Koja vas se knjiga najviše dojmila i zašto?

[Nightsilver]

Susanna Moore - Rezovi
Erik Axl Sund - Triologija - Tko je Victoria Bergman

Pružaju bolji učinak od sedativa..

[Arjen Bluitden]

Ima ih mnogo,ali evo izdvojit ću onu koja mi padne na pamet..
Božanstvena komedija je po svojoj jedinstvenosti svima na jednostavan i poučan način objasnila što je život.

Srce tame je na mene ostavila snažan dojam jer sam sve to uvezeno kroz film,koji je inspiriran knjigom,a knjiga je strahovito jaka i ulazi u vene.

[Linn]

Upravo citam treci dio Erik Axl Sund - Triologije - Tko je Victoria Bergman. Jako dobre knjige.
Inace moji naj naj naj daleko ispred svih naslovi su Trilogija Millennium - Stiega Larssona . I Vodoriga - Andrewa Davidsona!

[Duhizproslosti]

snjeska12 kaže:

Pozdrav svim, tražim godinama jednu knjigu i nikako da je nađem, naime ne znam joj ime ni pisca, jako sam je davno citala. Radnja se događa negdje u Engleskoj, mislim, čovjek se vrati u proslost mislim radi neke žene, u proslo stoljece da bi ispravio neke stvari da kad se vrati u buducnost bude sve ok.Mislim da sudjeluje u nekim plemickim ratovima i tako nesto svasta jako se bori da namjesti neke stvari kako se ne bi dogodile. Naisla sam na slicne knjige al ova se bitno razlikuje jer ima poseban kraj, naime kad se glavni lik odluci vratiti u stvarnost, ne sjecam se ni kako je to izvodio, nije neki vremeplov ili stroj, mislim da se vratio predaleko a u to vrijeme na tom mjestu bila je pruga. Nije bajno zavrsilo
Ako se itko sjeca slicnog?

.....godinama je tražim

...meni je asocijacija na ovaj opis bila jedino (inače meni jako draga knjižica ): Jude Deveraux: Princ na bijelom konju....e sad, je li to ono što tražiš...
Jedino što znam jest da se u ovom romanu on vrati u sadašnjost (20. stoljeće) k njoj...kraj neke engleske crkve gdje su nju ostavili..., a postoji i epizoda u kojoj ona dolazi k njemu u 16. stoljeće - cilj im je oboma promijeniti povijest... Završava tako da se njih dvoje ponovo susreću u sadašnjosti.

Ugl. kako god, ako ima netko nešto slično za preporuku, dobrodošla je.

[chandlerbing]

Duhizproslosti kaže:

Ugl. kako god, ako ima netko nešto slično za preporuku, dobrodošla je. : top:

oooo ovo slično ću izignorirati i preporučiti ti Sjenu vjetra (Carlos Ruiz Zafon) ako nisi pročitala jedna od najdivnijih knjiga kaj sam pročitala.
smještena u staru Barcelonu, red mistike, red ljubavi.. maa krasnoća

[Rafa007]

Puno čujem o toj Sjeni vjetra, mahom afirmativnoga. Možda se latim tog naslova. Ima li ju negdje povoljno kupiti?

[split1995]

Rafa007 kaže:

Puno čujem o toj Sjeni vjetra, mahom afirmativnoga. Možda se latim tog naslova. Ima li ju negdje povoljno kupiti?

Ima ti za 30kn u KDS biblioteci (suradnja Znanja i Fakture), ali teško ti je naći.

[fooreest]

"Greška u našim zvijezdama" John Green
Cijena: 100 kn, meki uvez. Preskupa, al se nosi ove godine.
Imao sam slobodno sat-2 vremena, a uz kafić bila knjižara pa rekoh ajd nešto kupi.
Hm, što reći, koju posluku porati. Simpatična, sviđa mi se što nije "slinava" već sarkastična, a onaj dio s niskozemskim nadrkanim starim piscem nije mi baš sjeo, nekako mi vuče na SF. Nema potrebe da pišem sadržaj kad većina zna temu.
Svakako, vrijedi pročitati.
p.s. kupio sam i film sinoć, baš me zanima kako bude na platnu

[leptirica88]

chandlerbing kaže:

oooo ovo slično ću izignorirati i preporučiti ti Sjenu vjetra (Carlos Ruiz Zafon) ako nisi pročitala jedna od najdivnijih knjiga kaj sam pročitala.
smještena u staru Barcelonu, red mistike, red ljubavi.. maa krasnoća

Slažem se, Sjena vjetra je divna knjiga. Jedna od dražih.

[fooreest]

Sad sam vidio da je moj gornji post trebao biti u "Knjigama koje smo kupili u zadnje vrijeme" a ne ovdje.

[dog of war]

Ken Follett - Pad Divova, definitivno, knjiga u koju je uloženo mnogo istraživanja i koja detaljno opisuje razdoblje Prvog svjetskog rata i godina oko njega kroz živote pripadnika različitih nacionalnosti i društvenih klasa. U svakom slučaju, jedinstvena knjiga.

Također, vrijedi spomenuti i Životinjsku farmu, jedno remek djelo koje potiče na razmišljanje

[Zeljko81]

Kantikulum za Lajbovica

spomenik ljudskoj gluposti i cikličkom ponavljanju povijesti... kroz prizmu jednog samostana i njegovih stanovnika svećenika redovnika u sjevernoj americi u rasponu od 1800 godina
ne pamtim kad me je neka knjiga i njezina konstrukcija fascinirala...

[Dlapek]

Zeljko81 kaže:

Kantikulum za Lajbovica

spomenik ljudskoj gluposti i cikličkom ponavljanju povijesti... kroz prizmu jednog samostana i njegovih stanovnika svećenika redovnika u sjevernoj americi u rasponu od 1800 godina
ne pamtim kad me je neka knjiga i njezina konstrukcija fascinirala...

možda si trebao naglasiti da se radi o SF.

[atroxlemona]

Don Quijote - Miguel de Cervantes

Knjiga koja u sebi sadrži sve ostale ; tragedija , komedija , bajka , poezija i još dosta toga .
Čita se u dahu , bez previše zamora , ali pogađa čitaoca i tamo gdje se ne nada .

[E-Terreblanche]

Pa već duže vrijeme čitam Igre proljeća i smrti od Vladana Desnice..Ne samo što ima 514 stranica,ovo je vrlo neuhvatljivo djelo koje nikako ne mogu ukrotiti.Stalno mi bježi pred rukom.Desnica,sa neshvatljivom vještinom obuhvaća svaki dijelić sekunde svog života,kao da se sjeća svakog momenta prošlog vremena kojeg opisuje sa takvom jakom svježinom i meomorijom da je nemoguće pretpostaviti da je pisanje izvučeno iz sjećanja..I to davnog sjećanja.Ovi nepregledni,spojeni eseji nezaustavljiv otraju i ne prestaju...Nema se naslutiti kraj.Kao da je štivo beskonačno skrojeno za onoga koji se prihvati stranica o vremenu.

[Veronikaa]

E-Terreblanche kaže:

Pa već duže vrijeme čitam Igre proljeća i smrti od Vladana Desnice..Ne samo što ima 514 stranica,ovo je vrlo neuhvatljivo djelo koje nikako ne mogu ukrotiti.Stalno mi bježi pred rukom.Desnica,sa neshvatljivom vještinom obuhvaća svaki dijelić sekunde svog života,kao da se sjeća svakog momenta prošlog vremena kojeg opisuje sa takvom jakom svježinom i meomorijom da je nemoguće pretpostaviti da je pisanje izvučeno iz sjećanja..I to davnog sjećanja.Ovi nepregledni,spojeni eseji nezaustavljiv otraju i ne prestaju...Nema se naslutiti kraj.Kao da je štivo beskonačno skrojeno za onoga koji se prihvati stranica o vremenu.

Ja obožavam Proljeća Ivana Galeba. Evo mog omiljenog citata.

I dnevni obrok samoće.Strani su mi i ljudi kojima je strana ljepota samoće. Oduvijek sam jedan dio mog svjesnog dana morao provesti sam. Bježao sam iz društva, otkidao dio vremena od nužnog odmora, čak i od življenja, da bih bio nasamo sa sobom. Bio sam spreman da podijelim s čovjekom tanku koricu kruha, ali sam teška srca dijelio moju sirotinjsku sobu. Kad smo neprestano s ljudima, upoznamo tuđu unutrašnjost kao ponutricu izlizane kese. Ali desi se da ne znamo što sami mislimo i osjećamo. U besprekidnom društvu istapa se naša ličnost. Da bismo saznali našu intimnu misao, da bismo načuli naš vlasiti glas, potreban je dnevni čas usamljenosti. I putovati treba sam. Putovati s još nekim znači nositi sa sobom jedan dio onoga što ostavljamo, oduzimati jedan dio čara onom nepoznatom čemu idemo u susret. Znači u isti mah otići i ostati. Lišiti se mogućnosti da budeš stranac. A koliko li ljepote i u tome: biti stranac! U nekoj molitvi koju bih sastavio da je svakodnevno upućujem nekakvom bogu, jedan bi stavak neminovno glasio: « Podaj mi, gospode, nasušni obrok samoće!»
Poznam i muke osamljenosti. Ipak, kad bih, u nekom hipotetičkom paklu, morao da biram između muka besprekidnog društva i muka besprekidne usamljenosti, mislim da bih, još i danas, izabrao ovo posljednje.
Jer velike usamljenosti padaju na nas fatalno, od njih ionako nema lijeka. One su valjda urođena stvar. Naše vrhunske radosti i naša crna beznađa okrutno su nesaopćiva. U časovima kad najviše trebamo neke prisne blizine, nje nema: ona je nemoguća. ( I koliko li uzaludne patnje od toga!) U svome najprisnijem i najbitnijem, čovjek je uvijek sam. Nosimo oko sebe svoju samoću, kao svoju atmosferu. Naše samo jezgro ovijeno je tankom no nesaderivom opnom koja nas od svega odvaja. Biće- mala tačka svijesti, okružena beskrajem ništavila. I,najzad, čovjek i umire sam.

Vladan Desnica Proljeća Ivana Galeba

[Dlapek]

Veronikaa kaže:

Ja obožavam Proljeća Ivana Galeba. Evo mog omiljenog citata.

Tu knjigu čitam godinama.
Uvijek otkrijem neki novi sloj,neku rečenicu koja mi je promakla...

[bellinda]

Zločin i kazna
Braća Karamazovi

[Andixxx]

Najbolje sto sam zadnje citala je 1000 dana proljeca od Tomislava Perka, Moja kisna djevojcica od Davina, sve knjige od Milana Kundere

[Lyanna Stark]

Dora i Minotaur: Moj život s Picassom od Drakulićke, uglavnom zbog toga što je djelo prožeto osobnim mislima, osjećajima, boli, razočarenja, i to uglavnom na svoju osobnu ljubavnu i obiteljsku prošlost, zbog položaja žene u tadašnjem društvu, zbog problema s identitetom i vlastitom seksualnošću, i zbog njenog prikaza umjetnosti, Drugog svjetskog rata i umjetničkog kruga u kojem je ona obitavala. A i zbog prikaza njene bolesti i mentalnog zdravlja, tu sam se najviše poistovjetila.