Najteze sto ste napravili?

[Blentava]

JohnnieWalker kaže:

Mislim da čak znam gdje mi je greška.
Makar mi i ovo tvoje zvuči malo čudno.

No sve u svemu... Grazie signora!

Infatti

[LittleCoffee]

Dobra tema.. baš za promišljanje..

bilo je više teških stvari..

prijaviti oca zlostavljača i sudjelovati u cijelom procesu.. oprostiti mu da bih ja mogla krenuti dalje..

dugo vremena brinuti o mami i dvije mlađe sestre prije sudskog procesa, a nakon što je otac otišao od nas ljubavnici i ostavio kaos, rasulo i neimaštinu doma.. bilo je teško biti čvrsta..

skockati se u glavi da zaslužujem da mi bude dobro u životu.. iako i sada me povremeno uhvati strah da ne zaslužujem to što sada imam.. puno teških odluka i još težih djela

[Anja]

nemam pojma kaže:

stvarno bi trebala odustati.

Takodjer isto vazi I za tebe .

[mantisa]

Hannah 3 kaže:

Ja mislim da ona fakat ne kuzi. Ozbiljno. Ne djeluje mi da namjerno pokusava nekoga povrijediti.

@Mantisa
Ajd please, pusti. Ne kuzis.

Da, ne kužim.
Utvrđivanje istine mi je ispred brige dal će se nać netko povrijeđen ne znam ni ja čim. Bit će da mi nije mjesto na ovakvim temama.

[Anja]

Sad na temu , najteze je bilo otici I ostavit svu svoju pokretnu I nepokretnu imovinu , sto je stekao otac I majka . Ostavit sve sto je se gradilo godinama I nikad se ne vratit na svoju ocevinu I djedovinu .

Bilo je jos teskih trenutak u zivotu I teskih odluka , ali nemam griznju savjest , sto se toga tice cista sam.

[ultramundane]

putovala na diplomski u noći premorena, nakon teške svađe doma. i prošla

[TIT]

mantisa kaže:

više da je bolje umrijet doma, nego u domu ili bolnici

Cula sam ovu logiku vise puta. I dalje mi nije jasna. Ja ne bih htjela umrijeti doma. Mislim da je to najblizima puno strasnije nego da samo saznaju da sam se ugasila.

[mantisa]

TIT kaže:

Cula sam ovu logiku vise puta. I dalje mi nije jasna. Ja ne bih htjela umrijeti doma. Mislim da je to najblizima puno strasnije nego da samo saznaju da sam se ugasila.

Meni je baš grozna ideja umiranja u bolnici. Zapravo bih htjela umrijeti u prirodi, znam i gdje.

[Kumis]

mantisa kaže:

Meni je baš grozna ideja umiranja u bolnici. Zapravo bih htjela umrijeti u prirodi, znam i gdje.

Pa da i HGSS ima posla.

[Ista dy Ajelo]

Kumis kaže:

Pa da i HGSS ima posla.

Imala sam prilike jednu večer sjediti i pričati s HGSS-ovcima. Nekako najbolje pamte "nestale" koji su otišli umrijeti* na samotno mjesto.


*ubiti se

[Bonnie Ann]

Kumis kaže:

Pa da i HGSS ima posla.

Taman pomislila.

Najbolje je umrijeti u mrtvačnici, fino pokucaš. Uzme se nešto robe sa sobom i preobuče na licu mjesta. Ispuniti formulare, barem one dosadne podatke o oib-u i sličnome da mrtvozornik ima manje posla. Prije toga organizirati pogreb i karmine. Javiti svima...


Ne znam što je najteže što sam napravila. Znala bih kad bih promislila ali ne da mi se čačkati po takvim stvarima. Ne razmišljam o nekim tužnijim ili ružnijim stvarima iz prošlosti i funkcionira just fine, mislim da već imam čvrste rupe u sjećanju. Ona psihološka trabunjanja o izvlačenju trauma iz prošlosti na površinu ne razumijem i mislim da su glupa.

[alma 188]

Kumis kaže:

Pa da i HGSS ima posla.

nisam vjerovala da ću se nasmijati na ovoj temi

hvala

[forumasica0307]

Oprostila svom ocu što nas je napustio. Onda sam oprostila sebi.

[alek]

Citam ovu temu onako napreskok, pa bih htjela nesto pitati, nadam se da nikog necu uvrijediti.

Neko je spomenuo nepokretnog starca sa slomljenim kukom, zasto kuk nije operisan? Inace me zanima kako se prakticira medicina u razlicitim zemljama (ne biste vjerovarli razlike izmedju podrucja bivse Yu, Njemacke i Hong Konga). Ovo mi je bas palo na pamet jer je baka muzevog kumceta prije nekoliko dana polomila kuk. Operisali su je u public hospital u roku od manje od 48 sati od pada (nije toliki emregency a u javnim bolnicama se dosta ceka). Ima 88 godina, i ocekuje se da ce biti pokretna poslije oporavka i fizioterapije.

Sto se teme tice, dosta toga - otici na drugi kontinent sama, prekinuti 9-godisnju vezu sa 40 godina i krenuti dalje (nije me varao, nije bio zlostavljac, samo je bio hladan, nikakva emocionalna podrska i puno je zvocao, odluka bi bila laksa da je imao neku ocigledniju manu osim sto mi je pio krv na slamcicu oko npr toga gde sam stavila paradajz u frizideru), presjeci konacno komunikaciju sa toksicnim dijelom familije. Ne zalim ni za jednom od tih odluka (naprotiv), ali se nije bilo lako odluciti u tom momentu.

[Mamekica]

Naravno da se lomovi operiraju, ali mnogi stariji članovi obitelji se prepuste i odbijaju rehabilitaciju. Moju tetu, o kojoj sam pričala smo smjestili na rehabilitaciju čak 9 mjeseci jer se radilo o lomu kralježnice na 4 mjesta. Osteoporoza. Odbijala je surađivati, govorila da joj nikada nije bilo tako loše, jamrala i manipulirala.

Nakon rehabilitacije je mogla hodati, ali nije htjela. Odbijala je u domu ići na wc, već je tražlia pelenu. Nemreš shvatiti, da joj nije bio problem da joj dupe briše sestra. I da ne nabrajam.

I onda je jedan dan nestala. U pitanju je bio frajer

Bijeg taksijem, bez normalne odjeće, jer osim piđame i bademantla nismo ni mislili da joj nešto treba. Zovi policiju.

I tek nakon te epizode, više nije valjda imala obraza zajebavati.

[jasna-st]

forumasica0307 kaže:

Oprostila svom ocu što nas je napustio. Onda sam oprostila sebi.

Ja svojoj majci to nikako ne uspijevam ...

[forumasica0307]

jasna-st kaže:

Ja svojoj majci to nikako ne uspijevam ...

Valjda se radi o tome da mora proći određeno vrijeme i da stvari moraju sjesti na svoje mjesto. Ja sam mislila da nikada to neću moći i da ću mu zauvijek to zamjerati. Pogotovo zato što se on nikada nije ispričao za ono što je napravio, i što nikada nije pokazao/rekao da mu je žao. Ali, nakon nekog vremena sam shvatila da dugujem to sama sebi. Da dugujem sama sebi dopustiti da bude bolje, da oprostim, da krenem dalje. Bilo je teško, i zaista vjerujem da to jest najteža stvar koju sam ikada napravila. Ali vrijedilo je, zbog mene, moje obitelji i šance da živim bolji, kvalitetniji i ispunjeniji život.

[Ariana B.]

alek kaže:

Citam ovu temu onako napreskok, pa bih htjela nesto pitati, nadam se da nikog necu uvrijediti.

Neko je spomenuo nepokretnog starca sa slomljenim kukom, zasto kuk nije operisan? Inace me zanima kako se prakticira medicina u razlicitim zemljama (ne biste vjerovarli razlike izmedju podrucja bivse Yu, Njemacke i Hong Konga).

Operirali su i moju baku, ali je prije loma kuka već bila jedva pokretna na štakama od posljedica moždanog. Malo ležanja nakon operacije + malo straha od ponovnog pada + malo starosti = sad je više manje stalno u kolicima, a sa štakom ide svega par metara.