Samoća primarnih brojeva - komentari

Ja ću svoje mišljenje kasnije tokom dana napisati, trenutno imam nešto za raditi pa nisam u stanju. Ali vi slobodno krenite! Baš me zanimaju doživljaji.

[hrvoe]

Po meni sasvim solidna knjiga.
Volim kad knjiga zavrsi, onako, u zraku...

hrvoe kaže:

Po meni sasvim solidna knjiga.
Volim kad knjiga zavrsi, onako, u zraku...

Daj nam malo više materijala (što ti se svidjelo, što nije, što te iznenadilo...), meni dvije rečenice nisu dovoljne.

[Starija Sestra]

ma nije loša knjiga
smo, nakon onog dijela u WC-u di jojje on nekako ( kak točno?? ) trebao odstraniti tetovažu, sve mi je postalo dosadno
tek kad se Mattia vratio postalo je opet zanimljivo vjerojatno jer me jako interesiralo kaj će biti sa sestrom

i da, Alice mi je prilično iritantan lik

[bktr]

U trenutku kad je on doletio s drugog kraja svijeta samo zato jer ga je ona pozvala, pomislila sam "Joj ne, sad će napokon biti zajedno, nakon toliko godina, i živjet će zauvijek sretni". Ali onda me preokret ugodno iznenadio. Zato što baš volim ovakve krajeve. U real life, naravno da je uvijek bolji happy end, ali zbog ovakvih krajeva mi je knjiga zanimljivija. (Najdraži filmski kraj mi je "Prohujalo s vihorom").

Inače, tužno je, ali zaista tužno, da dvije osobe koje se vole nikada ne budu sjedinjene. A zašto? Zbog neizrečenih osječaja. Zato što su takvi kakvi jesu. Drugačije ne znaju.
Zašto ona nije rekla da ga voli i želi biti s njim kad joj je pokazao pismo da ide studirati na drugi kraj? Zašto ga nije spriječila da ode kad su se nakon toliko godina opet našli? (Znam, zato što mi onda dalje ne bi imali što čitati), ali mislim, inače, tužno je kada ljudi zbog straha ili čega već ne izreknu ono što osjećaju i pate zbog toga cijeli život.

Knjiga mi je ok, ustvari ništa preposebno, drago mi je što sam je pročitala, ali nije ostavila neki poseban dojam na mene.

[Starija Sestra]

vidiš, ja nikad nisam pomislila da će oni ipak završiti zajedno
M. je previše pasivan da bi išta napravio samoinicijativno ( otišao je zato jer ga ona njie zaustavila, vratio se zato jer ga je pozvala) a A. je previše nesigurna

i ne bi baš rekla da im je razdvojenost škodila
A. se počela baviti fotografijom a čak je na kraju bila "umjereno" sretna jer nastavlja i bez M.-a i bez F.-a
s druge strane, M. je ostvario respektabilnu karijeru a i da je ona žena iz Engleske bila malo upornija vrlo bi vjerojatno završio s njom jer je prepasivan čak i da se odmakne.

njih dvoje ( A. i M.) nisu ostvarivali nikakva druga prijateljstva osim jedno s drugim (da, i onaj prijatelj homoseksualac) tako da je na neki naćin "prirodno" da su toliko vezani

[bktr]

Starija Sestra kaže:

i ne bi baš rekla da im je razdvojenost škodila

Nije im škodila, ali kao da im je cijelo vrijeme falilo ono "nešto" (jedan drugome) da bi bili ispunjeni.
Ili su oni samo zabrijali?
Ili sam ja zabrijala?

I gdje su ostali komentari?

Evo i mene. Imam pauzu u instrukcijama.

Prvi put sam za tu knjigu čula od prijateljice koja ju je osvojila na jednoj nagradnoj igri i počela mi je pričati o njoj pa me tako knjiga i zaintrigirala.

Ne mogu reći da mi je knjiga loša, dapače, jako mi se sviđa, ali Giordano se mogao bolje potruditi u dijalozima, ima ih premalo i previše su pasivni.
Gotovo da nema neke interakcije između Alice i Mattie, mislim da je to mogao bolje razraditi, pojačati dijaloge i općenito neku "vezu" između Alice i Mattie.
Mislim, sve je to slatko, oni se kuže bez riječi etc. ali imam osjećaj da je sve to između njih moglo biti još emotivnije i jače.

Presuper mi je bio dio kad je Alice na svjetlu izvadila film i razmotala ga, a prije toga je mučila Violu i njenog mužića. Ipak joj je vratila, nakon dugo vremena.

Ako poistovjetimo ljude s primarnim (PROSTIM ) brojevima, onda zapravo nikada takvi brojevi ne bi postojali. Oni su mogli biti skupa da su imali dovoljno hrabrosti i snage jedno drugome reći
što osjećaju, ona je njemu mogla reći kako se osjeća kad je s njim, mogla mu je reći da ga voli i da želi biti samo s njim, mogla mu je reći da je vidjela njegovu sestru i da on nije kriv za njezinu navodnu smrt. Mogla je, ali nije.
I upravo je to čini primarnim brojem. I on je njoj mogao reći da je voli i da ne želi biti s drugima zato što ga samo ona razumije, ali nije. I zato je i on primarni broj. Primarni su brojevi svojom "greškom", nedostatkom hrabrosti.
I ne znam bi li ih žalila ili ne zato što nikad nisam bila u takvoj situaciji pa ne znam kako bih se postavila na njihovom mjestu. Ali to je život, nemaju svi privilegiju živjeti sretno do kraja života. Ne postoji uvijek
happy end i moramo se s takvim stvarima pomiriti. Začudila sam samu sebe kad sam počela plakati na jednom dijelu.

"On je odbijao svijet, a ona se osjećala kao da svijet odbija nju. Poslije su primjetili da tu i nema neke razlike."

Taj me dio baš štrecnuo. Ono, jako.
Alice se mogla zadovoljiti Fabiom, mislim, bio je dobar prema njoj, nije imao nekih izraženih mana, ali ona je voljela drugoga.
Pitanje je jesmo li spremni nekad zadovoljiti se prosjekom ili jednostavno odustati od svega i ne imati ono što je u našim očima savršeno, ne imati nikoga. Na nama je da odlučimo, oni su očito odlučili živjeti život primarnih brojeva
pa ih sada dijeli neka nevidljiva granica koja će očito uvijek postojati između njih.

[Maisie]

Razlivena, baš si to lijepo napisala


Meni se zapravo cijelo vrijeme bilo teško poistovjetit s Mattiom. To ostavljanje sestre mi je totalno nerealan događaj i taj osjećaj nerealnosti me pratio tokom cijele knjige.
Alice mi je za razliku od njega, realan lik; roditelji radi kojih se bavi skijanjem, nesreća, kompleksi.

Dosta dugo sam čekala da završe skupa.
Cijelo vrijeme se osjeti to nešto i baš me ubijalo što... što ne realiziraju do kraja i ne pokušaju bit sretni.
Al` valjda ljudi s takvim traumama, ljudi koji su od djetinjstva tako nesretni, ne uspiju sebe dovest do te razine da znaju što žele i da će to realizirat. A možda je u igri strah da će povrijedit onog drugog, možda samo strah da će njihovi problemi bit preteški za osobu koja će ih morat prolazit s njima. Možda strah od još jednog razočaranja.


Kroz knjigu sam odvrtila svoja sjećanja; po ne znam koji put razmišljala na koji način su na mene utjecali neki događaji.
Kad gledam svoje emocije prema drugima, imam mane koje su posljedica baš stvari u odrastanju i osjetim da sam ponekad na gubitku zbog toga.
Tješim se da je valjda bolje što više razmišljam o tome

Nekakva generalna poruka koju nosim iz knjige... Usudit se ić do kraja.

Knjiga sama po sebi... Ima mi lijepih, osjećajnih rečenica. Rečenica koje izazivaju bol, sažaljenje, suosjećanje. Unatoč tome, u jednom trenu mi je dosadila i jedva sam ju pročitala do kraja.

[Starija Sestra]

e da, i meni je to s Mattiom prilično nerealno
ok, to je knjiga i sve je u njoj izmišljeno no njegov lik je prilično neuvjerljiv i baš mi je zbog toga malo lošije sjeo
on se počeo rezati onda kad je skužio da je izgubio sestru i sad to radi jer si ne može oprostiti - previše je t drame
i ispada da se on zbog te traume u tolikoj mjeri posvetio matematici


a zašto svi na priču gledate kao na nerealiziranu ljubav?

ima tu toliko materijala: roditelji koji ne primječuju da im je kći anoreksična, suprug liječnik koji ne primjećuje da mu je žena anoreksična, roditelji koji dopuštaju da im se sin samoozlijeđuje i da se povlači u sebe.....

imam i par pitanja: kako je moguće da ja Alice dobila vozačku s onakvom nogom?
i kako je moglo završiti ono s punjenom rajčicom u wc-u kod Fabia?

[Maisie]

Starija Sestra kaže:

ima tu toliko materijala: roditelji koji ne primječuju da im je kći anoreksična, suprug liječnik koji ne primjećuje da mu je žena anoreksična, roditelji koji dopuštaju da im se sin samoozlijeđuje i da se povlači u sebe.....

Ljudi se ne žele suočit s realnošću. Vidiš da nešto ne štima, al` se zavaravaš i tražiš neko opravdanje zašto to nije tako kako si doživio, tražiš način da se uvjeriš u suprotno umjesto da tražiš način kako rješit problem. Naravno, jer je ovo prvo lakše :/

Da, malo je previše kad se u jednoj knjizi poklopi takvo stanje u glavama svih likova koji okružuju dva glavna lika koji imaju probleme

[Starija Sestra]

za roditelje se nekako može prožvakati da negiraju situaciju jer se nadaju da će se sama od sebe riešiti ali da Fabio nije skužio da je ona anoeksična sve do onoga s trudnoćom...to je preteško za povjerovati
isto tako, njegov lik se iznenada pojavio i iznenada je otišao...njegova veza s Alice mi je neobjašnjiva isto kao što mi je neobjašnjivo zašto je otišao...moglo se to još malo razraditi

[Maisie]

Meni je ta njihova ljubav bila skroz neuvjerljiva
Valjda sam ja sebi zacrtala da su Mattia i Alice jedno za drugo i da moraju tako završit

[Starija Sestra]

Maisie kaže:

Meni je ta njihova ljubav bila skroz neuvjerljiva

misliš za Alice i Fabia?

Valjda sam ja sebi zacrtala da su Mattia i Alice jedno za drugo i da moraju tako završit

zapravo, meni bi bilo čak interesantnije da se bar Alice desio neki happy end ali sa Fabiom tj da je njihov brak uspio
a ovako, ona sama, Mattia sam - previše drame

[Maisie]

Starija Sestra kaže:

misliš za Alice i Fabia?

Da.

[Starija Sestra]

Maisie kaže:

Da.

ma on je liječnik, super kuha, ima super stan...di ćeš boljega nać
i ti bi da naša Alice bude s onim pasivnim, nezainteresiranim Mattiom

[Poison Ivy 058]

Baš zbog toga što je on liječnik je čudno kako nije primjetio njenu anoreksiju.

Inače Fabio ju je dobro opisao u 1 rečenici: "Ti si razmažena i sebična!"

Svi likovi su mi bili pomalo iritantni i frikovi do neuvjerljivosti.

I slažem se s F. svi, ali baš svi (uključujući roditelje i malobrojne prijatelje) su razmaženi i sebični!

Pa Fabio je shvatio da je ona anoreksična, ali naravno da ju to nije odmah pitao.

Kasnije ju je pitao i onda je došlo do onog incidenta s rižom etc. Inače, meni je Fabio skroz simpatičan i
u jednom trenutku sam čak željela da se Alice dogodi happy end s Fabiom, ali ona je zagrizla za Mattiu i ne pušta.
U jednu ruku mi čak i nije čudno što na kraju Mattia i Alice nisu završili skupa. Oni sami sebe ne razumiju, kako će tek nekog drugog?
Jednostavno su psihički oboje uništeni i ne vide da bi sami mogli popraviti svoju psihičku situaciju.

Slažem se da je Giordano mogao malo bolje razraditi taj nestanak Fabia etc. Ono, ne možeš samo tako nestati i ne javiti se svojoj ženi.
Pokupio je kofere i otišao nakon incidenta s rižom.

[Starija Sestra]

poison ivy 058 kaže:

Baš zbog toga što je on liječnik je čudno kako nije primjetio njenu anoreksiju.

Inače Fabio ju je dobro opisao u 1 rečenici: "Ti si razmažena i sebična!"

Svi likovi su mi bili pomalo iritantni i frikovi do neuvjerljivosti.

I slažem se s F. svi, ali baš svi (uključujući roditelje i malobrojne prijatelje) su razmaženi i sebični!

baš to!
i ja sam upamtila tu rečenicu i mislim si: kako je on u pravu! (vaš me zato i njen lik tako iritirao)
a i to s njihovim traumama - slažem se da je previše što su oboje takvi...jedna trauma bi sigurno rezultirala boljim zapletom

uostalom, ništa mi kod Mattije ne drži vodu: najprije je kriv što mu je sestra nestala, pa je matematički genije a na kraju izraste u onakvu osobu

[Starija Sestra]

Razlivena Tinta kaže:

Pa Fabio je shvatio da je ona anoreksična, ali naravno da ju to nije odmah pitao.

ma shvatio je to on dosta kasno, prekasno za jednog liječnika
mislim, vidio ju je kak izgleda, koliko (ne)jede a on reagira tek nakon razgovora o trudnoći