Colossal

[593]

dame i gospodo, istina je, u zapadnoj hemisferi postoje originalne ideje! i to cak i van dramskog zanra.

ovdje imamo pricu o tome kako se postupci jedne mlade zene dupliciraju kao potezi cudovista koje ima prebivaliste u glavnom gradu juzne koreje

zenu glumi preslatka anne hathaway, ali sudeikis, koji glumi njenog skolskog druga iz djetinjstva, krade show. bez njega ovaj film ne bi bio ni upola tako dobar. i zbog tog naoko obicnog i normalnog, a zapravo poremecenog lika ovom filmu oprastam par jacih mana.

sedmica.

[Mr Smoogj]

593 kaže:

dame i gospodo, istina je, u zapadnoj hemisferi postoje originalne ideje! i to cak i van dramskog zanra.

ovdje imamo pricu o tome kako se postupci jedne mlade zene dupliciraju kao potezi cudovista koje ima prebivaliste u glavnom gradu juzne koreje

To smo već imali u Cloverfieldu.

[593]

ima par stvari, logika ovo ono...itd.


1. cek mal...korejci znaju da cudoviste dolazi uvijek u isto vrijeme i na isto mjesto, a svejedno dolaze tada u taj dio grada?

2. ova dvojica iz birtije...ljepotan i ovaj drugi, ljubitelj bijelog...znaju za njihovu tajnu, i nikom nista ne govore?! cak ni kad je sudeikis isprdao i ponizio ljubitelja bijelog u birtiji? pa to bi samo svetac otrpio, takvo ponizavanje.

3. da bar se na netu nadju teoreticari zavjere koji ce dogadjaje u filmu tumaciti kao ono sto se u svijetu upravo dogadja, situacija sa sjevernom korejom. za koju je dovoljno da pijana budala, ili samo budala, "slucajno padne" i rasturi cijelu zemlju.

4. jos jednom naglasavam. sudeikisov lik je daleko najbolja stvar u filmu. mozda se ovo naslanja na moju trecu tocku, ali imamo lika koji ce zbog hira napravit nepopravljivu stetu svjetskih razmjera. prejako.

[593]

@smoogj
a mozda i nismo, jer je cloverfield podlozan raznim tumacenjima. ovo tvoje je jedno od njih.

[Mr Smoogj]

593 kaže:

@smoogj
a mozda i nismo, jer je cloverfield podlozan raznim tumacenjima. ovo tvoje je jedno od njih.

Cloverfield je podložan raznim tumačenjima, dok ti ga netko ne protumači kao ono što jest. Onda više nije podložan raznim tumačenjima, jer, ono, once you saw it you can not unsee it. Ali u tome i je Cloverfieldova vrijednost, što nije na izvol'te, kao recimo ova pizdarija.

[LouReeth]

Pitanje svih pitanja je sljedeće: je li Cloverfield dobar zato što je čudovište ljubomora glavnoga baje ili je dobar zato što si ti (jedini?) shvatio da je čudovište ljubomora glavnog baje?

[Mr Smoogj]

LouReeth kaže:

Pitanje svih pitanja je sljedeće: je li Cloverfield dobar zato što je čudovište ljubomora glavnoga baje ili je dobar zato što si ti (jedini?) shvatio da je čudovište ljubomora glavnog baje?

Sad ti tu nešto ideš mene prcati, umjesto da prcaš ovog plagijatora.

[Tore]

Bez prcanja, nakon Smoogjevog tumačenja filma, na ljubav sam počeo gledati kao na ne nužno lijepu i pozitivnu stvar.

Prema svom životnom iskustvu mogao sam tako gledati i prije ali ovako sam konkretizirao.

[pseto kaiba]

I sam Goddard je u jednom master classu natuknuo da je Smoogjevo tumačenje ispravno.

[earthsea]

Mr Smoogj kaže:

To smo već imali u Cloverfieldu.

Tamo je bila ljubomora, ovdje je zavist. Je, možda nije originalno, ali film ima glavu i rep, ide normalno i pritom zabavlja

593 kaže:

ali imamo lika koji ce zbog hira napravit nepopravljivu stetu svjetskih razmjera. prejako.

Pa nije baš hir u pitanju. Meni je prejaka ta njegova zavist iz osnovnjaka, nikad nije dobio književnu nagradu I ostao je na toj razini kmečavca

[Mr Smoogj]

earthsea kaže:

Tamo je bila ljubomora, ovdje je zavist. Je, možda nije originalno, ali film ima glavu i rep, ide normalno i pritom zabavlja

Cloverfield čudovište nije ljubomora, nego ljubav. Što je, mislim, poprilično subverzivnije nego antropomorfična personifikacija zavisti. Mada, koliko sam shvatio, ako čudovište u ovome nije ono što nam se u traileru sugerira, ajde, priznajem mrvicu suglasnosti, mada su mi Hathaway, Sudeikis i Cloverfield for Dummies koncept i dalje prevelika knedla za progutati.

[earthsea]

Mr Smoogj kaže:

Cloverfield čudovište nije ljubomora, nego ljubav. Što je, mislim, poprilično subverzivnije nego antropomorfična personifikacija zavisti. Mada, koliko sam shvatio, ako čudovište u ovome nije ono što nam se u traileru sugerira, ajde, priznajem mrvicu suglasnosti, mada su mi Hathaway, Sudeikis i Cloverfield for Dummies koncept i dalje prevelika knedla za progutati.

Ok, meni je ostala u sjećanju ljubomora kao strah od gubitka ljubavi.
Spoileri
Ovdje je žudnja za nečim što se nema (on, a predmet negov žudnje nije ona) i bijes (ona) od malenih nogu. Oni su tijekom života zadržali infantilne obrasce ponašanja, kod njega to vidimo tek kad se ona koja je okidač pojavi. Nije samo čudovište u igri, tu je i robot, to su valjda njihovi infantilni avatari I tako, da se toj sveopćoj (auto)destrukciji stane na kraj, netko od njih dvoje mora odrasti. Ne vidim ja tu, osim čudovišta, previše sličnosti s Cloverfieldom.

[Mr Smoogj]

Sličnost, pače identičnost, je u tome što se unutrašnji život protagonista antropomorfično personificira u gargantuovsko čudovište od kojega stradava sve živo i neživo. Ali dok je to u Cloverfieldu napravljeno vrlo lukavo kroz dihtonomijsku snimku protagonistove kamere, čime se sugerira gdje se sve to uništavanje zapravo događa, u ovom čudu sve je na van. Sad sam pročitao plot na wikipediji i povlačim onu naznaku pozitive koju sam izrazio u prethodnom postu. Oni to zbilja čak kroz realne okvire pokušavaju objasniti zbivanja u filmu, nekakav udar groma u djetinjstvu?

[earthsea]

Mr Smoogj kaže:

Sličnost, pače identičnost, je u tome što se unutrašnji život protagonista antropomorfično personificira u gargantuovsko čudovište od kojega stradava sve živo i neživo. Ali dok je to u Cloverfieldu napravljeno vrlo lukavo kroz dihtonomijsku snimku protagonistove kamere, čime se sugerira gdje se sve to uništavanje zapravo događa, u ovom čudu sve je na van. Sad sam pročitao plot na wikipediji i povlačim onu naznaku pozitive koju sam izrazio u prethodnom postu. Oni to zbilja čak kroz realne okvire pokušavaju objasniti zbivanja u filmu, nekakav udar groma u djetinjstvu?

E o tome se radi, ovdje je sve jasno, ništa nije ostavljeno interpretaciji i labirintu. Čudovištom i robotom oni upravljaju - iz pješčanika. I oni i njihova ekipa kuže što se događa i aktivno sudjeluju u tome. Je, unuturanji konlifkti(u oba filma) manifestiraju se kroz čudovište (i robota), ali motivi su skroz drugačiji, a samim time i filmovi.

A grom je ona stvorila.

[Dark Dizkober]

jason sudeikis, kralj osrednjih komedija ovdje pruža jebenu ulogu?

[stumper]

earthsea
Čudovišta predstavljaju hipstere, to nitko vidim nije skužio.

[old-soul80]

Ok, reći ću kako sam ja shvatio film bez da prije čitam bilo kakve druge interpretacije. Slijede spoileri.

Čudovišta i Koreja mislim da uopće nisu bitni osim da prenesu poantu.

Odmalena je Anne imala tog 'prijatelja' koji je bio ljubomoran, isfrustriran i iskompleksiran zbog tuđih uspjeha, u ovom slučaju njenog. Kada joj je kao mali zgazio i uništio maketu grada on je na neki način uništio nešto do čega joj je stalo, drugim riječima ta maketa grada je predstavljala njen svijet i njen rad u tom trenutku. To je bio prikaz gaženja njenih snova i želja kao ništavnih i nebitnih. To je na nju ostavilo trajne posljedice tijekom odrastanja.

Ta uništena maketa se odrazila na njeno samopoštovanje i učinila ju na neki način alkoholičarkom i autodestruktivnom osobom na njenom osobnom i profesionalnom nivou. Maketa je odjednom postala njen kasniji život. Ono što je bila maketa kada je bila klinka je postao Seoul kada je odrasla. Seoul je samo prikaz do čega je trauma i podsvjesni osjećaj bezvrijednosti narastao. Kada odrastemo, nekadašnje traume prouzročuju veću štetu i koče nas u daljnjem razvoju i napretku.

Povratak u njen gradić iz djetinjstva polako je otvarao njenu podsvijest i sjećanja. Nakon tog početnog naizgled simpatičnog prisjećanja svog prijatelja iz osnovne škole, stare rane, stara sjećanja i stare netrpeljivosti su polako počele izlaziti na vidjelo, a podsvjesne traume koje su se nakupljale tijekom odrastanja ovdje su se počele manifestirati u svojem svjesnom obliku.

U stvari sve što se događalo u tom gradiću je bilo poput psihoterapije i oslobađanja njenih starih strahova. Odjednom je strgana maketa zaboravljena u podsvijesti otvorila svu bol oba lika, a Seoul nije ništa drugo doli njihovog trenutnog stanja svijesti i pokazatelj do čega je nekada jedna mala maketa (trauma) narasla. Sve što se dešava u Seoulu prikazuje veličinu patnje oba lika u stvari. Jedan pati od osjećaja inferiornosti i u taj svoj svijet je zatvorio i drugu osobu, tj. nju (iako nije nužno da je on kao osoba u ovoj priči uopće bio stvaran, već možda samo prikazuje njeno sučeljavanje s nekadašnjim traumama). Njihovo početno šoranje u Seoulu (na dječjem igralištu) je u stvari ista stvar s maketom kao kada su bili mali, samo je to sada u odrasloj dobi poprimilo ozbiljne razmjere. Seoul je preslika užasa u što se njihov život pretvorio zbog te traume iz djetinjstva koja je rasla i rasla i sada konačno izašla na vidjelo.
On u stvari nije toliko niti negativac, već netko tko zbog osjećaja manje vrijednosti nije znao drugačije prema drugima. Preslika malog školskog bullya.

A ona da bi se oslobodila te traume iz prošlosti, morala se suočiti s njom i shvatiti da joj on više ne smije biti prepreka da počne cijeniti sebe. On joj je jasno dao do znanja da njen svijet drži za muda i gdje god da bude, biti će 'ništavna i mala' jer je to 'prirodno stanje njene podsvijesti' i on će ju zauvijek držati zarobljenom u njenoj osobnoj nemogućnosti da izađe iz tog stanja koje ju koči da konačno počne živjeti kako zaslužuje. Ona ga takvim doživljava - svojim stražarom koji ima ključ zatvora u kojemu se ona nalazi.

Za izaći iz tog svog stanja, morala se vratiti u doba traume i u doba kada je njena maketa bila zgažena, a danas je ta maketa postala njen stvarni svijet (Seoul u ovom slučaju koji je preslika veličine i važnosti tog svijeta) i dokazati samoj sebi koliko je on nebitan i ništavan u svojim pokušajima da uništava njene snove i njen napredak. To je i izvela tako da ga je kao čudovište primila tako malog vrateći se u stvari u doba kada se to s maketom desilo (a zanimljivo desilo se baš na istom mjestu gdje je danas to igralište), shvatila koliko više nije bitan u njenom životu (Seoulu), te ga bacila daleko od sebe u nepovrat.

Time se suočila s traumama iz djetinjstva, odlučila se prestati samouništavati i krenuti dalje.
Seoul i čudovišta su samo preslika stanja svijesti i ono što je prikazano u filmu je izlječenje njene psihe.

Kako je samo i prikazano isprva kako ona nesvjesno uništava svoj svijet (alkohol = razoreni Seoul), a kada shvati što radi, onda odluči prenijeti poruku u svoju podsvijest da to više neće činiti, no to nije bilo moguće jer u njenoj podsvijesti se nalazio i on i svako malo je uništavao njenu mogućnost da se oslobodi toga i krene dalje. Njena nemogućnost da na ispravni način pristupi svom problemu s kojime se očito borila pogrešno cijeli život doživjela je prekretnicu kada se karta svijeta na zidu okrenula naopačke. Tada je shvatila da problemu mora pristupiti drugačije, tj. ne više biti na nivou djeteta koje se na pogrešan način tuče s traumama i pati zbog toga, već se suočiti s njima iz svoje današnje perspektive i shvatiti koliko su te traume (i on) nebitni i nevrijedni da joj uništavaju život.

Drugim riječima, po meni, film je genijalan, za razliku od recimo The Lobstera jer ne gnjavi gledatelja artsy-fartsy pizdarijama, a uspijeva ispričati na domišljat način traume koje dirigiraju živote mnogih od nas. Samo zato 10/10

[old-soul80]

U stvari ona je nesvjesno gazila svoj svijet i svoj život zbog toga što joj ga je kao mali zgazio on. Ona je lunjala naokolo po Seoulu i rušila nesvjesno zgrade (svoj život i svoje želje) zajedno s njime. Postala je svjesna što radi tek kada se odlučila suočiti s time.

I eto, frendica mi je primijetila i upravo javila da se "Seoul" čita "Soul" s čime je sve još jasnije.

[old-soul80]

Htio bih još malo sumirati cijelu poantu filma. Film je izveden u prenesenom značenju i zato je shvatljivo ako ga mnogi nisu shvatili.
Radi se u stvari o psihoterapiji. Ona je alkoholom i autodestruktivnošću bježala od trauma, boli i sučeljavanja sa strahovima iz prošlosti. Kako je i rekao onaj jedan od frendova za to čudovište nešto tipa: "jeste vidjeli kako hoda naokolo, a nikada ne pogleda dolje, niti iza sebe sve to što je zgazio, kao da netko daljinskim upravlja njime". To je bio opis njenog života. Ona je nesvjesno uništavala sebe i svoj život. Sučeljavanje s njenim demonima dovodilo je do toga da postane svjesna demoliranja svog života što je dovodilo do tučnjave s njenim traumama, a tu traumu je predstavljao taj 'prijatelj' Oscar. Ona mu je opalila šamar i tjerala ga iz svoje podsvijesti van, no na kraju on je uvijek pobjeđivao jer se smatrala preslabom da se bori s njime. Na kraju, odlazak avionom u Seoul (Soul) je bio odlazak u njenu podsvijest i sučeljavanje sa svojim strahom u njegovom najgorem, najstrašnijem i najvećem obliku. Tek tamo (u podsvijesti) je uvidjela svjesno (na igralištu) koliko su uzroci njenih strahova mali i nebitni i tamo ih je zauvijek uništila. Seoul = podsvijest. Dječje igralište = svijest. U podsvijesti je pobijedila ono što ju je uništavalo i onda na svjesnom nivou shvatila koliko je u stvari snažna. Kada god se htjela pomiriti s dečkom ili započeti neki normalan odnos, njena istraumatizirana podsvijest je provirila ružnu glavu van i rekla "ne, nećeš ti mene napustiti bez obzira na sve i bez obzira koliko te ja uništavao - točnije koliko ti uništavala samu sebe". Taj njen dio je prikazan preko tog prijatelja iz djetinjstva.
Mislim da je taj prikaz suodnosa svijesti i podsvijesti kroz film jasno prikazao koliko se teško suočiti sa strahovima koji su veliki samo onoliko koliko ih takvim naša podsvijest napravi, a svijest u to tada povjeruje. Tek kada podsvijest uvjerimo koliko su strahovi i pogrešna uvjerenja glupi, tek tada svijest to prihvati.
U stvari, sve što se desilo u ovome filmu može biti nije bilo uopće stvarno, već je možda samo ona bila stvarna i prikazuje njen proces psihičkog izlječenja od svega što ju je kočilo da prestane kočiti samu sebe u normalnom životu.
Shvaćati bilo šta u ovom filmu bukvalno je pogrešno jer sve prikazano u filmu predstavlja u prenesenom značenju njene strahove, njene emocije, njene traume, te njenu svjesnu i podsvjesnu borbu s traumama i osobnim demonima.

[old-soul80]

Zanimljiva je uloga i njenog dečka u filmu koji je mislim uz nju jedina stvarna osoba koja se u filmu pojavila.
Čak mislim da je moguće da ona nikada nije niti izašla iz njegovog stana kada joj je kakti 'spremio kofere', već je u tom trenu započela svoju samoanalizu i izlječenje. Krenula je preispitivati uzroke svojih demona. Razlog njenog stanja dečko joj naravno nije mogao shvatiti, već ju je samo mogao optuživati zbog ponašanja na što mu je ona jasno rekla pred kraj da joj baš i takvim pristupom nije bio od neke pomoći. Jedino je sama mogla otići u Seoul (podsvijest) da se konačno suoči s problemom.

Tijekom te njene borbe on je pokušao ući u taj njen svijet onda kada je došao u njen gradić gdje nikada prije nije bio iz jednostavnog razloga što ga nije zanimalo vjerojatno do onog trena kada se počeo brinuti za nju. No, tada je uvidio ružnoću i pravi problem njenog stanja i odlučio pobjeći van i povući nju sa sobom, no to nije mogao jer razlog njenog stanja bi dalje nastavio uništavati njenu podsvijest (Oscar bi nastavio uništavati 'Seoul'). Ta njena podsvijest mu je pripremila u doslovnom smislu najveći dramatični vatromet u onom baru i kada je dobio taj mali uvid s čime se ona nosi, jedino je mogao pobjeći, no prvi puta je tada i mogao dobiti uvid u to s čime se ona nosi, zašto pije i zašto je autodestruktivna.