Zašto Bog dopušta patnje?

[shaganappi]

Jednostavko kaže:

Kakvog smisla ima buniti se zbog dobrog? Ako je učinio više dobrih djela nego grijeha onda mu možemo oprostiti, ali ipak bi trebao paziti da ubuduće ne griješi.

Opet. Ne može Bog pogriješiti, ljudi griješe.
Na nama je ispravljati greške a ne se buniti protiv Boga.
Bog je dao dovoljno bogatstva za sve ljude ali sistem koji smo stvorili je kriv zašto neki imaju više a neki manje.
Za patnje ima rješenja ali sebičnost nas spriječava.

[Jednostavko]

shaganappi kaže:

Ne može Bog pogriješiti, ljudi griješe.

Nemoralno je i protuzakonito ne spriječiti zlo koje se može spriječiti, osim ako time ne bi nastalo neko veće zlo. Meni je to očito. Ti kažeš da ljudi čine zlo jedni drugima a ne bog. To je točno, ali ako ti samo promatraš nasilje a ništa ne poduzmeš da to spriječiš, iako možeš, po kojoj logici si ti onda nedužan? Ne možeš boga proglasiti moralnim ako se ne ponaša moralno. Ne znam što ti tu nije jasno.

[LLSkylights]

shaganappi kaže:

..Za patnje ima rješenja ali sebičnost nas spriječava.

U kombinaciji s neznanjem i prirodnom orijentacijom na preživljavanje, koncentraciju na sebe i svoje potrebe.
Sreću donosi ljubav prema drugima i pomaganje drugima. Suradnja nas čini jačima a ljubav prema drugima i pomaganje sretnima. Prilično jednostavna i vrlo učinkovita formula.
Dodatak je prirodni nagon prema drugom spolu koji daje mnoštvo prilika za nesebičnu ljubav prema drugomu, suradnju, međusobno pomaganje, poticanje, i razmjenu seksualnih energija za maksimalni užitak i poticaj za napredovanje na više razine.

[Alyosha]

Jednostavko kaže:

Nemoralno je i protuzakonito ne spriječiti zlo koje se može spriječiti, osim ako time ne bi nastalo neko veće zlo. Meni je to očito. Ti kažeš da ljudi čine zlo jedni drugima a ne bog. To je točno, ali ako ti samo promatraš nasilje a ništa ne poduzmeš da to spriječiš, iako možeš, po kojoj logici si ti onda nedužan? Ne možeš boga proglasiti moralnim ako se ne ponaša moralno. Ne znam što ti tu nije jasno.

Pa dobili smo predaju. Šta bi ti više? Posjeduju li ljudi slobodu izbora i jesu li odgovorni za svoja djela? Onda?

[Cherie]

Speare Shaker kaže:

Dobro, mnogi kažu da je filozofija u biti neprestano presipanje iz šupnjeg u prazno, a neću reći da u tome nema i neke istine, no, generalno mislim kako je filozofija ipak puno ozbiljnija stvar i do sada je polučila vrlo značajne rezultate, posebno u doba prije nastanka moderne znanosti.

Filozofija unutar okvira znanosti obično prethodi nekim otkrićima, posebno onim revolucionarnim, a nakon što se takva dogode intepretira što ona zapravo znače i podrazumjevaju te radi neku ukupnu sintezu u tom smislu.
Moderni čovjek bez filozofije zapravo i ne može, pa je opravdano reći kako je zapravo imanentno homo philosophicus ma što god to značilo.

To je istina, s obzirom na to da svatko život gradi na svojem osobnom filozofskom polazištu, ne mora ga znati imenovati, ne mora ni znati da ga ima, ali iza djelovanja svih nas stoji osobna životna filozofija. Na samom intelektualnom dnu hodaju među nama, ne znajući da pripadaju nekoj filozofskoj ideji, recimo vulgarni materijalisti - vođeni sa "u se na se i poda se" životnom filozofijiom ,pa onda sve prisutni obični materijalisti, idealisti svih smjerova, depresivni nihilisti, egzistencialisti, stoici, skeptici itd ....

Filozofirati se može praktički o svemu pa tako i o Bogu (koji nije samo pojam kojim se bave religije i njihova učenja) i tu nitko nije uspio nametnuti monopol na nešto što bismo mogli nazvati dopuštene teme za filozofiranje.

Naravno da se može i smije i whatever rocks your boat - ali da se filozofiranjem može doći do istine o Bogu, opisati Boga, dokazati njegovo postojanje ili ga opovrgnuti - ne može.

U tom smislu filozofiranje o bogu je besmislica. Tko god da filozofira na tu temu KONSTRUIRA neke ideje i onda s njima žonglira.

Budha nikad ništa, ali aposlutno ništa nije rekao o svojoj nirvani, odnosno o transcendentnome. To se u budističkoj literaturi zove velika Budhina šutnja. S kojom je izbjegnuto svako nagađanje o onostranome.

Ono što tu smatram, bitnim je meni neshvatljiva fascinacija redom koja se lako uoči u stavovima mnogih ljudi.
Pa sam život nije nastao na temeljima reda nego upravo, obrnuto, nereda!
Ili da budem malo jasniji, najveći mogući stupanj reda u svemiru je postojao upravo u točki singularnosti Velikog praska.

Ne znam Spear shakeru, ali ja postajem ekstremno pobožna kad počnem čitati ljudsku anatomiju. Recimo o oku. Sam Darwin je u porijeklu vrsta rekao o ovom fascinatnom organu : " ..... the whole idea of something so flawless could have been formed by natural selection, seems, I freely confess, absurd in the highest degree."

Mislio sam komentirati i ovaj dio, ali si posebno u boldanom to zapravo sama učinila pa više za tim ne osjećam potrebu.

I ovdje je jedan ponizni "ne znam" primjereniji nego bilo kakvo vjerovanje.

Da, Bog će našem umu pa i samo osjetilnom aparatu ostati konačna nepoznanica.
Boga ne možemo u potpunosti spoznati, to je uostalom i u skladu sa Božjm obilježjem transcendentnosti i po definiciji tako, ali to ne znači da smo osuđeni na potpuno neznanje i nabadanje u mraku, jer mislim da upotrebom različitih alata poput filozofije možemo u svojim percepcijama o Bogu barem uloviti neke temeljne principe. Problem je što nemamo načina na koji bi pouzdano provjerili njihovu ispravnost.

Recimo da je Bog, u daljenjem tekstu stvoritelj, stvaran, ne može nešto što je stvoreno odnosno alat koji se zove UM skužiti svog stvoritelja. Kao što ni kompjuter ne može skužiti čovjeka koji za njim radi.

Što se tiče flatlandera, pa gle, ja ne bih potcijenio tu naizgled malu razliku.
Jedna dodatna dimenzija može itekako puno značiti, pa tako mi u odnosu na špekulativna inteligentna bića iz dvodimenzionalnog prostora imamo enormne moći interveniranja u njihov život, za razliku od njih u naš, a da o ostalim razlikama i ne govorim.

Tako je .... i sad zamisli da odjednom počnemo percipirati samo jednu dimenziju iznad ove koja je naš limit, da osvjestimo 4 dimenziju koja bi kažu mogla biti vrijeme ..... kako bi izgledao naš svijet.

Nemamo pojma kako bi izgledao i ne znamo kako bi ga percipirali jer naš mali, 3d ograničeni um, nema kapacitete niti da zamišlja šta bi to moglo biti.

Moja poanta je da nemamo kapacitete za percepciju stvarnosti samo jednu dimenziju iznad 3 u kojima živimo, ali si utvaramo kao vrsta da bi uz pomoć alata svog malog ograničenog uma, koji je operativan i funkcionalan samo u dimenzijama u kojima živimo, mogli skužiti stvoritelja, koji je transcendentan i povrh svih dimenzija i svega što znamo i svega onog što ne znamo, i svega šta ne znamo da ne znamo .....

[Nemruth Dagi]

Znači ovako; ljubav prema drugima nam pomaže da ne dobijemo rak i ne patimo?

Da li ljudi u globalu, uopće zaslužuju našu ljubav?

[Speare Shaker]

Nemruth Dagi kaže:

Da li ljudi u globalu, uopće zaslužuju našu ljubav?

Da li ljudi zaslužuju život sam?
Ne znam odgovor niti na tvoje, a bome niti na vlastito (pot)pitanje.
No, znam da se obično kaže kako su najbolje stvari baš one koje su besplatne, kako sve ono što si dobio besplatno moraš na neki način darovati, besplatno podijeliti s drugima inače ćeš protratiti pa i upropastiti jedan ogroman potencijal ljubavi koju u sebi generiraš na taj način.
Život nam je na neki način darovan i ničim ga nismo zaslužili, a za ljubav se obično kaže da je neuvjetovana i besplatna, jer inače ako je uvjetovana bilo čim i sebična, zapravo i nije ljubav.

[Speare Shaker]

Cherie kaže:

Tako je .... i sad zamisli da odjednom počnemo percipirati samo jednu dimenziju iznad ove koja je naš limit, da osvjestimo 4 dimenziju koja bi kažu mogla biti vrijeme ..... kako bi izgledao naš svijet.

Nemamo pojma kako bi izgledao i ne znamo kako bi ga percipirali jer naš mali, 3d ograničeni um, nema kapacitete niti da zamišlja šta bi to moglo biti.

Moja poanta je da nemamo kapacitete za percepciju stvarnosti samo jednu dimenziju iznad 3 u kojima živimo, ali si utvaramo kao vrsta da bi uz pomoć alata svog malog ograničenog uma, koji je operativan i funkcionalan samo u dimenzijama u kojima živimo, mogli skužiti stvoritelja, koji je transcendentan i povrh svih dimenzija i svega što znamo i svega onog što ne znamo, i svega šta ne znamo da ne znamo .....

Mislim da je ovdje s obzirom na ono što ja pokušavam objasniti boldani dio ključan.
Naime, moja poanta je cijelo vrijeme da da to ipak možemo.
Barem donekle.
Barem kada su osnovne postavke u pitanju.
Primjerice, više prostorne dimenzije nije nikakav problem zamisliti matematički odnosno umom.
Kako se geometrijski konstruira treća prostorna dimenzija?
Jednostavno povučeš okomicu na dvodimenzionalnu ravninu et voila!
Isto vrijedi i za svaku slijedeću.
Također je prilično lagan zadatak zamisliti kakvi bi uvjeti vladali u takvim prostorima. Tako je primjerice Stephen Hawking u svojoj (inače prilično zbrkanoj knjizi, ali to je sad nebitno) "Svemir u orahovoj ljusci" pokušao dočarati na str. 88 i 90. kakvi bi uvjeti vladali u prostoru sa 4 ili više makroskopskih dimenzija:

Citat:
"gravitacijska sila između dvaju tijela rasla bi znantno brže pri njihovom približavanju. Tada planeti ne bi imali postojane staze oko matičnih sunaca. Oni bi se ili srušili na zvijezde ili odlutali u tamu i hladnoću.
Slično tome, staze elektrona u atomima ne bi bile postojane, tako da poznata nam tvar uopće ne bi postojala.
Prema tome, iako zamisao o višestrukim povijestima dopušta bilo koji broj makroskopskih dimenzija, jedino će povijest s tri makroskopske dimenzije uključivati inteligentna bića." Kraj citata.

Mislim da je ovdje Hawking malo pretjerao, posebno jer smo već razmotrili mogućnost inteligentnog života u flatlandu i ja tome barem načelno ne vidim nekih nepremostivih prepreka, nevezano za činjenicu da bi takva bića imala prilične probleme već i sa samom prehranom.
No, poanta je u tome da sa umom možemo konstruirati svakakve modele i jedino što nam preostaje jeste da to učinimo na konzistentan način, jer je to praktički (do eksperimentalne provjere, koja može, ali i ne mora biti moguća) jedini način da oni budu realno MOGUĆI.
Jer, ako su nekonzistentni, nisu niti realno mogući.
Realna izvjesnost je već malo drugačija priča i tu nam preostaje jedino eksperimentalna odnosno potvrda u vidu opažanja.
Za Boga je jasno da eksperimentalna provjera niti načelno ne može biti neka čvrsta metoda spoznaje, ako ikakva, za razliku od praktički svih svjetovnih fenomena.
No, kad je Bog u pitanju, i dalje ostajem na stavu kako tu možemo shvatiti barem neke temeljne principe i složiti najmanje jedan konzistentan model koji će biti i realno moguć, što doduše samo po sebi ne znači i realno izvjestan.
Inače je točno kako se vrijeme smatra tom četvrtom dimenzijom i to još od Einsteinove Opće teorije relativnosti koji je tada uveo i pojam prostorvremena kao jednu do tada pomalo novu kategoriju, jednostavno zato jer su vrijeme i prostor neraskidivo povezani i djeluju kao cjelina.
U Newtonovom modelu prostor i vrijeme su zapravo potpuno odvojeni.
Što je samo vrijeme, nije potpuno jasno, a ja sam ga davno na jednom drugom forumu grubo opisao kao mjeru promjene položaja i stanja čestica u svemiru odnosno kao nekakav medij bez kojeg nikakav događaj u svemiru ne bi bio moguć. Kao uostalom i bez prostora. Kada ne bi bilo prostora, ništa se ne bi imalo gdje dogoditi, a kada ne bi bilo vremena, ne bi se imalo kad. Bez prostorvremena, nije moguće nikakvo događanje niti ikakva promjena, nikakva dinamika koja je zapravo imanentna svijetu.
No, problem s dimenzijom vremena je u tome da se ipak suštinski razlikuje od tri dimenzije prostora jednostavno zato jer teče samo u jednom te istom smjeru (pustimo sad mogućnost putovanja kroz vrijeme za neku drugu priliku, samo ću dodati kako zapravo nema fizikalnog zakona koji bi na načelnoj razini tako nešto čvrsto onemogućavao), onom rastuće entropije prema Drugom zakonu termodinamike.
Ali o tome ponešto govori ona čisto deskriptivna priča o strijelama vremena, termodinamičkoj, kozmološkoj i psihološkoj koja sad ovdje i nije posebno bitna.
Eh da, kad već govorim o umu, česta je zabluda, posebno na zapadu, kako se nekakav umni napredak može postići samo umnom hiperaktivnošću i uz to vezano potcjenjivanje vrijednosti tehnika umirivanja uma uz pomoć meditacije.
Naime, upravo u takvim krajnje opuštenim stanjima do kojih se dolazi meditacijom, se, kako se čini, rađaju najkreativnije ideje uma. Najzakučastije spoznaje.
One koje ne zahtjevaju umnu hipeaktivnost i mahnito procesuiranje podataka i njihovo pretvaranje u informacije, nego jedno objedinjavanje do tada procesuiranog, sintezu do tada naizgled suprostavljenog na jednoj višoj razini (hvala Hegelu!).

[Speare Shaker]

Cherie kaže:

Ne znam Spear shakeru, ali ja postajem ekstremno pobožna kad počnem čitati ljudsku anatomiju. Recimo o oku. Sam Darwin je u porijeklu vrsta rekao o ovom fascinatnom organu : " ..... the whole idea of something so flawless could have been formed by natural selection, seems, I freely confess, absurd in the highest degree."

Pa dobro, Darwin je ipak bio vjernik i zapravo prilično zabrinut kako će se njegove ideje o evoluciji odraziti ne vjeru kod ljudi, tako da je ovakav njegov stav i estetika diviniziranog divljenja prema ljudskom umu teško shvatljivoj funkcionalnosti svijeta zapravo i posve logičan.
To bismo mogli povezati i sa onim čuvenim principom "strahopoštovanja prema životu" od strane Alberta Schweitzera.
Dapače, to bismo mogli povezati i sa onom starozavjetnom (Sirahovom) o strahu Gospodnjem kao početku mudrosti. S tim da ovaj termin strah Božji treba shvatiti kao udivljenje prema silnoj funkcionalnosti, mudrosti i ljepoti svijeta stvorenom od Boga, kako su tada čvrsto vjerovali Sirahovi suvremenici.
Mi smo u međuvremenu uveli i kategoriju slučaja i neumitnosti, ali nebitno, i to također ulazi u domenu stvorenog što promiče ako ne i zahtjeva divljenje prema Kreatoru, ako takvoga uopće ima.
Da se vratim na Darwina, njegov stav bi se slobodno mogao opisati kao evolucijski kreacionizam odnosno bio je pristalica ideje o teističkoj evoluciji.
Tako bar kaže Francis S. Collins u svojoj knjizi "Božji jezik".

[Jednostavko]

Alyosha kaže:

Pa dobili smo predaju. Šta bi ti više? Posjeduju li ljudi slobodu izbora i jesu li odgovorni za svoja djela? Onda?

Imaš pravo. Imamo predaju. Imamo Hrvatsku. Što čovjeku treba više?

[Alyosha]

Jednostavko kaže:

Imaš pravo. Imamo predaju. Imamo Hrvatsku. Što čovjeku treba više?

Pa onda:

Jednostavko kaže:

Nemoralno je i protuzakonito ne spriječiti zlo koje se može spriječiti, osim ako time ne bi nastalo neko veće zlo. Meni je to očito. Ti kažeš da ljudi čine zlo jedni drugima a ne bog. To je točno, ali ako ti samo promatraš nasilje a ništa ne poduzmeš da to spriječiš, iako možeš, po kojoj logici si ti onda nedužan? Ne možeš boga proglasiti moralnim ako se ne ponaša moralno. Ne znam što ti tu nije jasno.

Nije točno da nije ništa poduzeto. Uostalom, poanta svega nije da Bog sprječava zlo nego je poanta da je naša dužnost zlo ne činiti, odnosno naša je dužnost činiti dobro.

Ja razumijem da mnogi od vas, poput tebe i onog Sigmunda za kojeg je religija fašizam, imaju problema uopće sa idejom Boga, ali ovakvom argumentacijom teško da ćeš išta postić.

Da se tebe pita, ti bi da je Bog stvorio svijet u kojem nema nasilja, nema patnje, nema slobode, a svi smo mi samo roboti koji se slijepo drže svog programa i sve je lijepo. To bi tebi imalo smisla. Sada ćeš, naravno, reći da to nije ono što ti ovdje zapravo govoriš, ali ako ispratimo ove tvoje misli o Božjoj dužnosti uplitanja dokle god vidi nasilje i slične stvari, to je logični zaključak. Ukoliko ti ipak ne tvrdiš da je Bog od nas trebao napraviti robote jer i sam shvaćaš da je to manje dobro od slobodne volje, onda te mogu pitati samo što je zapravo ono što pokušavaš reći? Jer u tom slučaju izgleda da tvrdiš da je Bog mogao napraviti više bez da ukine slobodnu volju, ali ja bih volio znati odakle tebi to znanje.

[Jednostavko]

Alyosha kaže:

Ukoliko ti ipak ne tvrdiš da je Bog od nas trebao napraviti robote jer i sam shvaćaš da je to manje dobro od slobodne volje, onda te mogu pitati samo što je zapravo ono što pokušavaš reći?

Pokušavam reći da bog, ako postoji, nije moralan. Moral su stvorili ljudi. Sa svim ostalim se slažem.

[zoroasterix]

"Nije zagonetan Bog, zagonetno je zašto postoji nešto što nije Bog. Misterij nije Bog, nego svijet, kao što nije misterij duh, nego priroda, nije duša, nego tijelo."

"Bog je u kretnji koja se u samoprijegoru okreće protiv vlastite prirode, slavodobitno izlazi iz tog zaokreta, istodobno stoji u opreci s mračnim silama, ponovno se okreće protiv sebe i ponovno svladava sebe. Napor da stalno bude on sam, istodobno da bi bio iznad sebe, da živi i da pobijedi sebe. Da razriješi sve svoje strasti i da ih drži na uzdi. Da potone u mraku i da se pokaže kao svjetlost."

Bela Hamvas, Kršćanstvo

[LLSkylights]

Nemruth Dagi kaže:

Znači ovako; ljubav prema drugima nam pomaže da ne dobijemo rak i ne patimo?
Da li ljudi u globalu, uopće zaslužuju našu ljubav?

Onaj dio, uključujući i najtežih bolesti, kojima je uzrok unutarnje psihičko stanje, negativne misli, a najviše mržnja i ljutnja, možemo izbjeći kroz ljubav prema drugima. Najprije treba znati oprostiti samom sebi, zatim drugima, a zatim na višoj razini može ići ljubav koja onda podrazumijeva da si se riješio negativnih misli. Ovo je šira tema.
Da li ljudi zaslužuju našu ljubav, to je pogotovo pravo pitanje i duboka tema. Oni koji smatraju da su došli do odgovora nude jednostavan odgovor. Bog je sve. Bog je Ljubav. Sve što postoji je Bog. Sve što postoji je ljubav. Svi smo mi jedno te isto vrhunsko biće, svi smo mi Bog, njegovi sastavni dijelovi, ljubav. Ja, i moji najgori neprijatelji. Ni Sotona tu nema prostora biti izuzetak. Sve je Bog, sve je ljubav, i to važi i za njega i ono što čini. Sotona je jedna od manifestacija tog istog Boga koji ima još drugih manifestacija, odnosno arhetipova, i svaka je korisna i ima svoju korisnu svrhu. Sotona i ono što čini vjerojatno služe kao poticaj drugima da budu bolji.
Dakle druge osobe su dio iste cjeline. Svi smo mi jedno. Svi smo Bog. Ne možemo se stvarno ljutiti sami na sebe i ne možemo ne voljeti sebe. Ja sam on i on je ja. Ništa osim ljubavi niti ne postoji.
Sreća dolazi kroz ljubav prema drugima. Ako mislimo samo na sebe, onda nam dolaze pitanja "kako on a ne ja", zašto on a ne ja", zašto njemu a ne meni. Evo razloga za nesreću. Voljeti druge znači voljeti sebe. Činiti dobro drugima znači činiti dobro sebi. Ljubav ne možemo potrošiti. Što je više dajemo to nam se više vraća i više je ima u našem okruženju.
To su uglavnom osnove, a za neki ljepši tekst trebat će mi vremena.

[Cherie]

Speare Shaker kaže:

Mislim da je ovdje s obzirom na ono što ja pokušavam objasniti boldani dio ključan.
Naime, moja poanta je cijelo vrijeme da da to ipak možemo.
Barem donekle.
Barem kada su osnovne postavke u pitanju.

Na više načina sam ti probala reći da ljudsko biće toliko ograničenog uma da jednostavno slijedom svoje mentalne majušnosti ne može ni dokazati ni osporiti postojanje Boga.

Ono, možda posredno. Kao što ne možemo vidjeti vjetar ali možemo vidjeti da se grane ljuljaju. Možda ....u tom smislu .... ali ne vjerujem.


Po pitanju vrhunaravne inteligencije, više sile, apsoluta, stvaratelja i njegovog postojanja ili nepostojanja ljudi ili vjeruju ili ne vjeruju. I to je sve. To je osobna stvar.

Puno je ugodnije vjerovati.

Ne samo da se čovjek tada ušuškava u toplinu ideje postojanja sveprožimajuće dobroćudne, dobronamjerne sile, (koja nije stvorila svemir, nego je postala svemir i tako predstavlja centar svagde i periferiju nigdje), nego se stvarnost počinje ugađati našoj vjeri .....



To je tek misterij .....

Primjerice, više prostorne dimenzije nije nikakav problem zamisliti matematički odnosno umom.

Nije problem ih matematički izraziti, ali kad bi ih ljudi mogli zamišljati bez trodimenzionalnog predočavanja onda bi mi bili baždareni na njih. Sve iznad treće dimenzije nama je nezamislivo, a tamo gdje dotaknemo nama nezamislivo tu pipamo granice kapaciteta našeg uma .....

U Interstellaru glavni junak iz crne rupe slijeće u teseract, odnosno četrodimenzionalni prostor kocke koja je vizualizirana od autora filma kao umnoženi prostor iz kojeg se vidi prošlost budućnost i sadašnjost jedne dječje sebe .... navodno, a u stvari su napravili samo jedan duboki prostor sa ogledalima .... ne možemo mi to niti izmaštati ....

Meditacija je tehnika smirivanja uma s kojom se da zaći u vrlo čudna područja gdje možemo dotaknuti neizrecivo i neobjašnjivo.... tako da nije isključeno da ljudski um ima znanosti nepoznate kapacitete. Ako samo jedan jedini pripadnik naše vrste može u meditaciji ući sviješću u neku drugu dimenziju ili na neku drugu frekvenciju - onda to znači da u svima nama postoji sjeme, kapacitet, mogućnost da svi to možemo razviti u sebi.

Optimistična sam ali to je teritorij koji još nije istražen ....

[Alyosha]

Jednostavko kaže:

Pokušavam reći da bog, ako postoji, nije moralan. Moral su stvorili ljudi. Sa svim ostalim se slažem.

U redu. Onda to lijepo logički prikaži. Iz čega slijedi da nije moralan? Valjda imaš nekakav argument.

[Jednostavko]

Alyosha kaže:

U redu. Onda to lijepo logički prikaži. Iz čega slijedi da nije moralan? Valjda imaš nekakav argument.

Već sam rekao, ne da mi se ponavljati. Ukratko, ako moral vrijedi za ljude a ne vrijedi za boga, onda bog nije moralan. Ne znam što bi tu trebalo posebno argumentirati.

[Alyosha]

Jednostavko kaže:

Već sam rekao, ne da mi se ponavljati. Ukratko, ako moral vrijedi za ljude a ne vrijedi za boga, onda bog nije moralan. Ne znam što bi tu trebalo posebno argumentirati.

Pa prikaži argumentom na koji način nije moralan. Dosad sam od tebe dobio samo da ti misliš da nije moralan.

[Jednostavko]

Alyosha kaže:

Pa prikaži argumentom na koji način nije moralan. Dosad sam od tebe dobio samo da ti misliš da nije moralan.

Pa evo ovako. Moralna dužnost svakoga je da spriječi zlo u skladu sa svojim mogućnostima. Kad bi bog bio moralan, onda bi on, pošto je svemoguć, spriječio svako zlo. Ali bog ne može na sebe samog primijeniti moralno načelo koje propisuje ljudima, jer bi time dokinuo našu slobodu, bez koje nema nikakvog morala. Iz toga slijedi da samo ljudi mogu biti moralni.

[Alyosha]

Jednostavko kaže:

Pa evo ovako. Moralna dužnost svakoga je da spriječi zlo u skladu sa svojim mogućnostima. Kad bi bog bio moralan, onda bi on, pošto je svemoguć, spriječio svako zlo. Ali bog ne može na sebe samog primijeniti moralno načelo koje propisuje ljudima, jer bi time dokinuo našu slobodu, bez koje nema nikakvog morala. Iz toga slijedi da samo ljudi mogu biti moralni.

Ali može ga primijeniti na samog sebe, a da naša slobodna volja ostane postojana. Zato sam ti i rekao da imamo predaju. Bog nam je dao sve što nam je nužno da budemo u skladu sa dobrom, ostatak je na nama. I iz toga ne može slijediti da Bog nije moralan jer je Bog po definiciji dobro kao takvo, on jest moralni standard.