Premalo seksa u braku - združeni topic

[other2301]

carver:

a jesi ti razmišljao o tome da ti njoj možda nisi više tako napet kao ona tebi?
kažeš da si se zdebljao...

pa halo, stisni malo treninge, skini koju kilu, pokaži pločice.
imaš samo 35 godina...

svi smo mi to prošli. sjećam se se be u braku i slične situacije i onda je ex pozvizdio i stesao se. ajme, bilo je opet kao nekad...

ovdje ima različitih, a tako sličnih priča. ne pada samo ženski libido, no dok postoji načina kako nešto poboljšati, promjeniti, na nešto utjecati, dok god se nije sve pokušalo probati...
imaš očito dobar brak, no nedostatak sexa može uvelike utjecati da sve to dobro što imaš ne bude dostatno.

potrudi se ti. radi na sebi. ne mora biti, ali dok ne probaš - nećeš znati.

[Potjeh.]

carver kaže:

Em seksa ima premalo, em bi ja htio i još više eksperimetna, a ona, u nekim stvarima kao da je razvila dodatnu sramežljiovost, koje nekad i nije bilo, ili je nisam vidio.

Solidan post, svojevrsna katarza za tebe?

Da si sve ovo napisao kao 55-godišnjak rekao bih i ja da je ovo seksualni život koji zamire svojom prirodnom smrću. Nisi napisao koliko godina ima tvoja žena pa pretpostavljam da ste tu negdje, veliku razliku bi vjerovatno spomenuo.

Opće je poznato da žene doživljavaju svoj seksualni vrhunac upravo u tvojim godinama (bah, pišem tvojim godinama a ja 32, neš' ti razlike ). Stručnjaci to objašnjavaju biološkim porivom hvatanja posljednjeg vlaka.

Ovo gore kvotano mi je jedino upalo u oko. Dodatna sramežljivost je indikativna da se ona možda emotivno udaljila od tebe. Ako su njoj emocije jako bitan dio seksa onda bi to bilo uzrok svih tvojih jada. Samo, tom uzroku treba naći uzrok...

Sretno.

[nadam se]

lavlje-srce kaže:

interesantno da svaki problem počinje od ja..samo u to ja spada i ona..pogotovo usexu..ne vidim kod nikoga to konkretno pojasnjenje-zasto je zena izgubila interes?


jel to zbog toga sto i ona stari??

ne osjeca se sretnom??

voljenom??

opterecena je obvezama??

Tako je, svi mi tu pišemo "ja ja i samo ja", ali kada se nađeš u takvoj situaciji prvo si zbunjen i treba ti vremena da shvatiš da imaš problem, zatim se trudiš i trudiš ... i nakon bezbroj neuspjeha na kraju pomisliš "a gdje sam tu JA?".
Smatram da se većina ljudi ovdje stvarno trudi i pokušava pronaći razloge takvog ponašanja i razumjeti drugu stranu. Zato svi i sudjelujemo u ovoj temi pokušavajući pronaći odgovor.
Pretpostvaljam da većina nas nije na početku sebe stavljana na prvo mejsto, ali nakon nekog vremena izludiš.
Budiš se sa želom da se sjediniš sa svojim najdražim, ručaš s tom mišlju, ideš spavati, razmišljaš što napraviti da dođe bar do kompromisa, razmišljaš gdje griješiš, samopouzdanje ti pada, ... nije to lako ... i na kraju pukneš i stvarno pomisliš 'a što je samnom, mogu li ja to, hoću li ikada biti sretna, zašto se stalno opterećujem što je njemu dok ja trunem...'.

Mene je ova situacija koštala samopouzdanja, izgleda, psihičke stabilnosti, ali kada sam se pitala gdje sam tu ja počela sam uživati u životu. Otkantala sam sve ljubavne priče, ne nadam se više (nisam odustala od sreće, ali ne nadam se više), jednostavno sam se pomirila da će mi se sreća u ljubavi možda dogodi, a možda ne dogodi (mislim, volim ja svog dragog, ali mi ne pruža ono što meni treba). I moram priznati osjećam se dobro ... i to od kada sam rekla JA.

[carver]

Hvala svima, dosta pametnih i iskoristivih misli.

Mislim da ste svi u pravu, osim možda teorije o emocionalnom udaljivanju uz fizičko, na koje ukazuje sramežljivost. (tnx Potjeh, da definitivno katarza. terapija, čak.)
Možda, ali možda ipak nije sramežljivost koje prije nije bilo, nego možda nakon svih tih godina ne očekujem taj neki sram. Možda sam to krivo i opisao i procjenio. Ok, možda je malo tupasta slika, ali evo... jel vam neugodno potpuno se opustit i prepustit partneru da na svijetlu istražuje vaše tijelo, izbliza i fizički, svaki njegov dio. Možda je sitnica, i nema veze s ostalim, ali nekako u svoj toj priči, ja samo nadovezujem na tu strast koja blijedi.

Anyway, još uvijek vjerujem da emotivnost nije ovdje problem, i da je emotivna ljubav i dalje vrlo osjetna i snažna.


Ali ta komunikacija. E... to doista jest to. Ono što treba. Ono što rješava stvari. ali eto, ja... ma koliko bio iskren i otovren u pričama sa svojom ženom, neke stvari i dalje prešujećem. Nismo se nikad razvili ni otvorili u tom smjeru. To prešućivanje, nisu neke bitne stvari,više eto neke škakljive seksualne stvari i slično. Ne znam kako do tog dođe. Prvi godina si fin, ne dođe na tapet, a onda malo po malo to postane normalno.

Na trenutke se osjećam kao da sam naglo od prvih par godina veze doskočio u tren kad smo već 12 godina skupa i da smo neke stvari zaboravili ili krivo razvili.


Još jednom hvala svima. Oduševljen sam idejom o hrpi pametnih ljudi među kojima mogu biti anoniman i spominjat priče koje inače gušim u sebi. Vi ste lijek.

[InventurA]

carver kaže:

Ali ta komunikacija. E... to doista jest to. Ono što treba. Ono što rješava stvari. ali eto, ja... ma koliko bio iskren i otovren u pričama sa svojom ženom, neke stvari i dalje prešujećem. Nismo se nikad razvili ni otvorili u tom smjeru. To prešućivanje, nisu neke bitne stvari,više eto neke škakljive seksualne stvari i slično. Ne znam kako do tog dođe. Prvi godina si fin, ne dođe na tapet, a onda malo po malo to postane normalno.

Na trenutke se osjećam kao da sam naglo od prvih par godina veze doskočio u tren kad smo već 12 godina skupa i da smo neke stvari zaboravili ili krivo razvili.

dok se još volite, iznađite načina za razgovor. mene je čekanje koštalo braka. kad smo se odlučili na stručnu pomoć, jer isto nismo sami ništa znali započet, emocije s moje strane su već iščezle. mislim da se to nalazi na kraju svakog odnosa koji ima toliko dubok problem. seks je kao i hrana, spavanje...osnovna potreba. nemojte se nadati da će proći bez posljedica na vaše emotivno stanje. nije nužno da se rastanete, ali koji sadržaj će vam ostati? ne znam. djeca odrastaju, odlaze. ostaju dva starca koja si zamjeraju i zapravo nisu naučili biti duboko i zdravo intimni. i baš tu osjećaju prazninu, htjeli su to. i sad im život izmiče šanse.

ne kažem da je to rijetkost, brak bez intimnosti. ali možda u današnje vrijeme i nije toliko nužno. ima psihoterapeuta, ima mogućnosti. a najveći korak si napravio - priznao si problem.

Još jednom hvala svima. Oduševljen sam idejom o hrpi pametnih ljudi među kojima mogu biti anoniman i spominjat priče koje inače gušim u sebi. Vi ste lijek.

ne čekaj, ne tješi se, nego djeluj. od foruma vam bolje biti neće. ne zamajavaj se, tako velik problem nećete savladati bez puno ulaganja i napora. also, trebao se krenuti u to još jučer!

[Greta Lovisa]

Taj osjećaj kad te odbije.. kao da te vlak pregazi.
Sto misli kroz glavu, a na prvome mjestu je: nešto nije u redu sa mnom..? Što krivo radim..?
Neznam zašto sam mislila da žene to jednostavno nemogu doživjeti... pih, koja zabluda. Žene to itekako proživljavaju samo još teže podnose jer su teški emotivci.
Teška je ovo tema. Fakat.

[Potjeh.]

I mene zanima zašto si ti mislila da to žene ne mogu doživjeti? Zar si doista uzela zdravo za gotovo da će te tvoj muškarac uvijek željeti?

[Greta Lovisa]

Potjeh. kaže:

I mene zanima zašto si ti mislila da to žene ne mogu doživjeti? Zar si doista uzela zdravo za gotovo da će te tvoj muškarac uvijek željeti?

Glupo, jelda...?
Ali nisam to uzela zdravo za gotovo samo što ne vjeruješ dok ne doživiš
No nije problem da on mene ne želi, već.. ne toliko često koliko ja njega i tu nastaje problem.
Možda je stvarno do mene. Naporna sam i samo nam pravim probleme..

[rrrrr]

Maslina kaže:

Ništa od razgovora, predlažem uporabu afrodizijačkih sredstava. Npr. iznenadi svoju suprugu tako što svake subote ili nedjelje očistiš cijelu kuću tako da ona ne mora ništa napraviti, skuhaj joj finu večeru ili je izvedi na piće pa ćeš vidjeti kako onako fino odmorna i opuštena dobije volju za seksom. Muškarci uvijek misle da je tu neka duboka filozofija ili hormonalni disbalans u pitanju. Nije! Dragi moji, pitanje je umora!

DEFINITIVNO JE TO TAKOOO!!!! potrudi se da dobijes sto zelis i to tako i njeznosci i razgovorom o tome..probaj pa nam javi

[nadam se]

Greta Lovisa kaže:

Taj osjećaj kad te odbije.. kao da te vlak pregazi.
Sto misli kroz glavu, a na prvome mjestu je: nešto nije u redu sa mnom..? Što krivo radim..?
Neznam zašto sam mislila da žene to jednostavno nemogu doživjeti... pih, koja zabluda. Žene to itekako proživljavaju samo još teže podnose jer su teški emotivci.
Teška je ovo tema. Fakat.

Da, iznimno je teško i teška je ovo tema.
Ali znate što. Bila sam u vezi s tipom koji je bio konstantno napaljen i nikada nije razmišljao želim li ja poljubac, nježnost isl. nego je 100% vremena kojeg smo skupa provodili inzistirao na sexu, plakao ako nisam htjela, svađao se, .... Moram priznati da radije biram sadašnju situaciju u kojoj je sex rijedak, ali svaki puta sve bolji i bolji.
I svakako bih svima preporučila da ne razmišljaju puno o svemu tome, da kažu "JA".

[just_easy]

Već neko vrijeme pratim ovu temu jer me muči sličan problem kao i druge ljude koji ovdje postaju. No, prethodni me carverov post (#2018) lagano "smrznuo". Pomislio sam - u masi mnogih primjera u ovom topicu, opisao si problem koji je 99,99% isti kao i moj. Kao da je netko preslikao moje misli i razmišljanja. Definitivno, nemam boljih riječi za opisat moju situaciju
S ovim drugim postom si dotaknuo još neke detalje i nova razmišljanja koja su opet ista kao moja.

carver kaže:

Ali ta komunikacija. E... to doista jest to. Ono što treba. Ono što rješava stvari. ali eto, ja... ma koliko bio iskren i otovren u pričama sa svojom ženom, neke stvari i dalje prešujećem. Nismo se nikad razvili ni otvorili u tom smjeru. To prešućivanje, nisu neke bitne stvari,više eto neke škakljive seksualne stvari i slično. Ne znam kako do tog dođe. Prvi godina si fin, ne dođe na tapet, a onda malo po malo to postane normalno.

Na trenutke se osjećam kao da sam naglo od prvih par godina veze doskočio u tren kad smo već 12 godina skupa i da smo neke stvari zaboravili ili krivo razvili.

Možda jedini detalj po kojemu se razlikujemo je to da ja imam 42 godine, a u braku sam skoro 17 godina. U međuvremenu smo podigli, odnosno još uvijek podižemo ni manje ni više nego troje zdrave i krasne djece.

Čitam ponovno rečenice iz tvog posta i mislim si: Gdje li sam ja pogriješio? Jesam li u početku naše veze trebao reći da bi neke stvari trebale ići drugim smjerom? U cijeloj priči (u mojem slučaju) ja ispadam krivac jer sam neke stvari prešućivao i gutao, a sve u nadi da će moja draga prepoznati znakove koje joj tugaljivo i potiho šaljem.

Nakon 17-tak godina provedenih u braku moje se strpljenje potrošilo. Nakon niza razgovora koje sam inicirao kako bih ukazao na probleme koji me muče, moja je draga uvijek odgovarala litrama prolivenih suza sa zaključkom da se ona sada loše osjeća jer me u stvari sve ove godine nije zadovoljavala. S njenog gledišta, ona je jako zadovoljna našim seksom, kako kvalitetom tako i kvantitetom te je izrazila spremnost da se stvari poprave. Rekla je da me jako voli i da joj je žao što se ja ovako osjećam.

Neko vrijeme nakon razgovora, potrudila bi se sama inicirati "akciju", no to je trajalo vrlo kratko vrijeme, i sve se u kratkom roku vraća na staro.

Sada sam već potpuno izgubio volju i nadu da će se stvari ikad popraviti i brine me što počinjem zamišljati scenarije o mogućem razvodu. Od toga me trenutno hvata grč u želucu, i pri tom mislim na našu djecu te vrijeme i energiju koju smo uložili u brak.
S druge strane, što se tiče šaranja okolo, imam čvrst stav da ne želim varati svoju ženu. Previše je volim i poštujem da bih joj to napravio.

U nekom sam vakuumu što učiniti.... Da li da "stisnem" još malo dok ne prestane proizvodnja testosterona :-), pa će ovaj problem iščeznut;
da uzmem neki preparat za smanjenje libida;
da i dalje pokušavam preobratit svoju dragu, možda se opusti;
da napravim rez u svojem životu i životima svoje žene i djece...?

Nakon dosta vremena smogao sam snage ispuhat se i izbacit tu na forumu iz sebe priču koja me već dugo guši. Možda netko ima rješenje ili savjet za mene, možda je ovo kikiriki od problema, ne znam, ali mislim da neću još dugo izdržat, a da ne napravim neku glupost ili se potpuno slomim i dignem ruke...

[Eleonore2]

just_easy kaže:

Previše je volim i poštujem da bih joj to napravio.

Misliš da bi ju tvoj šaranje više povrijedilo od razvoda?

[Potjeh.]

just_easy kaže:

Nakon niza razgovora koje sam inicirao kako bih ukazao na probleme koji me muče, moja je draga uvijek odgovarala litrama prolivenih suza sa zaključkom da se ona sada loše osjeća jer me u stvari sve ove godine nije zadovoljavala.

Što tebe više muči, kvaliteta ili kvantiteta? Što znači ovo njeno da te nije zadovoljavala sve ove godine?

[just_easy]

Eleonore2 kaže:

Misliš da bi ju tvoj šaranje više povrijedilo od razvoda?

Ne znam, ali je to ne mogu niti pitati.
No, 100% sam siguran da bi saznanje o mojem šaranju dovelo do rastave. Ja se, također, ne želim igrati skrivača, tako da šaranje kao takvo u mojem slučaju - otpada.

Tješim se da samo vodim borbu s kemijom i hormonima u tijelu koji mi mute razum mislima da je seks bitniji od svega ostaloga što smo do sada gradili. Kao da me hvata neka muška menopauza.

Možda mi je potrebno da me netko iskusniji tko je nešto slično već prije prošao, ovdje verbalno "išamara" i otvori mi oči da je malo više seksa potpuno neusporedljivo s ostalim vrijednostima koje pružaju brak, djeca, obitelj.

Još uvijek je jako volim i teško mi je zamislit da bih nastavio dalje bez nje ....

[just_easy]

Potjeh. kaže:

Što tebe više muči, kvaliteta ili kvantiteta? Što znači ovo njeno da te nije zadovoljavala sve ove godine?

Na prvom mjestu muči me kvaniteta, a kvaliteta s vremenom opada.

Moja draga je relativno nedavno došla do spoznaje da sam ja već dugo nezadovoljan našim seksom, a moje svakodnevno skakutanje oko nje je shvaćala kao uobičajeni dio rituala koji inače rade svi muškarci oko svojih izabranica i nije to preozibljno shvaćala.

[carver]

just_easy kaže:

Možda jedini detalj po kojemu se razlikujemo je to da ja imam 42 godine, a u braku sam skoro 17 godina. U međuvremenu smo podigli, odnosno još uvijek podižemo ni manje ni više nego troje zdrave i krasne djece.

Dragi just_easy, mogu samo potvrditi da smo isti, i ne bih niti ovo iz citata isticao kao razliku. Ne vidim razliku u tih par godina. Nemam toliko djece, ali i moja su zdrava i krasna, kao i cijeli brak.

just_easy kaže:

Nakon niza razgovora koje sam inicirao ...

Ovo može biti razlika, jer ja naše razgovore nikad nisam inicirao, bar ne posve eksplicitno i bar ne u posljednje vrijeme. Ali dovoljno poznajem svoju ženu da znam da bi reagirala na isti način. Bilo bi joj žao, trudila bi se, ali gorčina bi ostala. Uvjeren sam da bi sve bilo kako si napisao da je vama bilo.

just_easy kaže:

Tješim se da samo vodim borbu s kemijom i hormonima u tijelu koji mi mute razum mislima da je seks bitniji od svega ostaloga što smo do sada gradili. Kao da me hvata neka muška menopauza.

I ja već dugo pokušavam preispitati tu ulogu seksa u životu. Jasno je da je riječ o nagonu, da to izvire iz nekog drugog mjesta, a ne racionalnosti. No, čudim se sam sebi, pošto mi svi ostali nagoni u životu nisu toliko intezivni. Nisam gurman. Dapače, posve sam suprotno, nemam nikakvih želja ni tenzija prema stvarima koje jedem. Dapače, kako sam i nešto deblji, najsretniji sam ignorirati taj nagon i biti gladan. Ne znam koje još nagone imamo? Spavanje, također, nikakvih emocija. Spavam kad mogu, otkad imam djecu morao sam se prisilno naučiti spavati jako malo, jer nisam htio odustati od svog noćnog života (filmovi i čitanje - ne baš neki "noćni život"), a morao sam se buditi jako rano. Ni tog mi ne fali u životu, iako sam kronično neispavan, ali to mi ne narušava unutarnji mir.
Želim u stvari reći da ne razumijem zašto mi to malo nedostatka seksa toliko znači. Često sam razmišljao o tome, i nema odgovora. Ali definitivno nije samo nagon. To je i emocija, i način izražavanja ljubavi prema ženi. Ja mogu biti dobar muž, ali želim to biti i seksom. A opet, nije mi dovoljno koliko je njoj dovoljno.

Trenutno ne vidim rješenje. Od mog prvog katarzičnog posta i istovremenog seksualnog posta neke su nam se stvari dogodile. Potiskivajući tu želju, potisnuo sam je valjda i previše pa se dogodilo da kad je seksa i bilo, nije mi bio dobar i trenutno ga više niti ne želim. Ovo je sve sad samo slučajna posljedica svega, uvjeren sam da neće potrajati, no sve se nekako razvilo čudno, možda i ne bit trebao pisati o tome da ne navodim na krivi put.

Muška menopauza nije mit, ta jedna sredovječna kriza manifestira se često. Klišeizirano je spominjanje kupovine sportsih auta i ljubavnica, no vjerojatno nismo daleko od nje. Siguran je simptom inteziviranje nezadovoljstva.

[Sviba]

Carver...

Uzmi u obzir da pisanje o problemu na forumu često ima dvije medalje. Dvosjekli je to mač, a druga strana oštrice je često mnogo oštrija od one prve...

Suočio si samog sebe s problemom i podijelio ga s nepoznatim ljudima i djelomično olakšao dušu. Upamti da to nema nikakvog utjecaja na tvoju partnericu, a ti si se dodatno "potkurio"...

Ljudi često nisu svjesni da ne mogu istinski progutati sve što pročitaju ovdje.
Ja sam bio u sličnoj situaciji gdje sam pod utjecanjem sranja koja sam pročitao i natrpao u sebe stekao dojam da mi je veza u puno većem kurcu nego što je stvarno bila.

Ne kažem da problem ne postoji, dapače u nekim stvarima se i sam mogu prepoznati.

I sam si rekao da s ženom nikada nisi imao "pravu" komunikaciju kad je seks u pitanju. Ne brini, brdo je ljudi koji će ti napisati da savršeno komuniciraju s partnerom, ali rijetki su oni koji to stvarno i čine.

Nisu svi ljudi "od riječi" i otvorena komunikacija o seksu ne znači da će se problemi riješiti. Ti poznaješ svoju ženu i stoga si očito dobro procijenio da nema kruha od toga da se sjedne za stol i razgovara o tome. Tako da mislim da ta vrata ne treba na silu otvarati.

Probaj sagledati širu sliku stvari, druge probleme koje možda imate, tvoju percepciju problema, ženinu...Ne funkcioniraju svi na isti način.

[nadam se]

Sviba kaže:

Carver...

Uzmi u obzir da pisanje o problemu na forumu često ima dvije medalje. Dvosjekli je to mač, a druga strana oštrice je često mnogo oštrija od one prve...

Suočio si samog sebe s problemom i podijelio ga s nepoznatim ljudima i djelomično olakšao dušu. Upamti da to nema nikakvog utjecaja na tvoju partnericu, a ti si se dodatno "potkurio"...

Ljudi često nisu svjesni da ne mogu istinski progutati sve što pročitaju ovdje.
Ja sam bio u sličnoj situaciji gdje sam pod utjecanjem sranja koja sam pročitao i natrpao u sebe stekao dojam da mi je veza u puno većem kurcu nego što je stvarno bila.

Ne kažem da problem ne postoji, dapače u nekim stvarima se i sam mogu prepoznati.

I sam si rekao da s ženom nikada nisi imao "pravu" komunikaciju kad je seks u pitanju. Ne brini, brdo je ljudi koji će ti napisati da savršeno komuniciraju s partnerom, ali rijetki su oni koji to stvarno i čine.

Nisu svi ljudi "od riječi" i otvorena komunikacija o seksu ne znači da će se problemi riješiti. Ti poznaješ svoju ženu i stoga si očito dobro procijenio da nema kruha od toga da se sjedne za stol i razgovara o tome. Tako da mislim da ta vrata ne treba na silu otvarati.

Probaj sagledati širu sliku stvari, druge probleme koje možda imate, tvoju percepciju problema, ženinu...Ne funkcioniraju svi na isti način.

Najbolji komentar do sada. Ja to ne bih bolje napisala.
I napomenula da ima onih koji strast diziraju u periodima - malo je fenomenalno, a malo je koma i baziraju se na dobre periode, a kod nekih od nas je to konstanta- stalno je dobro. Mi bi htjeli stalno strast i ispunjenje. Samo je pitanje jesmo li spremni na stalni prosjek ili uspone i padove ... Iskreno, ja počinjem cijeniti svoju situaciu.

[alfagirl]

Moram se osvrnuti na ovu temu jer se još živo sjećam očaja koji proizlazi iz ovakvih stanja. Uvjerenja sam da nije riječ samo o seksu nego s njim u kompletu nedostatku intime koja jednostavno unosi između para svoje hladne pipke.

To je bio jedan od glavnih razloga mojeg razvoda. Ono što je počelo kao opravdanje umorom, završilo je na cimerskom suživotu. Žalim što nisam ranije to odgurnula od sebe a ne ustrajala 5 godina u svemu tome.

Sada kada sam u potpuno drukčijoj i divnoj vezi i konačno i prvi put trudna, vjerujem da postoje A ljudi i B ljudi. Čula sam mnoge priča od žena koje pristju na seks "radi njega" jer to kao "muškarcima treba" ali eto imam i osobni primjer muškarca koji nema nikakvog interesa za intimu. Teško vjerujem u rješenja jer sve više mislim da ili jesi ili nisi. Sve drugo je mučenje.

Nadam se da griješim. I od srca vam želim lijepe udobne intimne živote.

[just_easy]

Hvala na replyu carver. Izdvojio bih samo kratki citat iz tvojega posta:

carver kaže:

... Potiskivajući tu želju, potisnuo sam je valjda i previše pa se dogodilo da kad je seksa i bilo, nije mi bio dobar i trenutno ga više niti ne želim...

I kod mene se situacija počela razvijati nekako u tom smjeru. Od mojega prvog posta u ovoj temi nekako sam se umirio i zatvorio u sebe.
Doma sam prema svima puno blaži i ravnodušniji nego inače, radim sve moguće kućanske poslove tako da nemam ni sekunde slobodnog vremena, šetam psa češće i duže nego inače, nudim se za sve moguće usluge prijateljima, pa čak i punici , a kada se najmlađe dijete poželi "uvaliti" kod nas u bračni krevet, spremno se "žrtvujem" i odlazim u slobodan krevet da se ne "guramo".

Skoro da mi paše ta lagana izolacija i želju za seksom počinjem sve lakše obuzdavati. Već smo prebacili period apstinencije kojeg prije nisam mogao podnijeti.

Malo me strah kamo to vodi .... A, možda je to samo privremeno raspoloženje ... ?

Tu i tamo pomislim da bismo možda opet mogli porazgovarati, a onda si kažem: "A zašto? Ona ne odaje dojam da joj nešto nedostaje." I tu stanem....
Nakon takvog zaključka muči me neka praznina. Hoću li se moći pomiriti da je to to i da će tako ubuduće biti?
Kad se dublje zamislim, ovakav razvoj događaja u meni stvara osjećaj da sam nekako napušten i usamljen.
Dok pišem ovaj post u sitne sate u tišini dnevnog boravka, čujem disanje ukućana koji spavaju i polako se spremam na još jedan počinak u "slobodnom" krevetu....