Mene je kavom pocastio jedan pacijent u Vrapcu.
Bila sam na polisomnografskom snimanju tamo, jer oni jedini rade komplernu obradu kod sumnje na epilepsiju (Schwarzer, ja mislim).
Kako dugi period prije toga nisam bas nesto spavala (understatement), a tu noc za vrijeme snimanja naravno nisam niti sat vremena sve zbrojeno, ujutro sam odbauljala do aparata za kavu i skuzila da nemam kovanica.
Covjek me lijepo pitao jel me smije pocastit i, onako zeljna kave, a luda od nespavanja, prihvatila sam.
Kasnije sam sjedila 2 sata na klupi u vrtu, cekajuci da primarijus ocita nalaz, a moj kavalir je sjeo do mene i ispricao mi svoju zivotnu pricu.
Izdvojeno s Nekulturno je odbiti. Hvala Kuki.
Dakle, tema je od sad strože moderirana. Nema izrugivanja psihičkih bolesnika, korištenja terminologije kao - luđak ili ludara i sličnih umotvorina.
Također, ovdje nećete savjetovati druge oko terapije medikamentima, za eventualnu potrebu komentiranja o istom imate privatne poruke, te cijeli podforum Psihokauč. (Pretpostavlja se da u oba slučaja sve uzimate sa zrnom soli.)
Cilj teme je destigmatizacija psihičkih stanja i bolesti. Nastavite u konstruktivnom tonu.
Razgranati mod