Imati jedno ili više djece?

[PalmaSutra]

magic blue kaže:

ja se necu mjesat jer ce opet doc nyna s samo cu PS rec da si mjesec dana proba vodit popis koliko puta je opro SVE podove, SVO sude, i tak

Niti jednom!

[putnica]

ja bi rado dio ove teme spojila s onom "koliko vam muzevi pomazu...", kad bi mi netko servirao link

[traxdata]

PalmaSutra kaže:

Nije to kriza. To je pronjena cjelokupne filozofije i prijasnjeg zivota. Od najbanalnije stvari pa do pospremanja po stanu bili smo prije u neko light rezimu. Od kada je Junacina tu, sve se je preokrenulo i on je na prvom mjestu. I ja sam zapusten od zene, i zena je zapustena od mene. Sva paznja je na njemu. Mislim da kada cemo imati drugo da to vise nece biti tako. U pocetku ce se paznja podjeliti na 1. i 2. djete, ali s vremenom ce se vratiti i na nas dvoje. Cim djete nece vise biti tako zahtjevno i nece 120% mame i 110% tate uzimati za sebe.

tak je bilo i s nama prvu godinu. sve, ama baš sve je bilo usmjereno djetetu. nismo mislili na brak niti sebe. e, onda sam se ja malo trgnula i posložila si neke kockice u glavi i počela razmišljati da malo fali da nam se brak raspadne, ali isključivo mojom krivicom, jer sam ja ta koja je uvijek bila živčana i izderavala se, a sve zbog nezadovoljstva samom sobom. sad nam je brak super, nema više (toliko ) mojih izderavanja, sex nam je sve bolji i češći i mm zadovoljniji, ofkors
kad on dođe ranije s posla (ranije znači oko 18 sati ), odemo nekamo samo nas dvoje na sat vremena, češće smo počeli ići nekamo sami, jer je mali već veliki i ne ovisi o mojoj sisi, papa sve, pa mi ga nije bed ostaviti dedi i baki. i kad ga odnesem dedi, onda nas dvoje onako brzo, trčeći i držeći se za ruke pobjegnemo iz kuće, da se netko slučajno ne predomisli
i kad sjednemo u auto, samo se počnemo cerekati i kažemo si: brzo, brzo van iz dvorišta, da im se izgubimo iz vida
čovječe, kao da nas je netko pustio s lanca, doslovno

i da, uveli smo si pravilo da subotom navečer znamo otići na biljar ili kuglanje, pa se izguštamo..čak mu dozvolim i da pije pivo

[mandy]

kocul kaže:

E, sad da ti lupim kontru. Bili mi kod doktora. Sve mame trče za djecom il iih drže na rukama da slučajno ne bi zaplakali, da ne dobiju kilu. Moš' misliti. Ovima koje love klince djeca nema gdje se nisu popela, otrčala do auta...
Dolazi romkinja sa svojom djecom, Dijete 2-3 mjeseca, stavi ga na onu podlogu za presvlačenje što imaš u čekaonama ( kod nas je u istoj prostoriji ). Dijete leži, gleda okolo i ono najvažnije ŠUTI, NE PLAĆE . Stariji mirno sjede, ne trče okolo, ne galame, ne izvoljevaju, Kaj su oni drugačiji od nas? Kako to oni mogu, a mi ne?

sorry, al kod roma je slično kao kad su moji starci bili mali...puno djece, roditelji koji nemaju vremena za njih i djeca su jednostavno naučila biti sama i ne tražit ništa drugo jer znaju da ništa neće dobit...možda je u početku bilo plača....
ja ne mogu slušat Mihu kako plače i ne želim da plače....

meni je glupo da on leži satima sam, a ja radim neznam šta pored njega....ja žerlim uživat u svom djetetu i biti sa njim što više...al kvalitetno iskoristit vrijeme.....

a opet ima i neromske djece koja su jednsotavno takva, od sestrične malac do 8 mjeseci mirniji od krpe kakve..di ga staviš tu će bit i šutit dok ne dođeš po njega.....

[*leona*]

mandy kaže:

... od 8 mjeseci mirniji od krpe kakve..di ga staviš tu će bit i šutit dok ne dođeš po njega.....

To ne mogu ni zamisliti... Moji su non-stop pogonu. I neka su. Iako sam i sama vidjela puno takve djece . To nisu djeca, to su mali starci .

[BUBEK]

vidim da su su se nek žalili što je ova tema nestala...
evo jedne iz prahistorije...
ali ne vidim da je spojeno???

[Amrićak]

A di je nestala i kako ona stara tema koja je postala veoma zanimljiva
Ja tražila nisam mogla naći

[Happytree]

moj muž i ja se razilazimo u mišljenju koliko djece imati.Prije nego smo dobili prvo složili smo se da nećemo ići na drugo dijete ukoliko nam financijska situacija bude takva da im obojici ne bi mogli pružiti osnovno-hranu,odjeću,školovanje i normalno odrastanje (znači da imamo novaca za poneku dječju želju,za školski izlet,neku aktivnost koju će možda voljeti..). Oboje smo smo bili jako siromašni u djetinjstvu,a ja makar u svoje ime mogu reći da jako dobro pamtim osjećaj izoliranosti od svojih vršnjaka kad ne bih mogla jedina na izlet ili ekskurziju,proslaviti rođendan,pozvati frendice na sok,kupiti neku sitnicu koju su u određenom trenu svi imali i da ne nabrajam mnoge druge stvari koje su moji vršnjaci imali (ne pričam o luksuznim stvarima) a meni moji starci nisu mogli pružiti. S 18 sam morala počet raditi i pomagati roditelje iako sam željela studirati,i to po nekoliko poslova odjednom tako da nisam mogla niti odraditi neki studentski poslić i studirati vanredno...uglavnom,sve je to u redu i ne mislim da sam proživjela nešto prestrašno,al ipak za svoje dijete bih htjela malo bolje. Ne mislim da treba imati SVE šta poželi i biti kralj,al ono osnovno svakako bih željela da ima.

Pogotovo školovanje.

Dosad smo se mm i ja potpuno slagali da ćemo ostati na jednom djetetu budemo li financijski tanki kao sad,i radije imati jedno nego da sutra dvojici moramo reći nemamo za...(faks,izlet,nogomet,nove tenisice,rođendansku proslavu).Iako nam ljudi govore-uvijek ćeš imati tanjur hrane za obojicu-ja nekako mislim da tanjur hrane nije jedino što dijete treba jbga
Al sad je mm došao i pitao me ne činimo li mu više nažao time da ga ostavimo bez brata ili sestre koji će mu kasnije u životu,kad nas ne bude biti jedina obitelj? I neće li mu odrastanje bez braca ili seke biti pretužno?
Ja sam odgovorila da će imati obitelj kad osnuje svoju,ne mora za to imati brata ili sestru.Al ne znam kako je odrastati bez brata ili setre jer nas je bilo 5oro...jel to stvarno pretužno?
Jel netko od vas dijete jedinac/jedinica ili ima samo jedno dijete?
Voljela bih čuti vaša iskustva/mišljenja,jer možda zaista griješim

skužajte na dugom postu

[Judy]

ja sam jedinica i moram priznati da sam u djetinjstvu zaista dobila sve što bih poželjela, ali sam otkako znam za sebe uvijek sam pomalo čeznula za bratom ili sestrom...

[lana74]

happytree, čuj ja imam sličnih dvojbi kao i ti (samo ne toliko vezano za fin. situaciju)


ako imaš tek jako malo dijete, i ne godina puno kao ja (35) nemoj razbivat glavu takvim pitanjima....



ps. mislim da sam već negdje vidjela ovakvu temu

[sijandraffm]

evo da ti se javi jedna jedinica.
i da ti odma kazem, jest odrastanje bez brata ili sestre je pretuzno ! zaista.
ne u ranoj dobi dijetinstva, nego bas kad odrastes, itekao kad osnujes svoju obitelj.
tesko je u mnogo situacija, kad ti umre roditelj, a ti bez brata, sestre, bez ikoga tko moze osijetit istu bol kao ti. ima puno dragih ljudi koji su tu , zele ti pomoci, muz, rodbina, ali nije to, to, kad je se to meni dogodilo, stalno sam imala jako intenzivan osijecaj, da bi to sve lakse bilo podnijeti sa setrom ili bratom, podijelit tugu i bol, koju na taj nacin kao ti moze samo osijetit brat ili sestra.
to mi je bila faza u zivotu u kojoj mi je najvise i strasno jako nedostajala sestra ili brat.
ali nije jedina. ima ih svakodnevno. moj muz ima dvije sestre i jednog brata, svi su razbacani po svijetu, ali tu su, malo , malo pa jedan od njih zovne, dolaze, imaju dijecu, koja se druze s nasom dijecom, za rodenda se svi izredaju i zovu, za bozic, uskrs,......okuplaju se ponekad svi,....to je jako ljepo, ja svome muzu zavidim na tome, jer ja to nemam.
ja sam oduvijek znala da nikada necu imati jedno dijete, onda rade nitijedno.
sad ih imam cetvero, i puno me tijesi cinjenica da ce uvijek imati jedno drugo i da ce uvijek netko biti uz njih
muz ti je u pravu

[nightfall]

Happytree kaže:

Al sad je mm došao i pitao me ne činimo li mu više nažao time da ga ostavimo bez brata ili sestre koji će mu kasnije u životu,kad nas ne bude biti jedina obitelj? I neće li mu odrastanje bez braca ili seke biti pretužno?

Ovo pitanje si i ja ponekad postavim kad razmišljam bi li imala još jedno dijete.
Trenutno imamo jednu curicu od dvije godine i postajem sve svjesnija da mala odrasta a i mi starimo, godine idu. Pitam se bi li imali još jedno dijete.Ni nama financijska situacija nije bajna,ali kad je jedno dijete u pitanju možemo joj priuštiti što poželi.Gledajući nam stanje u firmama, samo je pitanje vremena do kad ćemo imat osigurane dvije plaće, s jednom ne znam kak bi preživjeli. Već iz te financijske nesigurnosti proizlazi strah od drugog djeteta.
Zbog zdravstvenog stanja muža trenutno nije preporučljivo raditi na djetetu tak da smo i s te strane blokirani. Ali ja i dalje razmišljam baš o ovim pitanjima koja tebe muče.

I muž i ja smo jedinci. Štoviše, obje bake su rastavljene i žive same. Jednog dana naše dijete ne da neće imat brata ni sestru, već ni bratiće ni sestrične, tete i stričeve...Rodbina- nula bodova. Ja konkretno isto nemam nikakvu rodbinu (i moja mama je jedinica) tak da nisam ni navikla računat na ikakvu pomoć s te strane u životu, ali kad pomislim da jednog dana će naše dijete ostati bez nas, bez brata ili seke i bez rodbine...ne znam, žao mi ju je.

E sad...nije loše biti jedinac, gledam to iz svoje pozicije, ali bi rado da moje dijete ima još nekog s kim će odrastati i jednog si dana biti potpora u životu. Ok, računam da će imat prijatelje, valjda i svoju obitelj (to mi je nakak utjeha za sad pošto nam stanje za drugo dijete nije baš bajno).

[sara_st]

Ja te potpuno razumin, ja iman jedno, živim u zajednici. Živim od miseca do miseca, svaki malo veći izdatak nas baci u minus jer smo u kreditu za svoj stambeni prostor koji smo podigli iznad mm roditelja. Nekako se samo vrtimo u krug. Nebi tila da mi bude jedinica, tila bih još klinaca, al tila bi im nešto i pružiti u životu, a ne da cili život žive s roditeljima i babom i didom pod istim krovom. Znači rješiti stambeno pitanje mi je prioritet, iako to u ljepoj našoj ide jako jako sporo. Sve skupa a plaće nikakve. Još kad vidim koji fax imam za koju plaću radim plaće mi se, i često se upitam za šta sam se školovala, zašto nisam izučila zanat i lovu potrošenu na fax uložila u svoj poslovni prostor i radila za sebe.

Ustvari kad razmislim trebalo bi moj, mm i našeg djeteta život spakirat u dva kufera i preko granice. Jer u Hrvatskoj mi se čini da će biti samo gore i gore.

[seni001]

Ja sam jedinica i nikad nisam čeznula za bratom ili sestrom...imala sam i imam prijatelje, sve je to individualno...neki imaju braću i sestre, al bilo bi im bolje da ih nemaju....I muž mi je jedinac....

[marko356]

moji su imali istu dvojbu, i to 92., rat, pizdarije na sve strane, tesko im je i mene bilo tada nahranit. ali ipak su se odlucili za jos jedno, i bio san najsritniji na svitu kad san dobio sestru, iako san ima samo 6 godin tada. ne moze se to usporedit sa prijateljima, ni bilo cime ostali. sestra i ja smo danas jako povezani.

a zena i ja smo se vec slozili da necemo stat ni na jednom ni na dva, ali necemo ni pretjerivat jelda

[extreme]

kod mene u obitelji nas je bilo 5 djece. kod mm-a 6.
ne mogu zamisliti da sam odrastala kao jedinica, makar sam povremeno u određenim godinama maštala kako bi bilo super da sam sama, jer bih tada imla puno više toga materijalnoga i ne bih morala toliko dijeliti..sad bih već vjerovatno imala rješeno i stambeno pitanje i ne bih bila podstanar...

ALI-iako sam podstanar, ne bih mijenjala svoju braću ni za što. jako smo povezani, stalno se čujemo, uskačemo kad god netko od nas nešto treba, iako ne živimo svi u istim gradovima. razlika između mene i jedne sestre je 10 godina, a između najmlađeg i najstarijeg 14, ali to nam niš ne smeta. i pofajtamo se mi, al uvijek to riješimo na brzinu, dosta smo složni..
ne znam kako bih x ružnih situacija u životu preživjela da mi nije bilo njih..
nažalost, sad nas više nije 5, nego četvero jer nam je najmlađi brat umro prije 6 mj. i ta tragedija nas je samo još više povezala.
ma ne znam, ne mogu zamisliti Božiće i fešte bez nas svih na hrpi, svatko sa svojom obitelji (iako je trenutno samo jedna nećakinja - a dvije su na putu ), galama, bučno, nas hrpa
ne bih to mijenjala ni za što.
nama se sad prvo treba roditi i ako bude zdravlja, na jednom nećemo stati- to je sigurno, jer želim da moje dijete ima ista ta lijepa iskustva sa braćom i sestrama koje smo imali i ja i mm. naravno, prilagodit ćemo se fin. situaciji, ali se zaista nadam da sama neće ostati.

[nemam pojma]

Mi smo isto dosta dugo mislili da ćemo imati jedno dijete. Odnosno, ja sam mislila, a mm se složio . Onda su me počela pucati razmišljnja šta ako se nama nešto desi, pa će ostati sam i sl. Pa ako mu u životu bude trebala neka pomoć ili samo popdnevna kava, neka ima sestru ili brata.
Prije par dana sam mm-u rekla da bi bilo dobro da napravimo još jedno jer su susjedi umrli roditelji, a brat joj je totalni čudak, pa me to, opet, bacilo u razmišljanje. Kao, bolje je imati 2-3 brata ili sestre ako jedan/jedna bude čudak/inja
Ja povremeno tako zabrijem

Uglavnom, ne mora značiti da će tvom sinu odrastanje kao jedincu biti tužno. Ali sam mišljenja da je bolje imati brata ili sestru. Dijete se nauči dijeliti kako roditeljsku pažnju i ljubav, tako i materijalne stvari. A i u paru je lakše smijati se i plakati.

[SummerNight]

Ja sam bila jedinica do 12 godine i nikad nisam pozeljela brata ili sestru. Mozda par puta vise u sali, da imam starijeg brata pa da imam njegove frendove doma.
Salu na stranu, nisam imala potrebu za sestrom ni bratom. Imam sestru ali smo toliko razlicite da nemamo apsolutno nista zajednicko. Nebo i zemlja, da smo pokusavale ne bi razlicitije mogle ispasti. Nemamo zajednickih tema, interesa, nista. Ne vidim kako je moj zivot bitno drugaciji i ispunjeniji jer imam sestru, a slazmo se sasvim uredu.

Mi cemo imati jedno dijete, nikad nismo zeljeli dvoje niti ja niti mm. Uopce ne mislim da time zakidam svoju kcer za nesto jer nema garancije da bi se s bratom ili sestrom uopce razgovarala a kamoli dobro slagala.
Smtaram da prijatelji mogu jako dobro odigrati tu ulogu za koju se govori da se vazni braca i sestre. Kad nas ne bude vjerojatno ce imati svoju obitelj tako da ne stoji da nece imati obitelj.
Meni je blesavo raditi drugo dijete "da prvo ne bi bilo samo", ako zelis drugo ona ga napravis radi njega i sebe a ako ne zelis onda ne napravis.

[Lavica]

I ja ozbiljno razmišljam da ostanem samo na jednom djetetu i to isključivo zbog sebičnih razloga jer mi se neda prolaziti sve ovo ispočetka.
Mala mi ima dvije godine a ja 34. Možda se predomislim ali sigurno sljedeće dvije godine neću ići na drugo.

[Lali Puna]

meni je nedovoljan razlog za imanje djeteta 'da prvo nije samo/da ima društvo/da ne ostane samo ako se nama nešto dogodi'
imati dijete samo zato da bi prvo dijete imalo brata ili sestru mi nije baš neki potez
bitno je želiš li ti ili ne dijete..odvaži što ti je važnije, pružiti solidne uvjete jednom djetetu ili ti srce vapi za svoje djece i ti u sebi osjećaš želju za još jednim i nikad nećeš bit sretna ako ga ne budeš imala

hoće li prvo dijete imati brata ili sestru dolazi tek poslije toga

ja ne bih rodila dijete samo da rodim dori brata ili sestru, imala bih dijete zbog sebe. s braćom i sestrama se ionako mogu imati svakakvi odnosi. a i ne moraju. al samo imanje biološkog roda nije garancija ničega.