Hrvatski istraživači, pustolovi, moreplovci

[JohnnyWalker]

Ovu temu posvećujem hrvatskim istraživačima, svjetskim putnicima, pustolovima, moreplovcima. Pišite o njima, dodajte one za koje još znate, pišite o ekspedicijama u kojima su Hrvati sudjelovali.

Ferdinand Konščak, hrvatski misionar i istraživač Amerike koji je dokazao da je južna Kalifornija poluotok : http://hr.wikipedia.org/wiki/Ferdina...%C5%A1%C4%8Dak

Mirko i Stjepan Seljan, proslavljeni istraživači divlje Afrike i Južne Amerike : http://hr.wikipedia.org/wiki/Mirko_i_Stjepan_Seljan

Vice Bune, hrvatski James Cook, slavni hrvatski moreplovac koji je u 17. stoljeću istražio prostranstva daleke Oceanije, te podkralj Meksika : http://hr.wikipedia.org/wiki/Vice_Bune


Dragutin Lerman, upravitelj kolonijalnog Konga koji je sudjelovao u slavnim Stanleyevim ekspedicijama : http://hr.wikipedia.org/wiki/Dragutin_Lerman

Ivan Visin, hrvatski moreplovac iz Boke Kotorske koji je oplovio svijet : http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Visin

I najveći, Marko Polo : http://hr.wikipedia.org/wiki/Marko_Polo

[Michael Collins]

Tomo Skalica
http://www.jutarnji.hr/tomo-skalica-...svijet/269534/

Prvi Hrvat koji je oplovio svijet

[Sadokann]

Više ovakvih tema!

A manje Karađorđevića i sličnih.

[Dubrovčanin]

Na Kolumbovu brodu bilo je dubrovačkih pomoraca (s Koločepa).

[Imran]

Joža Horvat, Mario Saletto, Željko Malnar, Hrvoje Šalković.....

[suffrensluck]

Dubrovčanin kaže:

Na Kolumbovu brodu bilo je dubrovačkih pomoraca (s Koločepa).

Miho Pracat u sluzbi Spanjolske.

[mladomir]

Zeljko Malnar, prvi Rvat i Jugoslaven koji je oplodio na hiljade Indijki, a usput je bio gdje nikad nije krocila ljudska noga, hahahahha...

[JohnnyWalker]

mladomir kaže:

Zeljko Malnar, prvi Rvat i Jugoslaven koji je oplodio na hiljade Indijki, a usput je bio gdje nikad nije krocila ljudska noga, hahahahha...

Željko Malnar i Borna Bebek, profesor na zagrebačkoj Ekonomiji, su doista imali zapanjujuće doživljaje na svojim pustolovnim putovanjima. Napisali su i knjigu "U potrazi za staklenim gradom!"

http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=3719

Novo izdanje kultnog putopisa koji je, nakon što je prvi puta objavljen 1986. godine, doživio pet izdanja (u bivšoj Jugoslaviji) i osvojio generacije čitatelja.

Željko Malnar i Borna Bebek, kao neka vrsta hrvatskog Corta Maltesea i njegova prijatelja Rasputina, putuju Turskom, Iranom, Indonezijom, Indijom, Afganistanom, Tibetom… u potrazi za mističnim tajnama, paralelnim svjetovima ali i za samim sobom. Oni se spuštaju u špilje Kapadokije, silaze u podzemni svijet mrtvih s ljudožderima na Solomonskim otocima, otkrivaju tajne posljednih pripadnika naroda Kailaša i ulaze u Stakleni grad s budističkim svećenicima na Tibetu.

Putovanje je opasno jer treba preživjeti susrete s divljim indijanskim plemenima, krijumčarima opijuma ili ponosnim pripadnicima nikad pokorenih Patana u bespućima Pakistana, treba prejedriti Azijski ocean i popeti se na Himalaju, ali oni nisu samo u potrazi za znanjem, njima je draga i avantura...

Malnarov i Bebekov «Stakleni grad» istovremeno je putopis, antropološka rasprava, utopija, komparatističko-filozofska studija, ali i tekst koji se čita u jednom dahu. Ovakvo djelo ne nastaje slučajno. (Jure Kaštelan)

[The Great Duck]

Ma šta je vama, pa svi ti koje ste naveli zapravo su SRBI!

[Dubrovčanin]

Davor Rostuhar, posjetio novogvinejsko izolirano pleme Korowai.

[karlo r]

JohnnyWalker kaže:

Vice Bune, hrvatski James Cook, slavni hrvatski moreplovac koji je u 17. stoljeću istražio prostranstva daleke Oceanije, te podkralj Meksika : http://hr.wikipedia.org/wiki/Vice_Bune
[B]

Zaboravljeni velikan!

Prvo su Portugalci dobro financirali pomorska istraživanja a onda Španjolci, Dubrovnik je jak ali ne može do kraja pratiti tempo pa Dalmatinci koji inače plove za Dubrovnik cijelo vrijeme ustvari masovno plove i za Portugalce i Španjolce na oceanima. Lopuđanin Bune (1559-1612) je prvo bio malo dubrovački diplomat u Španjolskoj pa kapetan koji pod španjolskom zastavom do Goe a onda iz tamošnje dubrovačke kolonije možda nepriznat prvi otkrivač Solomonskih otoka i Espiritu Santo. Bili su poslije kolonije Britanije, Španjolske i Njemačke sa njihovom toponimijom, a nakon osamostaljenja su domoroci vratili neke starije toponime između kojih i sljedeće: Buka, Jame, Kolovrat, Sokolovi, Kolan, Owan, Japa, Mala i Vela Kula, Debeli, Matas, Palenta, Rava, Valun... posada iz cijele Dalmacije!!

[mladomir]

JohnnyWalker kaže:

Malnarov i Bebekov «Stakleni grad» istovremeno je putopis, antropološka rasprava, utopija, komparatističko-filozofska studija, ali i tekst koji se čita u jednom dahu. Ovakvo djelo ne nastaje slučajno. (Jure Kaštelan)

ovo si prepisao sa zadnje strane knjige ( koju imam i to prvo izdanje), niko ne spori njihova putovanja, međutim bilo je tu svega pa čak i medijskog šarlatanstva, ipak je Malnar bio šibicar sa Pešćenice.

[Sova77]

The Great Duck kaže:

Ma šta je vama, pa svi ti koje ste naveli zapravo su SRBI!

Super! Ajd sad idi cijelom svijetu objasni da je Dragutin Lerman, jedan od ključnih ljudi État indépendant du Congo zapravo Srbin i da se Srbi mnogo ponose njime. Dosta mi je da se samo ovi moji blamiraju.

[Dubrovčanin]

Naš doprinos otkrićima i istraživanjima beznačajno je malen. U kategoriji Hrvatski istraživači na Wikipediji na engleskom samo je pet članaka (Ferdinand Konščak, Dragutin Lerman, Ivan Ratkaj, Mirko i Stjepan Seljan, Ignacije Szentmartony). Nema članka o Tomi Skalici na engleskoj inačici, onaj na hrvatskoj napisao sam ja. U kategoriji Crnogorski istraživači jedini je bokeljski Hrvat Ivan Visin, a kategorija Srpski istraživači ima dva imena (Tibor Sekelj i George Fisher/Đorđe Ribar). Bošnjački istraživači ne postoje, ustvari ne znam ni za jednog svjetski priznatog znanstvenika, umjetnika ili na bilo koji način zaslužnog čovjeka Bošnjaka. Jedini u kategoriji Slovenski istraživači je Ignatius Knoblecher. Bugari imaju šestoricu, Makedonci i Albanci nikoga, Grci devetnaestoricu, Mađari četrnaestoricu. Sve u svemu značaj pustolova s jugoistoka Europe nije baš neki, a Hrvati se pogotovo ne mogu pohvaliti nekim značajem. https://en.wikipedia.org/wiki/Catego...by_nationality

Nemamo nikoga sa samih početaka velikih istraživanja (15., 16., 17. stoljeće). Najpriznatiji su Lerman i braća Seljan koji su djelovali relativno nedavno, krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

[diogen1984]

Imran kaže:

Joža Horvat, Mario Saletto, Željko Malnar, Hrvoje Šalković.....

Šalković nije nikakav istraživač

[Dubrovčanin]

U 76. godini umro legendarni Slobodan Mićić, koji je obišao nevjerojatnih 180 zemalja. Najbolji putnici i putopisci našeg jezika su on, Goran Milić, Mario Salleto, Davor Rostuhar i Vedran Bađun.

[Dubrovčanin]

Vedran Bađun je definitivno najbolji suvremeni hrvatski pustolov. On je u dobi od 23 godine pošao na prvo putovanje, u Papuansku Novu Gvineju. Od 1998. nije prestao putovati. Nikad nije valjano objasnio otkud mu novac. Na njegovom profilu na Facebooku piše samo da je početkom 2000-ih radio u Turrialbi u Kostariki kao organizator izleta i instruktor kajakom po rijeci. Rekao je da zarađuje i podučavajući borilačku vještinu capoeiru. U jednome svom videozapisu je kazao da iznajmljuje jedan stan u Splitu, te da može dugo boraviti u divljini bez da išta troši i kupuje. Spava u visećoj mreži, hammock-u, ne plaća noćenje. Jede iz prirode. U džungli ima što mu je potrebno. Navodno je radio i na zaštiti prirode u par hrvatskih nacionalnih parkova. On je više pustolov nego turist. Međutim, opet je misterija jer mora imati novac za avionske karte, autobuse i sl.

Videozapisi na YouTube-u su mu izvrsni, iznimno zanimljivi. Iz Srednje Amerike svi su bili na razini, osim ona dva iz Salvadora i Hondurasa koji su bili dosadni. Samo šetnja koritom rijeke u džungli. Lako je moguće da u opasnim zemljama Salvadoru i Hondurasu nije ni bio, nego se snimio u nekoj drugoj zemlji u prašumi i napisao da je tamo. Bio je u Belizeu, Gvatemali, Nikaragvi, Kostariki i Panami. Najbolji videozapis je iz Granade u Nikaragvi.

Postoji li ijedna zemlja na svijetu u kojoj nikad nije bio niti jedan Hrvat? Država možda ne, ali neka pokrajina ili otok sigurno da. Papuanska Nova Gvineja je uistinu država u koju enormno malo ljudi ide. Je li itko od vas bio na velikim otocima Novoj Britaniji, Novoj Irskoj, Bougainvilleu i Manusu? Ni Google ni Wikipedija nemaju praktično niti jednu fotografiju tih otoka. Koliko je Hrvata posjetilo Nauru, Savezne Države Mikronezije, Maršalove Otoke?

[T-3000]

Dubrovčanin kaže:

U 76. godini umro legendarni Slobodan Mićić, koji je obišao nevjerojatnih 180 zemalja. Najbolji putnici i putopisci našeg jezika su on, Goran Milić, Mario Salleto, Davor Rostuhar i Vedran Bađun.

Ne razumijem pojam sto znaci "najbolji" putnik. Siguran sam da ima noname ljudi koji su obisli i vise zemalja od svih navedenih ali nemaju potrebu biti javne osobe i to svima natanjkavati na nos. Putovanje je privatna stvar i svako ga dozivljava drugacije. Nemamo svi iste niti ukuse niti dojmove.

[Dubrovčanin]

T-3000 kaže:

Ne razumijem pojam sto znaci "najbolji" putnik. Siguran sam da ima noname ljudi koji su obisli i vise zemalja od svih navedenih ali nemaju potrebu biti javne osobe i to svima natanjkavati na nos. Putovanje je privatna stvar i svako ga dozivljava drugacije. Nemamo svi iste niti ukuse niti dojmove.

Ovi su značajni jer su ostavili dokumentarce i videozapise.

[Beljki]

JohnnyWalker kaže:

Željko Malnar i Borna Bebek, profesor na zagrebačkoj Ekonomiji, su doista imali zapanjujuće doživljaje na svojim pustolovnim putovanjima. Napisali su i knjigu "U potrazi za staklenim gradom!"

http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=3719

Novo izdanje kultnog putopisa koji je, nakon što je prvi puta objavljen 1986. godine, doživio pet izdanja (u bivšoj Jugoslaviji) i osvojio generacije čitatelja.

Željko Malnar i Borna Bebek, kao neka vrsta hrvatskog Corta Maltesea i njegova prijatelja Rasputina, putuju Turskom, Iranom, Indonezijom, Indijom, Afganistanom, Tibetom… u potrazi za mističnim tajnama, paralelnim svjetovima ali i za samim sobom. Oni se spuštaju u špilje Kapadokije, silaze u podzemni svijet mrtvih s ljudožderima na Solomonskim otocima, otkrivaju tajne posljednih pripadnika naroda Kailaša i ulaze u Stakleni grad s budističkim svećenicima na Tibetu.

Putovanje je opasno jer treba preživjeti susrete s divljim indijanskim plemenima, krijumčarima opijuma ili ponosnim pripadnicima nikad pokorenih Patana u bespućima Pakistana, treba prejedriti Azijski ocean i popeti se na Himalaju, ali oni nisu samo u potrazi za znanjem, njima je draga i avantura...

Malnarov i Bebekov «Stakleni grad» istovremeno je putopis, antropološka rasprava, utopija, komparatističko-filozofska studija, ali i tekst koji se čita u jednom dahu. Ovakvo djelo ne nastaje slučajno. (Jure Kaštelan)

To bih uzeo sa prilicnom rezervom ako se smjesta u domenu cistih putopisa i tretira takvima, kao i Bebekovu Santhanu (mislim da on nema drugih putopisnih djela djela - inace i naslov je kriv, ako me jos sjecanje na tu knjigu sluzi mislio je na sanaatanu, al ono, tako je kad pises gluposti o nepoznatom ti) i vecinu Malnarovih aktivnosti.

Recimo da mi je to sve djelovalo puno lijepse kao tinejdjeru nego odraslom sa visesturkim putovanjima u neke od tih krajeva.

Kulturan ce cojek reci da je tu malo previse... "pjesnicke slobode"... da bi smatrali klasicnim putopisanjem te da se radi o nekom mjesanom zanru.

Manje kulturan ce reci da su srali kvake i izmisljali avanture cugajuci u kakvom lokalnom hotelu.

Tesko da itko ziv moze razmrsiti gdje tu zavrsava stvarni dozivljaj i pocinje masta, ne cine se previse optereceni istinitoscu.

-------

Sto se pak suvremenih tice osobno mislim da je ta istrazivacko-avanturisticka prica zavrsila negdje sa krajem kolonijalnog doba, ako ne i ranije. Danas ima naravno putnika, avanturista, ovoono, ali to je sve hobisticko zezanje koje ne bih nazvao istrazivanjem, a i pustolovnost ima ponesto drugaciji prizvuk u vremenima satelitskih telefona i dojavljivaca, potpune mapiranosti i vjerojatno svakog kraja pokrivenog jutube snimkama i preporukama te lokalnog stanovnistva sa kojim mos unapred komunicirat na fejsu. I kada te organizirano vuku na vrh Everesta.
Recimo probao sam gledat Badjuna i slusat njegove intevrjue, ali mi je prilicno dosadan

Iako je romantika to koja redovno privlaci mlado musko, nije nesto sto se u tim domenama vise moze zivjeti na nacin prvih "osvajaca" novih teritorja. Cekamo kolonizaciju marsa.