Hinduizam

[Beljki]

Kartikeya kaže:

Pa ko je pročito svu vesku književnost? Trebalo biti stotinu života samo da se pročita a kamoli da se shvati i posloži sve na svoje mesto, zato i služe autentična predanja.



Kao što rekoh, to je promatranje iz pozicije neznanja, i dokle god se držiš pozicije neznanja i nekom dobrom srećom u kombinaciji sa milošću ne prihvatiš valjan metod sa sticanje znanja (ja ti ovde ni ne sugeriram koji je za tebe valjan metod, već samo prezentujem principe spoznaje) ostaćeš u toj poziciji neznanja kada je sve moguće i ništa nije sigurno - jel, to je ono što ti nudiš - sve je moguće a ništa nije sigurno - jednom rečju ništa nije jasno već čučimo u neznanju i bavimo se spekulativnim mogućnostima. Nije to način sticanja znanja, već tavorenja u neznanju.

Ovakav prigovor možeš dati bilo kome ko ti predstavi suvu istinu i da pri tome tu istinu nikada ne saznaš već da time upravo pobegneš od nje. Kako god da ti zazvuči - istina je ta koja jeste. Onaj ko ti je prenosi prosto nema drugog načina da ti je prenese nego da je izričito i odlučno zastupa onakvom kakva je. A to kod tebe izaziva reakciju - pa to je istina zato što ti kažeš da je istina. Ne nego zato što je istina. Ne može se to drugačije govorom izraziti. na tebi je da se u to uveriš ili razuveriš. Spoznaje su uvek lične, reči opisuju doživljaj, one nisu doživljaj.

ako govorimo o duhvnom napredku svakako, vec rekoh da je to druga stvar i ne nuzno vezana za povijesnu istinitost i stvarnost pisanih dogadjaja. Al to je opet od duhovne (koja i jest najbitnija stvar) vrjednosti i napredka. No kad govorimo o fizickim dogadjajima, nastancima i mjesanjima vjerskih pokreta itd to je sporedno. A nisam nigdje niti zelio ulazti u teologiju u svemu onome, to je samo neki opci uvod da se objasne povijesne okolnosti i procesi te odnosi medju raznim hindu pravcima. Ulaziti u teologiju bilo kojeg od njih je prezahtjevno i preobimno za ono sto sam zelio time

Zato ne vidim razloga raspravi.

[Beljki]

Kartikeya kaže:

Ne, već hoću time ukazati ne principijelnu razliku u načinu spoznaje. Principijelnu. Imaš onoga ko je autentični nosioc znanja i imaš onoga ko se nakačio kao pirat na to znanje i onda ga tumači u skladu sa nekim svojim unutarnjim ključem i čitavim sistemom spoznaje, metodologijom predmetom, obojenjem, koji veze nema sa izvornim nit znanjem, nit metodom spoznaje nit načinom prenošenje nit načinom primanja ... tog konkretnog znanja

Prosto moraš prihvatiti da neka znanja moraš naučiti na određeni način koji je u skladu sa prirodom predmeta saznavanja - ili nikada o njima nećeš znati onakvim kakvi jesu.

Naravno, to je teško prihvatiti. ne samo tebi već svakom, jer niko ne voli da ga vode tamo gde on sam unapred ne vidi kuda to vodi. Al smo u poziciji da nemamo drugi izbor, ali ovaj ne moramo prihvatiti, no daju se obrazloženja i razlozi zašto bi to bilo od dobrobiti i zašto ne može drugačije....

gle.. sad opet mjesas povijest i duhovnost.

A sto se prenosenja tice.. Kako to da je Bhaktivinoda slijedio i pisao o siddha pranaliu, a Prabhupada isti nazivao laznom bogus praksom? Koje od njih u krivu? Ista linija...

[Beljki]

Kartikeya kaže:

Kartikeju ne zanima ono što sekularni um shvata kao objektivno i naučno, (shvatam da onaj ko je u tome ima silan problem da se oslobodi jedne takve vrste ograničenja, koja ga sprečava da duhovno počne sagledavati u jednoj suštinski drugačijoj perspektivi), i ne osećam nikakvu obavezu da se usaglasim sa makar i prećutnim dogovorima u kojima nisam učestvovao. Sva ta socijalna uslovljenost i ujdurma i jesu suštinska prepreka da se zađi iza granica koje čoveka sprečavaju da zaviri u duhovno a ne samo da sluša ili priča o njemu. To kako se shvata u ovoj zavedenoj civilizaciji šta je to "objektivno" i šta je to "naučno" nije ništa drugo nego oblik uslovljenosti koji čoveka (između ostalog) i drži porobljenim u sekularnim okvirima poimanja sveta i stvarnosti.

ja zaista ne znam sto bi ti zelio. Ako kazem da je gaudya vaishnavizam nastao u srednjem vijeku sa Gaurangom, pratiocima i zatm Goswamijima te da sljedi acintya-bhedabheda filozofiju dok je neko drugi nasto nekad drugdje i sljedi to i to... sto je tu sporno? Jednostavno povijesne cinjenice. Ne radi se o teologiji. Naravno problem nastane kada povijesne cinjenice dodju u sukob sa vjerom. Tada postoje dve mogucnosti (ne racuajuci gubitak vjere). Apstrahiranje mitova sa fizicke stvarnosti u cisto duhovnu sferu ili fundamentalizam. Krscani su to davno prosli pa imas s jedne strane liberalnije struje koje gledaju suptilnije na tekstove kao i fundamentalne koji uzimaju pricu o nastanku doslovo sa svoim Evama, jabukama i smjesno kratkom povijesc planeta. Nekad su vecinom djelili fundamentalna stajalista, danas vecina pak djeli ova druga. U ndiji jos postoji dosta sklonosti fundamentalnom jer opce obrazovanje i dostupnost informacija nisu na tom nivou i ljudi cesto jos vjeruju sto god im se kaze. Uz to je kako napisah politicka desnica dosta jaka pa to podrzava. Ali te strje su kao i u drugim religijama osudjene na zalazak sa pozornice. Sto opet ne znaci da ima ikakve stete u duhovnom smislu, samo znaci da ce moci biti od koristi vrlo ogranicenom broju ljudi koji zie u "drugom vremenu" i spremni su odbaciti razum i sve (osim njihovih) informacije da bi zadrzali sigurnost koju pruca pripadnost crno-bijelom svijetu iskljucive vjere.

[Kartikeya]

Beljki kaže:

ako govorimo o duhvnom napredku svakako, vec rekoh da je to druga stvar i ne nuzno vezana za povijesnu istinitost i stvarnost pisanih dogadjaja. Al to je opet od duhovne (koja i jest najbitnija stvar) vrjednosti i napredka. No kad govorimo o fizickim dogadjajima, nastancima i mjesanjima vjerskih pokreta itd to je sporedno. A nisam nigdje niti zelio ulazti u teologiju u svemu onome, to je samo neki opci uvod da se objasne povijesne okolnosti i procesi te odnosi medju raznim hindu pravcima. Ulaziti u teologiju bilo kojeg od njih je prezahtjevno i preobimno za ono sto sam zelio time

Zato ne vidim razloga raspravi.

To je uredu, samo da je jasno da se radi o istirijskom pregledu i da on nije u svemu saglasan sa autentičnim viđenjem.

[Kartikeya]

Beljki kaže:

gle.. sad opet mjesas povijest i duhovnost.

A sto se prenosenja tice.. Kako to da je Bhaktivinoda slijedio i pisao o siddha pranaliu, a Prabhupada isti nazivao laznom bogus praksom? Koje od njih u krivu? Ista linija...

Meša ih stvarnost, one su pomešane u stvarnosti.

Za ovo drugo ne znam o čemu govori, navedi izvor i citate.

[Kartikeya]

Beljki kaže:

ja zaista ne znam sto bi ti zelio. Ako kazem da je gaudya vaishnavizam nastao u srednjem vijeku sa Gaurangom, pratiocima i zatm Goswamijima te da sljedi acintya-bhedabheda filozofiju dok je neko drugi nasto nekad drugdje i sljedi to i to... sto je tu sporno? Jednostavno povijesne cinjenice. Ne radi se o teologiji. Naravno problem nastane kada povijesne cinjenice dodju u sukob sa vjerom. Tada postoje dve mogucnosti (ne racuajuci gubitak vjere). Apstrahiranje mitova sa fizicke stvarnosti u cisto duhovnu sferu ili fundamentalizam. Krscani su to davno prosli pa imas s jedne strane liberalnije struje koje gledaju suptilnije na tekstove kao i fundamentalne koji uzimaju pricu o nastanku doslovo sa svoim Evama, jabukama i smjesno kratkom povijesc planeta. Nekad su vecinom djelili fundamentalna stajalista, danas vecina pak djeli ova druga. U ndiji jos postoji dosta sklonosti fundamentalnom jer opce obrazovanje i dostupnost informacija nisu na tom nivou i ljudi cesto jos vjeruju sto god im se kaze. Uz to je kako napisah politicka desnica dosta jaka pa to podrzava. Ali te strje su kao i u drugim religijama osudjene na zalazak sa pozornice. Sto opet ne znaci da ima ikakve stete u duhovnom smislu, samo znaci da ce moci biti od koristi vrlo ogranicenom broju ljudi koji zie u "drugom vremenu" i spremni su odbaciti razum i sve (osim njihovih) informacije da bi zadrzali sigurnost koju pruca pripadnost crno-bijelom svijetu iskljucive vjere.

Sporno je što to nisu činjenice, već interpretacije izvesnih činjenica iz pera istoričara religije

Ni jedna istorijska činjenica ne može biti u sukobu sa duhovnom činjenicom. Može biti samo da je interpretacija činjenice u sukobu sa činjenicom kakva ona jeste ili da nečija vera nije u skladu sa činjenicom.

A ja ne znam što si se tu uhvatio gaudiya vaišnavizma kad ja govorim o principima.

[Beljki]

Kartikeya kaže:

To je uredu, samo da je jasno da se radi o istirijskom pregledu i da on nije u svemu saglasan sa autentičnim viđenjem.

jos spomeni da autenticno vidjenje=tumcnjenje moje vjerske organizacije pa smo na konju

[Kartikeya]

Beljki kaže:

jos spomeni da autenticno vidjenje=tumcnjenje moje vjerske organizacije pa smo na konju

To od tih istoričara religije - nije sigurno autentično, a autentično postoji jer, da ga nema ne bi bilo ni učenja.

[Beljki]

a nista, ja cu ipak nastavit sa svojim neautenticnim glupostima proizaslima iz materjalisticke koncepcije zivota neshvacajuci apsolutnu istinu transcendentalnog nivoa pa ko voli nek izvoli

[Beljki]

Uz hinduizam odnosno ortodoksne (astika) filozofske/teoloske pravce indija je iznjedrila i odredjene ne hindu odnosno neortodoksne (nastika) pravce u koje se uglavnom svrstavaju Sikhizam, Jainiam, Budhizam i Charvakin materijalizam. Iako cesto djele odredjene zajednicke filozofske ideje poput karme i reinkarnacije prvenstveno ih razlikuje odbacivanje veda i drustvenog (kastinskog) sistema.

[Beljki]

Sikhizam je osnovao Guru Nanak (1469-1538) kao cisti monoteizam odbacujuci kastinski sustav (iako se u praksi i tu vide odstupanja) i hramsko stovanje. Bog je osobni, s atrbutima i bezlicni, ima mnogo imena, moguce ga je spoznati meditacijom, a cilj religije je razvijanje ljubavi i odnosa sa njime. Sa hinduizmom djele koncept karme i reinkarnacije. Danas ima oko 23 miliuna sljedbenika. Tesko je jasno razaznati utjecaje i izvore – neki smatraju da je nastao kombinirajuci hindu bhakti utjecaje sa islamskom misticnom strujom sufizma, Sikhi pak vjeruju u autohtonost vlastite religije otkrivene bozijom objavom (Guru Nanaku).Nakon smrti Guru Nanaka devet drugih gurua vodi sljedbu nakon cega ulogu gurua preuzima sveti spis koji se satra jedanaestim zadnjim guruom. Sveta knjiga, Shri Guru Granth je izvorno sastavio Shri Arjan Dev Ji, peti guru. Ucenja kasnijih gurua do devetog su naknadno dodavana, a osim njihovih sadrzi i tekstove muslimanskih i hindu svetaca. Deseti je sastavo vlastite tekstove. I u Sikhizmu ostoje unutarnje podjele izmedju kojih nerjetko postoje napetosti. Poput liberalnih i ortodoksnih struja ili onih koji slijede zivu liniju gurua koja potice od prvih nasuprot onima koji sljedeci postavljanje teskta kao zadnjeg gurua takve stvari smatraju pomalo hereticnim.

Mjesto stovanja, Gurdwara, je svako gdje se nalazi sveta knjiga, no postoji pdredjeni broj vaznijih hramova od kojih se posebno istice Zlatni Hram u Amritsaru.


Striktni sljedbenici vjere slijede odredjeni broj odjevnih pravila, tj. nikad ne sisaju kosu koju obicno pokrivaju turbanom, nose ceremonialni bodez i odredjene formalne odjevne predmete. Zabranjena je konzumacija alkohola i cigareta.

Vrlo ih se jasno razaznaje i po imenu buduci svi muskarci nose prezime (ili nekad kao srednje ime) Singh (lav). Zene Kaur (princeza).

Postoji snazan osjecaj zajednice i u nekim periodima militantnost koja je u teznji za vlastitom drzavom (koju su i imali u jednom predkolonialnom periodu) i problemima nastalima odvajanjem paksistana koje je prolazilo kroz njihov teritorij znala doci do izrazaja sve do otvorenih sukoba sa vlastima i vojskom.

[Kartikeya]

Beljki kaže:

a nista, ja cu ipak nastavit sa svojim neautenticnim glupostima proizaslima iz materjalisticke koncepcije zivota neshvacajuci apsolutnu istinu transcendentalnog nivoa pa ko voli nek izvoli

To je uredu, dokle god je jasna razlika i dokle god su jasni izvori na kojima za zazniva to o čemu je reč. Pa ko šta voli, nek izvoli; sve dok su stvari čiste, jasne i predstavljene onakvim kakve jesu, tek tada (a ne pre) opredeljenje po slobodi volje ima istinskog smisla, a protiv bilo čije slobode volje namam baš ništa, nek se svako opredeli po svojoj slobodnoj sklonosti.

[rati1]

Kartikeya kaže:

To je uredu, samo da je jasno da se radi o istirijskom pregledu i da on nije u svemu saglasan sa autentičnim viđenjem.

Čijim autentičnim viđenjem? Beljki dobro kaže da svaka linija ima svoje viđenje i onda imamo tisuće "autentičnih" viđenja.

Osim toga uistinu ne vidim problem da se u opisivanju povijesti koriste znanstvena stajališta. Isti princip prihvatio je i Bhaktivonoda Thakura u "Krsna samhiti". Kakve veze ima je li neka religija starija ili mlađa? Bitno je koliko nam pomaže u duhovnom razvoju.

[rati1]

Kartikeya kaže:

To od tih istoričara religije - nije sigurno autentično, a autentično postoji jer, da ga nema ne bi bilo ni učenja.

Možeš li ovo zadnje malo više pojasniti?

[Kartikeya]

rati1 kaže:

Možeš li ovo zadnje malo više pojasniti?

Ako postoji kopija ili plagijat, postoji i original, ne može postojati kopija ili palgijat bez originala. Ako istoričar religije ima predstavu o nekom učenju, - postoji i to učenje po ugledanju na koje je formirao svoju predstavu. Svako učenje a pogotovo duhovna objava ima svoj izvor i nasleđe, način primanja i prenošenja tog znanja čiji su oni nosioci, i niko mimo njih (izvora i nasleđa) ne polaže veće i apsolutno pravo na to učenje, u bilo kom pogledu pa i u pogledu tumačenja i razrešenja onoga što je sporno. Ako se nasleđe tokom vremena izvrgne, a to može da se desi, dešavalo se i dešavaće se – ako ta devijacija nije suštinska i bitna, ono još ima snagu da ostvari svrhu i cilj s kojim je dato, ako je pak deformacija suštinska onda je to učenje privremeno izgubljeno, dok ga Izvor (u slučaju duhovnih objava-Bog ili neko ulancu na višem nivou, ko nije izgubio tu vezu sa izvorom) ponovo ne obnovi onakvim kakvo jeste, što se dešava s vremena na vreme. Dakle može se desiti da se nasleđe tokom vremena deformiše a da je to običnim smrtnicima nemoguće da procene. No, dokle god postoji ma kakvo izvorno nasleđe postoji makar i potencijalna mogućnost da je živo, dok ma kakvo neautentično tumačenje – nema ni tu potencijalnu mogućnost ni u jednom trenutku svog postojanja.

Dakle, sa stanovišta nekoga ko polazi iz pozicije neznanja, šansa da stekne KRAJNJE duhovno (nekakvo znanje, pa čak i do vrlo visokog nivao, može steći i na druge načine ali ne i ono krajnje) znanje postoji samo preko autentičnog izvora i nasleđa i ninakoji drugi način.

Istoričari religije (ili ma ko) daju komentare na našto čemu oni nisu nosioc ni izvor; nešto na šta govoreć savremenim rečnikom nemaju copyright, niti polažu neki autoritet ili pravo iako, naravno mogu da imaju svoje mišljenje i svoj stav u vezi sa tim, pa i da ga zastupaju. To može da ima neku socijalnu, istorijsku, civilizacijsku, kulturnu i druge vrednosti nekog vremena, ali nema ono suštinsku – duhovnu.

[Kartikeya]

rati1 kaže:

Čijim autentičnim viđenjem?

Dotičnog učenja na koje istoričar religije (ili ma ko) daje svoje (principijelno neautentične) komentare

Beljki dobro kaže da svaka linija ima svoje viđenje i onda imamo tisuće "autentičnih" viđenja.

Duhovna učenja koja počivaju na Vedama su sva autentična. Gledani fragmentirano, svako za sebe - mogu izgledati da su u neskladu. Gledano kao Vedska celina (a ona to jeste) sve je na svom mestu, jer svako od njih predstavlja neki istiniti aspekt potpune celine, a i ti zasebni aspekti su potpuni delovi u sebi.
Može biti stotine tisuća linija, ako vode od Boga i Bogu (posredno u perspektivi ili neposredno) onda su duhovno autentične, bez obzira na razlike između njih (na pr. budističko učenje je oblik ateizma, a potiče od Boga!, pa je autentično, i ima svoje mesto i ulogu u nekoj duhovonoj celini) Jer tada su date sa svrhom već prema vremenu, mestu, okolnostima, osobama... a ako neko nešto izmišlja sam od sebe što nema veze sa autentičnim učenjem (što postoji samo kao predstava u njegovoj glavi ali ne i u istini)

Osim toga uistinu ne vidim problem da se u opisivanju povijesti koriste znanstvena stajališta. Isti princip prihvatio je i Bhaktivonoda Thakura u "Krsna samhiti". Kakve veze ima je li neka religija starija ili mlađa? Bitno je koliko nam pomaže u duhovnom razvoju.

To u principu i nije problem, ako „naučni“ zaključak ne odstupa od zaključka objave.

[Kartikeya]

Autentičnost i nasleđe su jedni od bazičnih pojmova u duhovnim naukama, ne bi trebalo biti problem da se u principu shvati neophodnost tako nečeg.

[rati1]

Kartikeya kaže:

Ako postoji kopija ili plagijat, postoji i original, ne može postojati kopija ili palgijat bez originala. Ako istoričar religije ima predstavu o nekom učenju, - postoji i to učenje po ugledanju na koje je formirao svoju predstavu. Svako učenje a pogotovo duhovna objava ima svoj izvor i nasleđe, način primanja i prenošenja tog znanja čiji su oni nosioci, i niko mimo njih (izvora i nasleđa) ne polaže veće i apsolutno pravo na to učenje, u bilo kom pogledu pa i u pogledu tumačenja i razrešenja onoga što je sporno. Ako se nasleđe tokom vremena izvrgne, a to može da se desi, dešavalo se i dešavaće se – ako ta devijacija nije suštinska i bitna, ono još ima snagu da ostvari svrhu i cilj s kojim je dato, ako je pak deformacija suštinska onda je to učenje privremeno izgubljeno, dok ga Izvor (u slučaju duhovnih objava-Bog ili neko ulancu na višem nivou, ko nije izgubio tu vezu sa izvorom) ponovo ne obnovi onakvim kakvo jeste, što se dešava s vremena na vreme. Dakle može se desiti da se nasleđe tokom vremena deformiše a da je to običnim smrtnicima nemoguće da procene. No, dokle god postoji ma kakvo izvorno nasleđe postoji makar i potencijalna mogućnost da je živo, dok ma kakvo neautentično tumačenje – nema ni tu potencijalnu mogućnost ni u jednom trenutku svog postojanja.

Povijest je nešto gdje se vjerodostojnost može dokazati arheološkim nalazima a oni nikako ne idu u prilog onome što podučavaju mnoge linije. Nije to nikakva svjetska zavjera znanstvenika ili išta slično tome.

Kada govorimo o filozofiji i praksi postoji također problem jer tko će odrediti kolike mogu biti promjene i koja je od njih suštinska a koja ne. Svaka će linija tvrditi da je njen osnivač bio prosvjetljena osoba koja je imala pravo izmijeniti neke stvari. Ako govorimo o vaisnava liniji koja je najraširenija na zapadu onda samo u zadnjih 90 godina imamo dvojicu acarya i mnoštvo poprilično značajnih promjena u odnosu na praksu i filozofiju prijašnjih Gaudiya acarya.

[Beljki]

NIjedan povjesnicar ne komentira duhovna ucenja nego povijest, pa i povijest religije. Raspravljas oko stvari o kojima uopce nije rijec. Naravno da povjesnicar ne moze komentirati rad inzinjera auto industrije sa strucnog stajalista, ali moze napraviti bolji pregled razvoja iste od kakvog inzinjera koji svoj posao zna, ali ne poznaje povijest.

Kako se u ovim tekstovima nije uopce ulazilo u teologiju/filozofiju osim za potrebe najbazicnijeg objasnjenja ideja pojedine sljedbe nema razloga za ulaske u sporove takvog tipa, osim kako rekoh ako smatras da teologija ima prednost i u fizickim povijesnim cinjenicama nad znanoscu i da cak i arheoloski dokazi nemaju vrijednost, no to nas opet vraca u pricu o krscanima koji tvrde da sotona podmice fosile dinosaurusa isl.. tu se jednostavno nema o cemu raspravljati jer vjera ne barata argumentima vec autoritetima pa il si s nama il si protiv nas. No opet kazem, teologijom se u ovome napisanom nisam zelio baviti pa nisam cak ni osobne stavove iznosio vec pokusao najopcenitije bilo koga koga bi moglo zanimati upoznati sa hinduizmom odnosno malo bar rascistiti vecini prilicno konfuznu djunglu raznih stvari koje se unutar njega nalaze buduci da se ne radi o religiji poput katolicanstva ili cak cjelokupnog krscansta sa relativno univerazlnim temeljima i sitnim razlikama. Svakako da svako moze doprinjet svojim vidjenjem ili otvoriti zasebne teme koje ce se baviti odredjenom filozofskom tradicijom, no kako ovo do sada nije bilo teoloskog karaktera ne vidim cemu tolko forsiranje rasprava na tom nivou. Mislim da u cilju osnovnog i pocetnog upoznavanja sa religijama podkontienta to moze biti samo kontraporoduktivno kao sto nema svrhe raspravljati o dvojbama kvantne fizike u mjestu gdje se vecina ne bavi fizikom niti na osnovnoskolskom nivou.

[rati1]

Kartikeya kaže:

Duhovna učenja koja počivaju na Vedama su sva autentična. Gledani fragmentirano, svako za sebe - mogu izgledati da su u neskladu. Gledano kao Vedska celina (a ona to jeste) sve je na svom mestu, jer svako od njih predstavlja neki istiniti aspekt potpune celine, a i ti zasebni aspekti su potpuni delovi u sebi.

Kako možeš tvrditi da počivaju na Vedama ako nisi i sam pročitao barem jednu od 4 Vede? Kada ih pročitaš shvatiš da mnoštvo današnjih filozofija i praksi možeš povezati s Vedama samo na osnovu vjere a nikako ne na osnovu onoga što u Vedama piše.

Kartikeya kaže:

Može biti stotine tisuća linija, ako vode od Boga i Bogu (posredno u perspektivi ili neposredno) onda su duhovno autentične, bez obzira na razlike između njih (na pr. budističko učenje je oblik ateizma, a potiče od Boga!, pa je autentično, i ima svoje mesto i ulogu u nekoj duhovonoj celini) Jer tada su date sa svrhom već prema vremenu, mestu, okolnostima, osobama... a ako neko nešto izmišlja sam od sebe što nema veze sa autentičnim učenjem (što postoji samo kao predstava u njegovoj glavi ali ne i u istini).

A na osnovu čega ćeš zaključiti da je neka linija autentična a neka izmišljena, na osnovu učenja u koje mi vjerujemo, ili...? U liniji koju slijediš će ti reći da neke druge linije nisu vjerodostojne a u tim drugim će opet netko reći da tvoja linija nije vjerodostojna. Kome ćemo vjerovati kada će se i jedni i drugi pozivati na autentičnost i citirati one dijelove svetih spisa koji im idu u prilog?

Nadam se da nećeš ove tekstove shvatiti kao napad na vaisnavizam. Ono što želim je samo ukazati na neutemeljenost nekih stvari koje mnogi vaisnave znaju zastupati u javnosti kao nepobitne činjenice samo iz razloga što nešto piše u Puranama ili zato što je guru rekao. Gotovo je nevjerovatno da je Bhaktivinoda Thakura prije više od sto godina bio liberalniji po tom pitanju nego većina zapadnih vaisnava danas.