Kako se fizički i psihički pripremiti na prvu selidbu

[Racine Carree]

Imaš li posao? Uvijek možeš potražiti stan bliže poslu pa i nije nužno da ideš javnim prijevozom. I ne traže svi stanodavci polog. Ja živim 4 km od posla, najdraže mi je biciklom otići. Možeš kupiti kartu Zagreba i kartu tramvajske zone, brzo se naučiš.

Nemoj odustajati i misliti da nešto ne možeš ako nisi ni probala

[kem]

tirkizno kaže:

Odlazak iz ovog mjesta je opcija. Živim u jednom manjem gradu bez budućnosti,potencijala. Planiram se odselit za sad u Zagreb i živjela bi tamo s dečkom. Samo taj moj plan nekako nije izvediv. Em što nigdje nema posla,em što nisam u stanju pokušati,napraviti taj korak...najviše me koči taj neki strah od svega...

ako ti kažeš da je neizvedivo, onda je neizvedivo.

a da ipak pokušaš? imaš dvije opcije - osamostaliti se, ili se pokunjeno vratiti roditeljima. ti biraš.

[nemam pojma]

tirkizno kaže:

Dogodili su se neki problemi još veći,sad bi trebala biti primorana na samački život, dakle baš potpuno sama bez dečka bez igdje ikoga. To mi još teže pada jer sam po prirodi jako nesigurna i uz to imam problem sa socijalnom fobijom,paničnim napadajima i anksioznošću.

Liječiš li se?
Koliko su tvoji problemi izraženi?

tirkizno kaže:

Sama nikako ne bi mogla jer mislim da bi otišla u pm.

Bi li mogla naći nekakvu cimericu ili cimera?
Imaš li uopće radnog iskustva, nisam sve postove pročitala?

[tirkizno]

Ne liječim se. A problemi su dosta izraženi,točnije sputavaju me u normalnom životu i neke stvari ne mogu normalno obavljati baš zbog toga.

Nemam radnog iskustva a ne bi htjela živjeti s nekim nepoznatim i djeliti s njime stan. Jednostavno sam tu nesigurna.

[pretplate]

što treba svakome u novom stanu od npr. suđa, posteljine, ručnika...? selim pa da ne zaboravim nešto. selim daleko pa se ne ću vraćati često kući, moram sve uzeti odjednom. a tamo je siromašno dućnima, jedino da imam auto, što nemam u tom mjestu.

hvala

[Racine Carree]

Pa ono, sve što koristiš i u ovom. Ako tamo ostaješ duže vremena sve ponesi.

[garfield01]

pretplate kaže:

što treba svakome u novom stanu od npr. suđa, posteljine, ručnika...? selim pa da ne zaboravim nešto. selim daleko pa se ne ću vraćati često kući, moram sve uzeti odjednom. a tamo je siromašno dućnima, jedino da imam auto, što nemam u tom mjestu.

hvala

Ja si nosim dezinfekcijsko sredstvo.
Najbolje ti je kod kuće otvoriti sve ladice i ormare i gledati što ti treba i odvajati na jednu stranu.

[pretplate]

garfield01 kaže:

Ja si nosim dezinfekcijsko sredstvo.
Najbolje ti je kod kuće otvoriti sve ladice i ormare i gledati što ti treba i odvajati na jednu stranu.

koje sredstvo?

da, već radim popise - pegla, fen, kuhinjske krpe, ručnici, posteljina...

[Džuli]

Dižem temu
Kada ste se i u kojim okolnostima odselile od kuce? Koliko daleko, koliko je trebalo da se naviknete na novi život? Što nikako ne zaboraviti?

[makake]

S 19., kad sam išla na faks. Malo manje od 400 kilometara dalje od staraca, navikla sam se i prije nego sam odselila
Ne zaboraviti prvo platiti stanarinu i račune (budžetiranje je općenito korisna vještina), ne zaboraviti da se WC papir sam ne stvara na držaču, ako ne znas već, onda i naučiti kako skuhati pastu i juhu da ne crknes od gladi, a ostalo će doći u hodu

Nikakav pametniji savjet mi ne pada na pamet, ali ja sam otišla ko student kojeg su starci nastavili financirati pa sam bila lišena mnogih glavobolja na samom početku samačkog staža.

[TincH]

S 26. Prekasno, ako se mene pita.
Htjela sam i ranije ali studirala sam u istom gradu u kojem sam i zivjela i roditelji jednostavno nisu vidjeli razloga, niti su mi to htjeli financirati. Radila sam tijekom faksa da ipak nesto skupim, ali mama me molila da prvo diplomiram pa onda neka idem kamo hocu.
Tako je otprilike i bilo. Cim se pruzila prilika otisla sam, u isti grad ali drugi kvart. Nisam bila u vezi niti ista slicno. Nisam imala ni golemu placu.

Preporodila se jesam, jer uvijek sam (jos od srednje) osjecala nekakvu duboku potrebu da se osamostalim i imam svoj prostor (doma mi je zbog mnogih razloga i kaoticnih odnosa bilo "zaguseno") i slobodno mogu reci da mi je ta prva godina nakon odlaska bila do tada najbolja u zivotu, iako nisam bas imala love

Sto ne zaboraviti?
Pa mozda da novac ne moze kupiti srecu. Isplati se nekad jesti pastetu pod cijenu vlastitog mira. Ilti, nemoj posustati i vratiti se ako bude tesko

[LeaLeic]

Sa 25.... Imala sam završen faks i stalan posao. Otišla kod/sa tadašnjim dečkom. Meni to nije bio nikakav šok niti sam se trebala psihički pripremati. Živimo u istom gradu ja i roditelji. Sve stigneš pokupiti od staraca u više navrata.

[QuercusRobur]

S 18, na faks u drugu državu. Može se reći da sam se odmah naviknula, ali bilo mi je i jako teško na početku iako sam to željela, jako su mi falili prijatelji (bez obzira što sam si odmah našla društvo).
Naučila sam kuhat, prije nisam znala da tjestenina može bit i odvratna. Naučila sam također da ako si ne rasporedim stipendiju, zadnjih tri tjedna u mjesecu neću jest .
Nije da su me doma osobito ograničavali u kretanju, ali dani kad bi u četvrtak otišla samo na kavu i vratila se u ponedjeljak ujutro doma nakon što sam prošla pola države da idemo na neki koncert ili tulum koji je uletio, bez da me itko ispituje gdje sam - neprocjenjivo.

Svejedno, ne smatram da sam odrasla prije jedno 33-34, tak da ne znam da li mi je sve to pomoglo u odrastanju. Ali bilo je zabavno. Naravno, super je bilo što sam bila neovisna o starcima, a nisam morala radit, jer sam imala stipendiju.

[TincH]

QuercusRobur kaže:

Nije da su me doma osobito ograničavali u kretanju, ali dani kad bi u četvrtak otišla samo na kavu i vratila se u ponedjeljak ujutro doma nakon što sam prošla pola države da idemo na neki koncert ili tulum koji je uletio, bez da me itko ispituje gdje sam - neprocjenjivo.

Pa da, to.
Nije ni mene nitko gledao pod povecalom 24 sata, ali niti ti moze doci netko (novi tip npr, kojeg jos nemas namjeru voditi starcima, ili frendice s kojima neces piti sok i gledati film ), niti ti mozes izbivati preko noci bez da se javljas mami, nedjelja u 14h rucak obavezan (lijepo je to, ali s 22 ti je zadnje na pameti i radije bi ostao na afteru negdje), pa malo malo izbije neki sukob jer si nekome digao zivac oko neke sitnice ili on tebi... Tesko je kad u relativno malom prostoru obitavaju dvije odrasle generacije.

Svjesna sam bila da sam dovoljno odgovorna i da se necu propit ili prokurvat , da ce sve biti placeno na vrijeme i da se necu dovesti do faze (dugog ) gladovanja, i znala sam da mogu i partijati i slagati si svakodnevicu po svome, ali i zivjeti odgovorno istovremeno i to sam si i dokazala.

[Svjetionicarka]

Sa 29.

Prvo napravi cistku svojih stvari, da ne nosis nepotrebno sa sobom. Ostalo ces nauciti i kupovati po potrebi. Neki stanovi u koje useljavas imaju sve sto ti treba, a u nekima nema niti kvacice za susit robu, pa pomalo. Bez svega se moze u pocetku.

[Patsy]

i pripremi se na to da ćeš nešto siguno u selidbi izgubiti. ja sam tu veteran, em šta sam sa starcima ko postanar promijenila x stanova, pa još na faksu i poslije s momkom - koliko god paziš i spakiraš i popišeš uvijek nešto misteriozno nestane; meni je pravilo bilo na sve pisati što je unutra, na kutije flomasterom, na vreće nalijepiti ceduljicu s popisom (barem okvirnim tipa suđe i krpe)

[QuercusRobur]

TincH kaže:

Pa da, to.
Nije ni mene nitko gledao pod povecalom 24 sata, ali niti ti moze doci netko (novi tip npr, kojeg jos nemas namjeru voditi starcima, ili frendice s kojima neces piti sok i gledati film ), niti ti mozes izbivati preko noci bez da se javljas mami, nedjelja u 14h rucak obavezan (lijepo je to, ali s 22 ti je zadnje na pameti i radije bi ostao na afteru negdje), pa malo malo izbije neki sukob jer si nekome digao zivac oko neke sitnice ili on tebi... Tesko je kad u relativno malom prostoru obitavaju dvije odrasle generacije.

Svjesna sam bila da sam dovoljno odgovorna i da se necu propit ili prokurvat , da ce sve biti placeno na vrijeme i da se necu dovesti do faze (dugog ) gladovanja, i znala sam da mogu i partijati i slagati si svakodnevicu po svome, ali i zivjeti odgovorno istovremeno i to sam si i dokazala.

Nakon takvih vikenda uopće otvorit usta mi je bio domet, a kamoli još da odgovaram na pitanja. Istina, juhica bi dobro bila došla .

Znam da smo vi različiti, ali po meni taj samostalni život, ne s obitelji, ne s dečkom (može s cimerima) je stvarno jedno super vrijedno iskustvo. Može i kasnije u životu, ali vjerujem da u mladosti ipak ima posebnu čar. A i da se ipak rijetki prokurvaju . O alkoholu bi se dalo, ali ne čini mi se da su ovi kod mame pošteđeni.

[Floverka]

Džuli kaže:

Dižem temu
Kada ste se i u kojim okolnostima odselile od kuce? Koliko daleko, koliko je trebalo da se naviknete na novi život? Što nikako ne zaboraviti?

Sa 18 drito u drugu državu 400tinjak km od kuće, zbog faksa. Upisala sam dva faksa jedan u Zg i jedan i Grazu, u Zg mi se nije svidjelo pa sam otišla u Graz.
Uzela sam najosnovnije za početak i onda godinama gomilal inventar koji sam kasnije podijelila prijateljima.
Navikla sam se preko noći i nije mi bilo teško. Najbolja odluka ikad. Nikad se nisam vratila u roditeljski dom. Već sam tada bila dosta samostalna, a ovo mi je samo pomoglo da se dodatno osamostalim i naučim snalaziti gdje god da u svijetu odem. Na trećoj godini sam se zaposlila i više me starci nisu morali financirati, ali do tada su sve plaćali oni.

[BondWannabe]

Fascinira me ovo ne zaboravi kupiti wc papir, nauči se služiti veš mašinom, ne zaboravi platiti režije,....
Moji roditelji su me u takve aktivnosti uključivali od malih nogu i nikad mi nije palo napamet da se wc ili hrana sami od sebe materijaliziraju u našem stanu. Išla sam u trgovinu od valjda 5., 6. godine sama, dobila bi popis i novce i sama obavljala svakodnevne nabavke, znala sam koliko košta struja, znala sam koliko moji zarađuju, zajedno smo vijećali i dogovarali šta ćemo ovaj mjesec, šta sljedeći, šta nagodinu.

Igrom slučaja, moji su zbog posla odselili 500km daleko dok sam bila 4.razred srednje škole. Tako da sam ostala sama s 17. u obiteljskom stanu.
Čuli smo se svaki dan, nije to još bilo vrijeme videopoziva i interneta a i međugradski telefonski pozivi su bili skupi ali sam dosta dobro naučila kuhati dok mi je mama objašnjavala šta i kako a ja balansirala s loncima i slušalicom na uhu.
Godinu kasnije sam otišla na faks. Prve dvije redovno studirala i oni su me uzdržavali a nakon toga financijski više nije išlo i vratila sam se u rodni grad, zaposlila se, plaćala sama sve režije i završila faks izvanredno. Moji su se vratili doma tek kad su imali uvjete za mirovinu a do tada sam već bila u svom stanu.

Obožavam moju mamu i mog tatu al jako bi mi bilo teško da moram živjeti s njima.
Navikli smo na svoju privatnost, intimu i vlastiti prostor.

Voljela bi da smo bili skupa do mog odlaska na faks al eto tako se odigralo.
Po meni je idealno doba za odlazak iz obiteljskog doma od 18. pa najkasnije 24. godine.

[BBast]

Odselila sam se s neke 23. Studirala sam i radila, upoznala dečka. On je živio solo pa smo malo po malo počeli sve više vremena provoditi tamo pa nije bilo neke velike selidbe nego sam nosila stvari koje mi trebaju u tom trenutku i za koje imam mjesta.
Kasnije smo se selili u drugi stan i tu sam prvi put iskusila pravu veliku selidbu.
Nemam pametan savjet osim da pobacaš/recikliraš/pokloniš/prodaš stvari koje ti stvarno nisu potrebne. I smanjiš broj eventualnih sakupljača prašine jer "imaju emotivnu vrijednost". Sve to treba pobacat. :Usama:

Nije mi bio nikakav šok jer nisam prešla iz statusa mamine princeze u RL ženu.

Doduše, sad mi je najdraža stvar doći kod mame na ručak. Em mi je finije em nisam ja morala kuhati.