Kompleksna Ljubavna bajka

[JEAP]

Evo ovako, nova sam i, koliko se trudila, nisam nasla temu slicnu mojoj (sta je zapravo zabrinjavajuce) pa ako ipak postoji, ispricavam se svima unaprijed!
Dakle moja prica je duga i komplicirana i uopce ne znam gdje bi pocela.
U vezi sam s momkom 5 godina. On je meni prvi i pokazalo se da sam dobro cekala tako dugo jer sam docekala pravog i dao mi je sve kako i kada je trebalo (sta se tice mog emocionalnog i fizickog pristupa). Samopouzdanje mi je uvijek bilo na nuli i nikad nikome nisam dopustila da mi se priblize imalo, a kamoli da mi postaje decko. Upoznali smo se na faksu i tako je sve krenulo kao u onoj bajci koju sam si ja mozaicno sastavila tokom djetinstva. On je strasno dobra i neiskvarena osoba samo sta se na zalost tokom godina tako i skuzilo da je (u zivotnom smislu) neiskusan i neambiciozan. Odgojili su ga majka i baka i sve mu servirale cijeli zivot tako da on nije morao nikada nista nego disat! Pri tome nije postao macho muskarac sta mu je po meni vec bio ogroman plus ali kao sto rekoh, drugih pozitivnih aspekata na tome NEMA! Ja sam odgojena od majke koja me je uvijek drilala na samostalnost i rad i "opstanak" tako da nam je veza vec pocela u potpuno razlicitim okruzenjima. kad bi ja dolsa kod njega doma, osjecala bi se kao retardirano malo deriste koje si ne zna skuhat ni kavu ili ako kazem "ne" na sljedeci komad odreska da to kod njegove bake znaci DA i tako dalje.. danas naravno razumijem po kojim shemama ljudi funkcioniraju i nije sad bas toliki problem da me neko sluzi iz gostoprimstva. (iako ne razumijem zasto ja balavica moram imati razumijevanja za njih koji su "samo" gostoljubivi", a ne oni za mene koja sam cijeli zivot tako zaista drilana da sve mogu i moram sama kako nebi ovisila ni o kome pa sam se automatski osjecala manje vrijednom...zar nemamo svi pravo na proslost i neke "rupe" u ponasanju???) ovo su sve zaista sitnice ali osjecam da ih trebam spomenut kako bi bit price bila lakse razumljiva.
dakle nas dvoje se neupitno volimo i stvarno se beskrajno i najiskrenije volimo. nikada nije bilo u pitanju da li ce neko nekoga prevariti ili tako, strahovi tih vrsti apsolutno nikada nisu bili prisutni. seksualni zivot nam je jedino sta nam duz sve ove godine besprijekorno funkcionira..ako ko sta pregovara onda uvezi toga da drugoga nije dovoljno zadovoljio, a ne da osobno nije zadovoljen..malo morbidno ali meni je to posebno i stvarno smo pazljivi i strastveni i sve je jednostavno kao iz bajke!
MEDJUTIM, sada dolaze nasi zivotni putevi koji su toliko neuskladivi da je to strasno. Kako sam ja osoba kojoj je stavljeno u kolijevku potreba ili OBAVEZA sa uspjehom i samostalnosti, zivot mi je pruzio odredene prilike skolovanja i rada u inozemstvu koje sam i iskoristila, poneke s njim (on se tu naziva mojim priljepkom) poneke sama..i to je sve izdrzala nasa veza i dokazali smo svima pa i sebi da se zaista volimo. Mozda bi tu trebala spomenuti da moja obitelj za njega kao mog momka, partnera i eventualnog buduceg muza ili boze sacuvaj oca moje djece, ne zeli ni cut!!!!!!!! a njihov razlog je godinama da ga ja previse volim i da cu vidjet sta ce mi to donjet i di cu zavrsit. Da, istina, on se ne vidi kao generalni direktor neke ultra uspjesne tvrtke ali kao otocanin itekako zaradjuje (u ducanu SVOJE MAMICE) dobre novce, toliko dobre da su ga godinama iskolovale u drugom gradu, na privatnim fakultetima itd. Moj zakljucak je tu, samo usput, da moja obitelj ne zeli da zavrsim na otoku,a rodjenjem sam iz velikog berlina i do prije godinu dana sam provela svoje vrijeme svugdje po europi samo ne u hrvatskoj, da ne spominjem dalmatinski otok.... i dalje ovo naravno nije bit price i polagano mi postaje neugodno i bojim se da ovo niko nece ni procitat ali moram pokusat jer se vec tjednima borim s pomisli da se obratim ovim putem anonimnim i objektivnim ljudima..
dakle tokom svih tih godina bajne ljubavi i idile, stalno su se umijesali ljudi, narocito s moje strane, koji nasu vezu nisu odobroli, cak ju i branili, u takvim mjerama da sam pocela izmisljat kada bi mu otisla u posjet ili ga skrivala kod prijateljica kada bi on meni dosao u posjetu (KATATROFA!!!!!!!!). I posto sam ja strasno labilna osoba u emocionalnom pogledu, sve ove godine sam pokusala svojima objsnit kako je on dobar covjek i dobar partner i kako jednostavno nema ambicija ili bar ne tolike koliko ih oni prizeljkuju. taj psihoteror me je dovelo do toga da sam sav svoj bijes uvijek iskaljavala na njemu i uvijek smo se svadjali kod svake sitnice..toliko jadno da sam ga svaki put rijecima doslovno ponizavala (kao da mi je obitelj postala demon koji je usao u mene i progovorio kroz mene...FUJ!!!) stvarno i kod najmanje sitnice kad nebi znao kako se otvara hauba na autu, di se stavlja ulje itd (dakle smisao mog uvoda u cijelu pricu je bio da sam ja kao zensko UVIJEK morala znat gdje je ulje, kako se mijenja guma, kako busiti rupe u zid i postavit zavjese itd....a on jedva da zna obuc i svezat cipele kako treba....najgore od svega- on ZNA i MOZE..spretan je i pametan...samo je muskarac i lijen, te lukav jer zna da ne treba ako "ne zna"....uvijek sam mu to zamjerila ali danas mi je smijesno i kad gledam natrag-uopce nije vrijedno spomena..a nije bilo ni tada, samo sta ja to tada nisam vidjela!!!!) Uffff...sve je toliko kompleksno.... poanta je zapravo da on sada meni to poslije pustih svadja zamjera i ne moze zaboraviti sva ta ponizavanja (a kao da ne pamti sva moja skidanja zvijezda za njega, borbe i odricanja vlastite obitelji zbog i za njega; muke, lazi i izmisljanja zbog njega...OK, nije on kriv sta ga moji ne podnose....ALI NISAM NI JA!!!!! sve se iznosilo na mojim ledjima....a niko uz mene nije stajao..zasto ja to nikome ne zamjeram...samo se meni zamjera da imam momka koji me nije vrijedan...i da pucam po savovima kada ne treba.!!!) Ulazimo u zadnji dio- on je sada toliko "povrijedjen" da je potpuno hladan i distanciran, ne zivimo vise u istom mjesto pa izbjegava susret ali se i dalje cujemo svakodnevno..stalno dogovaramo neke dolaske/odlaske ali je strasno hladan i on kaze da zna i da si ne moze pomoci, da je jednostavno tvrd ko kamen i hladan i da mu nije do idile i da ne zna sta hoce, zna da hoce mene i nasu vezu ali ne moze zaboravit sva ponizavanja....! ZNAM da nije druga cura u pitanju tako da, AKO UOPCE IKO BUDE ODGOVARAO, to sigurno nije razlog njegove distanciranosti. Problem je sta ja ne znam kako da se ponasam i kako da odrzavam vezu vise. sve ove godine ju ja ionako drzim na nogama i sada kada bi zapravo meni trebala pomoc i razumijevanje, on se potpuno iskljucio i ostavio me (ne prvi put) na cjedilu. a stalno tvrdi da me voli, da zna da se ponasa kao kreten, da to ne zeli ali da ne moze drugacije... zar su muskraci stvarno toliko stravicno egoisticni i hladnokrvni ili me majstorski vuce za nos?????
Ja njega zaista beskrajno volim, zao mi je zbog svega sto sam mu ja ucinila ali sam onda opet svaki drugi dan ljuta na samu sebe sta on uopce ne vidi moje muke koje sam prosla i u kojima sam jos uvijek. Da li da imam razumijevanje za musku psihu, vjerujem u to da mu treba vremena i tapsanja po njegovom ego i trebam jednostavno pregrmit vrime u kojemu meni treba podrska, njeznost i razumijevanje ili da se oprostim vise od beznadnog slucaja?????????
PLIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIZ...znam da je ovo naporno za citat ili odgovorit ali PLIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIZ POMOZITE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

[vesela djevojka]

pročitala sam nekako....uf....5 godina ste u vezi? od tih 5 godina,koliko ti živiš vani a on na otoku? ako sam shvatila.....

[Ljutica]

A nije ti palo na pamet da ga pustiš na miru?
Ako ti netko toliko ne odgovora i ako te živcira to kakav je, najbolje rješenje je da prekinete i da si nađeš nekoga koga nećeš imati potrebu ponižavati. Ako takav primjerak uopće postoji.

No da, potpuno ga razumijem. I ja bih se ohladila. Dugo mu je i trebalo.

[JEAP]

Lose...toliko ispisano a pola informacija jos uvijek fali..! Dakle na faksu se upoznali, ja imala svoj stan u ZG- ZIVILI SKUPA, cijeli faks. onda preko ljeto on svojoj kuci, ja svojoj, al vise manje svaka dva tjedna posjete. onda tek zadnjih 1,5 god ja bila po inozemstvu i on bili smo razdvojeni max 4-5mj., inace po mjesec nam je max norma kad sam ja vani..ili on dolazi ili se ja vracam ili bar posjeta...ISUSE sad tek vidim koliko je komplicirano samo objasnit sve ovo!!!!!

Ljutica kaže:

A nije ti palo na pamet da ga pustiš na miru?
Ako ti netko toliko ne odgovora i ako te živcira to kakav je, najbolje rješenje je da prekinete i da si nađeš nekoga koga nećeš imati potrebu ponižavati. Ako takav primjerak uopće postoji.

No da, potpuno ga razumijem. I ja bih se ohladila. Dugo mu je i trebalo.

Ja sam u pustim razgovorima rekla da potpuno razumijem njegovo stanje i da samu sebe mrzim sta sam to dopustila i pustam ga da se ne cujemo ali se ON svaki put prvi javlja...i to dnevno....nije da ga ne pustam ako zeli ic..nije da ga ne zelim zadrzat..dapace, svim snagama, ali nisam ni opsjednuta i svjesna sam da covjek ne moze zaboravit pa ga ne silim nego pustim njemu da "odluci"...!
I nije da meni on ne odgovara, meni on zapravo savrseno odgovara samo sto sam previse bila pod utjecajem svojih koji su stalno vrsili pritisak na mene- STO NIJE OPRAVDANJE...samo obrazlozenje ako je dopusteno! Pocinjem mislit svojom glavom i ne slijedim vise te opsjednute mediokritete svoje majke (koja je napravila najbolje sto je mogla u neko doba ali nije stala kad je trebala) i napokon dopustam svom misljenju ekskluzivno pravo vladanja mojim mozgom..samo zato i vidim koliko sam odvratna i grozna bila..zaista neko ko nisam i ne zelim bit..!

[diastro]

Moje mišljenje je da vam je veza na izdisaju. Dok ste mogli bili zajedno sami, bez utjecaja tvojih ili njegovih, bilo je lijepo i nisu se kužile mnogi nedostaci (bilo s tvoje ili njegove strane). Osim toga bili ste mlađi, zaljubljeni i sve je bilo nekako lakše. Sada kada dolazi stvarni život u pitanje i trebaju se donest prave odluke, dolaze problemi. Nekako mi se čini kao da i ti sama misliš da si bolja od njega. A to što je on mamin sinčić neće se promijenit i to nikad! Samo će te živcirati sve više i više, a samim time ćeš ga ponižavati i dalje. Možda bi bilo nade za neki normalni suživot da se odlučite živjeti negdje na neutralnom terenu, daleko i od tvojih i od njegovih.

[Labirinth]

Zašto ti to njemu ne kažeš? To da ti smeta što je takav.

Što on uopće studira i zašto ako je toliko neambiciozan? Očito je stvarno lijenčina teška kad ga ne zanimaju ni najosnovnije stvari vezane za "muške" poslove.

Ako smatraš da se on može promijenit na bolje, potrudi se, daj mu do znanja da ne želiš gubit vrijeme s nekim tko je mrtvo puhalo i od kojeg nikad neće biti ništa (sudeći po tvom postu). Ljudi se mogu promijenit samo što je potreban veliki razlog za takvo što da on izađe iz te rutine.

A ako imaš više problema zbog njega u životu, onda znaš što ti je činiti. Procijeni sama, bolje sad nego sa dijetetom na putu i zajedničkim imovinom za koju godinu.

[dante-1]

draga,
da te sada ne seciram i režem kao kirurg, ali vi ste svoju priči završili, prošli ste jednu fazu koja je imala svoje. sada si žena koja ima i neke druge prioritete i vrijednosti koje ti postaju sve važnije, a to tvoj "dragi" nije u stanju ispuniti. tebi treba muška ruka, a ne ženska ruka. kolko god on bio emocionalno prikladan tebi, drag i dobar, tebi treba netko za cijeli život, netko sa kime ćeš ostariti ....

i nemoj se pravdati da su tvoji krivi jer se ti na određeni način treseš na njega. to su tvoji stavovi, samo si ih poistovjetila sa stavovima tvojih, a ustvari, misliš kaoi oni. jedini problem je da si emocionalno vezana za njega. a emocije i razum su dvije različite stvari.

on jednostavno više nije za tebe, bilo je lijepo, imalo je dobrih trenutaka, sada je vrijeme da kreeš dalje. da ste jeno za drugo, već bi odavno sve sredili.

sorry, ali tako je i možeš dvije stvari: nastaviti ovo mučenje i biti nezadovoljna dugo dugo ... ili prekinuti, biti nesretna kraće vrijeme i usrećiti se sa nekime tko će ti biti prikladniji suputnik.

draga, odrasla si, više nisi curetak, sada ti treba nešto drugačije ...

[tanveer]

meni se čini da je njemu dosta veze, ali bi još malo zadržao rezervu, vjerojatno dok ti ne nađe zamjenu, ipak vam je seks bio dobar.

a kao i mnoge druge cure (nemoj to shvatiti kao kritiku, i ja sam takva) tebe jače pogađa osjećaj izgubljenog vremena i sjećanje na prošlu ljubav nego sadašnji gubitak. to što ste puno toga prošli ne mijenja činjenicu da je to ostalo iza vas. kad bi skratila priču na ono što je bitno - svjesna si da niste dobar par. trebat će ti neko vrijeme dok to ne priznaš naglas i sama sebi, prihvatiš, odboluješ i kreneš dalje.

a bilo bi lijepo i kad bi se roditelji manje miješali u živote odrasle dječice

...

[kieler]

Ljutica kaže:

A nije ti palo na pamet da ga pustiš na miru?
Ako ti netko toliko ne odgovora i ako te živcira to kakav je, najbolje rješenje je da prekinete i da si nađeš nekoga koga nećeš imati potrebu ponižavati. Ako takav primjerak uopće postoji.

No da, potpuno ga razumijem. I ja bih se ohladila. Dugo mu je i trebalo.

Ou jea,imas pravo. Nego nije mi jasno,koliko vremenski on trpi da mu vi svi skupa (mislim na tebe,tvoje roditelje,strike,ujne,babe i ine) solite pamet,stvarate osjecaj manje vrijednosti i vrijedjate ga kao osobu koja mozda ima puno bolji,situiraniji,interesantniji zivot od vas? Tragedija je ocigledno sto on ne zna gdje se sipa ulje? Postoji x stvari koje me kao muskarca ne zanimaju,ili uopce me ne bi zanimale i da nisam muskarac,nije mi jasno kojim stereotipima ste vi zaludjeni.

Druga stvar,ako ste se upoznali na faksu onda je i on visoko obrazovan (sto i ne smatram nekom titulom al ajde,vidim na sto pucate i ti i tvoji),i sad se postavlja pitanje,na koji nacin ste vi zakljucili da on nema ambicija,da nikad nece postat kapitalisticka zvijer o kojoj ce pricat cijela nasa dijaspora,ili da samo s tim obrtom koji posjeduje njegova obitelj nece bit bolje situiran i zbrinut,naravno ako ga naslijedi,nego da je direktor ili gazdurina (sto vec i je u nekom obliku jel )... Velis da je lijen,pa ako je lijen onda ne bi zavrsio faks,kratko i jasno. Pamet i nije bas na prvom mjestu prilikom fakultativnom obrazovanju,vise je marljivost i upornost,stoga?

I trece,pametno Ljutica kaze,dobro je i skuzio kakva je situacija pa se ohladio,sto se mene tice,moje muskosti,razmisljanja,ponasanja,karaktera i svega sto ti na um padne,trpio bih isto,naravno.... Ali mozda te dvije sekunde kad bi pocela nabrajat uvrede i ponizenja upucene meni,onda se okrenuo i prekrizio te u svom zivotu taman da si kcer Angele Merkel. Bez uvrede,ljutnje ili bilo cega,samo sam ti iznio osobni stav o tvojoj situaciji

[Talia22]

Ja imam drugačije mišljenje od ostalih. Mislim da si ti kukavica koja nije znala stati ispred svog dečka kad je trebalo. Bili ste si super i veza vam je cvjetala dok se tvoji nisu umiješali. Znači pričamo o tvojoj obitelji- ne njegovoj- i zbog toga si ti trebala naći način za riješiti to sa obitelji, a ne dopustiti da te toliko psihički izmaltretiraju da si se iskaljivala na njemu. I šta si sad dobila? Od jedne dobre veze doveli ste se u stanje "hladnog" odnosa. Treba se nekad znati odmaknuti od pi.... roditelja, i živjeti po svom s osobom s kojom ti želiš. Ako ti je jako stalo do njega, popričaj sa svojima, napravi neki rez tako da ti se više ne upliću u vezu i potrudi se oko njega. Eto, sa srećom

[Alexa]

Slušaj, bejbi.
Prvo, nije mi uopće bilo naporno čitat i potpuno te razumijem. Inače se baš smučim oko ovoliko dugih postova, ali posložila si stvari kako treba i objasnila si sve kako treba i sviđa mi se jako kako si izrezonirala i svoju i njegovu krivicu i utjecaj okoline i da si svega toga svjesna. To ti je veliki plus. Uvijek mi je veliki plus kada ljudi imaju svijest u vezi svih aspekata koji utječu na njih, kao i na njihove vlastite pogreške u odnosima. A ti to imaš.

Ajd' probat ću skratit.

Mila, vidi. Okolina zna bit otrovna. Roditelji, iz najboljih namjera na svijetu, htjeli ne htjeli, toksiciraju naše iniciijalne želje i potrebe. Jasno ti je kao dan, da ste u vašem odnosu važni VAS DVOJE. Isto tako ti je jasno, da nećeš, apsolutno NEĆEŠ, moć eliminirat njihove utjecaje, grintanja, pokušaje da vam "pokažu kako se živi život" jer su takvi. Jer,ne samo da žele "najbolje" za svoju djecu, nego i ispoljavaju neka svoja neostvarena uvjerenja tako da ih etabliraju u njih, bilo u obliku toga da žive u fenomenalnom Berlinu ili da vode dućan na otoku.

Ono što je esencijalno za vaš odnos je da budete partneri. Partneri, znači, da jednostavno izolirate vaš svijet od njihovog u smislu donošenja krucijalnih odluka. A to možete jedino da u ime onih 5 godina, u ime onoga kada ste se najviše voljeli, kada ste bili oni divni zaljubljeni ljudi koji su imali najiskrenije namjere jedno prema drugom, OTKAČITE sve ružno što je rečeno, OTVORENO POPRIČATE, kažeš mu (ili napišeš ako te ljutito izbjegava) ovo što si nama (naravno u daleko osobnijoj i intimnoj poruci) i probate nastavit dalje.

Ne kažem da ljubav savladava sve prepreke. Ali, ove prepreke su inducirane prijašnjim iskustvima, onime čime vas je oblikovala okolina u davnoj prošlosti.

Ljubav nekad doista traži kompromis. Kompromis u smislu da shvatiš odakle je tko potekao. Ne kažem da će bit lako. Nije uvijek lako.

Ali onaj trenutak kada vas dvoje razgovorom i iskrenošću i tolerancijom se uspijete pretvorit u zasebni OTOK koji funkcionira po svojim pravilima bez obzira koliko dražesnim vrlinama ili iritirajućim manama je on naseljen - onda je to mjesto, taj neki emocionalno povezani prostor gdje ste vas dvoje jedinka koja donosi jedinstvene odluke i živi svoj život bez obzira na okolinu koja će, darling, NEMINOVNO, kroz život, turpijat svoje i htjet vas preoblikovat u nešto što vi ne želite biti, u tom slučaju vi ćete moć imat budućnost.

I to ti je ključ.

Sjednite, razgovarajte, gledajte se u oči. Reci mu da ti je žao što si ga povrijedila. Priznaj mu njegove potencijale. Potakni ga. Muškarci vole i žele osjećaj da ih njihova voljena poštuje i razumije i da vjeruje u njih. I ako IMALO NIJE DEBIL koji odbija malo popustit, razumjet će te.

Samo za to, budite u isto vrijeme na istom mjestu. Kakve proklete veze ima što je to na nekom otoku, ili u Bristivici, ili u nekoj metropoli.

Vi gradite svoj život. Gdje vi odlučite.

Samo odlučite.

Prošlo je već 5 godina. 5 godina je jedan period kada biste već trebali ozbiljnije razmislit i ZRELO dogovorit što i kako dalje.

Tim prije ako se volite.

Sami. Vas dvoje.

[dante-1]

@talia22
je je, a on neka samo sjedi i gleda ... još i da striptease naruči, hladno pivo ....

[JEAP]

Talia22 kaže:

Ja imam drugačije mišljenje od ostalih. Mislim da si ti kukavica koja nije znala stati ispred svog dečka kad je trebalo. Bili ste si super i veza vam je cvjetala dok se tvoji nisu umiješali. Znači pričamo o tvojoj obitelji- ne njegovoj- i zbog toga si ti trebala naći način za riješiti to sa obitelji, a ne dopustiti da te toliko psihički izmaltretiraju da si se iskaljivala na njemu. I šta si sad dobila? Od jedne dobre veze doveli ste se u stanje "hladnog" odnosa. Treba se nekad znati odmaknuti od pi.... roditelja, i živjeti po svom s osobom s kojom ti želiš. Ako ti je jako stalo do njega, popričaj sa svojima, napravi neki rez tako da ti se više ne upliću u vezu i potrudi se oko njega. Eto, sa srećom

ovo je jedini porazavajuci zakljucak s kojim se u potpunosti slazem i kao jednako zalostan koliko i istinit!

[4fun]

problem je u tome sto ga i ti smatras na neki nacin gradjaninom drugog reda. dodaj k tome vrijedanje i normalno da covjek pukne.

[JEAP]

Alexa kaže:

...

.........speechless.......

[dante-1]

hebemu, ko da pričate o djevojčici u pubertetu, ....

(mislim na njega)

[JEAP]

dante-1 kaže:

hebemu, ko da pričate o djevojčici u pubertetu, ....

(mislim na njega)

To se odnosi na mene ili njega?

[dante-1]

imaš boldano, samo bijelo

ti si mi simpa

[JEAP]

4fun kaže:

problem je u tome sto ga i ti smatras na neki nacin gradjaninom drugog reda. dodaj k tome vrijedanje i normalno da covjek pukne.

To nije istina! Stvarno nije! Od prvog dana sam ga smatrala predivnim stvorenjem i jos uvijek ga smatram!!!! Nema opravdanja za bilo koju moju rijec koju sam njemu uputila..samo mogu rec da sam jako cesto bila razocarana sta nikada nije bio u stanju izac mi u susret s bilo cim. Nisam osoba koja kolericno puca po savovima kao grom iz vedra neba i MRZIM takve ljude!!!! Bilo je duuugih razgovora, odnosno monologa u kojima sam mu kao dijetetu sve najslikovitije i u najboljoj namjeri pokusala objasnit..pa i stvari koje me i danas smetaju kod ljudi/muskaraca. Ali ja nikada osobi koju "kritiziram" ne pridjem s nekakvim gardom kao sto to ljudi znaju raditi jer zapravo te kritike koriste da bi digli svoj ego pred nekim!!! Ni u ludilo to nebi napravila..NIKADA!!!!! Jako glupo zvuci ali kada me prijatelji zajebavaju onda me nazivaju majkom terezom jer sam upravo ja ta koja uvijek spaja sva misljenja i smatram da je tolerancija i razumijevanje alfa i omega u bilo kakvom odnosu, ne samo u vezi!!!! To sto sam kasnije postala sve isfrustriranija i povrijedjena nerazumijevanjem njega i ostalih clanova obitelji (lose-lose situation za knjigu napisat, nikad nikome udovoljit) TO je bio moj problem s kojim se nisam znala nosit i tek danas shvacam DA je to bio problem. Zato sad i pokora ali stvarno NI U LUDILO ne smatram njega ili bilo kog drugog manje vrijednim...sto sam mu ne/svjesno dala osjecaj je moja krivica s kojom moram zivit...

dante-1 kaže:

imaš boldano, samo bijelo

ti si mi simpa

ups...malo uzbudjenja zbog tolikih odaziva..malo mijesanja svih dobivenih informacija..! Sorkac!
A za ono drugo: Zauzeta sam - JOS UVIJEK! (ovo je i meni smijesno...aaaa ovo je tragi-komicno!)

[dante-1]

sve što si navela o svojim reakcijama je rezultat frustriranosti i nakupljenog nezadovoljstva. ne treba te to čuditi, to će samo rasti ... pokazuje samo koliko si nezadovojna