spontani i depresija i roditelji

[junakvašegdoba]

već sam pisao po formu i donekle mi je pomoglo, pa evo opet.

u ove tri godine, puno ljubavi, poštovanja, lojalnosti, puno i odricanja jer je 10 godina mlađa i jedno i drugo smo više puta morali mijenjati sebe radi ovog drugog, i sve je super išlo, počeli smo živjeti skupa, putovali svaki slobodan trenutak, išli na koncerte, večere, zaručili se, dogovorili vjenčanje, ona se tome stvarno jako, jako veselila, u 4. mj. će biti vjenčanje, ona bih u 6 trebala diplomirati, i stvarno smo se tome radovali.

početkom prosinca je saznala da je trudna, nažalost, na staru godinu je imala spontani, to nas je dosta pogodilo, ona je dosta kasno saznala da je trudna, naporno radila, kad je saznala bila je 2 i pol mj. trudna, u tom periodu smo dosta izlazili, pili, ona je nabila i prst bila na rtg-u, pila antibiotike, svašta je nakupilo. što možda nebi radila da je znala za bebu, ali nije znala, nije kriva i to je to, ali ona se užasno krivi.

postala je dosta ljuta, tužna, i panična, ne želi nikakve odnose, dok je prije ona bila stalno za akcije, nikad se nije vadila na neke gluposti, razumijem njen strah ali me nervira to što se boji svega sad, nudio sam da odgodimo vjenčanje, da da otkaz i posveti se sebi.

cijeloj situaciji ne pomažu ni moji roditelji, pogotovo majka, koja je par puta izravno napala moju djevojku radi cijele situacije. reagirao sam svaki put, pokušao utjecat da na svoje roditelje, da prekinu s glupostima, ili da ih bar ne spominju pred njom.

svjestan sam da moji nisu bili nimalo fer. spominjali su joj izlaske (ima 21 godinu, kad će ako ne sad), i spočitavali joj to što radi, to što nije odmah znala da je trudna.
ja sam stao uz nju, znam da joj je samo po sebi ovo uzasno teška situacija.


mene zanima kako da joj pomognem, kako da joj pokazem da nije zivot stao, kako da je oraspoložim, kako da je pokušam dovest na staro, vrtit joj samopouzdanje, koje je rapidno palo.

hvala unaprijed

[QuercusRobur]

Prvo, lijepo je što si stao uz nju . Samo tako nastavi!

Što se tiče pobačaja, svaka žena je drukčija. Trudnoća i pobačaj (bio spontani ili namjerni) može itekako razjebati hormone i posljedice čisto biološke prirode mogu trajat i mjesecima (depresija i sl.). Uz to naravno dolaze i biološki neuvjetovane posljedice koje mogu biti i trajnije (koliko shvaćam, moguće je da krivi sama sebe za taj spontani).
U svakom slučaju, situacija je teška i iako imaš najbolje namjere, moraš joj dati vremena. Ona se osjeća tak kak se osjeća. Najgore u takvoj situaciji je kad ti netko dođe sa stavom "Move on". Slušaj ju i ne pokušavaj joj davati nikakve savjete. Ono, budi uz nju. Zasad. Stvarno je sve još friško. Ona prvo mora proć kroz fazu žaljenja. Ako za dva-tri mjeseca nema napretka, onda možda treba početi razmišljati o terapiji ili sl. Ali zasad polako. Nježno. Nek osjeti da ju prihvaćaš i ne kriviš. Sretno!

[chocolatecookie]

Nije još prošlo ni mjesec dana, daj ženi vremena. Ako se jako teško sama nosi s tim, možda ne bi bilo loše da popriča s psihologom ili nekime, možda bi joj pomoglo i da oe na neki trudnički forum i priča s drugim ženama koje su doživjele slično.

Ako ne živite s tvojim roditeljima, kako su uopće došli u situaciju da joj više od jednom seru jer je imala spontani?

Ako živite s tvojim roditeljima, zašto i dalje živite s tvojim roditeljima?

[JustForFun]

Mozes joj pomoc da jasno postavis granice bezobraznim starcima.

[junakvašegdoba]

Granice sam postavio, kad sam shvatio da nebih volio da se neko prema mojoj sestri tako ponese.
Kad to nebih radio onda bi moja djevojka imala problem samnom ne s mojim roditeljima, jer su oni nebitni u cijeloj toj prici.

Ne zivimo s roditeljima, ali to ne znaci da ih nismo posjecivali.
Ili oni nas, ako smo se osamostalili ne znaci da smo trebali odmah zabranit da nam roditelji dolaze, pogotovo dok se ovo nije dogadalo..

Nekako mi je neobicno da je ovoliko dugo nikakva, potistena, izlazi iz stana kad treba radit. A i to polako izbjegava..

Nije inace nikad takva bila

[mrafica]

junakvašegdoba kaže:

Nekako mi je neobicno da je ovoliko dugo nikakva, potistena, izlazi iz stana kad treba radit. A i to polako izbjegava..

Nije inace nikad takva bila

Pa nije prošlo ni mjesec dana.

Normalno da inače nije bila takva, kad inače nije prolazila kroz nešto takvo.

Nemoj joj stvarati presing.

[junakvašegdoba]

mrafica kaže:

Pa nije prošlo ni mjesec dana.

Normalno da inače nije bila takva, kad inače nije prolazila kroz nešto takvo.

Nemoj joj stvarati presing.

Ne stvaram, zato sam i tu, da pokupim koji savijet.
Prolazila je kroz jako puno loseg i teskog.

Zao mi je gledat da pati.
Mislim da sve ide na gore. Cak je i smrsavila a i onako je bila mrsava i previse. Ne svida mi se kud sve vodi.

[Mad_Hatter]

daj ženi vremena. dva mjeseca nakon spontanog sam plakala kad god bih vidjela reklamu za pelene, malo dijete, ženu kako gura kolica, trudnicu... možda bi i duže trajalo, ali sam neplanski ostala ponovno trudna pa mi je to skrenulo misli.
treba vremena da prihvatiš. s određenim odmakom shvatiš da je istina da je, ako već mora otići, bolje prije, u prvom tromjesečju, nego kasnije, kada trudnoća odmakne. i da je bolje da se priroda pobrine za to nego da izneseš lošu trudnoću i rodiš bolesno dijete. ali treba puno, puno vremena proći.
prošle su sad već godine od mog spontanog, pa se svejedno rastužim svake godine u vrijeme kada bi mi bio termin da sam iznijela tu trudnoću. mjesec dana je ništa za preboljeti toliko traumatičan događaj.
a što se odnosa tiče, molim te, prouči mehaniku spontanoga. pogotovo ako je bilo kiretaže. nije ništa čudno da izbjegava seks još neko vrijeme, mjesec dana nije dovoljno da instalacije zacijele. čak se ni ne preporuča upuštati se u odnose prvih 6 tjedana nakon spontanog.

i da, ne daj da joj nabijaju osjećaj krivnje, vjerojatno se dovoljno grize i bez tuđe pomoći.

[Tourette]

daj joj vremena, sestrična je i po tri mjeseca dolazila sebi (prihvaćala da je tako jednostavno moralo biti i da nije kriva) nakon svakog spontanog (imala ih je nekoliko) ali imala je u mužu potporu svo to vrijeme i on je, na sreću, familiju koja je radila ono što tvojoj zaručnici rade držao dalje od nje. Jednostavno za takvo nešto treba vremena (i fizički i psihički), budi joj potpora, ona kad bude spremna dat će ti do znanja.

[chocolatecookie]

junakvašegdoba kaže:

Ne zivimo s roditeljima, ali to ne znaci da ih nismo posjecivali.
Ili oni nas, ako smo se osamostalili ne znaci da smo trebali odmah zabranit da nam roditelji dolaze, pogotovo dok se ovo nije dogadalo..

Možda sam ja radikalna osoba, ali mislim da se roditeljima koji idu srati tvojoj curi jer je izazvala spontani pobačaj imanjem posla i izlascima kaže da sad idete doma i da ti curu idući put mogu vidjeti kad se prestanu ponašati kao stoka, a ni ti nećeš dolaziti ako to znači da ćeš slušati ta sranja. Prvi put, ne nakon nekoliko puta.

Nije baš neobično da su ljudi nakon spontanog pobačaja emocionalno loše. Normalno je.

[junakvašegdoba]

chocolatecookie kaže:

Možda sam ja radikalna osoba, ali mislim da se roditeljima koji idu srati tvojoj curi jer je izazvala spontani pobačaj imanjem posla i izlascima kaže da sad idete doma i da ti curu idući put mogu vidjeti kad se prestanu ponašati kao stoka, a ni ti nećeš dolaziti ako to znači da ćeš slušati ta sranja. Prvi put, ne nakon nekoliko puta.

Nije baš neobično da su ljudi nakon spontanog pobačaja emocionalno loše. Normalno je.

Tri puta sam napisao da smo rijesili stvari sa roditeljima, i da sam stao na njenu stranu.
I svi su to shvatili.
Procitaj ponovo moje postove! Mozda i ti shvatis.

Kuzim da je normalno, al previse je volim da bi pustio da je ovakva. Previse me boli kad je vidim ne zainteresirano za zivot

[higijeničarka]

junakvašegdoba kaže:

razumijem njen strah ali me nervira to što se boji svega sad
...
mene zanima kako da joj pomognem

Pa evo, za početak prestani mislit na sebe. Ti si očito dobro. Tebe očito gubitak djeteta nije pogodio toliko koliko nju. Ti si, izgleda ok. Super za tebe. Ako je tako, prestani misliti na sebe i na to što TEBE nervira i probaj pomoći svojoj curi tako da joj, umjesto svojih očekivanja, usmjeriš svoje razumijevanje.

Ne čekanje, razumijevanje.

Cura je oko tri tjedna znala da je trudna. Kroz glavu (i tijelo) joj je prolazilo svašta nešto, a onda je uslijedio pobačaj.
Ti nakon tri tjedna očekuješ da se ona "vrati na staro" ma šta god to značilo, i to uz to što samu sebe krivi, što su joj tvoji roditelji zapaprili, uz to što su ju šusali hormoni trudnoće pa se sad tijelo pokušava hormonalno dovesti na staro i uz sve to cura ima samo 21 godinu?

Ajde ne budi smiješan.

Cura treba tvoje razumijevanje, a ne željno iščekivanje kad će te više prestati nervirati i bacit se na koncerte, cugu i partijanje od prije.

Budući da si na netu, informiraj se malo o oporavcima od spontanih. Čitaj ovdje na forumu što druge žene pišu o tome kako im je bilo nakon što su na pragu drugog tromjesečja pobacile. Probaj prvo doživjeti čitavu situaciju iz njezine perspektive.

Potom prestani sa očekivanjima. Cura nije stroj. I starijim, mentalno i emocionalno posloženijim ženama od neke dvadesetjednogodišnjakinje nije mačji kašalj "vratit se na staro" nakon spontano, kamoli curićku kao što je tvoja. Probaj razumjeti da su tri tjedna dovoljna za... ništa.

I napokon, ako ovo vrijeme tugovanja potraje (čitaj: mjesecima), motiviraj ju da potraži pomoć (nek izmjenjuje iskustva s nekim tko je prošao kroz isto, nek potraži stručnu pomoć, nek čita forumska iskustva drugih žena u sličnoj situaciji.... itd).

Budi tu za nju umjesto da očekuješ od nje da ispunjava tvoja očekivanja.

Uuu, a evo i još jedne inovativne ideje. Probaj s njom razgovarati (bez forsanja, naravno). Ona bi ti puno više mogla reć o tome što od tebe treba nego mi ovdje.

[AlkaMine]

junakvašegdoba kaže:

već sam pisao po formu i donekle mi je pomoglo, pa evo opet.

u ove tri godine, puno ljubavi, poštovanja, lojalnosti, puno i odricanja jer je 10 godina mlađa i jedno i drugo smo više puta morali mijenjati sebe radi ovog drugog, i sve je super išlo, počeli smo živjeti skupa, putovali svaki slobodan trenutak, išli na koncerte, večere, zaručili se, dogovorili vjenčanje, ona se tome stvarno jako, jako veselila, u 4. mj. će biti vjenčanje, ona bih u 6 trebala diplomirati, i stvarno smo se tome radovali.

početkom prosinca je saznala da je trudna, nažalost, na staru godinu je imala spontani, to nas je dosta pogodilo, ona je dosta kasno saznala da je trudna, naporno radila, kad je saznala bila je 2 i pol mj. trudna, u tom periodu smo dosta izlazili, pili, ona je nabila i prst bila na rtg-u, pila antibiotike, svašta je nakupilo. što možda nebi radila da je znala za bebu, ali nije znala, nije kriva i to je to, ali ona se užasno krivi.

postala je dosta ljuta, tužna, i panična, ne želi nikakve odnose, dok je prije ona bila stalno za akcije, nikad se nije vadila na neke gluposti, razumijem njen strah ali me nervira to što se boji svega sad, nudio sam da odgodimo vjenčanje, da da otkaz i posveti se sebi.

cijeloj situaciji ne pomažu ni moji roditelji, pogotovo majka, koja je par puta izravno napala moju djevojku radi cijele situacije. reagirao sam svaki put, pokušao utjecat da na svoje roditelje, da prekinu s glupostima, ili da ih bar ne spominju pred njom.

svjestan sam da moji nisu bili nimalo fer. spominjali su joj izlaske (ima 21 godinu, kad će ako ne sad), i spočitavali joj to što radi, to što nije odmah znala da je trudna.
ja sam stao uz nju, znam da joj je samo po sebi ovo uzasno teška situacija.


mene zanima kako da joj pomognem, kako da joj pokazem da nije zivot stao, kako da je oraspoložim, kako da je pokušam dovest na staro, vrtit joj samopouzdanje, koje je rapidno palo.

hvala unaprijed

Junače, kao prvo, ako ovako postavljaš stvari velikim dijelom hladnokrvno prema njoj onda poradi na tome. Uključi empatiju. Drugo, žena ti je "dijete", da dijete koliko god bila možda zrela, ima samo 21. godinu. Samo 21. to nije punoljetnost ženska. Ja ću biti kritična prema tebi. Bio pobačaj, većina žena to doživi, pa nastavi dalje, ali ona je mlada, ti baš imaš fine godine, nemoj se tako ponašati. Tvoji roditelji bi ustvari trebali da pruže podršku, jer ona je dijete i može roditi djece koliko poželite. Ovaj "ispad" je pokazao samo kakvi su ti. Ja stvarno ovdje ne vidim drugog rješenja, osim da poštujete vrijeme, a za to vrijeme ti radi na tome da joj pokažeš kako i tebe boli gubitak djeteta. Makar odglumi.

[junakvašegdoba]

Naravno da nisam hladnokrvan prema njoj!
Mislim da se to moze shvatit iz mojih postova do sada.
Pogodilo je i mene, mozda manje a mozda malo manje pokazem to.

Volim je i zato se brinem, ne forsiram je u nicemu, pustam vrijeme da ucini svoje, ali me zanima kako da ubrzam jer ne zelim da pati dugo. Radi nje ne radi sebe.

[junakvašegdoba]

AlkaMine kaže:

Junače, kao prvo, ako ovako postavljaš stvari velikim dijelom hladnokrvno prema njoj onda poradi na tome. Uključi empatiju. Drugo, žena ti je "dijete", da dijete koliko god bila možda zrela, ima samo 21. godinu. Samo 21. to nije punoljetnost ženska. Ja ću biti kritična prema tebi. Bio pobačaj, većina žena to doživi, pa nastavi dalje, ali ona je mlada, ti baš imaš fine godine, nemoj se tako ponašati. Tvoji roditelji bi ustvari trebali da pruže podršku, jer ona je dijete i može roditi djece koliko poželite. Ovaj "ispad" je pokazao samo kakvi su ti. Ja stvarno ovdje ne vidim drugog rješenja, osim da poštujete vrijeme, a za to vrijeme ti radi na tome da joj pokažeš kako i tebe boli gubitak djeteta. Makar odglumi.

Jesam ja preapava koji novi hdz-ov zakon ili?
Kako mislis nije zenska punoljetnost?

[tina789]

junakvašegdoba kaže:

Naravno da nisam hladnokrvan prema njoj!
Mislim da se to moze shvatit iz mojih postova do sada.
Pogodilo je i mene, mozda manje a mozda malo manje pokazem to.

Volim je i zato se brinem, ne forsiram je u nicemu, pustam vrijeme da ucini svoje, ali me zanima kako da ubrzam jer ne zelim da pati dugo. Radi nje ne radi sebe.

Nikako svi su ti već napisali...

[tina789]

Inače jadno mi je što ju je majka "par puta napala" očito nije ni tu tvoj stav bio najjasniji nakon prvog puta pa je trebala repriza još par napada.......zvučiš neozbiljnije od 21 godine (a pišeš da imaš dosta više)....ne vidim da će to dalje na dobro, fali ti temeljnog razumijevanja situacije.....

[junakvašegdoba]

Inace, nismo ni ja ni ona balavci koji tenzije dizemo na prvu, ona sama prvi put nije dozivila sve kao veliku uredu jer za neke odnose treba malo vise razumjevanja.
A ta kava od cca sat vremena se da izdrzat.


Sro je toliko lose da joj hocu pomoc da se izvuce sto lakse i bezbolnije?

[optimistična+]

Nema univerzalnoga odgovora, treba vremena,ne možeš požuriti..budi uz nju,zagrli je, skuhaj joj kakao ili što već voli, neka vidi da si tu za nju, uz lijepe riječi...

A roditelji, mogu samo zamisliti kako su inače nametljivi kada se u ovako intimnoj vašoj bolnoj situaciji ovako grozno postavljaju..to ti riješi jednom za svagda..ne može se dogoditi da nakon prvog puta što su se umiješali i na tvoju reakciju da se umiješaju oni opet..to ti je pokazatelj za budućnost...

kako je uopće moguće da tvoja mama komentira tako intimnu i privatnu stvar tvoje buduće žene i tebe????.. što je slijedeće..komentirati će vaše intimne odnose... to je apsolutno tvoj ogroman propust da si to dopustio nakon prvog puta..

ne mogu zamisliti kako se cura osjećala ionako sva ukomirana da joj tvoja mama doljeva ulje na vatru (a ja je čak ni ne poznam). i onda kažeš pa samo kava od sat vremena....ne bi me vidjeli sve dok ne skuže kako se ponašati..ako je ona mlada prema njihovim riječima, a koja je njihova isprika s toliko godina??

[nesretna1]

Svatko gubitak nosi kako najbolje zna i umije, neki uspiju sami, neki uz prijatelje, a neki uz strucnu pomoc. Depresija nakon gubitka traje i dva do tri mjeseca, kako kod koga.
Lijepo od tebe sto je pokusavas razumijeti, za sad nemoj forsirati nista. Izvedi je u kino, na cugu s drustvom, pokusaj je vratiti u kolotecinu u kojoj je bila prije nego se to dogodilo.
Sjediti i sazaljevati je i nije bas od neke koristi. No ne forsiraj nista, ako odbije tvoje prijedloge, ne zamjeraj joj. Pitaj je samu sto bi joj skrenulo misli s toga.
I jos nesto- zracenje (rentgen) tijekom trudnoce moze dovesti do ostecenja ploda bez obzira na sve sto je uz to radila. Alkoholicarke radaju zdravu djecu, izlaze i ne cuvaju se. No rtg zrake u prvom tromjesjecju mogu biti pogubne. To je cak po nekima i indikacija za inducirani pobacaj. I imaj na umu, istrazi to, da jako jako puno trudnoca u to vrijeme, bez ikakvih vanjskih stresora moze zavrsiti pobacajem. To je osjetljivo vrijeme za plod.
Potrazi po netu clanke o tome i smanji joj osjecaj krivice. Sve i da je znala za to, sve i da je lrzala u krevetu, postojala je mogucnost da se to dogodi. Amerikanke, ne znam znas li, rade do pred sam porod, tako da posao nije NIJE uzrok pobacaja. Da jest, nikog od nas ne bi bilo danas jer zene sve do nedavno nisu gledale na trudnocu kao na bolest kao sto danas zapad radi. Stovise, indijaca ima milijarda a vjeruj da se tamo zena ne stedi kad ostane trudna.
Drzi se i ne predbacuj joj nista niti joj dozvoli da to sama sebi cini. Ona uistinu to nije potakla ni poslom ni izlascima ni alkoholom!