Jel netko popravio svoje samopoštovanje?

[amforica]

Jel netko od vas uspio popraviti svoje samopoštovanje i kako? Može li netko napisati svoje iskustvo?

Naime, kažu da naše samopoštovanje ovisi o tome kakvu sliku o nama imaju druge bliske osobe (roditelji, rodbina, prijatelji...) pa je jako teško ako nam roditelji emitiraju lošu sliku o nama, da mi sami o sebi imamo drugačiju. No, navodno postoje tehnike.

Jel netko može napisati nešto o svom osobnom iskustvu u tome?

Također, navodno se samopoštovanje i samopuzdanje razlikuju? ILI?

[Klipan]

Da,ja sam ga uspio poboljsati radeci na vise tocka sto sam si zadao.

1) Ne sramiti se ako nesto ne znas:
nije sramota ne znati. Na primjer ako meni neko bubne "bio sam u grad X" a ja ne znam gdje je taj grad,nemam problema reci "gdje je to?". Prije u glavnom sam imao komplekse oko toga.

2) Nije sramota nesto ne shvatiti:
ako ti neko nesto govori a ti ne shvacas sto on govori,najbolje reci da nisi nista shvatio sto ti je rekao i pitati da ti to ponovi.

3) Ne morati davati objasnjenja drugima:
prije ako bi neko mi telefonirao pa rekao bi mi "bilo je zauzeto" obicno bi osjecao potrebu objasnjavati toj osobi sve o tome. Poslje sam naucio da je to moja stvar. U najbolju ruku sada odgvorim "da,bio sam na telefonu" i tu zakljucam temu.

4) Shvatiti koja su tvoja prava
Kada ti shvatis koja su tvoja prava,imat ces vise pouzdanje u tebe.Ja prije nisam znao postovati moja prava. Na primjer je moje pravo uci u samoposlugu i nista ne kupiti. Moje je pravo koristiti wc u kavani cak bez da nista ne potrosim (takav je zakon u italiji) i tako dalje. Kada shvatis tvoja prava, olaknut ce ti .

5) Shvatiti da se ne moze biti svima simpaticni
Tesko je svima biti simpaticni. Ako nekome nismo simpaticni,to pomalo postaje problem te osobe kojoj nismo simpaticni.

6) Shvatiti da nismo centar svjeta
Ja prije kada bi negdje isao uvijek bi mislio da svi gledaju mene. Nije tako. Nismo centar svjeta.

Za sada ovo,ali imam puno drugoga.......

[Darko7]

Poravio sam ga puno,boravak u bolnici me naucio puno stvari.
Drugacije razmisljam,imam drugacije prioritete,vise se ne zamaram
sitnicama koje su me prije izmarale i ubijale u pojam.
Puno vise vjerujem u sebe i svoje mogucnosti.
Znam sto radim i vise nema sanse da radim gluposti koje sam radio ranije,naravno nista od gore spomentuog nije doslo preko noci no moze se!

[amforica]

To si očito učinio uz pomoć stručne osobe?
Bravo za tebe!

[Klipan]

amforica kaže:

To si očito učinio uz pomoć stručne osobe?
Bravo za tebe!

Tko ga pitas? mene? sto se mene tice,ne,samo s vremenom sam primjetio da problem postoji i poceo raditi na njemu. Analizirati moje probleme i analizirati tude ponasanje,i tako sam poceo shvacati gdje su problemi. Ako ja nisam svjestan mojih prava, uvijek cu se ponasati kao osoba sto nema pouzdanja u samu sebe. Moje je pravo uci u robnu kuci i stojati tamo pa cak i dva sata,ako hocu, i razgledati koliko hocu. Svakako je vrlo ruzno da bas roditelji,sto bi trebali biti podrska, zapravo te omalovazavaju.To nije lijepo sa njihove strane.

[amforica]

Pitala sam Darka jer se tvoj post nije bio još pokazao, ali tvoji savjeti su vrlo konkretni i super !

Ja sam isto imala problem, uvijek sam mislila i još mislim, da ako nekog prodavača nešto pitam da mi pokaže ili da isprobam neki komad odjeće, da to moram i kupiti. Pogotovu ako je prodavač "nasrtljiv" i u pravilu bi mi uspjeli svašta uvaliti. Sad već neko vrijeme sama sebi govorim - imaš pravo razgledati robu, isprobati robu, saznati TOČNU cijenu i RAZMISLITI o tome da li nešto želiš kupiti ili ne. Nisi obavezna kupiti ništa samo zato što si ga "zamorlia" time da ti nešto pokaže, njima je to posao i za to su plaćeni!

Dosta puta bi se dogodilo da cijena nije istaknuta pa kad bi mi rekli koliko nešto košta, a meni je bilo preskupo, meni je bilo neugodno to vratiti. Često puta su to trgovci znali i smišljeno napraviti ili recimo staviti cijene ispod proizvoda tako jednu pored druge da misliš da je to za taj proizvod cijena, a ne da je 30 posto skuplje jer je cijena malo dalje odmaknuta. Onda kad dodješ na blagajnu bad ti je priznati.
Recimo to je bila strateška odrednica Konzuma dosta dugo, dok ih Državni inspektorat zbog čestih žalbi nije na to upozorio kao na lažno oglašavanje.

Tako da sam se prepoznala u tvojim komentarima, ako imaš još savjeta piši
Otvorila sam još jednu temu o financiranju cuga pa ako imaš što dodati na tu temu rado bih pročitala Hvala!

[amforica]

Super mi je i ovaj tvoj savjet o tome da ne moram drugima davati objašnjenja, jer imam dojam da se stalno nekome nešto opravdavam. To je definitivno znak niskog samopoštovanja!

Na kraju krajeva, ako sam pričala na telefon i bila je linija zauzeta, što se koga tiče s kime sam pričala, koliko dugo i zašto, zar ne? Dovoljno je to da sam pričala i bok.

Moje nisko sampoštovanje je išlo toliko daleko da sam ulazila i u veze s oženjenim muškarcima koji su me tretirali kao krpu. U osnovi sam od toga krenula i shvatila da imam problem i krenula sam na terapiju, ali dug je put predamnom.

[Darko7]

amforica kaže:

To si očito učinio uz pomoć stručne osobe?
Bravo za tebe!

Da,pa to je u biti i cilj bolnice zar ne?
Dobro sve zavisi i od lijecnika kojem dospijes u ruke no imao sam srecu i dospio u ruke divnoj doktorici koja si je dala truda(trebalo joj je 4 mjeseca!),rezultat se vidi!
Sad bez razmisljanja mogu uci u bilo koji ducan,pekaru i raspricat se sa prodavacicom kao da ju znam godinama!

[Emigrantica]

amforica kaže:

Jel netko od vas uspio popraviti svoje samopoštovanje i kako? Može li netko napisati svoje iskustvo?

Naime, kažu da naše samopoštovanje ovisi o tome kakvu sliku o nama imaju druge bliske osobe (roditelji, rodbina, prijatelji...) pa je jako teško ako nam roditelji emitiraju lošu sliku o nama, da mi sami o sebi imamo drugačiju. No, navodno postoje tehnike.

Jel netko može napisati nešto o svom osobnom iskustvu u tome?

Također, navodno se samopoštovanje i samopuzdanje razlikuju? ILI?

JA!

Prije su me svi doživljavali kao krpu (vjerojatno i danas) ali jednostavno sam postala agresivnija, sa jačim stavom...

Evo dat ću primjer da ne baljezgam:

Prije je bilo:

Emigrantice 'oćeš mi spržiti CD? (za to je potrebno pol dana zajebavanja i uopće mi se to neda i to me pita osoba koja me jedva pozdravi)
- hoću hoću (isti tren to radim i svoje resurse trošim da dostavim to)

Sada...

Emigrantice 'oćeš mi spržiti CD?
- Ne, imam pametnijeg posla, bok.
offline odem

Da sam prije to napravila diralo bi me što ta osoba misli o meni, a sad - jebe mi se!

Nekako mi je s godinama to došlo da vidim da su ljudi drek i da se s glupostima opterećujem.

[šmizly]

kako vidiš sebe tako te i drugi vide...ako si nesiguran u sebe,povucen i kakav god,sve se vidi u drzanju tijela,glasu,pogledu....tesko da se to moze sakrit...
preusmjeri se na ono pozitivno u i na sebi i hvali se sam sebi,glupo zvuci,znam...sam sebe pohvali kad napravis nesto dobro,naravno,neces rec ''bravo mali'' nego si dopusti da osjetis ponos zbog ucinjenog,nemoj odma trazit mane i umanjivat vrijednost uspjeha...kad se pogledas u ogledalo ima nesto sto volis na sebi,usmjeri se na to,ne na velik nos,kvrgava kolina i sta ja znam sta... i ovo sto je emigrantica rekla,napravi uslugu drugome,uvik triba pomagat,al nek ti to ne bude proritet jer sam sebi moras bit na prvom mistu....
vidiš,nisam išla za tim-samopoštovanje-samopouzdanje...mislim da je ipak razlika u to dvoje...ovo prvo bi po meni bilo ne dopuštat drugima da te gaze,da te ponižavaju,iskorištavaju,ne dopustit sebi određenu situaciju...a drugo bi bila vjera u sebe,koliko misliš da si sposoban,vrijedan..ovisi u kojem kontekstu,al jedno uglavnom povlači drugo....baljezgam,velika je ura....
ja nisam najjaca ni sa jednim ni sa drugim,al borim se,stas,naizgled sam ko kamen a iznutra da izvinete pickica ziva...al ne opterecujem se previse,jedan je zivot,sta mi triba da ga utrosim na pizdarije

[Flavio]

Ja mislim da dosta jesam.Šta sam napravio ?
1.promijenio okolinu u kojoj sam doživljavao sranja
2.završio faks
3.promijenio fizički izgled koji mi je stvarao komplekse (naoćale,frizura)
4.počeo da spavam sa ženama
5.osamostalio se

[SoothSay]

Moje samopouzdanje je oduvijek bilo ravno nuli vecinu vremena. Sve ovo sto je dosad napisano iznad pa jos toliko. Bilo mi je prakticki neugodno postojati Odlazak u kupovinu odjece mi je bio nocna mora, narocito kad me prodavacica onako s prekrizenim rukama krene odmjeravati, imam osjecaj da sta ja uopce radim tu. Da ne spominjem konstantno opravdavanje. Za bilo sta. Cak i kad me nitko nista ne pita. Onda mi je puko film lol i jednostavno mi je prestalo biti stalo do svega toga, tj, utihnuo je onaj glas u glavi koje previse analzira apsolutno sve na sto naidje.

Sad ljudi misle da sam arogantna jer sam ih navikla na to svoje jadno i ponizno ponasanje i opravdavanje pa sad kad samo slegnem ramenima, ignoriram il odgovorim " pa zato", naljute se i cude. Iz jedne krajnosti u drugu. Al ovako mi definitivno vise pase. Trosila sam jako puno energije na taj manjak samopuzdanja. I dalje se ponekad javi al brzo preusmjerim misli na nesto drugo. Mislim da je rjesenje u tome da se ne pretjeruje s analiziranjem banalnih stvari.

[zeusxl]

Klipan kaže:

Da,ja sam ga uspio poboljsati radeci na vise tocka sto sam si zadao.

1) Ne sramiti se ako nesto ne znas:
nije sramota ne znati. Na primjer ako meni neko bubne "bio sam u grad X" a ja ne znam gdje je taj grad,nemam problema reci "gdje je to?". Prije u glavnom sam imao komplekse oko toga.

2) Nije sramota nesto ne shvatiti:
ako ti neko nesto govori a ti ne shvacas sto on govori,najbolje reci da nisi nista shvatio sto ti je rekao i pitati da ti to ponovi.

3) Ne morati davati objasnjenja drugima:
prije ako bi neko mi telefonirao pa rekao bi mi "bilo je zauzeto" obicno bi osjecao potrebu objasnjavati toj osobi sve o tome. Poslje sam naucio da je to moja stvar. U najbolju ruku sada odgvorim "da,bio sam na telefonu" i tu zakljucam temu.

4) Shvatiti koja su tvoja prava
Kada ti shvatis koja su tvoja prava,imat ces vise pouzdanje u tebe.Ja prije nisam znao postovati moja prava. Na primjer je moje pravo uci u samoposlugu i nista ne kupiti. Moje je pravo koristiti wc u kavani cak bez da nista ne potrosim (takav je zakon u italiji) i tako dalje. Kada shvatis tvoja prava, olaknut ce ti .

5) Shvatiti da se ne moze biti svima simpaticni
Tesko je svima biti simpaticni. Ako nekome nismo simpaticni,to pomalo postaje problem te osobe kojoj nismo simpaticni.

6) Shvatiti da nismo centar svjeta
Ja prije kada bi negdje isao uvijek bi mislio da svi gledaju mene. Nije tako. Nismo centar svjeta.

Za sada ovo,ali imam puno drugoga.......

Potpisujem

[amforica]

Klipan je baš dobre savjete dao a mislim da je i Sooth dao dobar komentar. Ja se isto često osjećam kao da se moram ispričavati za nešto, maltene što trošim kisik i što postojim. Vjerujem da to nosim iz primarne obitleji gdje smo, kao djeca, stalno bili na meti i krivnji svojih roditelja i hodala sam kao po jajima samo da njih ne na ljutim i da ne budem kriva opet za ne znam što. Mislim da je to od tuda. I nadam se da ću se psihoterapijom toga uspjeti barem donekle riješiti.

Neki napredak već vidim. Jučer sam bila kod liječnika i u čekaonici je do mene sjela jedna naporna gospodja. Kad kažem naporna, mislim na one patološke a ne one brbljave ženice. Uglavnom, bila sam zadovoljna svojom reakcijom. Nisam bila bezobrazna prema njoj niti sam se otresala, ali dala sam joj jasno do znanja da neću dopustiti da me psihički maltretira dok čekam svojim pitanjima, potpitanjima, kukanjima i detaljnim opisima bolesti. Iskreno, ne zanima me, a i primjetila sam da me takvi ljudi energetski "pojedu" pa ja na kraju nemam snage za to što ja trebam obaviti jer već budem toliko umorna da kad me liječnik nešto pita ja jedva čekam da izadjem van i uopće pola toga ne ispričam.

Uglavnom, mislim da je trpljenje takvih parzita do sada isto bilo pitanje niskog samopoštovanja. Kao prema svima trebaš biti fin i pristojan pa kako ću stariju gospodju otkantati.

Ovaj put sam se fizički okrenula na drugu stranu, na pitanja odgovarala kratko, nisam ju pogledavala uopće nego sam gledala na drugu stranu. Svakom normalnom bi to bilo dovoljno. Pitala me vezano uz dijagnozu, odgovorila sam da nisam liječnik i da ne znam, pitala me vezano uz kvart, odgovorila sam da nisam iz tog kvarta i stvarno ne znam, pitala me na kraju da joj napravim nešto na mobitleu jer je vidjela da se igram sa svojim mobitelom, rekla sam da se ne razumijem u njezin tip mobitela. Sve je pokušala da me udavi. A onda kad je shvatila da neće ići, okrenula se jednoj drugoj curi s istom nakanom, no ona je potaknuta mojim ponašanjem reagirala isto i nije joj se zakačila. Na kraju je naišla treća gospodja i s njoj je uspostavila komunikaciju, a ja sam već bila na redu i otišla dalje. Uglavnom, shvatila sam da je i to što su mi se po čekaonicama kačili takvi ustvari bila posljedica mog niskog samopoštovanja. Ona ima pravo davit nepoznate ljude, a ja kao moram bit fina i trpit, a ne smijem se braniti? Ma od kad?

[DeMona Witch]

Pa evo ovako, ja sam također godinamaaa imala problema sa samopoštovanjem i samopouzdanjem, to sve zahvaljujući mom starom koji je uvijek srao po meni, ti si ovakva, ti si onakva, nikad nećeš naučit, i još tisuće gorih i raznih budalaština mi je govorio i to iz dana u dan, a noćima sam plakala zbog toga.
Stalno sam mislila da sam najgora osoba koja postoji, ono, mrzila sebe praktički, nakon dugo vremena i svađa sam pukla jer jednostavno nisam više to mogla trpit, počela sam prvo sa mamom i sestrom pričat, onda su mi one rekle da to nije tako, da on nije normalan, u svima vidi sve negativno, ne samo u meni, dakle on je taj koji je negativna osoba, i tako mjesecima uz pomoć razgovora s ostatkom obitelji sam uspjela riješiti svoj problem, a najviše mi je na neki način pomoglo to što sam imala prometnu i mogla poginuti, e od tada cijenim sebe više nego išta, kad se sjetim šta sam sve dopuštala prije ljudima da rade od mene.. užas.. ne znam kako sam uspjela sve to preživjet, uz prometnu, dobila sam i novo društvo koje me ojačalo ono maksimalno, prije bi npr pustila da me vrjeđaju, omalovažavaju, što je radila stara ''prijateljica'' a sad, spremna na svađu samo takvu ili toliko spustim da zašute, e reko neće mene više niko jebat u zdrav mozak. I sad od kad imam više samopoštovanja i drugi me više poštuju i doživljavaju itd... Tak da najveća zahvala mom društvu

[trenutna]

Klipan kaže:

Da,ja sam ga uspio poboljsati radeci na vise tocka sto sam si zadao.

1) Ne sramiti se ako nesto ne znas:
nije sramota ne znati. Na primjer ako meni neko bubne "bio sam u grad X" a ja ne znam gdje je taj grad,nemam problema reci "gdje je to?". Prije u glavnom sam imao komplekse oko toga.

2) Nije sramota nesto ne shvatiti:
ako ti neko nesto govori a ti ne shvacas sto on govori,najbolje reci da nisi nista shvatio sto ti je rekao i pitati da ti to ponovi.

3) Ne morati davati objasnjenja drugima:
prije ako bi neko mi telefonirao pa rekao bi mi "bilo je zauzeto" obicno bi osjecao potrebu objasnjavati toj osobi sve o tome. Poslje sam naucio da je to moja stvar. U najbolju ruku sada odgvorim "da,bio sam na telefonu" i tu zakljucam temu.

4) Shvatiti koja su tvoja prava
Kada ti shvatis koja su tvoja prava,imat ces vise pouzdanje u tebe.Ja prije nisam znao postovati moja prava. Na primjer je moje pravo uci u samoposlugu i nista ne kupiti. Moje je pravo koristiti wc u kavani cak bez da nista ne potrosim (takav je zakon u italiji) i tako dalje. Kada shvatis tvoja prava, olaknut ce ti .

5) Shvatiti da se ne moze biti svima simpaticni
Tesko je svima biti simpaticni. Ako nekome nismo simpaticni,to pomalo postaje problem te osobe kojoj nismo simpaticni.

6) Shvatiti da nismo centar svjeta
Ja prije kada bi negdje isao uvijek bi mislio da svi gledaju mene. Nije tako. Nismo centar svjeta.

Za sada ovo,ali imam puno drugoga.......

Ajme, ovo bi trebalo stajati na prvoj stranici cijelog podforuma kao parola.
Potpisujem i ja.
Sve je rečeno.

[nestoslatko]

Kažu da je nečije dobro ili loše samopoštovanje odraz slike koju su roditelji imali o toj osobi tj. što su joj odašiljali. I da je jako teško te šprance promijeniti, jer kako su onas oni doživljavali obično je trajno. Ali zato se pokušaju naći druge šprance tj. ono što drugi ljudi misle o toj osobi (druga rodbina, susjedi, prijatelji) i za to se treba uhvatiti. Mislim da je to doista istina.

[jednokratna nika]

a kad nitko ne misli nista dobro sta onda?

[liquid_ice]

Svaka čast ljudima koji su uspjeli, pogotovo vama koji ste to postigli sami (pritom mislim bez odlaska psihologu/psihijatru). Ja sam pokušala na sve moguće načine, al ne ide, ne gine mi stručna pomoć.

[zblunjena]

amforica kaže:

Jel netko od vas uspio popraviti svoje samopoštovanje i kako? Može li netko napisati svoje iskustvo?

Naime, kažu da naše samopoštovanje ovisi o tome kakvu sliku o nama imaju druge bliske osobe (roditelji, rodbina, prijatelji...) pa je jako teško ako nam roditelji emitiraju lošu sliku o nama, da mi sami o sebi imamo drugačiju. No, navodno postoje tehnike.

Jel netko može napisati nešto o svom osobnom iskustvu u tome?

Također, navodno se samopoštovanje i samopuzdanje razlikuju? ILI?

Samopoštovanje i samopouzdanje govore o tome kakav odnos imamo prema sebi; poštujemo li sebe/ svoju osobu i vjerujemo li sebi/ svojim mogućnostima.

Kak sam izgradila samopoštovanje i samopouzdanje? Tak da sam si za sve što sam htjela postići rekla: K vragu, ak mogu drugi, mogu i ja! Kak god bilo, ja mogu sve što hoću, samo mi je nebo granica...
Još uvijek se uhvatim; da se ispričavam drugima zbog nečega - npr., zašto neću nešto popiti, pojesti, nekud ići...no, i tu se treniram.

Puno mi je pomogla ova knjiga; čitala sam je još prije 10 godina kad sam imala poprilične probleme s samopouzdanjem;
http://zena.hr/webshop/artikl/razgov...pouzdanja/6727

Toplo je preporučam svima koji su ponekad nesigurni u sebe

Danas sam toliko sigurna u sebe da ponekad mislim da sam presigurna...(bit će da previše mislim da mi je nebo granica)