spontani i depresija i roditelji

[junakvašegdoba]

već sam pisao po formu i donekle mi je pomoglo, pa evo opet.

u ove tri godine, puno ljubavi, poštovanja, lojalnosti, puno i odricanja jer je 10 godina mlađa i jedno i drugo smo više puta morali mijenjati sebe radi ovog drugog, i sve je super išlo, počeli smo živjeti skupa, putovali svaki slobodan trenutak, išli na koncerte, večere, zaručili se, dogovorili vjenčanje, ona se tome stvarno jako, jako veselila, u 4. mj. će biti vjenčanje, ona bih u 6 trebala diplomirati, i stvarno smo se tome radovali.

početkom prosinca je saznala da je trudna, nažalost, na staru godinu je imala spontani, to nas je dosta pogodilo, ona je dosta kasno saznala da je trudna, naporno radila, kad je saznala bila je 2 i pol mj. trudna, u tom periodu smo dosta izlazili, pili, ona je nabila i prst bila na rtg-u, pila antibiotike, svašta je nakupilo. što možda nebi radila da je znala za bebu, ali nije znala, nije kriva i to je to, ali ona se užasno krivi.

postala je dosta ljuta, tužna, i panična, ne želi nikakve odnose, dok je prije ona bila stalno za akcije, nikad se nije vadila na neke gluposti, razumijem njen strah ali me nervira to što se boji svega sad, nudio sam da odgodimo vjenčanje, da da otkaz i posveti se sebi.

cijeloj situaciji ne pomažu ni moji roditelji, pogotovo majka, koja je par puta izravno napala moju djevojku radi cijele situacije. reagirao sam svaki put, pokušao utjecat da na svoje roditelje, da prekinu s glupostima, ili da ih bar ne spominju pred njom.

svjestan sam da moji nisu bili nimalo fer. spominjali su joj izlaske (ima 21 godinu, kad će ako ne sad), i spočitavali joj to što radi, to što nije odmah znala da je trudna.
ja sam stao uz nju, znam da joj je samo po sebi ovo uzasno teška situacija.


mene zanima kako da joj pomognem, kako da joj pokazem da nije zivot stao, kako da je oraspoložim, kako da je pokušam dovest na staro, vrtit joj samopouzdanje, koje je rapidno palo.

hvala unaprijed

[QuercusRobur]

Prvo, lijepo je što si stao uz nju . Samo tako nastavi!

Što se tiče pobačaja, svaka žena je drukčija. Trudnoća i pobačaj (bio spontani ili namjerni) može itekako razjebati hormone i posljedice čisto biološke prirode mogu trajat i mjesecima (depresija i sl.). Uz to naravno dolaze i biološki neuvjetovane posljedice koje mogu biti i trajnije (koliko shvaćam, moguće je da krivi sama sebe za taj spontani).
U svakom slučaju, situacija je teška i iako imaš najbolje namjere, moraš joj dati vremena. Ona se osjeća tak kak se osjeća. Najgore u takvoj situaciji je kad ti netko dođe sa stavom "Move on". Slušaj ju i ne pokušavaj joj davati nikakve savjete. Ono, budi uz nju. Zasad. Stvarno je sve još friško. Ona prvo mora proć kroz fazu žaljenja. Ako za dva-tri mjeseca nema napretka, onda možda treba početi razmišljati o terapiji ili sl. Ali zasad polako. Nježno. Nek osjeti da ju prihvaćaš i ne kriviš. Sretno!

[Vivien35]

QuercusRobur kaže:

Prvo, lijepo je što si stao uz nju . Samo tako nastavi!

Što se tiče pobačaja, svaka žena je drukčija. Trudnoća i pobačaj (bio spontani ili namjerni) može itekako razjebati hormone i posljedice čisto biološke prirode mogu trajat i mjesecima (depresija i sl.). Uz to naravno dolaze i biološki neuvjetovane posljedice koje mogu biti i trajnije (koliko shvaćam, moguće je da krivi sama sebe za taj spontani).
U svakom slučaju, situacija je teška i iako imaš najbolje namjere, moraš joj dati vremena. Ona se osjeća tak kak se osjeća. Najgore u takvoj situaciji je kad ti netko dođe sa stavom "Move on". Slušaj ju i ne pokušavaj joj davati nikakve savjete. Ono, budi uz nju. Zasad. Stvarno je sve još friško. Ona prvo mora proć kroz fazu žaljenja. Ako za dva-tri mjeseca nema napretka, onda možda treba početi razmišljati o terapiji ili sl. Ali zasad polako. Nježno. Nek osjeti da ju prihvaćaš i ne kriviš. Sretno!

Budi samo uz nju, drži ju za ruku...ponekad je i to dovoljno

[chocolatecookie]

Nije još prošlo ni mjesec dana, daj ženi vremena. Ako se jako teško sama nosi s tim, možda ne bi bilo loše da popriča s psihologom ili nekime, možda bi joj pomoglo i da oe na neki trudnički forum i priča s drugim ženama koje su doživjele slično.

Ako ne živite s tvojim roditeljima, kako su uopće došli u situaciju da joj više od jednom seru jer je imala spontani?

Ako živite s tvojim roditeljima, zašto i dalje živite s tvojim roditeljima?

[JustForFun]

Mozes joj pomoc da jasno postavis granice bezobraznim starcima.

[Never Simple]

JustForFun kaže:

Mozes joj pomoc da jasno postavis granice bezobraznim starcima.

da

[junakvašegdoba]

Granice sam postavio, kad sam shvatio da nebih volio da se neko prema mojoj sestri tako ponese.
Kad to nebih radio onda bi moja djevojka imala problem samnom ne s mojim roditeljima, jer su oni nebitni u cijeloj toj prici.

Ne zivimo s roditeljima, ali to ne znaci da ih nismo posjecivali.
Ili oni nas, ako smo se osamostalili ne znaci da smo trebali odmah zabranit da nam roditelji dolaze, pogotovo dok se ovo nije dogadalo..

Nekako mi je neobicno da je ovoliko dugo nikakva, potistena, izlazi iz stana kad treba radit. A i to polako izbjegava..

Nije inace nikad takva bila

[mrafica]

junakvašegdoba kaže:

Nekako mi je neobicno da je ovoliko dugo nikakva, potistena, izlazi iz stana kad treba radit. A i to polako izbjegava..

Nije inace nikad takva bila

Pa nije prošlo ni mjesec dana.

Normalno da inače nije bila takva, kad inače nije prolazila kroz nešto takvo.

Nemoj joj stvarati presing.

[junakvašegdoba]

mrafica kaže:

Pa nije prošlo ni mjesec dana.

Normalno da inače nije bila takva, kad inače nije prolazila kroz nešto takvo.

Nemoj joj stvarati presing.

Ne stvaram, zato sam i tu, da pokupim koji savijet.
Prolazila je kroz jako puno loseg i teskog.

Zao mi je gledat da pati.
Mislim da sve ide na gore. Cak je i smrsavila a i onako je bila mrsava i previse. Ne svida mi se kud sve vodi.

[chocolatecookie]

junakvašegdoba kaže:

Ne zivimo s roditeljima, ali to ne znaci da ih nismo posjecivali.
Ili oni nas, ako smo se osamostalili ne znaci da smo trebali odmah zabranit da nam roditelji dolaze, pogotovo dok se ovo nije dogadalo..

Možda sam ja radikalna osoba, ali mislim da se roditeljima koji idu srati tvojoj curi jer je izazvala spontani pobačaj imanjem posla i izlascima kaže da sad idete doma i da ti curu idući put mogu vidjeti kad se prestanu ponašati kao stoka, a ni ti nećeš dolaziti ako to znači da ćeš slušati ta sranja. Prvi put, ne nakon nekoliko puta.

Nije baš neobično da su ljudi nakon spontanog pobačaja emocionalno loše. Normalno je.

[junakvašegdoba]

chocolatecookie kaže:

Možda sam ja radikalna osoba, ali mislim da se roditeljima koji idu srati tvojoj curi jer je izazvala spontani pobačaj imanjem posla i izlascima kaže da sad idete doma i da ti curu idući put mogu vidjeti kad se prestanu ponašati kao stoka, a ni ti nećeš dolaziti ako to znači da ćeš slušati ta sranja. Prvi put, ne nakon nekoliko puta.

Nije baš neobično da su ljudi nakon spontanog pobačaja emocionalno loše. Normalno je.

Tri puta sam napisao da smo rijesili stvari sa roditeljima, i da sam stao na njenu stranu.
I svi su to shvatili.
Procitaj ponovo moje postove! Mozda i ti shvatis.

Kuzim da je normalno, al previse je volim da bi pustio da je ovakva. Previse me boli kad je vidim ne zainteresirano za zivot

[chocolatecookie]

junakvašegdoba kaže:

Inace, nismo ni ja ni ona balavci koji tenzije dizemo na prvu, ona sama prvi put nije dozivila sve kao veliku uredu jer za neke odnose treba malo vise razumjevanja.
A ta kava od cca sat vremena se da izdrzat.


Sro je toliko lose da joj hocu pomoc da se izvuce sto lakse i bezbolnije?

Ovo ti je malo u kontradikciji, s jedne strane želiš da joj ovo bude što lakše, a s druge ima izdržavat kave s tvojom ludom majkom koja je krivi za spontani i imati razumijevanja. Koliko vidim, njoj je ovdje najteže, a razumijevanja za nju nema nitko. Tvoji su ludi, ti nisi u stanju podnijeti to što ti je teško što je njoj teško pa neka joj izvoli prestati biti teško. Nadam se da ima dragu obitelj i prijatelje.

Uopće se ne bih čudila da je dio njene tuge uzrokovan time što je otkrila da je u vezi s čovjekom koji joj se ne sviđa.

junakvašegdoba kaže:

Kuzim da je normalno, al previse je volim da bi pustio da je ovakva. Previse me boli kad je vidim ne zainteresirano za zivot

Kad je meni teško, pa se nađe zabrinuti bližnji koji bi me tješio jer je njemu teško da je meni teško pa ne može samo biti podrška i pokušati shvatiti kako mi je i pustiti da mi bude tako i za to vrijeme biti uz mene, nego me na silu hoće popraviti što prije!!!! jer on!!!! to ne može podnijeti, meni od toga nije lakše nego teže, i kasnije izbjegavam takve ljude jer mi idu na kurac. Ako nisi u stanju biti uz nju, daj se makni i pusti ženu na miru umjesto da joj jašeš po glavi jer ti ne jaše po penisu i ne partija.

[Mad_Hatter]

daj ženi vremena. dva mjeseca nakon spontanog sam plakala kad god bih vidjela reklamu za pelene, malo dijete, ženu kako gura kolica, trudnicu... možda bi i duže trajalo, ali sam neplanski ostala ponovno trudna pa mi je to skrenulo misli.
treba vremena da prihvatiš. s određenim odmakom shvatiš da je istina da je, ako već mora otići, bolje prije, u prvom tromjesečju, nego kasnije, kada trudnoća odmakne. i da je bolje da se priroda pobrine za to nego da izneseš lošu trudnoću i rodiš bolesno dijete. ali treba puno, puno vremena proći.
prošle su sad već godine od mog spontanog, pa se svejedno rastužim svake godine u vrijeme kada bi mi bio termin da sam iznijela tu trudnoću. mjesec dana je ništa za preboljeti toliko traumatičan događaj.
a što se odnosa tiče, molim te, prouči mehaniku spontanoga. pogotovo ako je bilo kiretaže. nije ništa čudno da izbjegava seks još neko vrijeme, mjesec dana nije dovoljno da instalacije zacijele. čak se ni ne preporuča upuštati se u odnose prvih 6 tjedana nakon spontanog.

i da, ne daj da joj nabijaju osjećaj krivnje, vjerojatno se dovoljno grize i bez tuđe pomoći.

[junakvašegdoba]

QuercusRobur kaže:

Ako za dva-tri mjeseca nema napretka, onda možda treba početi razmišljati o terapiji ili sl. Ali zasad polako. !

chocolatecookie kaže:

Nije još prošlo ni mjesec dana, daj ženi vremena.

Mad_Hatter kaže:

daj ženi vremena.

Izmisaljam ja..
Niko nije napisao da joj dam vremena pa ako ne bude islo na bolje da potrazim pomoc!! Cak ni ti

Uzivas li bit zla? Jel te to dize? Dize te izvrcanje tudih recenica?
Ajde dovoljmo mi je tesko i bez tebe

[higijeničarka]

junakvašegdoba kaže:

Izmisaljam ja..
Niko nije napisao da joj dam vremena pa ako ne bude islo na bolje da potrazim pomoc!! Cak ni ti

Glupo mi citirat samu sebe, al za sebe sigurno znam da sam napisala sljedeće još na prvoj stranici:

higijeničarka kaže:

I napokon, ako ovo vrijeme tugovanja potraje (čitaj: mjesecima), motiviraj ju da potraži pomoć (nek izmjenjuje iskustva s nekim tko je prošao kroz isto, nek potraži stručnu pomoć, nek čita forumska iskustva drugih žena u sličnoj situaciji.... itd).

Što je važno tko je gdje što napisao? Prva stranica, druga stranica...
Mi te savjetujemo, a ti uzmi ono što smatraš da je najbolje i ima najviše smisla. Zašto se prepireš s ljudima?

[Tourette]

daj joj vremena, sestrična je i po tri mjeseca dolazila sebi (prihvaćala da je tako jednostavno moralo biti i da nije kriva) nakon svakog spontanog (imala ih je nekoliko) ali imala je u mužu potporu svo to vrijeme i on je, na sreću, familiju koja je radila ono što tvojoj zaručnici rade držao dalje od nje. Jednostavno za takvo nešto treba vremena (i fizički i psihički), budi joj potpora, ona kad bude spremna dat će ti do znanja.

[higijeničarka]

junakvašegdoba kaže:

razumijem njen strah ali me nervira to što se boji svega sad
...
mene zanima kako da joj pomognem

Pa evo, za početak prestani mislit na sebe. Ti si očito dobro. Tebe očito gubitak djeteta nije pogodio toliko koliko nju. Ti si, izgleda ok. Super za tebe. Ako je tako, prestani misliti na sebe i na to što TEBE nervira i probaj pomoći svojoj curi tako da joj, umjesto svojih očekivanja, usmjeriš svoje razumijevanje.

Ne čekanje, razumijevanje.

Cura je oko tri tjedna znala da je trudna. Kroz glavu (i tijelo) joj je prolazilo svašta nešto, a onda je uslijedio pobačaj.
Ti nakon tri tjedna očekuješ da se ona "vrati na staro" ma šta god to značilo, i to uz to što samu sebe krivi, što su joj tvoji roditelji zapaprili, uz to što su ju šusali hormoni trudnoće pa se sad tijelo pokušava hormonalno dovesti na staro i uz sve to cura ima samo 21 godinu?

Ajde ne budi smiješan.

Cura treba tvoje razumijevanje, a ne željno iščekivanje kad će te više prestati nervirati i bacit se na koncerte, cugu i partijanje od prije.

Budući da si na netu, informiraj se malo o oporavcima od spontanih. Čitaj ovdje na forumu što druge žene pišu o tome kako im je bilo nakon što su na pragu drugog tromjesečja pobacile. Probaj prvo doživjeti čitavu situaciju iz njezine perspektive.

Potom prestani sa očekivanjima. Cura nije stroj. I starijim, mentalno i emocionalno posloženijim ženama od neke dvadesetjednogodišnjakinje nije mačji kašalj "vratit se na staro" nakon spontano, kamoli curićku kao što je tvoja. Probaj razumjeti da su tri tjedna dovoljna za... ništa.

I napokon, ako ovo vrijeme tugovanja potraje (čitaj: mjesecima), motiviraj ju da potraži pomoć (nek izmjenjuje iskustva s nekim tko je prošao kroz isto, nek potraži stručnu pomoć, nek čita forumska iskustva drugih žena u sličnoj situaciji.... itd).

Budi tu za nju umjesto da očekuješ od nje da ispunjava tvoja očekivanja.

Uuu, a evo i još jedne inovativne ideje. Probaj s njom razgovarati (bez forsanja, naravno). Ona bi ti puno više mogla reć o tome što od tebe treba nego mi ovdje.

[AlkaMine]

junakvašegdoba kaže:

već sam pisao po formu i donekle mi je pomoglo, pa evo opet.

u ove tri godine, puno ljubavi, poštovanja, lojalnosti, puno i odricanja jer je 10 godina mlađa i jedno i drugo smo više puta morali mijenjati sebe radi ovog drugog, i sve je super išlo, počeli smo živjeti skupa, putovali svaki slobodan trenutak, išli na koncerte, večere, zaručili se, dogovorili vjenčanje, ona se tome stvarno jako, jako veselila, u 4. mj. će biti vjenčanje, ona bih u 6 trebala diplomirati, i stvarno smo se tome radovali.

početkom prosinca je saznala da je trudna, nažalost, na staru godinu je imala spontani, to nas je dosta pogodilo, ona je dosta kasno saznala da je trudna, naporno radila, kad je saznala bila je 2 i pol mj. trudna, u tom periodu smo dosta izlazili, pili, ona je nabila i prst bila na rtg-u, pila antibiotike, svašta je nakupilo. što možda nebi radila da je znala za bebu, ali nije znala, nije kriva i to je to, ali ona se užasno krivi.

postala je dosta ljuta, tužna, i panična, ne želi nikakve odnose, dok je prije ona bila stalno za akcije, nikad se nije vadila na neke gluposti, razumijem njen strah ali me nervira to što se boji svega sad, nudio sam da odgodimo vjenčanje, da da otkaz i posveti se sebi.

cijeloj situaciji ne pomažu ni moji roditelji, pogotovo majka, koja je par puta izravno napala moju djevojku radi cijele situacije. reagirao sam svaki put, pokušao utjecat da na svoje roditelje, da prekinu s glupostima, ili da ih bar ne spominju pred njom.

svjestan sam da moji nisu bili nimalo fer. spominjali su joj izlaske (ima 21 godinu, kad će ako ne sad), i spočitavali joj to što radi, to što nije odmah znala da je trudna.
ja sam stao uz nju, znam da joj je samo po sebi ovo uzasno teška situacija.


mene zanima kako da joj pomognem, kako da joj pokazem da nije zivot stao, kako da je oraspoložim, kako da je pokušam dovest na staro, vrtit joj samopouzdanje, koje je rapidno palo.

hvala unaprijed

Junače, kao prvo, ako ovako postavljaš stvari velikim dijelom hladnokrvno prema njoj onda poradi na tome. Uključi empatiju. Drugo, žena ti je "dijete", da dijete koliko god bila možda zrela, ima samo 21. godinu. Samo 21. to nije punoljetnost ženska. Ja ću biti kritična prema tebi. Bio pobačaj, većina žena to doživi, pa nastavi dalje, ali ona je mlada, ti baš imaš fine godine, nemoj se tako ponašati. Tvoji roditelji bi ustvari trebali da pruže podršku, jer ona je dijete i može roditi djece koliko poželite. Ovaj "ispad" je pokazao samo kakvi su ti. Ja stvarno ovdje ne vidim drugog rješenja, osim da poštujete vrijeme, a za to vrijeme ti radi na tome da joj pokažeš kako i tebe boli gubitak djeteta. Makar odglumi.

[junakvašegdoba]

AlkaMine kaže:

Junače, kao prvo, ako ovako postavljaš stvari velikim dijelom hladnokrvno prema njoj onda poradi na tome. Uključi empatiju. Drugo, žena ti je "dijete", da dijete koliko god bila možda zrela, ima samo 21. godinu. Samo 21. to nije punoljetnost ženska. Ja ću biti kritična prema tebi. Bio pobačaj, većina žena to doživi, pa nastavi dalje, ali ona je mlada, ti baš imaš fine godine, nemoj se tako ponašati. Tvoji roditelji bi ustvari trebali da pruže podršku, jer ona je dijete i može roditi djece koliko poželite. Ovaj "ispad" je pokazao samo kakvi su ti. Ja stvarno ovdje ne vidim drugog rješenja, osim da poštujete vrijeme, a za to vrijeme ti radi na tome da joj pokažeš kako i tebe boli gubitak djeteta. Makar odglumi.

Jesam ja preapava koji novi hdz-ov zakon ili?
Kako mislis nije zenska punoljetnost?

[AlkaMine]

junakvašegdoba kaže:

Jesam ja preapava koji novi hdz-ov zakon ili?
Kako mislis nije zenska punoljetnost?

Ne mislim na fizičku nikako, nego na psihičku. Da je i rodila to dijete trebala bi joj silna podrška okoline da svari kako je majka i ima odgovrnost. To je malo godina, emotivno nije zrela dok ovako se ponaša i sve je toliko pogodilo. Ne možeš ubrzati, znam da bi ti svoju curu čim prije natrag, ali ne ide to tako u životu. Forsiranje će proizvesti samo kontraefekat. Nema niko pravo da je osuđuje, jadni su ti roditelji, podrži njene želje, budi uz nju, ali nemoj biti "napadan". Izmakni se malo, neka diše, ali neka zna da si tu. Stav, hajde nisi ti kriva, niko nije znao da si trudna, idemo dalje, mladi smo baš i ne pomaže, jer njeno tijelo je preživjelo traumu, posljedice te traume su i dalje prisutne. Bez loše namjere, samo uključi empatiju max i biće za par mjeseci da nam javiš kako ste sve sredili, jer zaslužujete to.