Nakon prekida - part II

[kinder_lada]

anxietyx kaže:

Može mi netko reći kako se nosio s prekidom veze bez closura? Znači da niste znali točan razlog prekida?
Situacija je sljedeća - bili smo u vezi 3 mjeseca (ne zvuči puno, znam), i u ta 3 mjeseca smo se zaista odlično slagali, što se tiče tema za razgovor, smisla za humor, osobnosti, stavova, dakle reklo bi se po svemu (naravno da uvijek ima nekih stvari po kojima si s osobom nisi kompatibilan, ali to su one zanemarive stvari). Cijelo vrijeme sam imala osjećaj da sam napokon našla nekog normalnog i nekoga tko mi se stvarno sviđa i koga nemam potrebu mijenjati ni na koji način, što u prijašnjim vezama nisam imala. Dakle, jedna onako, zdrava, stabilna veza dvoje mladih ljudi koji tek kreću u neki život, oboje dosta ambiciozni ali predani jedno drugome. U nekoliko navrata mi je rekao, međutim, da on dosad nije nikad bio u nekoj previše dugoj vezi (max pola godine, on ima 26), jer bi se uvijek dogodilo da mu druga osoba dosadi/nema više s njom o čemu razgovarati i slično. S nama nije nikad bila takva situacija i zato me to nije zabrinjavalo.
Prije mjesec dana počeo se jako čudno ponašati, nisam si nikako mogla opisati na koji način, ali recimo da sam po porukama shvatila da su malo hladnije nego prije. Smatrala sam da je to zbog opterećenosti poslom jer je uživo sve bilo normalno i odlično. Zadnja dva puta kad smo se vidjeli jednostavno više nije bio isti - skužila sam to po nekim malim stvarima, primjerice nema više onih spontanih zagrljaja u šetnjama i slično. Pitala sam ga je li sve u redu, u smislu muči li ga nešto (ne nužno vezano za nas), da bi rekao da je sve okej i da se nemam razloga brinuti. Zadnji put kad sam ga vidjela, priznao mi je da ne zna što želi, da nije siguran u vezi sebe niti u vezi nas. To mi je bio šok, jer je do tad sve bilo u redu (osim tih par sitnica koje opet nisu bile toliko strašne). Prije 2 tjedna mi je porukom javio da njemu to nije to, da se nije našao u vezi. Zbunjena sam, ne znam gdje se dogodio taj klik u njegovoj glavi, pogotovo zbog toga što smo skupa planirali hrpu toga. Je li moguće da se netko jednostavno "odljubi" u 3 dana, ili se to počelo događati puno ranije ali je toliko dobro glumio da je sve među nama savršeno? Fali mi jako taj razlog zašto se to dogodilo, što se uopće dogodilo i u kojem trenutku. Čak razmišljam da mu se javim i da ga otvoreno pitam, ali ne znam bi li mi rekao išta više nego prvi puta...

Ne znam što bih rekla...3 mjeeca je stvarno malo. No mislim da "ne znam sto zelim", "to nije to" je glupost. Svatko zna što želi a što ne želi.
Mislim da mu se očito nešto nije svidjelo ili jednostavno ne želi vezu ili nije dovoljno ipak zagrijan. A mozda je i netko treći upao u igru. To su mi sve nekako razlozi za ovakve LAME rečenice.

Btw ne znati točan razlog je koma. Ali danas je takvih prekida sve više i više. Lakše je osobi pobjec nego reći istinu.

Negdje je gore netko naveo...emotivno nestabilne ličnosti ne znaju reći pravu istinu i odraditi posao prekida kako spada. Nego svi id na spiku nestajanja, jadan ja i jbga nije to to.

Stas

[Gioia-]

anxietyx kaže:

Može mi netko reći kako se nosio s prekidom veze bez closura? Znači da niste znali točan razlog prekida?
Situacija je sljedeća - bili smo u vezi 3 mjeseca (ne zvuči puno, znam), i u ta 3 mjeseca smo se zaista odlično slagali, što se tiče tema za razgovor, smisla za humor, osobnosti, stavova, dakle reklo bi se po svemu (naravno da uvijek ima nekih stvari po kojima si s osobom nisi kompatibilan, ali to su one zanemarive stvari). Cijelo vrijeme sam imala osjećaj da sam napokon našla nekog normalnog i nekoga tko mi se stvarno sviđa i koga nemam potrebu mijenjati ni na koji način, što u prijašnjim vezama nisam imala. Dakle, jedna onako, zdrava, stabilna veza dvoje mladih ljudi koji tek kreću u neki život, oboje dosta ambiciozni ali predani jedno drugome. U nekoliko navrata mi je rekao, međutim, da on dosad nije nikad bio u nekoj previše dugoj vezi (max pola godine, on ima 26), jer bi se uvijek dogodilo da mu druga osoba dosadi/nema više s njom o čemu razgovarati i slično. S nama nije nikad bila takva situacija i zato me to nije zabrinjavalo.
Prije mjesec dana počeo se jako čudno ponašati, nisam si nikako mogla opisati na koji način, ali recimo da sam po porukama shvatila da su malo hladnije nego prije. Smatrala sam da je to zbog opterećenosti poslom jer je uživo sve bilo normalno i odlično. Zadnja dva puta kad smo se vidjeli jednostavno više nije bio isti - skužila sam to po nekim malim stvarima, primjerice nema više onih spontanih zagrljaja u šetnjama i slično. Pitala sam ga je li sve u redu, u smislu muči li ga nešto (ne nužno vezano za nas), da bi rekao da je sve okej i da se nemam razloga brinuti. Zadnji put kad sam ga vidjela, priznao mi je da ne zna što želi, da nije siguran u vezi sebe niti u vezi nas. To mi je bio šok, jer je do tad sve bilo u redu (osim tih par sitnica koje opet nisu bile toliko strašne). Prije 2 tjedna mi je porukom javio da njemu to nije to, da se nije našao u vezi. Zbunjena sam, ne znam gdje se dogodio taj klik u njegovoj glavi, pogotovo zbog toga što smo skupa planirali hrpu toga. Je li moguće da se netko jednostavno "odljubi" u 3 dana, ili se to počelo događati puno ranije ali je toliko dobro glumio da je sve među nama savršeno? Fali mi jako taj razlog zašto se to dogodilo, što se uopće dogodilo i u kojem trenutku. Čak razmišljam da mu se javim i da ga otvoreno pitam, ali ne znam bi li mi rekao išta više nego prvi puta...

Stvarno zelis ikakvu komunikaciju s frajerom (supkom) koji te ostavio preko poruke?
Kuzim da ti je tesko jer ne znas razlog, al daj ponovo dobro promisli da li je takav supak vrijedan bilo kakve poruke.

[Lady Morgana]

Ulfur kaže:

A jooj, brutala..., hladno da hladnije ne moze biti, uzas...

Cuj, on je tebe ostavio jer te nije volio, niti mu je stalo do tebe (zajebana spoznaja, vrlo bolna), ali cek malo sad, vidi jednu stvar, nije to kraj svijeta, jednostavno htio je otici a trebao mu je razlog za to, pa je uzeo sta god je bilo pri ruci i nabrojao neke ne bitne budalastine da bi imao izgovor.

To ti je tako, nazalost ili na srecu, nece se maknut ispod staklenog zvona, i stavlja sebe na prvo mjesto i jos ti to i kaze, (kao i svi takvi uostalom), sto ti je samo dokaz da ce te takvi volit pod uvjetima dok je po njihovom sve, dok oni ne riskiraju i ne gube nista, dokle ta shema funkcionira.

Kad ti se to slegne skuzit ces da je super da te ostavio, jer zamisli veceg "zla" u zivotu, da je ne znam nesto zbilja ozbiljinje.

Bit ce sve okej, pusti da prode vrijeme, nemoj mu se javljati, jer ti si sada njemu sprdacina i cirkus, tako da nemoj vise pokazivati nikakve emocije, niti mu davati nista od sebe, jer ce ti se na to pokenjat jos, pa ce ti bit jos gore nego sto vec je. Tvoja bol je njemu smijeh sada i podsmijehuje ti se iza leda, a da ti i kaze kao da je njemu stalo i ovo i ono, to je teski bullshit.

Nisi ti kriva sto si ga volila a on tebe ne, odnosno je i on tebe mozda malo nesto, ali pod strogo kontroliranim uvjetima.

Ne znam sta bi ti jos pametnog mogao napisati, evo procitao sam sve i suosjecam s tobom, znam da ti ne znaci puno, ali eto bar nesto.

Bit ce sve dobro, mora proc' vrijeme da rane zacijele.

Hvala ti

Nije me nikad zapravo volio, da...prvo sam sama sebe uvjeravala da me voli, da mu treba vremena da će se vratiti, ali nakon nekog vremena su mi neke stvari postale vrlo jasne. To se ne može i neće desiti jer on ne zna voljeti. Ja sam mu pružala sve ono što je tražio od veze valjda, doslovno je tražio da budem kao njegova mama, da kuham, perem, čistim, i još da radim i zarađujem uz sve to dok bi on igrao jebene igre za koje ja više nisam ni imala vremena. Da mu uz sve to budem ljubavnica i netko uz koga će se osjećati obožavano, i jasno, velik plus je bio što sam svima (njegovoj obitelji, rodbini itd) bila dobra, draga, lijepa i fino odgojena cura...i ispunjavala sam sve njegove kriterije koje je tražio u curi, nisam pušila, pila, izlazila itd itd.

Meni je najgora zamisliva bol u ovoj situaciji bila prekid, to da ga više neće biti u mom životu, da ga više neću viđati niti čuti. I normalno da se ne podvrgavam tom užasnom osjećaju bila sam spremna na sve, poraditi na stvarima u kojima sam ja eventualno pogriješila i razgovarati, jer tako rade svi zreli i odrasli ljudi...barem oni koji iskreno vole. A on je odlučio otići, pobjeći od problema kao i uvijek u te tri godine.

Kad bi meni bilo loše zbog neke svađice ne bih mogla jesti ni spavati, javljala bi mu se i predlagala razgovor i govorila kako mi je teško, plakala, a on se uvijek izvlačio da je preumoran, da mu se ne da, da nema vremena itd. Trebalo mi je već tada biti jasno. Uvijek sam ja bila ta koja bi se borila za vezu kad bi se on povukao i stvarao probleme oko gluposti.

Od jednog izvora sam čula da je razlog za prekid osim one dvije glupe "uvrede" bilo što mu nisam htjela skuhati jedan dan i da ga je to povrijedilo što sam odbila Nije mi uopće problem skuhati ali taj dan jednostavno nisam imala vremena. I zamjerao mi je što sam bila pod stresom, jer u njegovoj obitelji nitko ne pokazuje kad je pod stresom ili ima loš dan, nikad nitko ne podiže glas itd. Ovo zvuči kao da sam nekog istukla ili ubila kad sam imala loš dan, dapače, ako sam imala loš dan rekla sam mu da nisam dobre volje, da nije do njega i da mi da malo prostora dok se ne ohladim jer sam me nešto naživciralo. Nisam bila dobre volje, ali nisam bacala noževe niti psovala mater svima na putu...on je odrastao u toj okolini gdje nikad nije bio izložen pravim obiteljskim problemima niti situacijima prosječnog čovjeka...i sad ne funkcionira normalno kad se nešto izjalovi.

I da, ja sam njemu cirkus...Shvatila sam dok smo prekidali i dok sam plakala da je dio njega bio barem mrvicu tužan, ali prevladala je ona pokvarena strana koja je uživala u mojim suzama. Znam da sam samo par puta u životu tako jako plakala...i znam da bi mene potpuno slomilo da se on tako rasplakao predamnom. Što se više toga prisjećam manje dobroga vidim u njemu. Nikad neću shvatiti kako netko baš u tolikoj mjeri može biti rob egu

PS. pretpostavljam da je prekidu možda "doprinio" mail koji sam mu poslala par tjedana nakon svađe, jer je bio u NC mode-u mjesec dana nakon toga, a ja sam opet bila na mukama...bila sam tužna do te mjere da je počelo prelaziti u ljutnju i napisala u mailu sve za što smatram da su njegove mane..To sam napravila s ciljem da shvati da iako vidim sve to ništa mi nije važno... da ga želim i volim takvog kakav je...možda je to utjecalo loše na njegov ego, pa me se zato konačno odlučio riješiti.

[Lady Morgana]

Éowyn kaže:

Ne znam što bi tog dečka točno trebalo motivirati na vezu s osobom koja ga smatra intelektualno ne dorasli, a još mi je manje jasno zašto ona želi biti s osobom koju je opisala.

Ja sam samo jednom rekla to da mi intelektualno nije dorastao, i to nakon ružnog seksističkog komentara s njegove strane koji je između ostalog vrijeđao i mene. Nikad nisam pomislila da mi je intelektualno inferioran, obrazovan je, načitan itd...ali se u par navrata ponašao užasno nezrelo pa bi mu nekad jezik prestigao pamet kad bi izvaljivao takve gluposti

[Éowyn]

Lady Morgana kaže:

Ja sam samo jednom rekla to da mi intelektualno nije dorastao, i to nakon ružnog seksističkog komentara s njegove strane koji je između ostalog vrijeđao i mene. Nikad nisam pomislila da mi je intelektualno inferioran, obrazovan je, načitan itd...ali se u par navrata ponašao užasno nezrelo pa bi mu nekad jezik prestigao pamet kad bi izvaljivao takve gluposti

Pa i jednom je dosta Nije da opravdavam njega ili tebe. Niti vas poznajem niti točno znam što je bilo između vas. Imamo samo tvoju stranu priče.

Sad si odjednom došla od jedne jedine uvrede do par navrata kad ti je jezik bio brži od pameti. Tko zna koliko je toga bilo i kako je to izgledalo.

I opisi suza na koje bi se on trebao slomiti meni djeluju malo manipulatorski.

Nitko ne bi trebao biti u vezi u kojoj suzama traži pažnju i u kojoj drugoj osobi izgovara uvrede u želji da ga povrijedi. Što te dovelo do toga, ne znam, ali što god da je, makni se od toga.

Uopće nije bitno kakav je on i kakva si to (za ovu temu, jel). Ne usrećujete se i štetite si. I to ti je dovoljan razlog da se makneš od njega.

Mislim da si više tužna zbog nekog zamišljenog života na koji si navikla, a koji ne uključuje samo njega nego i puno drugih osoba. Iz vlastitog iskustva ti mogu reći da će ti i on i njegova obitelj jednog dana biti u sjećanju samo kao neki ljudi koje si poznavala.

[dire Dawn]

Éowyn kaže:

Mislim da si više tužna zbog nekog zamišljenog života na koji si navikla, a koji ne uključuje samo njega nego i puno drugih osoba. Iz vlastitog iskustva ti mogu reći da će ti i on i njegova obitelj jednog dana biti u sjećanju samo kao neki ljudi koje si poznavala.

Ovo je fakat kratko i jasno i točno .

Meni je na prvu bilo čudno što ljudi koji su mi na neki način bili obitelj sad postali stranci, i moram priznati da je prvo okretanje glave na cesti od strane bivših šogorica izazvalo čudan filing... No više u smislu "are we 12?" jer smo se exM i ja rastali (u bar tada) prijateljskom tonu.

No nakon toga se fakat navikneš.
I ne fale ti.

Možda bi bila drugačija priča da sam njegovu majku gledala kao "drugu mamu" ili njegove sestre kao "sestre koje nikad nisam imala", ali nismo bili baš toliko bliski.
Viđali smo se više puta tjedno + nedjeljni ručak je bio must ako exM nije radio, ali vrlo brzo ti postane svejedno.

Staru mu u dvije godine do sad nijednom nisam vidjela, a starog jesam par puta i to je bilo "dobro jutro/dobar dan" i ajbok.

[Lady Morgana]

Éowyn kaže:

Pa i jednom je dosta Nije da opravdavam njega ili tebe. Niti vas poznajem niti točno znam što je bilo između vas. Imamo samo tvoju stranu priče.

Sad si odjednom došla od jedne jedine uvrede do par navrata kad ti je jezik bio brži od pameti. Tko zna koliko je toga bilo i kako je to izgledalo.

I opisi suza na koje bi se on trebao slomiti meni djeluju malo manipulatorski.

Nitko ne bi trebao biti u vezi u kojoj suzama traži pažnju i u kojoj drugoj osobi izgovara uvrede u želji da ga povrijedi. Što te dovelo do toga, ne znam, ali što god da je, makni se od toga.

Uopće nije bitno kakav je on i kakva si to (za ovu temu, jel). Ne usrećujete se i štetite si. I to ti je dovoljan razlog da se makneš od njega.

Mislim da si više tužna zbog nekog zamišljenog života na koji si navikla, a koji ne uključuje samo njega nego i puno drugih osoba. Iz vlastitog iskustva ti mogu reći da će ti i on i njegova obitelj jednog dana biti u sjećanju samo kao neki ljudi koje si poznavala.

Uglavnom se slažem...nisam rekla da je meni jezik bio brži od pameti nego njemu. Sad kad razmislim vidim da je veza bila toksična...bar 10% vremena. Bilo je nekoliko provokacije s njegove strane i testiranja reakcija na nezdrav način i nisam to najbolje podnijela.

Nisam nikad rekla da se trebao slomiti, samo kažem da je valjda normalna reakcija ako prekidaš vezu bez ljutnje, svađa i negativnih emocija, s osobom za koju si mislila da te voljela...dokaz te ljubavi bi pretpostavljam onda bila nekakva reakcija, da tu osobu bar malo zaboli što patiš za njom...to više razmišljam zbog sebe same i još uvijek tražim dokaze da me nije volio. Vjerojatno i sama znam duboko u sebi samo se borim da to konačno shvatim i prihvatim

[alanis]

Mogu i ja k vama?
Daklem...ja prekinula. Na samo Valentinovo.
7 godina...nekakve veze s prilično prekida i vraćanja. Poklopio se datum točno sa prekidom moje jedine dulje veze prije toga, ravno 9 godina otad. Znam, zvuči grdo opako da prekidam duge veze na samo Valentinovo, ali meni to itekako ima smisla. Taj dan je ionako smiješan kad ostali dani nisu pravi i iskreni i puni ljubavi, pa zašto onda ne baš tad pogledati istini u oči, a ne pretvarati se kao i svi drugi?

Uglavnom...od svoje 18te do 33 sam letala iz veze u vezu. S ovime...zovimo ga nedefiniranim, sam prekinula par puta na kraće vrijeme, jednom na mjesec dana skoro u početku jer mi je lagao nešto. Gdje je bio, a vidjela sam ga u gradu. Tada sam trebala ostati dosljedna. Je, nešto me vuklo njemu više nego ikome ikad, nisam i neću požaliti sve to. I on može biti prekrasan prijatelj...ali za vezu nije nikakav materijal.

Pa smo prekinuli prije kojih godinu i pola...i tu je uletio jedan drugi, bolno uporan netko, baš kad sam htjela biti sama i odmoriti od tog vrtuljka na kojem se vrtim. Ali naravno, nisam...
I ta veza je bila kratka, dinamična i burna, završila je u manje od godinu dana, a ja sam odletjela natrag nedefiniranom. Jer je od to dvoje on ipak bio daleko bolja opcija.

Taj prvi pravi prekid...bio je zato što je uporno izbjegavao suživot. I razgovor o tome. I razgovor o osjećajima. Pa i mene ponekad...
Počele su svađe, sama sebi se nisam sviđala i prekinula...
No, eto vratila se natrag, u svijetlu tih nekih kvaliteta koje on ima...pun je podrške, voli se brinuti oko mene, imamo zajedničkih interesa, uz njega sam mogla biti ja, sad kad pišem nije to tako puno...ali bilo je puno u odnosu na ovog drugog koji me davio i gušio...
I pokušala prihvatiti tu njegovu emocionalnu zatvorenost, čudan način funkcioniranja...i klapalo je to par mjeseci, bilo nam je lijepo.

Pa smo otišli na prekrasan vikend prije koji tjedan, stvarno uživali i on i ja. I nakon toga, prestao se javljati. Otkazao par dogovora, zatim zvao jednom u tri dana prije Valentinovog...i onda na samo Valentinovo poslao poruku: sretno Valentinovo, ti nit se javljaš nit razglednicu šalješ

Prvo nisam odgovarala. Pa sam napisala isto kao i ti. Bez odgovora. Pa sam se izderala na brata i bijesnila ko furija jer je nešto sitno zeznuo (dobio je ispriku drugi dan)...i shvatila da je dosta.

Nazvala ga, kroz suze i ljutnju istresla da je sad stvarno dosta, kako se usuđuje meni reći da se ne javljam nakon što je on otkazao tri dogovora, da sam mu dala tisuću prilika, da se meni netko ne javlja tri dana zvala ga bi 20 puta...i grebla mu po vratima. Tu je pokušao okrenuti na šalu, kako su mu nokti već ispucali. To me skroz razbjesnilo. Imao je sedam mojih godina i viš ih nema. Ako bi ja toliko napravila za nekoga, valjda zaslužujem barem pola.

Osjećam se kao da sam skinula kamen s leđa. Je, bit će teško, ali ovo je stvarno bilo neminovno. Ne mogu se više "podrazumijevati" kako je jednom Lord tu napisao. Imam svojih ideja, projekata, želja, stvari koje me beskrajno vesele i daju mi krila. Prijateljica, brata, ljudi koji su tu za mene kad treba...ne treba mi netko tko možda je dobar u mnogo toga, ali u vezama je kombinacija razigranog petra pana i djeteta koje se splašeno stislo u čošak.
Treba mi netko tko će stati uz mene i vidjeti tko sam. I da mu se to sviđa. I da bi se za to borio.
Eto, nadam se da je došlo iz dupeta u glavu. Dug je to bio put

[animo solitario]

Rezultati testova su došli i naravno, kako sam i sumnjala, nisu bili svi negativni
Srećom ništa strašno što se ne može izliječiti u roku od 10 dana, pa nakon toga ponovni testovi, uključujući i Pap test kako bi se provjerilo da je sve u redu.

Dečki, ako već varate svoju partnericu imajte barem malo zdravog razuma i koristite prezervative za ONS ili bilo koji drugi oblik sexa, sve dok ste u vezi!!
Nemojte ovako neodgovorno izlagati svog stalnog partnera spolnim bolestima!
Ne budite kreteni vjerujući nekome na riječ! Barem iz poštivanja prema osobi sa kojom ste u dužoj vezi!!

Još uvijek ne mogu vjerovati koliki je idiot kretenski bio!

I za dušebrižnike forumske: bila sam vjerna svo vrijeme u vezi i zadnji testovi pravljeni prošle godine bili su u potpunosti negativni.
Jer kao i svaka normalna žena koja brine za svoje zdravlje, radim redovne kontrole i testove. Ja u ovom slučaju nisam upitna.

[Lady Morgana]

animo solitario kaže:

Rezultati testova su došli i naravno, kako sam i sumnjala, nisu bili svi negativni
Srećom ništa strašno što se ne može izliječiti u roku od 10 dana, pa nakon toga ponovni testovi, uključujući i Pap test kako bi se provjerilo da je sve u redu.

Dečki, ako već varate svoju partnericu imajte barem malo zdravog razuma i koristite prezervative za ONS ili bilo koji drugi oblik sexa, sve dok ste u vezi!!
Nemojte ovako neodgovorno izlagati svog stalnog partnera spolnim bolestima!
Ne budite kreteni vjerujući nekome na riječ! Barem iz poštivanja prema osobi sa kojom ste u dužoj vezi!!

Još uvijek ne mogu vjerovati koliki je idiot kretenski bio!

I za dušebrižnike forumske: bila sam vjerna svo vrijeme u vezi i zadnji testovi pravljeni prošle godine bili su u potpunosti negativni.
Jer kao i svaka normalna žena koja brine za svoje zdravlje, radim redovne kontrole i testove. Ja u ovom slučaju nisam upitna.

S obzirom na činjenicu da takvi već varaju svoje dugogodišnje partnerice, iskreno smatram da je postojanje bilo kakvog respekta u ovoj situaciji paradoksalno
Ono misliš da te poštuje bar na nekom osnovnom ljudskom nivou, kad ono na kraju se sve prema postupcima razazna...takvi uglavnom ne znaju što znači poštivati

Iskreno mi je žao čuti što si prošla, nadam se da ćeš što prije ozdraviti i zaboraviti na njega

[Blurred Vision]

dire Dawn kaže:

Meni je na prvu bilo čudno što ljudi koji su mi na neki način bili obitelj sad postali stranci, i moram priznati da je prvo okretanje glave na cesti od strane bivših šogorica izazvalo čudan filing... No više u smislu "are we 12?"
....

prvo, ispričavam se na seciranju posta

Imam gotovo identičan problem u glavi, s razlikom da smo stvarno bili povezani, ili sam si ja to samo umislio ali činjenica je da smo bili baš kao obitelj nekakvih 12-13 godina koliko smo živjeli zajedno. Njeni su prihvatili mene, moji su prihvatili nju a prekid se isto dogodio na puf, preko sms poruke i bez konkretnog razloga ili bilo kakvog razgovora, ono, moji osjećaji su se promijenili i aj ti fino bok. Sva sreća oporavio sam se i više mi to nije toliko bitno ali me svejedno zanima. Dakle, ljudi s kojima si doslovno kuhan i pečen, imali ste kroz to vrijeme brdo situacija gdje ste si bili i podrška i pomoć i odjednom ih više nema nigdje, a dobri i dragi su ti ljudi to je puka činjenica. Znam da mojima nije bilo lako izgubiti osobu koja im je bila takoreći kćer, znam da ni njenima nije bilo tek tako izgubiti ni mene jer me nesuđena punica "zaista" doživljavala kao sina, baka kao vlastitog unuka itd... Razumijem da je prioritet u takvoj situaciji štititi svoje, ali taj posrani osjećaj koji dolazi na kraju da si odjednom "uljez i/ili neprijatelj" doživljen od ljudi s kojima si dijelio svo povjerenje, sve njihove probleme i sve lijepe trenutke je baš šećer na kraju. Nije da mi više fale nešto posebno ali sasvim su razumljiva i razmišljanja o iskrenosti i/ili čistom pretvaranju kroz tolike godine. Neznam, mene bi zanimalo da li je netko s kime sam bio dobar ok i da je sve u redu i da nema zamjerki ili ljutnje ili šta već. Pa na kraju krajeva zanimalo bi me i kako je npr. susjedov pas nakon nezgode, da malo karikiram, a kako nebi netko s kim se dijeli sve osim četkice za zube kroz neki period. Infantilno mi je to sve ali i to je valjda ljudski...
Ups, da li je ovo sada off topic ? Valjda nije

@anxietyx
Ono pitanje o "bez closurea". Teško je, ali imaš sreću da je kratko trajalo. Doći ćeš u fazu gdje ćeš intenzivno propitivati sebe i tražiti "svoje" greške, možda čak i uvjeravati se da je tvoja krivica. Ali nije i nemoj tome podleći i promatraj to. Ljudi se nekad jednostavno raziđu, nemora ni postojati neki čvrsti razlog, može biti rezignacija kod jedne strane i ako ta rezignacija dovoljno dugo traje a da se na njoj ne poradi ili se stvari skrivaju pod tepih onda imaš siguran prekid prije ili kasnije. Što prije to bolje rekao bih.
Meni je recimo to propitivanje sebe poprilično koristilo, i sada bih čak mogao reći da mi je drago da je tako ispalo, koliko god u početku mučno bilo, jer sam bolje upoznao sebe i došao do mnogih zaključaka. One izreke "Svako zlo za neko dobro" i "Što te ne ubije to te ojača" tu zaista imaju smisla, koliko god ti se sada možda činile bezvezne i suhoparne vjeruj mi da ćeš kasnije uvidjeti da su vrlo istinite.
Samo hrabro naprijed. Drž' se i daj si vremena dok se ne poslože kockice u glavi

[Riona]

Blurred Vision kaže:

prvo, ispričavam se na seciranju posta

Imam gotovo identičan problem u glavi, s razlikom da smo stvarno bili povezani, ili sam si ja to samo umislio ali činjenica je da smo bili baš kao obitelj nekakvih 12-13 godina koliko smo živjeli zajedno. Njeni su prihvatili mene, moji su prihvatili nju a prekid se isto dogodio na puf, preko sms poruke i bez konkretnog razloga ili bilo kakvog razgovora, ono, moji osjećaji su se promijenili i aj ti fino bok. Sva sreća oporavio sam se i više mi to nije toliko bitno ali me svejedno zanima. Dakle, ljudi s kojima si doslovno kuhan i pečen, imali ste kroz to vrijeme brdo situacija gdje ste si bili i podrška i pomoć i odjednom ih više nema nigdje, a dobri i dragi su ti ljudi to je puka činjenica. Znam da mojima nije bilo lako izgubiti osobu koja im je bila takoreći kćer, znam da ni njenima nije bilo tek tako izgubiti ni mene jer me nesuđena punica "zaista" doživljavala kao sina, baka kao vlastitog unuka itd... Razumijem da je prioritet u takvoj situaciji štititi svoje, ali taj posrani osjećaj koji dolazi na kraju da si odjednom "uljez i/ili neprijatelj" doživljen od ljudi s kojima si dijelio svo povjerenje, sve njihove probleme i sve lijepe trenutke je baš šećer na kraju. Nije da mi više fale nešto posebno ali sasvim su razumljiva i razmišljanja o iskrenosti i/ili čistom pretvaranju kroz tolike godine. Neznam, mene bi zanimalo da li je netko s kime sam bio dobar ok i da je sve u redu i da nema zamjerki ili ljutnje ili šta već. Pa na kraju krajeva zanimalo bi me i kako je npr. susjedov pas nakon nezgode, da malo karikiram, a kako nebi netko s kim se dijeli sve osim četkice za zube kroz neki period. Infantilno mi je to sve ali i to je valjda ljudski...
Ups, da li je ovo sada off topic ? Valjda nije
...

Razumljivo je ovo, iz tvoje perspektive.
Sad zamisli "danas-sutra" tvoja se kćer raziđe od svog dugogodišnjeg partnera. Nebitan razlog. Ona zacijeljuje svoje rane, koje su, ovisno o općem stanju u obitelji, svima više-manje poznate. A ti ćeš, lagano, piti kavicu sa bivšim? Ili ćeš biti svojoj kćeri podrška, pa makar ne razumiješ razloge prekida?
Shvaćam, ovo nije samo to, to je "okretanje glave", ali možda ljudi misle, ako ni ne počnemo razgovor, ne mogu pogriješiti u doziranju prijateljstva. Jer što da učine ako se bivši recimo rasplače? Traži da posreduju? Žali se na njezino ponašanje? Tvrdi da ga je prevarila. Bilo šta. A uvijek je nešto. Ljudi se ne rastaju bez veze.
Teško je ljudima ostati u prihvatljivom odnosu "dobar dan - dobar dan" nakon mnogo toga proživljenog, kako si i sam naveo.

[Blurred Vision]

Riona kaže:

Razumljivo je ovo, iz tvoje perspektive.
Sad zamisli "danas-sutra" tvoja se kćer raziđe od svog dugogodišnjeg partnera. Nebitan razlog. Ona zacijeljuje svoje rane, koje su, ovisno o općem stanju u obitelji, svima više-manje poznate. A ti ćeš, lagano, piti kavicu sa bivšim? Ili ćeš biti svojoj kćeri podrška, pa makar ne razumiješ razloge prekida?
Shvaćam, ovo nije samo to, to je "okretanje glave", ali možda ljudi misle, ako ni ne počnemo razgovor, ne mogu pogriješiti u doziranju prijateljstva. Jer što da učine ako se bivši recimo rasplače? Traži da posreduju? Žali se na njezino ponašanje? Tvrdi da ga je prevarila. Bilo šta. A uvijek je nešto. Ljudi se ne rastaju bez veze.
Teško je ljudima ostati u prihvatljivom odnosu "dobar dan - dobar dan" nakon mnogo toga proživljenog, kako si i sam naveo.

Potpuno se slažem sa ovim osvrtom i ovo što sam boldao zaista stoji na mjestu jer baš kako kažeš to "doziranje" je tricky part i realno je najpametnije takvo što i izbjegavati gledajući iz druge perspektive. Ovime si baš pogodiila u srž jer koliko god se trudio dokučiti taj ignore i stavljati se u tuđu kožu očito sam i dalje bio zasljepljen vlastitim "nedovršenim emocijama" da se tako, malo nespretno izrazim.

[Riona]

Blurred Vision kaže:

Potpuno se slažem sa ovim osvrtom i ovo što sam boldao zaista stoji na mjestu jer baš kako kažeš to "doziranje" je tricky part i realno je najpametnije takvo što i izbjegavati gledajući iz druge perspektive. Ovime si baš pogodiila u srž jer koliko god se trudio dokučiti taj ignore i stavljati se u tuđu kožu očito sam i dalje bio zasljepljen vlastitim "nedovršenim emocijama" da se tako, malo nespretno izrazim.

Pa to je logično. Zašto bi se obuvao u tuđe cipele, kad te tvoje fest žuljaju?
Ali, sve u svemu, nije lako biti dio razbijenog para, ali ni bliža okolina. Jer, ako se sjetiš, prijatelji se isto polariziraju... a zašto? Misliš da svi sanjaju samo o tome da se moraju odlučiti između dvoje ljudi?

[Zonozz]

Nitko normalan se ne bi volio nalaziti u situaciji da mora birati između dvoje prijatelja nakon što oni prekinu. Ali s druge strane, nije korektno kada bi bivši partneri od svojih bliskih prijatelja ili familije tražili da biraju strane. Ako sam podjednako dobar sa dečkom i curom i oni prekinu, doista ne želim da me netko tjera da moram ulaziti u ovaj ili onaj klan. Jasno, ovisi dosta i okolnostima prekida (tako da ne bi blagonaklono gledao na činjenicu da je veza pukla zbog nasilja, prevare, itd.), no na kraju dana to nije moj problem.

A kaj se tiče odnosa sa roditeljima od bivših djevojaka, imam dvojako iskustvo. Ali opet isto zavisi od okolnosti kako je došlo do prekida. Prvo, prekid sa curom sa kojom sam bio gotovo 7 godina - kako je prekid bio miran, prijateljski, nije bilo razloga da se "krvim" sa njezinima, niti moji sa njom. Međutim, tijekom prekida zbog kojeg i jesam došao na US sam stekao dojam (kako je bivša bila rekla) da me moji navodno nacrtanog ne mogu vidjeti. Koliko tu ima istine i kako im je ona predočila razloge našeg prekida, ne znam, ali nakon svega nisam siguran bih li se osjećao ugodno da ih sretnem na cesti.

[Riona]

@zonozz
Misliš njezini te ne mogu vidjeti?
A to joj vjeruješ jer? Možda to i nije istina. Ali tebe život ionako nosi dalje, posve je normalno da upoznaješ druge ljude i stvaraš nove veze; uskoro s njima ionako ne bi imao što razgovarati. Ako već i sad nije tako.

[anxietyx]

Blurred Vision kaže:

@anxietyx
Ono pitanje o "bez closurea". Teško je, ali imaš sreću da je kratko trajalo. Doći ćeš u fazu gdje ćeš intenzivno propitivati sebe i tražiti "svoje" greške, možda čak i uvjeravati se da je tvoja krivica. Ali nije i nemoj tome podleći i promatraj to. Ljudi se nekad jednostavno raziđu, nemora ni postojati neki čvrsti razlog, može biti rezignacija kod jedne strane i ako ta rezignacija dovoljno dugo traje a da se na njoj ne poradi ili se stvari skrivaju pod tepih onda imaš siguran prekid prije ili kasnije. Što prije to bolje rekao bih.
Meni je recimo to propitivanje sebe poprilično koristilo, i sada bih čak mogao reći da mi je drago da je tako ispalo, koliko god u početku mučno bilo, jer sam bolje upoznao sebe i došao do mnogih zaključaka. One izreke "Svako zlo za neko dobro" i "Što te ne ubije to te ojača" tu zaista imaju smisla, koliko god ti se sada možda činile bezvezne i suhoparne vjeruj mi da ćeš kasnije uvidjeti da su vrlo istinite.
Samo hrabro naprijed. Drž' se i daj si vremena dok se ne poslože kockice u glavi

Hvala puno svima koji su reagirali na moj post Nisam bila tu par dana, moglo bi se reći da sam se pokušala malo srediti u glavi ne razmišljajući o tome, što opet nije dobro jer neke stvari jednostavno treba procesuirati. Istina je ovo da i u tim ružnim trenucima upoznaš taj dio sebe kojeg inače izbjegavas.
Uglavnom, malo jesam secirala, razmišljala, i odgovora nema. U kojem god smjeru da krenem, postoje teorije koje se granaju na što strana, i praktički moze biti bilo što. Imala sam jedan dan kad sama nam baš sebe krivila zbog svega, gledala što sam ja krivo napravila. Nema tu moje krivnje realno, po svim objektivnim viđenjima naše veze, moglo bi se reći da sam bila skroz korektna. Dakle, nekad ona "nisi ti, ja sam" drži vodu - njemu nešto na meni nije odgovaralo i jednostavno nije imao hrabrosti reći što je to. Shvatila sam da mi fali taj closure jer se pitam što je to, jer znam da je razlog vjerojatno glup. Kad bih ga znala, nekako bi mi to pomoglo da njega vidim kao potpuno plitku osobu koja stvari rješava na način da jednostavno ode.
Na kraju sam odlučila pustiti sve kako je da je. Bilo je dobro dok je trajalo, ne traje više, niti ne želim znati razlog jer bih, poznavajući sebe, krenula se mijenjati zbog nekog kretena. A zašto, kada na ovom svijetu postoji osoba kojoj će ta moja "mana", "loša strana" ili štogod, biti najdraza stvar na meni. To je dio mene, isto kao i ova tuga koju sad moram proživjeti. Ali dolaze bolji dani sigurno

[Zonozz]

Riona kaže:

@zonozz
Misliš njezini te ne mogu vidjeti?
A to joj vjeruješ jer? Možda to i nije istina. Ali tebe život ionako nosi dalje, posve je normalno da upoznaješ druge ljude i stvaraš nove veze; uskoro s njima ionako ne bi imao što razgovarati. Ako već i sad nije tako.

Pa upravo to. Imam razloga vjerovati da to nije istina. Zato sam i napisao da se stječe takav dojam temeljem njenih priča. Priča koje mi apsolutno nitko drugi nije verificirao. Ako je suditi po njezinim riječima, njeni me ne mogu nacrtanog vidjeti, prijatelji preziru moje ponašanje itd itd. Ok, sad kad čitam, sve ovo kaj sam napisao mogu staviti u perfekt jer je to sada staro prek dva mjeseca

No činjenica ostaje da, da ih sretnem na cesti, bilo bi isuviše awkward. Ali to je, kako sam i naposao, hipotetska situacija, nije da radimo u istoj zgradi ili da se krećem na mjestima gdje može doći do bliskog kontakta.

[Zonozz]

anxietyx kaže:

Hvala puno svima koji su reagirali na moj post Nisam bila tu par dana, moglo bi se reći da sam se pokušala malo srediti u glavi ne razmišljajući o tome, što opet nije dobro jer neke stvari jednostavno treba procesuirati. Istina je ovo da i u tim ružnim trenucima upoznaš taj dio sebe kojeg inače izbjegavas.
Uglavnom, malo jesam secirala, razmišljala, i odgovora nema. U kojem god smjeru da krenem, postoje teorije koje se granaju na što strana, i praktički moze biti bilo što. Imala sam jedan dan kad sama nam baš sebe krivila zbog svega, gledala što sam ja krivo napravila. Nema tu moje krivnje realno, po svim objektivnim viđenjima naše veze, moglo bi se reći da sam bila skroz korektna. Dakle, nekad ona "nisi ti, ja sam" drži vodu - njemu nešto na meni nije odgovaralo i jednostavno nije imao hrabrosti reći što je to. Shvatila sam da mi fali taj closure jer se pitam što je to, jer znam da je razlog vjerojatno glup. Kad bih ga znala, nekako bi mi to pomoglo da njega vidim kao potpuno plitku osobu koja stvari rješava na način da jednostavno ode.
Na kraju sam odlučila pustiti sve kako je da je. Bilo je dobro dok je trajalo, ne traje više, niti ne želim znati razlog jer bih, poznavajući sebe, krenula se mijenjati zbog nekog kretena. A zašto, kada na ovom svijetu postoji osoba kojoj će ta moja "mana", "loša strana" ili štogod, biti najdraza stvar na meni. To je dio mene, isto kao i ova tuga koju sad moram proživjeti. Ali dolaze bolji dani sigurno

E to je dobar stav Samo treba razmišljati na način da su ovo trenutci kada se preispitujemo, ali i iz kojih možeš naučiti jako puno toga. Closure je meni svakako potreban, no ako ti netko to ne želi dati, nemaš kaj tražiti. Okreni se i dalje sa svojim životom.

[Spock]

Nadji nekog novog i to je to