do onog trena kad cu ju poloziti u grob. čak planiram napraviti kovčeg jer ne zelim da se njene kosti negdje zagube,mozda zvuci morbidno ali rado bih da ju mogu posjetiti i na grobu.....necu o tome misliti ima vremena ali kad tad ce tako biti, samo da imam snage za izdrzati to mentalno

[luda vjeverica]

kadoka kaže:

Molim vas za savjet, ja si ne mogu pomoći, plačem bez prestanka. Mačak Bolek, inače ulični mačak, krajem 2020. godine izgubio je brata zbog kronične bolesti bubrega, a do 2020. godine je inače bilo s njim sve u redu, barem na prvi pogled. Bio je divlji ulični mačak, kastriran negdje s cca godinu dana, hranjen redovito, imali su svoju kućicu, a zadnje godine je spavao u kućici na mojoj terasi. Sad ima 9 godina. Krajem 2020. prestaje jesti, vodim ga kod veta, predlažu vađenje nekoliko zuba zbog česte i ponavljane upale zubnog mesa. Riješimo to, puštam ga van no međutim i dalje ne jede, samo licka tekućinu s hrane. Vodim ga nazad vetu, sad i kod njega bubrezi. Povišeni kreatinin i urea. Rekli su da je 75 % bubrega već otkazalo. Bio je gore kod veterinara 2 mjeseca, ja sam ga svaki dan posjećivala, i oporavio se i potpuno pripitomio, uzela sam ga kod sebe doma, i dok je bilo hladno je bio u kući, po ljeti je bio opet vani, ili na mojoj terasi. Dok god je jeo kod mene jeo je Hillsovu KD hranu, i sve što sam našla za probleme bubrega, i onu Pronefra, i ponekad vitamin B. Bio je dobro. Ovu zimu je ponovo bio u kući, krajem 3. mjeseca počinje više boraviti vani, i primjećujem da bira hranu, i ponovo samo liže tekućinu s nje. Vodim ga gore, nalazi krvi katastrofalni, kreatinin preko 1000. Ja se ipak nadam da ćemo ga spasiti kao i prošli put. Tjedan dana je na infuziji. 3. dan kreatinin i dalje visok. Osmi dan me zovu da je kreatinin preko 1300 i da ne ide na bolje. Oni predlažu eutanaziju. Uzimam ga kući, prvi dan je nešto lickao tekućinu, više puta malo mokrio, jednom i veliku nuždu normalno. Posrće dok hoda, i jako je smršavio, ima možda 2-3 kile. Dlaka mu je neuredna, a sad kad se sjećam već dosta vremena unazad mu je dlaka bila neuredna, nije se lizao ni čistio. Sad samo leži, dajem mu vodu na žličicu, ne želi ništa. Jesam li prerano odustala, da li vi imate iskustva da bi mu moglo biti bolje kad bih ga vratila na infuziju, i prisilno davala hranu. Mislite li da se mačak s ovakvim stanjem treba eutanizirati ili mogu još nešto pokušati? Krivim sebe jer sam ga puštala van, možda sam trebala više paziti, više brinuti, spavao je sa mnom u krevetu, i bio je moj mačak. Kako ovo izdržati?

Uspavaj ga da ne pati, on umire od gladi i od unutarnjeg trovanja. Znam da je teško, i ja sam to prošla prije godinu dana. Kod mačaka kad se primijeti znaci bolesti bubrega je uglavnom već kasno, terapija samo malo produzi život. Meni je sad žao što sam ga nekoliko dana o stavljala kod veterinara na terapijama koje očito nisu pomagale a on je bio u stresu jer nije doma. Trebala sam ga ostaviti doma da bude miran i da se oprostimo. Na kraju je samo ležao i rekla sam im da ga uspavaju, da smo gotovi s terapijom. Užasno je teško, ali kad je zaspao je bio miran i nije više patio.

Sent from my H9436 using Tapatalk

[Coco_Nut]

Deathwing kaže:

mojih poznanika je pas dobio mozdani i doktor kad je dosao i dogovorio da se mora uspavati,je poterao vlasnike da to ne gledaju,kazu da je trajalo 15 minuta dok mu je dao injekciju u srce i cekao da zavrsi sve,mislim da to od njega mozda nije bilo okej jer ja svoju zivotinju necu ostaviti od trena kada dobije injekciju do onog trena kad cu ju poloziti u grob. čak planiram napraviti kovčeg jer ne zelim da se njene kosti negdje zagube,mozda zvuci morbidno ali rado bih da ju mogu posjetiti i na grobu.....necu o tome misliti ima vremena ali kad tad ce tako biti, samo da imam snage za izdrzati to mentalno

Injekcija u srce?

[genijenam2]

Mi smo jucer svoje bebicu uspavali jako mu je bilo loše..nije vise mogao ni mi ni on uglavnom osjecam se usrano i dalje..zena nije htjela da ja idem na posljednji ispracaj jer sam bio van sebe ali ja sam isao s njima bio bih kukavica da nisam..dogovorio sam se da ne bih bio do kraja pa sam prije nego sto je uspavan izasao pozdravili smo dao sam mu puno pusa i rekao sam vidimo se...i onda sam otisao a moj misek moj smisao zivota moja dosada je lijepo zaspao..
Znam da cu jos dugo dugo dugo biti tuzan jer smo proveli zajedno 14 godina i 11 mjeseci da jos malo pozivio imao bi 15 godina..

[pzec]

genijenam2 kaže:

Mi smo jucer svoje bebicu uspavali jako mu je bilo loše..nije vise mogao ni mi ni on uglavnom osjecam se usrano i dalje..zena nije htjela da ja idem na posljednji ispracaj jer sam bio van sebe ali ja sam isao s njima bio bih kukavica da nisam..dogovorio sam se da ne bih bio do kraja pa sam prije nego sto je uspavan izasao pozdravili smo dao sam mu puno pusa i rekao sam vidimo se...i onda sam otisao a moj misek moj smisao zivota moja dosada je lijepo zaspao..
Znam da cu jos dugo dugo dugo biti tuzan jer smo proveli zajedno 14 godina i 11 mjeseci da jos malo pozivio imao bi 15 godina..

Tužni trenutci su samo trenutci, brinemo o psu već 10 godina, nadam se još dugo po sadašnjem ponašanju njega i nas. Načuli smo kao vrsta jedni od drugih da je pogled na život drugačiji kod nas i kod njih. Uživanje u životu do posljednjeg dana ima smisla, tuga i žalost, ne.
Svoje slobodno vrijeme možeš posvetiti drugom psu ili ljudima ili žalovati i nanijeti sebi i ljudima s kojima živiš probleme, odluka je tvoja.
Da ljudi uvažavaju druge vrste kao što pas ili ostale vrste uvažava sve oko sebe, zemlja bi bila idealno mjesto za suživot, na žalost pismen i napredan čovjek je sve podredio sebi, na štetu drugih, to nije napredak koji se naši stvaratelji očekivali od nas.

[Ranko Ceric]

genijenam2 kaže:

Mi smo jucer svoje bebicu uspavali jako mu je bilo loše..nije vise mogao ni mi ni on uglavnom osjecam se usrano i dalje..zena nije htjela da ja idem na posljednji ispracaj jer sam bio van sebe ali ja sam isao s njima bio bih kukavica da nisam..dogovorio sam se da ne bih bio do kraja pa sam prije nego sto je uspavan izasao pozdravili smo dao sam mu puno pusa i rekao sam vidimo se...i onda sam otisao a moj misek moj smisao zivota moja dosada je lijepo zaspao..
Znam da cu jos dugo dugo dugo biti tuzan jer smo proveli zajedno 14 godina i 11 mjeseci da jos malo pozivio imao bi 15 godina..

Uvijek nam je teško pustiti ih, ali njihovo vrijeme je kraće od našeg i ako nas nečemu mogu naučiti to je da prihvatimo prolaznost svega što nam je drago pa i nas samih.

Tugovanje je važan proces i ne treba ga preskakati sa vezivanjem za drugog ljubimca odmah, treba pustiti da vrijeme (i mi) odradi svoje i osjetiti kada smo spremni za slijedeće povezivanje.

Kada je naš labrador bio star i polako gubio snagu pronašli smo napuštenu kujucu (belgijanka/stafica) u ulici (zapravo dvije, jednu smo proslijedili dalje) pa smo ju udomili da mu malo osvježi starost, a nama olakša prelazak. Onda smo udomili još jednu (čista belgijanka) i kada je gospodin otišao, mogli smo tugovati, ali ove dvije divljakuše su nas spriječile da nas to proguta.
I opet nije bilo lako, ali nas tuga nije mogla potpuno uzeti.

Želim ti da zauvjek nosiš lijepe trenutke u srcu, a svog psa pustiš da slobodno trči svojim putem gdje ga nemožemo slijediti

[Silence.]

Ima li tko iskustva sa eutanazijom agresivnog psa?