Alkoholizam - problemi, iskustva, liječenje - opća tema

[Eugen357]

Bok svima!

Imam problem s alkoholom cijeli život i ne znam kako da izađem s njim na kraj. Naime, počeo sam se opijati vrlo rano, u drugom srednje i tako preko 20 godina. Inače me već mala količina alkohola potpuno promijeni, živnem odmah a kad sam pijan ko majka nisam za prepoznati - drugi čovjek. Ne mislim sad da sam ovisnik koji toči pivo na igle ili umire u apstinencijskoj krizi, moj problem je psihološka ovisnost.

Zaključio sam da dobrobiti koje mi je donosilo pijano stanje - opuštenost, veselje, radost, hrabrost u pristupu ženama, samopouzdanje - ne mogu i ne znam postići ni na koji drugi način nego alkoholom. To me IZLUĐUJE, izjeda, muči i grize.

Depresija ili borderline ili BAP ko će ga više znat od čega se liječim sigurno imaju veze s dugogodišnjim redovitim i intenzivnim alkoholiziranjem. Što ako mi je potpuno uništen središnji živčani sustav? Kako sam sa svakim slijedećim opijanjem se osjećao sve hrabrije, snažnije, opuštenije i samopouzdanije, tako sam se bez alkohola osjećao sve plašljivije, slabije, napetije i sve nižeg samopouzdanja. Tu je problem - psihološki sam se navuko na alkohol, društveno prihvaćenu i sasvim legalnu drogu.

Ne mislim da je problem ponekad se napit, to je OK. Ali problem je ako bez alkohola imam socijalnu fobiju, inhibiran sam i napet - to znači da sam ovisan psihički, možda i fizički?

Ako netko ima za preporučiti dobru knjigu o ovoj temi bio bih mu zahvalan.

[Eugen357]

Mislim da je problem alkoholizma podcijenjen i dobro upakiran u celofan društvene prihvaćenosti, zabave i opuštenosti...
Je li itko ikada igdje vidio npr. Božićni domjenak bez alkohola?

[Eugen357]

Zna li netko gdje se obratiti za pomoć radi liječenja od alkoholizma?
Postoji li klinika za alkohologiju?
Na Rebru - psihološka? Ili psihijatrija?
Ili Jankomir?

Hvala

[Pringles]

Eugen357 kaže:

Zna li netko gdje se obratiti za pomoć radi liječenja od alkoholizma?
Postoji li klinika za alkohologiju?
Na Rebru - psihološka? Ili psihijatrija?
Ili Jankomir?

Hvala

Od zagrebačkih KBC-a od Rebra bi bolji izbor bio Sestre milosrdnice (Vinogradska).

Bolnice Vrapče i Jankomir obje imaju Centar/Odjel za alkoholizam.

[Zombika]

Oh Bože sve sam to prošla, i sad sjedim za kompom sa svojih 28 godina i pijem....ukoliko nekog zanima kako je gdje, Vrapče, Jankomir, Vinogradska neka pita mene..... a LJUDI moji vjerujte da me negdje vidite, ne bi ni u snu pomislili da sam alkos već oko poduže....jebena depresija...što ona započne, alkohol završi

[Zombika]

Eugen357 kaže:

Bok svima!

Imam problem s alkoholom cijeli život i ne znam kako da izađem s njim na kraj. Naime, počeo sam se opijati vrlo rano, u drugom srednje i tako preko 20 godina. Inače me već mala količina alkohola potpuno promijeni, živnem odmah a kad sam pijan ko majka nisam za prepoznati - drugi čovjek. Ne mislim sad da sam ovisnik koji toči pivo na igle ili umire u apstinencijskoj krizi, moj problem je psihološka ovisnost.

Zaključio sam da dobrobiti koje mi je donosilo pijano stanje - opuštenost, veselje, radost, hrabrost u pristupu ženama, samopouzdanje - ne mogu i ne znam postići ni na koji drugi način nego alkoholom. To me IZLUĐUJE, izjeda, muči i grize.

Depresija ili borderline ili BAP ko će ga više znat od čega se liječim sigurno imaju veze s dugogodišnjim redovitim i intenzivnim alkoholiziranjem. Što ako mi je potpuno uništen središnji živčani sustav? Kako sam sa svakim slijedećim opijanjem se osjećao sve hrabrije, snažnije, opuštenije i samopouzdanije, tako sam se bez alkohola osjećao sve plašljivije, slabije, napetije i sve nižeg samopouzdanja. Tu je problem - psihološki sam se navuko na alkohol, društveno prihvaćenu i sasvim legalnu drogu.

Ne mislim da je problem ponekad se napit, to je OK. Ali problem je ako bez alkohola imam socijalnu fobiju, inhibiran sam i napet - to znači da sam ovisan psihički, možda i fizički?

Ako netko ima za preporučiti dobru knjigu o ovoj temi bio bih mu zahvalan.

joj stari moj.....stari moj..stari moj.....mislim da tebi nikad više neće bit ok samo e napit i ono ok... naime, zaglibio si ti već jako u sve to i vidi, čim se tebi ličnost mjenja kad popiješ to ti je to....

[Eugen357]

Zombika kaže:

joj stari moj.....stari moj..stari moj.....mislim da tebi nikad više neće bit ok samo e napit i ono ok... naime, zaglibio si ti već jako u sve to i vidi, čim se tebi ličnost mjenja kad popiješ to ti je to....

DA - zaglibio sam duboko slažem se s tobom, od sebe sam napravio totalnog alkića tu nema dvojbe. Na svim testovima sam debelo iznad donje granice indikacija za alkoholičara

E sad - ili ću se izvući bit će mi sjajno il ću krepat
Tak!


Za početak sam uveo u svoju prehranu puno vitamina osobito B kompleksa, proteina, minerala, omega-3, uravnotežene obroke, ukratko otkrio sam Herbalife i čini mi se da mi se od te hrane sve okreće nabolje :-)

[shtrumfeta]

Može meni savjet? :/
Tata je imao jedan užasan period od nekih 2 godine.
Svima u kući je bilo koma. Od jutra do mraka nekako diskretno pijan..
I onda je uspio vidjeti što radi,pa je godinu i pol bio mir.
Alkohol je zamjenio slatkišima.
Do ovog Božića. Čaša, dvije, badnjak, Božić, vino, rakija jučer, danas...
I sad ga nema doma. trebao se vratiti do 3. sad je 6; neću ni znati gdje je i što radi.
Vidim da se vraća na staro, i opet mi je napomenuo da želi sve prepisati na mene kod javnog bilježnika (stara tema od prije 2 godine kad je najjače pio jer kao buraz ništ ne valja jer sa svih 27 ništ ne radi, mama je ovakva i onakva, a ja sam svetica jer studiram i radim usput). Pa sad mene zanima dal bilo ok iskoristiti tu situaciju da se izderem na njega i rećem mu da je odvratan dok pije i uništava obitelj i takve stvari; ili...?
Inače, teško se snalazimo. Oboje su dugo bili nezaposleni, sad napokon imaju neki poslić od par mjeseci, i trudili su su se, i krpali sve..a sad bi sve trebalo OPET past na mamina leđa, a on će od svojih novaca sebi kupovati alkohol.

[Eugen357]

Svakako mu skreni pažnju al ne moraš se baš izderati...pokušaj razumnim smirenim razgovor
I budi uporna, ako treba i dosadna, skreći mu pažnju jer taj feedback najbližih je važan korektiv...
Sretno!

[Zombika]

shtrumfeta kaže:

Može meni savjet? :/
Tata je imao jedan užasan period od nekih 2 godine.
Svima u kući je bilo koma. Od jutra do mraka nekako diskretno pijan..
I onda je uspio vidjeti što radi,pa je godinu i pol bio mir.
Alkohol je zamjenio slatkišima.
Do ovog Božića. Čaša, dvije, badnjak, Božić, vino, rakija jučer, danas...
I sad ga nema doma. trebao se vratiti do 3. sad je 6; neću ni znati gdje je i što radi.
Vidim da se vraća na staro, i opet mi je napomenuo da želi sve prepisati na mene kod javnog bilježnika (stara tema od prije 2 godine kad je najjače pio jer kao buraz ništ ne valja jer sa svih 27 ništ ne radi, mama je ovakva i onakva, a ja sam svetica jer studiram i radim usput). Pa sad mene zanima dal bilo ok iskoristiti tu situaciju da se izderem na njega i rećem mu da je odvratan dok pije i uništava obitelj i takve stvari; ili...?
Inače, teško se snalazimo. Oboje su dugo bili nezaposleni, sad napokon imaju neki poslić od par mjeseci, i trudili su su se, i krpali sve..a sad bi sve trebalo OPET past na mamina leđa, a on će od svojih novaca sebi kupovati alkohol.

Možeš ti njemu reć što god oćeš, dok čovjek sam ne odluči stat ništa ti to ne znači...Al nemoj se derat, nego, onako smireno... Btw.....ja imam 28 pa ne radim jer teško je posao nać danas Bocu je lakše

[Zombika]

Eugen357 kaže:

DA - zaglibio sam duboko slažem se s tobom, od sebe sam napravio totalnog alkića tu nema dvojbe. Na svim testovima sam debelo iznad donje granice indikacija za alkoholičara

E sad - ili ću se izvući bit će mi sjajno il ću krepat
Tak!


Za početak sam uveo u svoju prehranu puno vitamina osobito B kompleksa, proteina, minerala, omega-3, uravnotežene obroke, ukratko otkrio sam Herbalife i čini mi se da mi se od te hrane sve okreće nabolje :-)

Koliko imaš godina???Ako nije tajna??

[Eugen357]

Zombika kaže:

Koliko imaš godina???Ako nije tajna??

Trideset i nešto.
Zakaj pitaš?

[tisi]

Eugen357 kaže:

Bok svima!

Imam problem s alkoholom cijeli život i ne znam kako da izađem s njim na kraj. Naime, počeo sam se opijati vrlo rano, u drugom srednje i tako preko 20 godina. Inače me već mala količina alkohola potpuno promijeni, živnem odmah a kad sam pijan ko majka nisam za prepoznati - drugi čovjek. Ne mislim sad da sam ovisnik koji toči pivo na igle ili umire u apstinencijskoj krizi, moj problem je psihološka ovisnost.

Zaključio sam da dobrobiti koje mi je donosilo pijano stanje - opuštenost, veselje, radost, hrabrost u pristupu ženama, samopouzdanje - ne mogu i ne znam postići ni na koji drugi način nego alkoholom. To me IZLUĐUJE, izjeda, muči i grize.

Depresija ili borderline ili BAP ko će ga više znat od čega se liječim sigurno imaju veze s dugogodišnjim redovitim i intenzivnim alkoholiziranjem. Što ako mi je potpuno uništen središnji živčani sustav? Kako sam sa svakim slijedećim opijanjem se osjećao sve hrabrije, snažnije, opuštenije i samopouzdanije, tako sam se bez alkohola osjećao sve plašljivije, slabije, napetije i sve nižeg samopouzdanja. Tu je problem - psihološki sam se navuko na alkohol, društveno prihvaćenu i sasvim legalnu drogu.

Ne mislim da je problem ponekad se napit, to je OK. Ali problem je ako bez alkohola imam socijalnu fobiju, inhibiran sam i napet - to znači da sam ovisan psihički, možda i fizički?

Ako netko ima za preporučiti dobru knjigu o ovoj temi bio bih mu zahvalan.

kao prvo, velika je stvar što si sam sebi priznao da imaš problem prekomjernog pijenja, to mnogima ne uspije.
još je veća stvar što si odlučio poduzeti nešto u vezi s tim.

ove druge dijagnoze koje spominješ, itekako mogu imati veze s alkoholiziranjem, jer često konzumiranje alkohola ili drugih sredstava ovisnosti služe bolesnicima kao samoliječenje.

nije problem ponekada se napiti ljudima koji nemaju problem prekomjernog pijenja, po svemu navedenomu ti u tu kategoriju više ne spadaš.

što se tiče knjiga, preporučam "propadanje alkoholičara" i "oporavak liječenih alkoholičara u KLA" od dr. roberta torre.
vidim da su i stranice HSKLA vrlo informativne.

što se tiče mogućnosti liječenja u zagrebu, vinogradska je referentni centar, a odjeli liječenja alkoholizma postoje još i u vrapču i u jankomiru.
rebro prekriži.

[tisi]

shtrumfeta kaže:

Može meni savjet? :/
Tata je imao jedan užasan period od nekih 2 godine.
Svima u kući je bilo koma. Od jutra do mraka nekako diskretno pijan..
I onda je uspio vidjeti što radi,pa je godinu i pol bio mir.
Alkohol je zamjenio slatkišima.
Do ovog Božića. Čaša, dvije, badnjak, Božić, vino, rakija jučer, danas...
I sad ga nema doma. trebao se vratiti do 3. sad je 6; neću ni znati gdje je i što radi.
Vidim da se vraća na staro, i opet mi je napomenuo da želi sve prepisati na mene kod javnog bilježnika (stara tema od prije 2 godine kad je najjače pio jer kao buraz ništ ne valja jer sa svih 27 ništ ne radi, mama je ovakva i onakva, a ja sam svetica jer studiram i radim usput). Pa sad mene zanima dal bilo ok iskoristiti tu situaciju da se izderem na njega i rećem mu da je odvratan dok pije i uništava obitelj i takve stvari; ili...?
Inače, teško se snalazimo. Oboje su dugo bili nezaposleni, sad napokon imaju neki poslić od par mjeseci, i trudili su su se, i krpali sve..a sad bi sve trebalo OPET past na mamina leđa, a on će od svojih novaca sebi kupovati alkohol.

možda možeš bez pregrubih riječi i izderavanja reći što je na stvari i tražiti od njega da se sam zaustavi kao i prvi put ili ako ne može, neka potraži stručnu pomoć.

[Otriježnjeni]

shtrumfeta kaže:

Može meni savjet? :/
Tata je imao jedan užasan period od nekih 2 godine.
Svima u kući je bilo koma. Od jutra do mraka nekako diskretno pijan..
I onda je uspio vidjeti što radi,pa je godinu i pol bio mir.
Alkohol je zamjenio slatkišima.
Do ovog Božića. Čaša, dvije, badnjak, Božić, vino, rakija jučer, danas...
I sad ga nema doma. trebao se vratiti do 3. sad je 6; neću ni znati gdje je i što radi.
Vidim da se vraća na staro, i opet mi je napomenuo da želi sve prepisati na mene kod javnog bilježnika (stara tema od prije 2 godine kad je najjače pio jer kao buraz ništ ne valja jer sa svih 27 ništ ne radi, mama je ovakva i onakva, a ja sam svetica jer studiram i radim usput). Pa sad mene zanima dal bilo ok iskoristiti tu situaciju da se izderem na njega i rećem mu da je odvratan dok pije i uništava obitelj i takve stvari; ili...?
Inače, teško se snalazimo. Oboje su dugo bili nezaposleni, sad napokon imaju neki poslić od par mjeseci, i trudili su su se, i krpali sve..a sad bi sve trebalo OPET past na mamina leđa, a on će od svojih novaca sebi kupovati alkohol.

kao dijete nelijecenog alkosa, i sam alkos koji je hvala bogu prestao na vrijeme pod tim smatram sto sam mlad 30 god i bez nekih ostecenja na mozgu, uz strucnu pomoc, jer sam na nagovor svoje zene a i sebe samog krenuo na lijecenje, uspio sam sredit svoj zivot na zadovoljstvo sviju oko sebe a i sebe samog. (da ne bude da pise jos netko tko je pao s marsa) to sto je tvoj otac sam prestao pit i uvidio da mu to nije dobro vec je ogroman pomak, jer mu je puno lakse dokazati i objasniti koje mu zlo daje alkohol. Nego lijepo kad tvoj otac dodje doma i otrijezni se, sjest s njim i pokusat (sama naravno, jer ako svi budete tu shvatit ce to kao napad) mu na lijep nacin objasnit kako su ti ove zadnje dvije godine kad nije pio najbolje u zivotu, kako se sve polako sredilo pocelo se radit, kako se uspjelo unatoc teskim vremenima, i da on sad radi toga sto je lijepo popit par pica sve ono dobro baca u vodu , jer po meni imas strasno dobre temelje za pocetak vracanja oca u normalan zivot, ukratko kako bi ja to, i naravno svom ocu moras pokazati kako ti je stalo i koliko tebe kao njegovu kcer sve to boli, i koliko ti boli nanosi samim tim sto pije, i nek ti je dragi Bog na pomoci, ali ako ne uspijes ne moj se razocarati jer kako kaze sv. pismo "puno je pozvanih a malo odabranih" a nek tvoj otac bude jedan od nas "odabranih" vjeruj mi i vise se nego isplati. svako dobro u novoj ipuno puno soka i mineralne, p.s. pogledaj moje prijasnje postove mozda nadjes nesto pametno, sve ostalo ili pp ili ovdje

[Otriježnjeni]

nije me bilo duze vrijeme, ostao sam trijezan, mislim alkohol mi padne na pamet, pogotovo sad uz ovo vrijeme blagdana, ali mi je dovoljno da samo pogledam svoju kcerkicu i kako je dijete veselo i bezbrizno kako joj tata ne pije, da mi svaka pomisao na popit jednu se gadi. Moze se ne pit i svi koji kazu da ne mogu lazu, dovoljno je samo naci smisao svog zivota, stare navike zamijeniti novim, stare priajtelje lokme zamijenit novim koji su normalni, znam sad ce svi rec "kako to lijepo zvuci, a tesko izvodljivo", i u pravu ste potrebno je puno odricanja, mijenjanja navika, ali je najteze priznati samom sebi da imas problem, ali kad se to jednom odradi sve je puno lakse, i naravno kao sto je netko napiso u prijasnjim postovima "lakse se nosit sa zivotnim problemima kad je alkohol tu", to nije tocno jer kad nema alkohola onda se problemi rjesavaju a kad je alkohol tu onda se samo gomilaju jer nemamo snage da se suocimo s problemima, tj mi mislimo da smo mi njih rijesili samim tim sto smo se nalokali a problemi ostali. I tak o iz dana u dan. iz pive u pivu, ali sad je iz vode u vodu i lijepo mi je, i ostat ce tako,

[shtrumfeta]

Puno vam hvala svima!
Ovih dana je nekako ok. Pa sad ne znam dal su ono bile žute minute ili pije malo i neprimjetno. Morat ću s mamom još popričati, sigurno zna više od mene.
Otriježnjeni , hvala puno na toplim riječima i savjetima
Dobro je čuti nešto takvo iz prve ruke.
Javit ću vam se kroz neko vrijeme kad vidim kakva je točno situacija doma i dal se ovo nastavlja ili prestaje

[Otriježnjeni]

[QUOTE=shtrumfeta;42919194]Puno vam hvala svima!
Ovih dana je nekako ok. Pa sad ne znam dal su ono bile žute minute ili pije malo i neprimjetno. Morat ću s mamom još popričati, sigurno zna više od mene.
Otriježnjeni , hvala puno na toplim riječima i savjetima
Dobro je čuti nešto takvo iz prve ruke.
Javit ću vam se kroz neko vrijeme kad vidim kakva je točno situacija doma i dal se ovo nastavlja ili prestaje
:

sretno i ne daj se,
samo naprijed, i ne ustrucavaj se pisat i pricat o tome, bit ce ti lakse s jedne strane, a s druge strane cinis dobro za sviju jer svi dobijaju kad netko prestaje pit, samo sto onima koji prestaju, se na prvu cini kao da svi protiv njih ali to s vremenom blijedi, i shvataju da ste vi obitelj, djeca supruga dobar prijatelj, U PRAVU, jer kad je meni moj best frend reko da smanjim ja sam se njemu nasmijao u lice kao sta mi ti imas rec, i ti si tu sa mnom i isto pijes, samo sto sad znam da moj priajtelj bi sa mnom popio jedno pice i poso doma, a ja bi osto i popio jos deset i tek mrtav pjan i posvadjan sa zenom bi kreno doma, jer bi me zena sto put zovnula da vidim jesam li dobro, jesam li ziv i kad cu doma a ja kreten sam mislio da me ona zove iz razloga da se svadja sa mnom i kao ja cu vidjet svog boga kad dodjem doma, sto veze sa pravim razlogom zvanja nema, ali alkohol to okrene na svoju stranu i razmisljas onako kako ti to alkohol priredjuje tako da bi osto i jos koju popio da lakse izadjes na kraj sa obitelji. sto je potpuni promasaj i to su one stvari koje cine razliku izmedju umjerenog potrosaca i alkosa, umjereni potrosac ce popit pet piva bit ce mu lijepo i kad vidi da je peta piva vec pocela da se glupira ce poc doma, i svi su sretni i zadovoljni nece trazit djavla di ga nema, razmislite malo o ovome oni koju citaju, oni koji su vec poprilicno zaglibili samo nece da priznaju samom sebi, (i js sam cito, samo zaslijepljen akoholom sam uvijek mislio da sam ja bolji,i da ovi sto ovako pisu nemaju pojma i kako to bude uvijek sam i naso valjan razlog za svoje pijenje uh,samo kad se sjetim..) jer vam pise netko tko se vratio na pravi put, nadam se da cu ostati na njem, jer ako bi me djavo natjero da opet pokusam biti umjereni potrosac znam da bi opet sve poslo u djavla, jer jednom kad prijedjes granicu nema povratka, i tesko je drzati pod kontrolom, zato nadjite neku drugu zanimaciju i posvetite se obitelji vi koji imate, a koji nemate radite na tom da imate, zivot je isuvise kratak da bi ga trosili na alkohol i na obijanje kavana i night clubova, moze se puno kvalitetnije i bolje zivit, jer ja sad kad se okrenem i za sebe i pogledam zadnje tri god, i kad pogledam 10 god prije te 3, ove tri zadnje su JAKEEEEE, ja upravljam svojim zivotom, JA! ne alkohol. napustio sam faks, radi alkohola, vracam kredit radi alkohola, (koji nisam digo da kupim auto nego da poplacam sranja koja sam napravio veliki racuni moba, popravke tudjih auta, i svoga, placanje kazni itd itd) imam policijski dosje kao pocinitelj teskih prometnih prekrsaja pijan za volanom, pijan na bankini, pijan u tunelu, ludnica zasto je meni to trebalo to sebi svaki dan spominjem, jer to me drzi budna i trijezna, jer sad kad zaradim 300, 500 kuna imam ih u svom novčaniku i necu ih dati na pivo neg cu poc svom djetetu kupit igracku ili čokoladu ili necu nista od tog jednostavno ce bit u novcaniku a necu ih dati na alkohol, jer bolje ih je zapalit nego ih dati na alkohol, punoo uzima malo daje, to je alkohol,

[shtrumfeta]

Od srca želim da svi ovisnici pođu tvojim putem i zatvore vrata pakla koji proživljavaju oni sami i njihovi najbliži!
Svaka čast!
na hrabrosti, na iskrenosti, na upornosti, na svemu!!

[kronerica9]

nije me bilo neko vrijeme, nisam znala što pisati, al sam čitala..i sada ne znam, možda je najbolje reći da se slažem s otriježnjenim, iako nisamo u potpuno istoj situaciji..podjelila bi s vama baš tu neku brigu kako se forum skoro ugasio, ljudi ili nemaju volje ili vjere, pomoć se jedva traži, al se u nju ne vjeruje, ponavljaju se neke stvari koje ne daju poticaj, samo obeshrabruju i dosta često nisu ni istinite..ona ja, koja je živjela u paklu alkohola do svoje 18. godine objeručke bi prihvatila sve izgovore onih slabiće koji se skrivaju iza njih, jer i ona se skrivala, ona je upijala okolinu oko sebe i uvjeravala se da se ništa ne može promjeniti, da je to kazna koja se mora izdržati..ona cura koja je sa svojom majkom krenula na lječenje, isto preplašena kao i mnogi ovdje, ona koja je od vlastite nemoći odlučila nečemu stati na kraj (ne zbog hrabrosti), ona bi vam htjela poručiti da se može, vjerujte u to da se može, bez obzira što je teško i nepoznato, zapravo na trenutke se to lječenje čini tako jednostavnim da se zapitam : što je to sve što je trebalo napraviti? al sada s odmakom od 6 godina, ne bi mjenjala svoj put, stavila sam stvari na svoje mjesto, pronašla sebe, pomogla i drugima, živim, dišem..ej napokon dišem bez straha što će biti sutra..dopustite to sebi, priuštite si takvo što..u krajnjem slučaju što nije bolje energiju trošiti na borbu nego na skrivanje, na odustajanje?