Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca > Trudnice

Trudnice Za trudnice i sve one koji se tako osjećaju

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 16.10.2017., 15:02   #1
Trudnice i majke koje ne vole (drugu) djecu

Bok žemske. Ja vas već jako dugo pratim i čitam (čak i chatove kad stignem ), ali ne tipkam. Ne znam zašto, nekako se uvijek promijeni tema prije nego se stignem uključiti, ili mislim da nemam što pametno za reći enivej, ima jedna tema o kojoj baš imam potrebe pričati, a irl zbilja nemam s kim, pa odlučih otvoriti temu.

Trenutno sam 36 tjedana trudna, prva beba. Dijete nije planirano, ali je željeno (i već sad centar svijeta meni, dečku, i našim obiteljima). Imam urednu trudnoću, sve super, jedino su me hormoni baš šorali prva 3 mjeseca, i sad pred kraj. Bebaču se veselim, znam u dubini srca da ću ga voljeti, ali me pere toliko strahova da se baš ne mogu opustiti.

Dobro sam se "pripremila", u smislu- ne idealiziram majčinstvo već sam svjesna toga da će biti teško, da podrazumijeva brojna odricanja, blabla. I sa svim tim sam si super, jedino me muči jedna stvar- ja jednostavno ne volim bebe. Ni djecu. Čak mi i idu na živce, i to je tako oduvijek.

Dok sam bila dijete (od 5 godina do puberteta recimo), baš sam intenzivno mrzila bebe (znam koliko ovo grozno zvuči ), nisam podnosila čak ni lutke s kojima se inače djevojčice igraju. Imala sam skroz normalno i idilično djetinjstvo, nikakve traume, odgajana u ljubavi, normalno, pametno i milo dijete. Obožavala sam (i dan danas), recimo, životinje. Od malih nogu se bavim nekim vidom volonterskog rada koji uključuje pomaganje pasićima i macama, kad vidim štene ili mladunče bilo koje životinje, rastopim se, pobenavim totalno. Ali zato ljudska mladunčad...

Danas više ne mrzim bebe i djecu ( ), ali sam totalno indiferentna. "Slatke" bebe kod mene ne izazivaju apsolutno nikakvu reakciju, baš ništa. Vidim slatko mače, suza krene na oko... vidim slatku bebu, kao da gledam u komad namještaja. Užasno se osjećam zbog toga, ali nisam se toliko zamarala time dok nisam ostala trudna. Znam da ću voljeti svoje dijete (intuicija ili hormoni, al jedostavno znam), ali kako ćemo i kad uspostaviti bliskost, to ne znam. Užasno me brine to da neću imati pojma kako i šta s tom bebom kad dođe, da mi neće biti slatka/ draga i da će mi ići na živce.

Zapravo mislim da je najveći problem to što sam uspješno i elegantno izbjegavala bebe i djecu sve dok nisam sama ostala trudna. Nemam mlađe braće ni sestara, ni rodbine. Nitko od meni bliskih ljudi (rođaci, frendice, susjedi blabla) nema djecu. U životu nisam taknula bebu ili provela 5 min s bilo kojim djetetom. Nisam baš ni toliko mlada (srednje dvadesete), jednostavno me cijeli taj "deal" s djecom kompletno zaobišao (ili ja njega). Od kad sam trudna, nastojim se na neki način involvirati u taj svijet, uspostaviti nekakav odnos sa nekim djetetom. Promatram bebe i djecu na ulici, osmjehnem se bebi koja me gleda... čak sam se sama pozvala na rođendan dečkove nećakinje (4 godine), da malo asistiram i minglam i probam skužiti tu djecu. Nula bodova. Em su mi išli na živce, em nisam imala pojma kako pričati s njima. Kako se uopće obratiti djetetu, kako pričati s njim (da se spustiš na njegovu razinu a da se opet ne postaviš kao da pričaš s imbecilom)?

Da sažmem, jer sam već previše napisala- što kad jednostavno ne voliš djecu/ nemaš razvijen nikakav senzibilitet prema njima? Je li ikoja od vas (bila) u sličnom problemu? Proizlazi li ta indiferentnost prema djeci i bebama samo iz nedovoljne izloženosti njima? Možda se, kad se baciš u te vode i počneš provoditi vrijeme s djecom, sve promijeni i skužiš koliko su bebači slatki i sve to?

Nekako se zapravo bojim da ću ja biti (jedna od onih, ako ih ima) mama koja će voljeti svoje dijete i ono će joj biti slatko, a sva ostala djeca ne. Ima li takvih? Nadam se nekom savjetu kako u tom slučaju preživjeti idućih cca 10 godina (tijekom kojih ću, osim svog djeteta, biti okružena hrpom druge djece jer em rođendani, em druženja, em vrtići...) i ne biti "ona čudna zločesta mama malog Ivice" ?

Hvala na odgovorima i ispričavam se na dugom postu.
padme0 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2017., 15:07   #2
Evo me!

Prije curke nisam znala ništa o bebama i djeci. Nisu mi ni bila slatka. Nije da su mi bila odbojna, ali nisam bila zainteresirana za njih. Često sam se bojala kak ću sa svojim djetetom.

Rodila se, nismo se "zaljubile na prvi pogled", ali se ljubav rodila kroz nekoliko dana. Ja, koja nikad ništa nisam znala o bebama i držala bebu na kraju sam, skromno rečeno, sve odradila fantastično. Obožavam je, predivna mi je, pametna, najdraža. Nekak mi je sve išlo i ide mi - a to nisam mogla ni sanjati. Sad čekam drugo i sva sam u panici kak je to imat dvoje.

Prema drugoj djeci sam i dalje indiferentna. Imam nekoliko prijateljima s djecom s kojima sam se upoznala u trudnoći i njihove malce obožavam jer smo zajedno prošle trudnoću i porode.

To što mi sva djeca svijeta nisu slatka me uopće ne opterećuje. Nije ga bebe i djecu gledam sa zgražanjem, samo se ne guram u komunikaciju. I mislim da je to ok.

Ne opterećuju me niti potencijalni rođendani. Nisam tu da se prisilno družim s drugim mamama i djecom. Ako će mi pasati budem, ako ne ne.

Ne brini. Ima nas.
BitterSweet is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2017., 15:24   #3
same here!

imam jedno dijete, drugo na putu. volim svoju curu najviše na svijetu, bebe nikad nisam volila, a ni sad mi nisu zanimljive. imam par frendica čiju djecu volim ( prije nego sam rodila to nije bio slučaj). iskreno, mislim da je sa mnom baš sve u redu, nisam taj tip. inače nisam neka cici mici da volim tepanja i slično, pa vjerojatno iz toga sve proizlazi.

dječje rođendane odrađujem, nijednom se ne veselim, zazirem od njih štoviše. svojoj ga maloj organiziram jer je njoj bitan, a lipo mi je kad joj vidim onu sreću u očima dok dolazi torta. ostatak dana i par dana prije sam nadrkana. i odahnem kad prođe.
sad kad svatima da ću to morat prolazit 2 X
nymphadoratonks is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2017., 15:29   #4
meni isto nisu interesantni tudi klinci...ne gugucem kad me gleda nepoznata beba u busu, ne rastapam se na svakog klinca kad kaze ili napravi nesto "slatko"...meni su to su samo mali ljudi

S druge strane, imam necake koje obozavam...bas ih jaaako volim to je bas ljubav velika kad je netko tvoj, to je valjda druga prica...nemoj se brinuti, doci ce to samo od sebe vjerojatno bih se isto osjecala da nisam ovj ljubav iskusila, kao ti
Ovo malo u trbuhu vec obozavam a nekako se da iscitati da i ti svoje... Bas mi djeluje kao da nemas brige, samo nisi bila u tom okruzenju
__________________
Beat Mosquitoes!
imri dan is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2017., 15:43   #5
Evo i mene
Imam deckica od godinu i po, sad cekamo drugo. Suprug i ja nismo nikad bili tipovi od djece, ali smo oboje htjeli imati svoju. Oboje obozavamo svojeg sina i sve vezano za njega, drugu djecu ne volim nisu mi ni slatki ni zanimljivi cak imam puno vise emocija prema stencima. U parku se uzasavam toga da nam prilaze druga djeca jer ne znam sto bih s njima.
Nemoj da te to muci, ne znaci da ces bili manje majka ili losija od drugih koje se rastapaju nad klincima
__________________
My FF
pixii is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2017., 16:18   #6
Svoje klince volim najvise na svijetu. Klince frendova s kojima provodimo puno vremena sam s vremenom zavoljela. Al kad mi se netko topi na svaku bebu koju vidi jos uvijek se cudim. Nisu mi sva djeca slatka, nikad nisu bila.
Najbljak mi je jos uvijek kad se salju slike beba, ili stavljaju na drustvene mreze slike, beba koje su tek rodene. Jos onako plavo, ljubicaste, prekrivene sluzi i tak 😂 Moja kuma koja ima isto razmisljanje kao ja, rekla mi je prije mog prvog poroda; pliz nemoj mi slati slike aliena, necu ti moc lagat i rec kak je beba slatka
__________________
Škorpija okružena Blizancima. Drugo dijete bit će Škorpija.
Atrama is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2017., 17:13   #7


Al se ne zamaram time. Primjetila sam da sam mozda zericu manje indiferentna prema bebama. Vise ih primjecujem, gledam kakva kolica mame voze, idustrijska spijunaza i tak to.

Ali i dalje mi ide na zivce kad mi frendice salju slike svoje djece... Ono ne znam. Da, lijepo ti je dijete (mislim nije, whatever, beba ko beba), cestitam na prvom zubicu, ajmo sad to vise ne.

Zgrazam se parkica, druzenja s drugim mamama, razgovora o djeci, djecjih rodjendana i sl. Al valjda cu nekak i to pretrpit zbog sineka. I svakako mislim prebacit na muza sve evente koje nebum mogla odhendlati i zadrzati zdrav razum. On se i ovak 5678% vise od mene voli druzit s ljudima pa ne vidim razloga zakaj ne bi i on sam odradio koji rodjendan ili obiteljsko okupljanje.
Mislim zna da sam malo introvert i takvu me je i zenio pa se nadam da shvaca da se to odnosi i na zivot poslije djeteta.

Al da se veselim svom malom smotuljku. Beskonacno. I besanim nocima, i prvom zubicu i setnjama po parku i smrdljivim pelenama ...
Hormoni su to.:klap:
BlackBerry is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2017., 17:21   #8
Quote:
pixii kaže: Pogledaj post
U parku se uzasavam toga da nam prilaze druga djeca jer ne znam sto bih s njima.
Meni je ovo strasno, deca vam prilaze jer imas dete, ne prilaze zbog tebe
Ja ne zelim decu, simpaticna su mi ona od 4-6 godina, ostala mi idu na zivce, bebe me ne zanimaju dok ne napune bar 10 meseci, ali cesto me neka deca bas oduseve ponasanjem, facom, recima Mnogo vise su mi antipaticne majke, koje smao o deci pricaju ili kukaju ili s enadmecu cije je dete lepse, pametnije, vislje.
Ne bih volela da se druzim sa nekim ko ima decu, a na ostalu ne reaguje. To mi ne ide jedno sa drugim
Preveza is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2017., 17:28   #9
ja generalno volim djecu sve dobi, ali i tu mi se kao i s ljudima mora desiti klik. nisu sva slatka ni simpaticna.
i slazem se s blackberry, previse davljenja sa slikama. sta da ja sad napisem na 600. sliku? stavim smajlica nekog, srceko i to je to
meni vise idu na zivce mame koje svoju djecu uzdizu u nebesa, ono najbolji su, najljepsi, sva ostala djeca su nista, i to serviraju tako ostalima. odmah mi dijete postane manje simpaticno


Sent from my iPhone using Tapatalk
__________________
life is never easy for those who dream 🎀
audrina is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2017., 17:43   #10
joj da ... smajlici spasavaju situaciju beskonacno.

Mislim znam da to njoj puno znaci i da je izlazak zubica dosao nakon 5 besanih noci. Al nakon nekog vremena vise nemam rijeci... al imam smajlica.
BlackBerry is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2017., 19:09   #11
Ima nas, ima nas

Ne mogu reći da ne volim drugu djecu, samo sam indiferentna prema njima. Moj mališan mi je centar svijeta, nekako nemam potrebu za interakcijom s drugom djecom, i to nepoznatom pogotovo.
Imam nećaka kojeg obožavam, od frendice djeca su mi okej, volim ih, ali nisam za neku posebnu interakciju s njima. Ne znam, volim ih, ali ne da mi ih se zabavljati/okupirati s nečim. Da, čudna sam. S druge strane, sa svojim malcem radim sve moguće i nemoguće i onak sve
ajam24 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.10.2017., 09:40   #12
evo pogled iz drugačije perspektive;

ja sam pak jedna od onih koja se raznježi na većinu male djece, što od prijatelja što nepoznate. djecu od prijatelja baš volim, volim dobiti njihove slike i pitatam za njih redovito.

ali uopće mi nije čudno da ima ljudi koji nisu takvi, niti da smo u istom društvu,rođendanu, parkiću, niti bih mislila išta loše o njima. štoviše, više mislim da sam ja nenormalna zašto me mala djeca toliko oduševljavaju, nego zašto neke druge ne

budući otac mog djeteta je totalna suprotnost meni i hladnokrvan je na malce, i to me uopće niti brine niti išta. svi se s vremenom raspamete na svoju djecu, a to je najvažnije. nitko ne mora biti lud za tuđima, osim naravno ono što je pristojno, ako već jesi u društvu djece od prijatelja, ako ti to dijete priđe, odreagiraš barem iz pristojnosti, pitaš ga nešto, ili tako. ali vjerujem da kad jednom dobiješ svoje dijete, da će ti i te neke manire doći same od sebe, tako da ne brini
__________________
toliko puno reflektirajucih povrsina, a toliko malo vremena by Barca
Scissors. is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.10.2017., 15:07   #13
ja isto nisam ljubiteljica male djece, pogotovo u situacijama dok dreče na sav glas, al nekad mi znaju biti stvarno smiješna :nadamsenedrečajućemdjetetu:
__________________
...pronađi me osmijehom...
mala nemirna is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.10.2017., 18:40   #14
Nisi sama, ne brini. Mislila sam dugo da je problem u meni, jer ne volim pretjerano ni ljude, ali sad mislim da sam se pomirila s time. Jako ne volim pritisak društva da moraš voljeti djecu i raznježiti se nad njima, na neki mi je način to i ponižavajuće jer djecu gledamo samo kao slatke bebice koje pojma nemaju. Bilo mi malo čudno da se muškarac oduševljava svakom ženom ili obrnuto, a od žena u reproduktivnoj se dobi očekuje da obožavaju djecu i onda dođe do nekog kontraefekta. Djeca su mi jako zanimljiva kao bića koja uče, odgovaraju, razgovaraju (to je profesionalna deformacija, ajd), a ne kao mali cirkusanti koje odrasli često rade od njih; i primjetila sam da sam si super s djecom frendova s kojom se ponašam normalno i bez gugutanja i bucibuanja jer sam im zanimljiva. Gadi mi se hranjenje djece iz fore, nuđenje alkohola, nagovaranje na razne gluparije jer je to nekim odraslima zabavno. Uvijek mi je bilo grozno (ne znam jeste li to doživjele, al vjerojatno jeste) da mi netko donosi dijete pokazati i pritom govori "Vidi kako bi ti dobro stajalo" ili "Probaj kak ti stoji". Pa nije dijete torbica! Vjerujem da me to neće omesti da budem barem solidna majka.
__________________
The only problem/with haiku is that you just/get started and then
rh4ps0dy is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.10.2017., 10:45   #15
Bebe i djecu nisam previse dozivljavala nikad. Draga su mi bila djeca bliskih ljudi al da bi se raznjezila na neke tamo bebe ne. Bebe su mi sve bile iste i apsolutno ih nisam dozivljavala. Tolko nisam smekala bebe da kad su nam frendovi s kojima smo svake godine isli ljetovat dobili bebu tu prvu godinu dok je mali imao 6-7mjeseci nisam htjela s njima ljetovat jer ono tam ce biti vristeca beba i kaj cemo raditi s njima
Sad kad imam svoju bebu mi se to malo promjenilo jos uvijek nemam potrebu trcat za kolicima na ulici i komentirat kak je slatka beba al sve bebe koje znam su mi preslatke i drage. A svog decka jednostavno obozavam Nisam imala pojma sto treba raditi ali je nekako sve sjelo na svoje mjesto kad je on dosao, ono ides dan po dan i sve nekak prirodno dode.

Poslano sa mog SM-T535 koristeći Tapatalk
Nyameria is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 13:53   #16
Haha, zanimljiva tema.. Ja u zivotu nisam primila nijednu bebu u ruke (osim svoje mladje sestre), dok nisam sama rodila... a bilo je prilike. Jednostavno se nisam usudila, nisam imala "osjecaj" za to, reko nema sanse. Kad se moja malecka rodila, bila sam malo u strahu, ali brzo sam se navikla. Sto se tice "ne voljenja" tudje djece, mislim da je to normalan osjecaj, kad se ne radi o tvom vlastitom dijetetu. I nije da ih ne volis, samo nemas iste osjecaje prema njima. Mozda ako je neki hahar u pitanju koji bi mi isao na zivce, ali sad bas da ne volim/mrzim, to ne.
__________________
I'll make your heart smile...
0merta is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2018., 14:29   #17
Quote:
0merta kaže: Pogledaj post
Haha, zanimljiva tema.. Ja u zivotu nisam primila nijednu bebu u ruke (osim svoje mladje sestre), dok nisam sama rodila... a bilo je prilike. Jednostavno se nisam usudila, nisam imala "osjecaj" za to, reko nema sanse. Kad se moja malecka rodila, bila sam malo u strahu, ali brzo sam se navikla. Sto se tice "ne voljenja" tudje djece, mislim da je to normalan osjecaj, kad se ne radi o tvom vlastitom dijetetu. I nije da ih ne volis, samo nemas iste osjecaje prema njima. Mozda ako je neki hahar u pitanju koji bi mi isao na zivce, ali sad bas da ne volim/mrzim, to ne.
Ja još nemam svoje dijete pa ne mogu uspoređivat, al nečakinje i od frendice malu obožavam ko da su moje. Dok recimo od manje bliskih ljudi djecu ne doživljavam na isti način. I mislim da je to normalno. Isto ko što ćemo imat više osjećaja prema sebi bliskim osobama, tak je i s djecom.
bljuć is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:57.