Ja ne znam otkud sve to darivanje i poklanjanje. Ja ne znam, možda moja obitelj nije normalna, al' sjećam se da je tak bilo i kod mojih teta, ujaka, stričeva.......želim reći da se ja sjećam da smo mi, brat, sestra i ja, jedan jedini put u životu dobili neki dar od svojih, a to je bio radio.
Naravno, dobili bi čokoladu, i tak slatkiše...naravno i od djeda mraza
iz firmi staraca....ali nikad nismo kupovali. Ali sjećam se da smo svi jedni drugima dolazili, tete, sestrične...svaki dan bi bili kod drugih, pjevalo se, kartalo.....
....a danas, svi su međusobno nešto isposvađani, prođe polnoćka, jedva se ljudi pozdrave i crta doma, što brže i onda se svi zatvore i to je to.
I sjećam se kad sam prohodala s dečkom da sam ga blijedo gledala ''kakav sad dar za Božić?''....dugo me bilo i sram priznati njemu da je to meni strana pojava.
No u svakom slučaju, tada, kad nije bilo ovog objesnog darivanja i kupovanja....bilo mi je puno ljepše za Božić.