Kutak ljamazoidnog pisca

[ljamazoid]

Teturao je ničiji pas
U jeci vreve
Tražeći lovinu
U izmaglici omare

Zvjerao je oko sebe
Iscrpljen i gladan
Ali vidio je samo ljude
Prljavštinu i drugove

Krepki i siti
Uzde im omotane oko glava
Sretni i čisti
Robovi u ljudskim rukama

Glad ne poznaju
Potištenost ih ne bode
Čak i kad doznaju
Da su robovi svoje slobode

A ničiji pas i dalje luta
Te često staje u stranu
Da razmišljajući pronađe
Negativna svojstva
Bilo kakvu manu
Utopijskog ropstva