Formula za kaos - komentari

[xibalba]

Otvaram temu za komentiranje, u ime otvaračice koja se sad negdje brčka u plavome moru, sunča u toplesu i potajno jede zakonom zaštićene prstace, dok ja tu crnčim za kompom.

[xibalba]

Čini se da i prva moram staviti recenziju.

Malo mi je neobično pisati mišljenje o knjizi koju je napisao forumaš, koji će vjerojatno i pročitati ovo što pišem, zato: gospon Francek, najte kaj zameriti, prosim.

Nu, dakle…

Sviđa mi se kako je knjiga napisana. Vidi se da autor dobro barata jezikom, što je za očekivati, s obzirom na to da mu je to struka. Radnja, naoko kaotična, zapravo ima prilično čvrstu strukturu i priča autoru nigdje ne izmiče iz ruku.

Doduše, malo mi je zasmetalo što sam na nekim mjestima imala osjećaj da tok priče nije prirodan nego ima funkciju "poštelavanja" radnje tako da je se oblikuje oko fora i doskočica koje je autor htio uvrstiti u knjigu. Naprimjer, prizor sa sestrom Agatom na kraju knjige, za koji mi se čini da mu je glavna svrha bila da bude "vozilo" za doskočicu o "izlaženju iz ormara" (coming out of the closet).

Knjiga vrvi takvim doskočicama (igrama riječima), u dijalozima i naročito u imenima likova (Vincek i Kmica, sestra Račeta, Jerko Delfić, agent Blond i Ž …). Zbog toga me cijela stvar malo podsjetila na radove Vanje Spirina, gdje mi se često činilo da je svrha priče proizvesti kontekst jezičnoj doskočici (pada mi na um pripovijetka oko "skoka s votkom"). Radije bih da se autor držao one "less is more", jer neke su od tih fora stvarno smiješne i inteligentne. Ali mnoge sam već čula (i doma nam je to omiljena zabava), a inflacija im je umanjila vrijednost.

Rado bih i da je kritika hrvatskog društva - a pogotovo Crkve - malo suptilnija, jer imala bi mnogo jači učinak. Većinom jest dobro uklopljena u radnju, prilično bešavno, ali na mjestima se doima umjetno nakalemljenom i previše in your face (naprimjer, kad Igi naleti na huligane koji mlate tamnoputog mladića ili onaj dio s popovima i tamnokosim dječacima).

Knjiga je i malo predugačka. Odlično počne, isprva "fura kao avion", ali onda negdje u drugoj polovici zatrokira i neko sam vrijeme imala dojam da je čitam u realnom vremenu (u odnosu na radnju), toliko mi se otegnulo čitanje.

Prizori nasilja - premda u funkciji priče - bili su mi malo previše tarantinovski, nekako su negativno odskakali od ostatka, a i bili su mi jednostavno too much (pogotovo onaj dio s mučenjem Jana i silovanjem Vide).

Najviše od svega svidjela mi se ideja o Frenkiju i Igiju: glasu u glavi koji nitko drugi ne čuje i duhu kojega nitko drugi ne vidi, a njih dvojica međusobno mogu komunicirati. To mi je, onako, adamsovski (a Adams je jedan od autora čije knjige i po n-ti put čitam cerekajući se naglas) ili možda pratchetovski, i baš mi je odlična fora.

Likovi su dobri, dovoljno su životni i stvarni (premda, naravno, prilično iskarikirani), plastično opisani i dobro osmišljeni.
Osnovni zaplet - sve to s mortalnom kartom i spoznajom o točnom mjestu i trenutku smrti - kao da je (paradoksalno!) pomalo sporedna stvar u knjizi: glavnina radnje sastoji se od pulpfictionovskih nastojanja raznih grupica i pojedinaca da se dočepaju formula. Upravo to cijelu radnju čini vrlo filmskom. Onako, u stilu komedije situacije.

U knjizi ima i natruha gotovo filozofskih promišljanja, koja su me navela da se zapitam kakvu bi knjigu o toj temi autor napisao da se kojim slučajem bio odlučio za malo ozbiljniji pristup.

I to je ono što bih, zapravo, voljela vidjeti - neki ozbiljniji roman iz pera Franje Janeša.
Sad, hoće li se autor u daljnjim radovima držati prokušanog recepta lake zabave koja se temelji na doskočicama, ili će svoj neupitni talent izbrusiti dovoljno da se odluči zagristi u nešto tvrđe, vrijeme će pokazati. Mlad je, ima vremena, a dobro je počeo.

Uglavnom, knjiga je pitko ljetno štivo, lako i nezahtjevno, ne traži angažman čitatelja, a nudi solidnu količinu zabave.

P.S. Premda većini forumaša izgled knjige nije previše važan (kao što se vidi iz jednog drugog topika na ovom podforumu), moram napomenuti da mi je naslovnica totalno bezlična, preozbiljna i generička, a i ne sviđa mi se ferlauf u gornjim vanjskim kutovima stranica (kao da je riječ o nekakvom priručniku) te premala unutrašnja margina za tako debelu knjigu.

[zgdust]

Ne znam koliko je ljigavo da i sam sudjelujem u komentiranju, ali kad sam već pri internetu (što sljedećih dana neću biti), hajde da nabacim koju.

Xibalba, hvala na opsežnom komentaru. Budući da su nam ukusi očito različiti (sjećam se da se nisi složila da su Nikolaidisov "Dolazak" i Arsenijevićev "Predator" remek-djela), dobro sam prošao. Osvrnut ću se samo na neke sitnice:

xibalba kaže:

malo mi je zasmetalo što sam na nekim mjestima imala osjećaj da tok priče nije prirodan nego ima funkciju "poštelavanja" radnje tako da je se oblikuje oko fora i doskočica koje je autor htio uvrstiti u knjigu. Naprimjer, prizor sa sestrom Agatom na kraju knjige, za koji mi se čini da mu je glavna svrha bila da bude "vozilo" za doskočicu o "izlaženju iz ormara" (coming out of the closet).

Priča ni u kojem trenutku nije bila prilagođavana jezičnim doskočicama, nego su mi one i padale na pamet zbog smjera kojim bi se kretala radnja (pogotovo ovo s ormarom), časna pionirska. Primjedba stoji za "Noć mrtvih živaca", ovdje takav dojam vara.

xibalba kaže:

Knjiga je i malo predugačka.

Hm, stvarno ne znam što se moglo izbaciti, a da priča ipak logično dođe do kraja. Mogu samo preporučiti pauzu ako dođe do zasićenja.

xibalba kaže:

U knjizi ima i natruha gotovo filozofskih promišljanja, koja su me navela da se zapitam kakvu bi knjigu o toj temi autor napisao da se kojim slučajem bio odlučio za malo ozbiljniji pristup.

O ozbiljnim stvarima ne mora se uvijek govoriti smrtno ozbiljno. K tome, čitatelju nitko ne brani da se uozbilji i u svojoj glavi temi pristupi na sebi prikladniji način. Meni u knjigama i filmovima humor nikada ne smeta. Naravno, ukusi su različiti i što je nekome taman, nekome je too much. Isto tako, ono što je jednome smiješno, drugome ne mora biti.

xibalba kaže:

I to je ono što bih, zapravo, voljela vidjeti - neki ozbiljniji roman iz pera Franje Janeša.

Kad uđem u ozbiljnije godine, možda dočekamo i to. Daljnji radovi zasad se ne naziru.

Radujem se novim komentarima (iako tko zna kad ću se na njih moći osvrnuti). Dajte si oduška. Ne morate štediti kolegu forumaša. I forumaši su ljudi, dakle stoka.

[xibalba]

zgdust kaže:

Ne znam koliko je ljigavo da i sam sudjelujem u komentiranju, ali kad sam već pri internetu (što sljedećih dana neću biti), hajde da nabacim koju.

Ma zapravo je super da si se uključio u komentiranje, jer rijetko imamo prilike prokomentirati knjigu s njezinim autorom.

Xibalba, hvala na opsežnom komentaru. Budući da su nam ukusi očito različiti (sjećam se da se nisi složila da su Nikolaidisov "Dolazak" i Arsenijevićev "Predator" remek-djela), dobro sam prošao.

Na temelju čega si zaključio da su nam ukusi različiti? Ne znaš što čitam i što mi se sviđa. Teško da se na temelju jednog komentara u topicu "Kako izdati knjigu" može zaključiti kakav mi je ukus.

Osvrnut ću se samo na neke sitnice:
Priča ni u kojem trenutku nije bila prilagođavana jezičnim doskočicama, nego su mi one i padale na pamet zbog smjera kojim bi se kretala radnja (pogotovo ovo s ormarom), časna pionirska. Primjedba stoji za "Noć mrtvih živaca", ovdje takav dojam vara.

Nisam čitala Noć mrtvih živaca. Ali Formula mi je jednostavno ostavila takav dojam. To ne znači da ti ne vjerujem na časnu pionirsku.

Hm, stvarno ne znam što se moglo izbaciti, a da priča ipak logično dođe do kraja. Mogu samo preporučiti pauzu ako dođe do zasićenja.

Da sam ti ja bila urednik, knjiga bi bila kraća.

A što se tiče pauza i zasićenja, to mi drži vodu samo kod serijala. Da mi to kažeš za "Pjesmu leda i vatre" (npr., sad je to u modi ), rekla bih OK, imaš pravo. Ali ne želim biti u situaciji da moram uzimati pauze u čitanju romana da mi ne dođe do zasićenja. Zato sam spomenula ono "manje je više".

O ozbiljnim stvarima ne mora se uvijek govoriti smrtno ozbiljno. K tome, čitatelju nitko ne brani da se uozbilji i u svojoj glavi temi pristupi na sebi prikladniji način. Meni u knjigama i filmovima humor nikada ne smeta.

Slažem se u potpunosti. Spomenuh već Douglasa Adamsa - ako nisi, pročitaj njegovu "Last Chance To See", koja govori o prilično ozbiljnim stvarima (izumiranju vrsta), a svako malo smijat ćeš se naglas.

Nemam ništa protiv da se ozbiljne teme obrađuju neozbiljno. Baš naprotiv. I smatram da je poželjno navesti čitatelja da ode korak dalje, da ne dobije sve na tanjuru nego da i on da svoj doprinos ukupnom dojmu knjige.

Zanimljiva mi je bila ta ideja o mogućnosti da saznaš točan trenutak i mjesto smrti, premda nije nova i nije mi ovo bilo prvi put da razmišljam o tome. Ali već dugo nisam. Pa mi je sad dobro sjelo. Manje sam razmišljala o tome kako bi se to dalo zlorabiti i kakav bi to učinak imalo na društvo u cjelini, a više o tome kakav bi to učinak imalo na pojedinca u njegovu mikrokozmosu.

Zapravo su mi ta razmišljanja i razgovor o tome s Hubbyjem (koji nije čitao knjigu) bili zanimljiviji od samog čitanja, što je pozitivno - volim knjige koje me navedu na dugoročnije razmišljanje i preispitivanje (ili čak oblikovanje) vlastitih stavova o nečemu.

Naravno, ukusi su različiti i što je nekome taman, nekome je too much. Isto tako, ono što je jednome smiješno, drugome ne mora biti.

Naravno. Sto ljudi, sto različitih ukusa. Nije svaka knjiga za svakoga, istina. Niti nam isto sjedne kad imamo 20, 30, 40... godina.
Da imam dvadeset godina manje, da me nisu razmazile neke druge duhovite knjige i neki drugi duhoviti pisci, da su mi te jezične doskočice nešto novo, vjerojatno bi mi se jako svidjela.
I ne sumnjam da će se mnogima jako svidjeti.

I forumaši su ljudi, dakle stoka.

O.

[sailormn]

ovo ce mi biti prva recenzija i to jos kolege forumasa

Jako mi se svidio pocetak, upoznavanje sa likovima i njihovo formiranje.
Moji favoriti su Jerko i Jan pogotovo Jerko sa svojim seksualnim ispadima, zeljama i razmisljanjem. Likovi su mi tako zivotopisni i super razradeni da se u svakom od njih mogu prepoznati na neki nacin.

Sto se tice kritike Crkve koju spominje xibalba, nije mi sjeo taj odlazak u krajnost tipa casne sestre sa surikenima. Pretpostavljam da je mnogima to bilo super i smijesno, meni osobno se nije previse svidjelo.

Pisac savrseno vlada radnjom i postizanjem napetosti mada bi se i tu slozila sa xibalbom kada kaze da dolazi do zasicenja tijekom citanja. Knjiga me na nekim dijelovima odrzavala budnom do 3 ujutro jer ju nisam mogla ispustiti iz ruke a opet na nekim dijelovima uopce nisam imala motivacije za citanje.

Sve u svemu, jako mi je drago sto se citala knjiga domaceg autora, pogotovo cinjenica da imamo mogucnost raspraviti s njime o knjizi (samo komentiraj, nije ni malo ljigavo)

Takoder cu se osvrnuti na izgled naslovnice i opcenito fizicki izgled. Savrseno mi ide uz naslov knjige (da su stavljene neke matematicke formule, vjerojatno ju nitko nebi ni pogledao jer koliko god pricali da se knjige ne sude po koricama, mnogi upravo to rade). Inace jako volim Algoritmova izdanja tako da ni ovdje nisu zakazli sto se tice stranica i samog izgleda.

Eto, toliko od mene

[haralampije]

Malo me pere lijenost, pa ću za početak c/p samu sebe s jednog drugog foruma, točnije, moj odgovor na postavljeni upit:

Još jedan domaći roman koji ili skriva da je SF ili treba vidjeti kolio jest/nije SF.

Sad se našla prava da prosudi. :P Sama sebi plazim jezik.

Znanstvena fantastika nije. Osim ako astrologiju i formulu za izračunavanje smrtne ure točno u minutu ubrojimo u znanost. cratch: Ne bi išlo, mislim.

Eh, sad, zanimljivo je koliko jedno takvo saznanje o svojoj ili tuđoj smrtnoj uri utječe na psihu i postupke pojedinca te koliko je opasno u krivim rukama.

Nadnaravno se proteže kroz čitav roman, točnije, nadnaravni likovi od kojih neki i nisu posve nadnaravni iako su tako živahni da ih je, poput glasa (Frenki) u glavi specijalizanta Jana kojeg čuje samo on i duh Ignaca Fucsha kojeg pak vidi i čuje samo lažna vidovnjakinja Vida, teško doživjeti kao sasvim realan pokazatelj neke psihičke bolesti.

Nije ni horor, nema čudovišta iz ormara; elementi horora su dobro nam znani iz crne kronike, toliko uobičajeni da samo površno preletimo preko njih i naivno mislimo da nas se ne tiču, sve dok i sami ne postanemo žrtve.

Kamo bi žanrovski spadala zagrobnost u kojoj vrijeme ne postoji; svi koji su umrli ili će jednom umrijeti u nekom našem vremenu, a svi ćemo, već su tamo; nemam blage veze. Neki poput Igija odrađuju zadatke i astralnom obliku se vraćaju u određeno vrijeme na zemlji da bi spasili stvar kako znaju, bez nekakvih posebnih moći, osim kad su pod stresom, tad otkriju da nešto ipak mogu.

Po meni bi to bio nadrealistički akcijski roman, moglo bi se reći tarantinovski, s brojnim obratima i mnogo humora koji je prisutan čak i u stvarno užasnim situacijama, ali ih ne čini ništa manje užasnima, samo nam daje materijala za razmišljanje.
Nije to tek puko jurcanje i obračunavanje, Janeš je pošteno pretresao ovo naše društvo.
Svidjelo mi se kako vodi i isprepliče radnju. Već dugo mi se nije dogodilo da tako strepim nad subinom likova i najradije bih hodala po ulici s nosom zapiknutim u knjigu.

Jedna od likica se zove Ira Račeta, pa se pitam je li to slučajno ili ima neke veze s našom Ire.

[xibalba]

haralampije kaže:

Jedna od likica se zove Ira Račeta, pa se pitam je li to slučajno ili ima neke veze s našom Ire.

Ne znam tko je Ire, ali ja sam prezime Račeta povezala sa sestrom Ratched iz Leta preko kukavičjeg gnijezda.

[haralampije]

@zgdust

Definitivno nije ljigavo da se ovdje oglasiš, dapače, super je da ti možemo postaviti pokoje pitanje, pa ću odmah ispaliti:

Smatraš li svoj roman SF-om?

Malo me strah da ću ispasti ulizica jer mene je roman oduševio, ali imaš sreće što nisi Miro Gavran. Nikakvo forumiranje te ne bi spasilo.

Sa zamorom materijala nisam imala problema; čitam više knjiga paralelno, ali dok sam čitala Formulu za kaos i strepila nad sudbinom likova od kojih sam neke baš zavoljela; Igi me naskroz razgalio i još uvijek se sva raznježim kad ga se sjetim; druge knjige su bile na čekanju. Ne samo knjige.

Zanimljiva i dinamična radnja nije mi dovoljna da me knjiga prikuje, mora mi i na druge načine biti zanimljiva, a toga mi nije nedostajalo. Mislim da ste gore malo više već sve nabrojali. Možda ima i previše toga, kao što Xibalba kaže, ali meni nije smetalo, za razliku od Noći mrtvih živaca za koju nisam imala dovoljno živaca, požderalo mi ih je gomilanje fora i jezičnih doskočica.

Također mi ne smeta ako likovi u romanu ne postupaju onako kako ja mislim da bi trebali, nisu mi manje zanimljivi ako su mi antipatični, niti zamjeram piscu kad ih zadesi sudbina drugačije od one za koju ja mislim da su je zaslužili, mada me ovo posljednje dok čitam, zna razljutiti.

Silovanje Vide i kurenje Jana me u prvi tren šokoralo. Nisam mogla vjerovati. Do zadnjeg sam očekivala nekakav spas u zadnji čas, a kako je on izostao spopao me očaj ravan Igijevom, a potom ljutnja, na koga drugoga nego na pisca. Kako se samo usudio pokvariti mi raspoloženje, prekinuti zabavu i likove koje sam već smatrala gotovo super herojima, srozati na obične, bespomoćne i kukavne ljude, pretvoriti ih u žrtve??? Još je od Jana napravio pizdeka koji šuti i ništa ne poduzima, sve u nadi da će na njega zaboraviti. Ili je možda Vida bila taj pizdek? Sjećanje me ne služi najbolje, a knjigu nemam.

Zapitala sam se što mu je to trebalo? Mislim, piscu. Usput se nametnulo pitanje je li tom mučnom scenom podilazio nešto drugačijoj vrsti čitatelja nego što sam ja, gladnima krvi i mesa. Ha, zgdust, jesi li?

Koji god razlog bio takvoj pišćevoj nemilosrdnosti, u mom slučaju je uslijedilo usporavanje i triježnjenje, suočavanje s ljudskom stranom dvoje junaka, koja je čitavo vrijeme bila prisutna, ali ja sam je smetnula s uma jer su sve do tada s podosta sreće prolazili kroz razne peripetije začinjene humorom, te s njihovom fizičkom i moralnom krhkošću, ali i svojom vlastitom. Nismo super heroji i ako se silom prilika ili u napadu lude hrabrosti upustimo u "spašavanje svijeta" šanse da ćemo na ovaj ili onaj način nagrabusiti su vrlo realne, kao i da će nam ćemo u kritičnom trenutku prvenstveno misliti na svoju kožu, čast iznimkama, moja malenkost nije među njima.

Možda ja po običaju malo previše brijem, pa onda između redova vidim i ono što piscu nije bilo ni u peti; sad najozbiljnije razmišljam da ovo obrišem i ne blamiram se dalje; nekako mi se u taj prizor koji me na prvu loptu zasmetao i učinio mi se suvišnim, ugurao naš socijalni glib u kojem svakodnevno gledamo kako silnici svih mogućih vrsta nekome gule kožu, siluju koga god stignu, pa i zdrav razum, a mi koji put malo gunđamo, ali ne preglasno. Čujem zgdusta kako gunđa i koluta očima.

[haralampije]

xibalba kaže:

Ne znam tko je Ire, ali ja sam prezime Račeta povezala sa sestrom Ratched iz Leta preko kukavičjeg gnijezda.

SF pisac Irena Rašeta.

[zgdust]

xibalba kaže:

Ne znam tko je Ire, ali ja sam prezime Račeta povezala sa sestrom Ratched iz Leta preko kukavičjeg gnijezda.

[zgdust]

haralampije kaže:

Smatraš li svoj roman SF-om?

Recimo da tijekom pisanja ni u jednom trenutku nisam imao plan napisati SF. Na kraju je zbog mnogih fantastičnih elemenata ipak ispao neka vrsta SF-a (u smislu spekulativne fikcije, ne znanstvene fantastike), ali ne opterećujem se žanrovima. Zapravo mi je super što ga je problematično jednoznačno smjestiti u neku postojeću ladicu.

haralampije kaže:

Malo me strah da ću ispasti ulizica jer mene je roman oduševio.

Ulizivanje je povezano s većom poziciji moći, a ovdje si ti moderatorica. Hvala na komplimentima. Lijepo je to čuti od nekoga s kim nisi u rodu (nismo, zar ne?).

haralampije kaže:

Silovanje Vide i kurenje Jana me u prvi tren šokoralo. Nisam mogla vjerovati. Do zadnjeg sam očekivala nekakav spas u zadnji čas, a kako je on izostao spopao me očaj ravan Igijevom, a potom ljutnja, na koga drugoga nego na pisca. Kako se samo usudio pokvariti mi raspoloženje, prekinuti zabavu i likove koje sam već smatrala gotovo super herojima, srozati na obične, bespomoćne i kukavne ljude, pretvoriti ih u žrtve??? (...)

Zapitala sam se što mu je to trebalo? Mislim, piscu. Usput se nametnulo pitanje je li tom mučnom scenom podilazio nešto drugačijoj vrsti čitatelja nego što sam ja, gladnima krvi i mesa. Ha, zgdust, jesi li?

Ta scena nije podilazila nikome, baš naprotiv (mogla se samo zgaditi većini čitatelja dok ljubiteljima krvi i mesa ne daje previše stranica za guštanje). Sviđaju mi se tvoja objašnjenja i sve što si napisala stoji. Ja bih dodao da je poanta i bila u šok-efektu. Želio sam što zornije pokazati odvratnost nasilja. Naime, živimo u društvu u kojem se olako priziva ubijanje, trpanje u logore i slično. Želio sam doslovce prisiliti čitatelja da osvijesti što to zaista znači nanositi bol, odnosno biti bez empatije i ljudskosti, odnosno što se događa kad se ukinu zakon i red (što se vidjelo početkom devedesetih).

A iznenadni spas u hollywoodskom stilu bio bi mi previše banalan. Ovako su čitatelji doživjeli šok i počeli više strepiti za junake jer ih ne čuvaju ugodni klišeji. Kako sam nedavno primijetio, slično sa svojim junacima postupa i George R. R. Martin.

haralampije kaže:

Možda ja po običaju malo previše brijem, pa onda između redova vidim i ono što piscu nije bilo ni u peti; sad najozbiljnije razmišljam da ovo obrišem i ne blamiram se dalje; nekako mi se u taj prizor koji me na prvu loptu zasmetao i učinio mi se suvišnim, ugurao naš socijalni glib u kojem svakodnevno gledamo kako silnici svih mogućih vrsta nekome gule kožu, siluju koga god stignu, pa i zdrav razum, a mi koji put malo gunđamo, ali ne preglasno. Čujem zgdusta kako gunđa i koluta očima.

Naprotiv, mudro zboriš. K tome, sjajna je stvar kada pisac uspije naljutiti čitatelja. Znači da je čitatelju stalo do napisanog. Ravnodušnost bi bila puno gora.

[haralampije]

zgdust kaže:

Recimo da tijekom pisanja ni u jednom trenutku nisam imao plan napisati SF. Na kraju je zbog mnogih fantastičnih elemenata ipak ispao neka vrsta SF-a (u smislu spekulativne fikcije, ne znanstvene fantastike), ali ne opterećujem se žanrovima. Zapravo mi je super što ga je problematično jednoznačno smjestiti u neku postojeću ladicu.

Šišović ga je smjestio u urbani fantazi.

Eh, sad, gospon pisac, mene zanima kad bi te pozvali da predstavljaš svoj roman na Festivalu fantastične književnosti ili na nekoj konvenciji tipa SFerakon, Istrakon, Eurocon (iduće godine je u ZG-u), bi li pristao ili bi ti to bilo ispod časti?

Ulizivanje je povezano s većom poziciji moći, a ovdje si ti moderatorica. Hvala na komplimentima. Lijepo je to čuti od nekoga s kim nisi u rodu (nismo, zar ne?).

Je, mi neka moć , jezik plazim sebi; a pisac je pisac.
Koliko znam, u rodu nismo, ali imamo jednog zajedničkog znanca. Pohvalio se da te poznaje kad sam ga euforično zagnjavila svojim dojmovima.

A iznenadni spas u hollywoodskom stilu bio bi mi previše banalan. Ovako su čitatelji doživjeli šok i počeli više strepiti za junake jer ih ne čuvaju ugodni klišeji. Kako sam nedavno primijetio, slično sa svojim junacima postupa i George R. R. Martin.

Teško je to, zavoliš junaka s bijelim šeširom, navijaš za njega, ufuraš se da je nedodirljiv i on nagrabusi pred sam kraj knjige. Tješi me da je to ipak samo fikcija, mada se u stvarnosti događaju i gore stvari; barem ne moram brinuti kako se Vida i Jan nose sa svojim psihičkim i fizičkim ožiljcima.

Ali moram priznati da je to spuštanje na zemlju, razotkrivanje krhkosti glavnih junaka i osvještavanje da su u toj fantastičnoj priči samo ljudi bez posebnih moći, s ljudskim strahovima i slabostima, ono što priči daje težinu iako se usput dotakneš podosta teških tema koje su dio naše stvarnosti.

sjajna je stvar kada pisac uspije naljutiti čitatelja. Znači da je čitatelju stalo do napisanog. Ravnodušnost bi bila puno gora.

Slažem se, bolje ljutnja nego ravnodušnost, pogotovo kad ljutnja na jedno poglavlje, jednu scenu, ne pokvari opći dojam. Igi je tu puno pripomogao, šteta što mu stres nije ranije dosegao kritičnu razinu, ali bolje ikad nego nikad.

[zgdust]

haralampije kaže:

Šišović ga je smjestio u urbani fantazi.

Rekao bih da je to dobar opis. Isto bih rekao da je upotrijebio frazu "magijski realizam".

haralampije kaže:

Eh, sad, gospon pisac, mene zanima kad bi te pozvali da predstavljaš svoj roman na Festivalu fantastične književnosti ili na nekoj konvenciji tipa SFerakon, Istrakon, Eurocon (iduće godine je u ZG-u), bi li pristao ili bi ti to bilo ispod časti?

Naravno da bih pristao, bila bi mi čast i zadovoljstvo. Kvalitetan SF može stajati uz bok bilo kojem književnom žanru, što god književni snobovi mislili o tome.

[xibalba]

zgdust kaže:

Kvalitetan SF može stajati uz bok bilo kojem književnom žanru, što god književni snobovi mislili o tome.

Mene su ovdje jednom neizravno optužili da sam književni snob, a volim SF.

Ali tvoj roman nikako ne bih nazvala SF-om. Urbanim fantazijem, možda.
Premda je pitanje o tome kakav bi utjecaj spoznaja o točnom mjestu i trenutku smrti imala na čovječanstvo čista spekulativna fikcija.

Usput, Atwoodica se svojevremeno jako bunila kad su njezinu "The Handmaid's Tale" (koja je nagrađena Bookerom) proglasili SF-om i tvrdila je da je "spekulativna fikcija".
Baš me zanima kako je reagirala kad je dobila Arthur C. Clarke Award za najbolji SF roman.

[haralampije]

Xibalba, po novom ti je SF spekulativna fikcija, a znanstvena fantastika je SciFi. Tako su mi rekli neki žanrovski znalci.

[xibalba]

Stvarno?

Pa kaj se nije "SciFi" uvijek smatralo pomalo pogrdnim?

Ja ću biti tvrdoglava i dalje znanstvenu fantastiku nazivati SF-om, a spekulativnu fikciju (koje je SF dio) spekulativnom fikcijom.
Pa nek me žanrovski znalci tuže.

[haralampije]

Tako mi rekoše, SciFi je baš prava znanstvena fantastika i ako sam dobro shvatila zajedno sa svih drugim fantastikama, punkovima i što sve već ima, spada u SF tj. spekulativnu fikciju. Mislim da su s tim počeli Ameri.

[xibalba]

Nekak mi se čini da to znalci (i hrvatski i američki) - po običaju - previše filozofiraju.
Ono, nerdish nitpicking.

[haralampije]

More bit, meni ionako svejedno. Samo da mi je dobro, a koji je žanr, podvrsta... Pitanje sam postavila da vidim kako zgdust diše. Vidim da čita svašta i da kao čitatelj nije književni snob, ali pisac je ipak nešto drugo. Neki "ozbiljni" pisci bi valjda prije umrli nego dopustili da im se djelo strpa u nekakvu fantastiku, ni spekulativna fikcija im ne miriši, ali magijski realizam to već može.

Bitno da nam zgdust nikako nije književni snob.

I čudi me xibalba kako su tebe proglasili za snoba.

[bktr]

Mala napomena; ovo sam napisala 01.08., kad sam pročitala knjigu i odjurila na more...

Iako mi je ova knjiga bila na popisu i prije nego je predložena, ovako je prije dobila šansu. I Haralampije, hvala ti na tome, kao i svima koji su glasali za nju!

Naprosto sam oduševljena knjigom! Tim više što je iz pera hrvatskog pisca. Knjiga je totalna ludnica! Toliko otkačena, šašava, duhovita, napeta, zanimljiva, a da ne velim maštovita. Stvarno je maštovita. Ne znam otkud bih počela s komentiranjem.

Likovi su pre-genijalni, ne znam tko mi je bolji…. Ali Igi je zakon…. Ona njegova starozagrebačka spika, njegova zbunjenost, zapanjenost novim stvarima koje otkriva, sablažnjavanje zbog istih tih stvari… ha ha ha – slikovrt, metalne kočije, čovječuljci skriveni u kutijici (mobitel)… pa kad je sa žaljenjem izrazio nostalgiju za drkanjem… kad je splašil Vidu -„Hu!“, - „Igi, jebem ti mater! Koji ti je kurac??“ a on „Pardonček, pardonček, samo se htjedoh našaliti…“ ajme, dođe mi da je čitam ispočetka i ovaj put zapisujem sve provale, a provala ima pregršt…. Toliko sam se nasmijala…
Jan, zbunjeni šeprtljavi Jan, nabrijana, explozivna Vida… Jerko,… a tek Agata i Mihaela sa šurikenom, nunčakama…….kad joj je gledala pod haljinu dok se ova penjala pa se napalila i samu sebe ošamarila „Odbij, Sotono!“ ha ha ha… Joj da, Frenki i njegovo prepucavanje s Janom…. Kmica, Vincek… ma svi su zakon.

Onaj masakr na Kaptolu … „U trenutku kad je provirio kroz vrata glava mu se rasprsnula i krvlju oblila zid na kraju hodnika. Tijelo se srušilo, a crno-crveni ostaci glave počeli su se cijediti na pod.“ Malo me podsjeća na Ammanitijevu Posljednju Novu godinu iz zbirke Blato – i tamo ima gomila ubijenih i krvi do koljena. Tarantinovski!

A Gazda i Gigamarket su Todorić i SuperKonzum, jelte?

Odlično se isprepliću radnja i likovi, taman kad pomisliš da je nešto „riješeno“, a ono nova zavrzlama.

I tako Jerko i njegove reinkarnacije svako nekoliko pohode Zemlju i spašavaju što već spašavati treba…

Nadrobila sam sve i svašta, ali baš mi je bio gušt čitati. Knjigu sam posudila, ali prvom prilikom (financijskom) ću je kupiti. Moram je imati na svojoj polici. I hoću autorov potpis, naravno!