Opet žene...

[Da Kang]

Jedino dosadnije od slušanja tuđih problema je slušanje tuđih snova. Ja bih tu dodao još nešto: čitanje tuđih pjesmi. To bi trebalo uvesti kao kaznu u zatvorima: možeš birati između samice, bičevanja ili da ti netko čita pjesme od nekog bezveznjakovića. Mislim, tko to uopće čita? Svaka šuša danas piše nekakve pjesme, ako slučajno pripomeneš da ti to nije baš nešto, odmah si ignorant ili hejter. Ti to ne razumiješ. Naravno da ne razumijem, jer vjerovatno ne razumije ni onaj koji je pisao. Pretpostavljam kako to ide, bar je kod mene tako: opere te neki moment, u tom trenu si otipkao nešto, kad to ideš čitati nakon tjedan, dva ili mjesec, ni sam ne razumiješ što si ono mislio. Pjesnike mogu eventualno čitati nakon što odleže par stotina godina, da se taj materijal dobro, dobro odrveni. Ako nakon dugo vremena ispliva, ako ga ljudi tek naknadno shvate, jer čovjek bijaše vizionar i ispred svog vremena, ako mu pjesme postanu klasik, i onda teško da ću čitati. U stvari, sva poezija je za mene gubljenje vremena, osim pravih klasika. Ok, ja sam seljačina i ignorant, no imam na to pravo. Aj ti to meni lijepo objasni da razumijem, a ne da ja moram nagađati neke tvoje prosvijetljene moodove. Ne znam što mi je gore kod svih tih silnih pjesnika: dali ovi „mistični“ koji pišu bez ikakve veze sa vezom pa ih treba shvatiti, ali, naravno, to mogu samo prosvjetljeni i turbo visokointeligentni, ili su mi gori ovi što sklapaju nekakve rime. Ti sa rimama su mi pak na razini djece u sedmom-osmom osnovne, onaj period kad smo ispunjali spomenare, otprilike. Mislim, toliko ima kvalitetnog štiva za pročitati, zaista ti mora biti jebeno dosadno da ideš čitati pjesme tamo nekih petparačkih, wannabe pjesnika. Ne znam samo tko je tu gluplji: ovi što pišu ili ovi što ih čitaju? Osim toga, danas ima toliko tih pjesnika da je to čudo. Šteta da se to neda unovčiti, pootvarati radna mjesta, škole: srednja poetska...država bi nam procvjetala.

[late bloomer]

Da Kang, možda sam propustio ironiju u tvom zadnjem zapisu, ali dojma sam da doista imaš nešto protiv poezije, što me pomalo čudi s obzirom na to da si očigledno čovjek u godinama koji voli pisati (istina, mogao bi se pozabaviti pravopisom) i koji je doživio prosvjetljenje dijagnosticiranom teškom bolešću, koliko sam shvatio. Naravno da ima sranja u stihovima, ali ima i u prozi - većina onoga što smo ti i ja ovdje zapisali je sranje. Ali, da kojim slučajem voliš poeziju, ti bi je opisao kao koncentrat onoga što valja u riječima, kao spoznajni mehanizam bez premca (ne, to sam već ja ). Kako ne nalaziš ljepotu i smisao u ovome:

SAMO DA KAŽEM

Pojeo sam
šljive
što su bile u
hladnjaku

a koje
si možda
čuvala
za doručak

Oprosti mi
bile su izvrsne
tako slatke
i tako hladne

William Carlos Williams

Ili si samo čekao upis poput ovog moga da te dodatno osvijesti.

[Da Kang]

Sladak si. Šta kažeš da se sprijateljimo, vremenom dođeš do Pule, po ljeti, pa zajedno ganjamo pičke motorom ?

[late bloomer]

Ajde napiši prvo pjesmu, npr. o onoj koju si jebao u f...

[Da Kang]

Bijah nedavno na cugi sa frendicom, dolazi konobarica da šta ćemo. Ona će kavu a ja radensku.
- Jel senzejšn ?
- A ?
- Jamnica kivano-limeta ?
- Kivano what ???
- Jamnica sa okusom kivano-limete.
- Postoji mineralna voda sa okusom?
- Pa da, imate i obične vode sa okusom.
- Daj mi karlovačko s okusom ožujske, jbt.
Mislim, kamo to vodi ? Nedavno sam ispunjavao nekakvu anketu gdje me pitalo dali pratim radio, televiziju i štampu. Ponuđeni su odgovori povremeno i redovito. Nadopisao sam NIKAD i onda to zaokružio. Doktorica mi je zabranila da se uzbuđujem i stresiram a mediji mi upravo to čine. Jedino što se može pročitati/vidjeti u medijima je: poskupilo, pokrao, besparica, porezi, nameti, švicarci, besposlica....Sama neka negativa. Nažalost, od informacija se ne može pobjeći pa sam tako nedavno negdje zamijetio Karlovačko leđero. Mislim si, koji je sad pak ovo kurac ? I kamo to ide ? Što će sljedeće izmisliti ? Pivo sa okusom vina ? Počelo je sa onim debilnim vodama sa okusom, sad svaki tjedan imamo pivo sa drugim okusom. Što je sljedeće ? Deset deka parizera sa okusom pola kile pršuta ? Kvarat polubijelog sa okusom štruce raženog ? Teti na peškariji ću naručiti kvarat srdela sa okusom kile brancina. Osim toga, što je to uopće kivano ? Jel ikad itko čuo za to ? Ili za guavu? Gdje li vade te okuse ? Imam dojam da se ljudi koja smišljaju ta imena naduvavaju kao konji pa udri tko će gluplje. Ove reklame po netu su mi još nevjerovatnije, baš nikako ne mogu shvatiti kako to ekipa puši: prvo su bili mjeseci u pitanju, zatim su počeli dani, sad vidim da nude uspjeh u minutama. Smršavite dvajs kila u 15 minuta. Totalno zdravo i preporučljivo! Otkriven je sveti gral mršavljenja, liječnici su sablažnjeni, Illuminatima je pobjegao recept u javnost. Napumpajte dijabolično svoje mišiće !!! I dalje slobodno trulite pred televizijom i naočigled postajte nabildan, samo od jedne tablete. Dvajs kila mišićne mase obnoć: legni kao šonjo, ustani kao Švajceneger. Enlarge your penis, dobio sam mail. Kako, dovraga, znaju da mi je mali ? No lako to, kako znaju da mi je mekan ? Jer dobivam i „buy cheap viagra online“ redovito. Gugl me zna bolje nego ja sam. Google Gnothi seauton.

[Da Kang]

Postoje trenuci kada se sve svede na jedno, poput onog trenutka nakon propadanja u avionu. Ljudi podignu pogled iznad svojih ekrana i časopisa ili se prenu iz drijemeža. Svi se u tom trenutku gledaju međusobno, svima je isto u mislima. I taj je trenutak značajan, taj trenutak ima težinu, u tom trenutku važan je samo taj trenutak i ništa više. No, postoje i trenuci u životu koji ostaju zauvijek u sjećanju. Pokatkad nismo svjesni težine trenutka, no on ostane u sjećanju a kasnije shvatimo koliko je važan. Sjećam se da sam sjedio na kauču i bezbrižno čitao kadli je stariji sin ovlaš obznanio da ima spermu. U tom trenutku još nisam bio svjestan težine te izjave, tada sam to sveo na zezanciju, ali ubrzo je isplivalo koliko je ta izjava bila značajna. Sjećam se da mi je u prvom trenu proletila glavom mogućnost da moje dijete može imati svoje dijete: on je kadar oploditi nekoga. Zbijao sam šale na račun toga još neko vrijeme, a onda, kada mi je sve pomalo sjelo, progutao gorku knedlu i shvatio da moje dijete više nije dijete. To je taj prijelomni trenutak kada dijete prijeđe iz dječaštva u „mladićstvo“, u neku novu fazu života u kojem više nije tatini mladunac nego je postao tatini mali čovjek. Od tog trenutka, naši su zagrljaji sve rjeđi i rjeđi. Oduvijek sam bio sklon nježnostima sa svojom djecom, osjećali su moju ljubav i psihički i fizički u svakom pogledu. Sjećam se da me jednom nije poljubio pred društvom na nogometu, bilo ga je sram pred ekipom, samo taj jedan put,. Razgovarali smo o tome i shvatio je da se nema zašto sramiti poljubiti svog oca. Mnogi priželjkuju takvu bliskost, no nisu je nikad imali. Međutim, nakon onog prelomnog trenutka, želja za bliskošću malo-pomalo se gasila. Prvo u meni a onda pomalo i u njemu. Jednoga sam dana došao po njega na trening, ušao je u auto i poljubio me, zatim smo se pogledali u oči a on je rekao: ovo postaje sve čudnije i čudnije. Laknulo mi je: i on je shvatio. Od tog se dana više ne ljubimo. Spali smo na zagrljaje koji se sve više prorjeđuju. Moje je dijete postalo mali čovjek. Još je uvijek blesavi klinjo i tinejdžer, ali osjećam, vidim kako mi bježi, kako odlazi, baš kao što pijesak nezaustavljivo klizi iz ruku. I to je taj paradoks roditeljstva: odgajaš dijete da ode od tebe, da postane samostalno. Jučer sam ga odveo na posao, njegov prvi posao u životu. Tužan sam i plačem iznutra, uslikao sam ga u onom trenutku kad je nastupio, u prvoj minuti posla u njegovom životu. Ovaj put sam znao da je to „onaj“ trenutak.

[Da Kang]

Sve sam napisao pijan, priznajem. Ili bar načet. Krenuo negdje između druge i treće pive, otipkao u 5 minuta, pročitao još jednom za one najgore pogreške i zatim to objavio. Kad, kvragu, teško je zabilježiti tok misli. Teško je to prenijeti na papir. U stvari, mislim da je to odlika vrhunskih pisaca – smisleno zabilježiti svoje misli. Što više čitam, više prepravljam. Nije da se uspoređujem ali i Krleža je radio intervencije u svoja djela sve do kraja. Mislim da je to normalno, da čovjek nikad nije zadovoljan svojim djelom. Sve ono što sam danas otipkao, sutra mi je bezvezno, sutra bih to uvelike izmijenio. Kad nešto radim smišljeno, najčešće od buhe nastane slon. Materijal završi u nekom sasvim neočekivanom smjeru. Zato otipkam ono što mi u tom trenu padne na pamet i to je to. Pravopis, rekao je netko, ja kažem – boli me uvce. Važno da se razumije, da je poruka primljena/shvaćena. Ne znam dali sam ikad pročitao ijednu knjigu u kojoj nije bilo bar desetak pogrešaka. A što se tiče pisanja, važno je zabilježiti onaj trenutak, onu misao. Jer, moje se mišljenje mijenja iz sekunde u sekundu. U ovom sam trenutku nešto mislio i to otipkao, u drugom trenutku, ako je samo komarac uletio u sobu, već sam drugog raspoloženja, drugog mišljenja, drugačije ću otipkati svoju misao. Da ne govorim o sutrašnjem danu i svemu onome što će on donijeti: drugi kolorit, pjenasta maglica mirisa, ljeskaj svjetla drugačije odražen i sva ta neka pjesnička sranja kojima nisam sklon. Bukowski stajl, sirovina na alkoholu, samo bez talenta. Jbg. Negdje bog da, negdje uzme. Bar je mom sinu dao veći penis nego meni. Mamica ga je uhvatila da drka pa je skužila da ima većeg nego ja. Sad me mali podjebava da ima većeg od mene. Tješim se da mu je bar veći nego trenutnom bivšoženinom jebaču. A malome odgovaram mirišući tri prsta jedne ruke. Sveto trojstvo koje ne može nikad nadjebati: mućkao mi se u jajima, bio je u mom kurcu i jebao sam mu mater. Mali me upoznao sa svojom novom curom. Sjedio sam kad mi je pristupila pruživši ruku. Kao da je nastala eklipsa, mala ima sise sedmice. Kupila je najveći mogući kupaći a sise i dalje neposlušno izviruju iz njega. Gdje god da pogledam, njezine sise. Naše se upoznavanje, nakon početnog rukovanja, odvilo tako što sam gledao u pod i pričao. Volim sramotiti svoje dijete pred njegovim društvom. Znam da mu time skupljam poene: ljudi vole one s kojima se mogu solidarizirati, vole normalne ljude koji gube, koji imaju svoje mane i propuste. Nitko ne voli supermene, nitko ne voli savršene face. Ljudi preziru takve gnjusobe, osim naših baka koje gledaju španjolske sapunice u kojima je uvijek neki lisensijado ili doktor, pun love, naočit, nadebildan i savršen u svakom smislu. Pa onda tu nastanu drame između njega i njegove odabranice, međutim, sve se na kraju završi njihovom svadbom. U stvari, svi ljudi su zlobni. Mislim da je zloba utkana u ljudskim genima. Svatko voli čuti da se nekome desilo nešto ružno. Možemo se lagati i srati ali to je istina. Ona prva reakcija na vijest da se nekome desilo nešto loše najčešće je pritajeni osmijeh. Volimo čuti da se netko rastao, da mu je propao posao, da mu ne ide dobro u životu. Ljudi vole one kojima je loše jer se time sami osjećaju bolje. Nitko ne voli čuti da nekome ide dobro jer onda i sami patimo i želimo da i nama bude tako dobro ili još bolje. Spermam se čitati Uliksa, roman toka misli. Bio sam pročitao prvih 50 stranica pa zatvorio knjigu. No dat ću mu drugu šansu. Dosta za večeras. E da, još samo ovo: jebao sam u crkvi. Nije bio neki sex ali bilo je penetracije. Zašto nisi vjerovao u mene, zapitao je bog Bertranda Russela kad se ovaj vinuo u nebesa: nije bilo dovoljno dokaza, bože, jednostavno nije bilo dovoljno dokaza. Ako ima boga, pakao mi ne gine. Tko se još može pohvaliti da je jebao u crkvi ?

[Da Kang]

Svemu lijepome dođe kraj. Sutra moram na posao. To je jedina istina i uzrok mog silnog piskaranja. Bila je subota popodne, nešto sam šarafio po motoru, baš mi se nije dalo ići na more. Pitam maloga dali bi išao, on kaže da mu je svejedno a vidim mu na faci da želi. Jebiga, nemoćan sam u tim situacijama. Njegova je sreća uvijek moj prioritet. I makar je već bilo skoro 6 popodne, kontam, bah, motorom smo za 5 min na moru. I tako mi krenusmo, parkirali se i krenuli spuštati po makadamu kadli mi se odjednom pofuzlo ( krivo stao, poskliznuo ), loše sam se dočekao i pao. Rezultat – napukla fibula, 3 tjedna štakarenja bez opterećivanja noge. Naravno da se to zakompliciralo pa sam, eto, nakon mjesec ipo odlučio svojevoljno otići raditi. Svi me pitaju dali sam pao sa motora, ja im kažem da mi se nije otvorio padobran. Muški vole te Ranbo spike. Ženama pričam priču o skupini skinsa koji su napali curu. I dok sam ja mlatio dvadesetog, onaj prvi je došao k svijesti i zamahnuo bejzbolkom. Poskočio sam da izbjegnem udarac ali avaj, okrznuo me po koljenu i opravdao plaćanje dopunskog zdravstvenog osiguranja. Lijepo je na dnu, nekako prosvjetljujuće. Jer ne možeš dalje od dna, nakon što si dosegao dno, možeš ići samo gore. Osim toga, kirurg mi je odrezao terapiju plivanjem. Štaš bolje ? Opravdano se svaki dan brčkam u moru i vježbam ranjeno koljeno. No, ova mi priča već prelazi u sferu kurčenja, bar za one koji ne žive na moru. Mislim da bih popizdio da ne živim na moru. More je psihofizički punjač baterija, neshvatljivo ispunja iskonskom srećom. Kurac mi se pojačano diže na moru. Ima to neke veze sa evolucijom, da ga jebeš, samo nije dovoljno istraženo. Jučer sam kupovao karte za Bijelo dugme za bratića iz Pariza. Loža desno, 250 kn po blentari. Rock koncert a on u loži. Prekrasno.Kao oni debili u Kanadi koji jedu tijekom koncerta. Bila mi frendica pa pričala. Kaže da je pokušala ići plesati, jebiga,na rock koncertu je. Međutim, redari su je upozorili da mora sjesti kako bi debili koji jedu mogli vidjeti. Ili to ili će je izbaciti. I tako ja bijah po karte u turističku agenciju, jer tamo ih lifraju, a ispred agencije kesa stranaca. Parkiram motor i vidim brdo pari očiju uprtih u mene. Neka mlađarija, znači, moram ostaviti lijep dojam. Jer mladost je ljepota pa se trudim i ja ispasti lijep. Ako su starkelje i rugobe u pitanju, onda se trudim ispasti pametan. Trudim se svim silama izgledati lijepo, uvlačim trbuh, pravim se nabildan. Kretnje su mi ležerne i nonšalantne, pokušavam izgledati što apolonskije. Dolazim doma i gledam se u ogledalu, da vidim kako sam izgledao tim ljudima koji su me vidjeli. I makar sam to već bio shvatio, opet me prosvjetljuje, opet shvaćam da sam glup. I postavljam si pitanje: zašto ? Zašto se trudimo ostaviti dojam pred ljudima koje uopće ne poznajemo ? U tramvaju, u autobusu, u čekaonici, u mesnici, gdjegod, svugdje su ljudi koje ne poznajemo a pred kojima se trudimo ostaviti što bolji dojam. Zašto ? Prijatelj iz Austrije se javlja, dolazi sa 5-6 svojih frendića do mene. Ja spremam bogovsku večeru, ubijam brdo love, volje i vremena samo da ispadnem što bolji u očima ljudi koje nikad prije nisam vidio, a nikad više niti neću. A svoje prijatelje, koje redovito viđam, za njih me boli kurac. Njima nikad ne spremam bogovsku večeru. Ponekad me mrzi da im uopće ponudim pivo. A oni su ti koji su važni, koji igraju neku ulogu u mom životu. Zašto sam tako glup, nikad neću shvatiti. Ima brdo stvari koje vidim a ne kužim, no prestao sam pokušavati shvatiti. To je , npr, slučaj sa slavom. Svaki je čovjek priželjkuje a ona je jedno od najgorih prokletstava koja mogu nekoga zadesiti. Nikad, baš nikad nebih želio biti slavan, poznat ili tome slično. Nebih podnio da mi netko poremeti moj mir. Jer duševni mir je najveće bogatsvo u životu. Našao sam mjesto na obali koje je 7 minuta udaljeno od moje kuće, a na kojem nema nikoga. Mir, tišina, sunce, more i ja. Bio sam u dilemi između kupanja: dali prvo pojesti breskvu ili krušku? Jer što ako kruška bude slađa pa mi onda breskva nakon nje ne bude dobra ? Ili obrnuto? Pojeo sam prvo krušku. Zagrizavši, osjetio sam da čovječuljak unutar mene skače do neba od sreće. Toliko sam bio sretan što jedem tako dobru, slatku i sočnu krušku, okružen tišinom bućkanja mora, okupan kasnopopodnevnim suncem, osjećao sam da čovječuljak radi salta od sreće. A onda sam zagrizao breskvu i taj se osjećaj poduplao. Čovječuljak u meni radio je vatromet . Život je prekrasan. Djeco draga, budite dobri u školi i učite - Da Kang, over'n'out, do nekog sljedećeg bolovanja. Tko zna, da ostanem dovoljno dugo, možda bih štogod smisleno i napisao...

[Gluglu111]

Da Kang kaže:

Toliko sam se puta opekao i sve uzalud, nikada se neću opametiti i naučiti ponašati prema ženama. Počinjem vjerovati da je to nemoguće. Čak sam počeo razmišljati o tome da se bacim u gejeve. Bar se možeš pošteno potuć kad se posvađaš sa dečkom a mogu mislit kakav je pomirbeni seks nakon tuče ! Kod žena je uvijek ista priča, jedno misle, drugo rade a treće govore. Pa se ti snađi. Koliko god se trudio razumjeti ih - to je nemoguće. Koliko god se trudio udovoljiti im, uvijek će ti predbacit nešto, neku sitnicu za kojom se inače nebi ni okrenuo. E baš oko te sitnice će ti žensko iskopat neviđeno sranje. I uvijek tako. Ponekad mi je usred svađe smiješno, ne mogu a da se ne počnem smijat i onda napravim još veće sranje. Kako ostat hladan kad se moraš opravdavat za nešto što ti je apsoštrumfno irelevantno i trivijalno ? Nešto tebi totalno nebitno, glupa sitnica, detaljčić…e tu leži sranje. Ima neka izreka koja kaže '' Žene imaju problem za svako rješenje '' . S tim se u potpunosti slažem. A i veze su mi u globalu smiješne. U početku je, naravno, sve prekrasno. Obavezno maštamo o kućici u cvijeću i čoporu djece. Možeš glumit bolje nego De Niro ali uzalud jer je upravo fascinantna sposobnost žena u pronalaženju i isticanju loših osobina kod muškaraca. Problemi nastaju kad ti prvi put prdneš. Ona će reći da joj to ne smeta ali, naravno, ne misli tako. U sebi ona misli da si bezobrazna svinja i šporkulja kojoj nije stalo do nje. Jedan moj frend prdežom određuje kvalitetu veze. Ako mu se cura jako sviđa onda se suzdržava mjesec-dva a ako mu nije previše napeta onda ga odvali već na drugom-trećem sastanku. I to onako cinički, dok je sa smiješkom gleda u oči. Najbolje se odmah dobro isprdit, nek zna s kime ima posla. Koliko god to one mrzile, bolje je to odmah riješit nego stiskat ili svakih par minuta ići u wc. Uglavnom, najbolji u vezama su prekidi. Skoro uvijek su gadni i komplicirani. Ima ih više vrsta. Kad se jedna strana ohladi, druga je jebena stranka i pati. To je gadno za onog drugog. Kad se oboje ohladite, to je najlakše. Prekinete i padne vam oboma kamen sa srca. Takvih je prekida najmanje. Najgluplji su oni prekidi kad se ti i ona volite ali vas neka viša sila ili neki nevjerovatno glupi razlog sprečava i koči vašu sreću. Po defaultu takve razloge iznalaze žene. Ti ne vjeruješ da se to dešava ali poučen iskustvom svađa oko ničega znaš da je to istina. Ponekad ti se može činiti da je sve to neki reality show ili candid camera dok je slušaš kako ti govori '' …bolje je tako, i sam to znaš, shvatit ćeš vremenom itd…'' ali na kraju shvatiš da je sve to zbilja. Ponekad ti dođe da se nasmiješ i zapitaš ju dali se šali ali onda si napravio još veće sranje. Ako je to uopće moguće. Mislim da žene već unaprijed imaju isplanirano sranje u glavi. Sve tvoje grijehe zapisuju u mali notesić, kao onaj od Broja jedan iz Alan Forda, i onda ti po potrebi određeno sranje posluže i serviraju pod nos. Nemoguće je ne napraviti sranje. Čak i ako si taj dan došao po nju sa buketom ruža, odveo je limuzinom u najskuplji restoran gdje ste jeli pohane čovječje ribice, poklonio joj dijamantnu tijaru, unajmio Stonse da sviraju pored stola, ona će ti zamjeriti što joj nisi pridržao kaput dok se oblačila. Nema veze to što si ti baš u tom trenu plaćao račun ili nešto obavljao, grijeh je tu. Nakon nekog vremena shvatiš da su sve žene u biti iste. U početku se pretvaraju ali prije ili kasnije postanu Zelde. Tako sam prozvao kumovu ženu i taj mi naziv baš nekako najviše paše za 90 % žena. Onih 10 % koje nisu Zelde su odavno zauzete a srećkovići koji su ih uboli ni sami nisu svjesni koje su guzice. Žena koja nije Zelda je u biti muško sa pičkom. Ne opterećuje se sitnicama,i nema notesić Broja jedan. Ukratko - ne gnjavi bezveze. Najčešće su to prave ljepotice sa svim atributima, vrijedne i uspješne u svakom pogledu. Znam par takvih žena i ponekad noću tiho grcam i plačem zato što nikako da i ja nađem jednu…

Cini mi se da sam ja jedna od muskaraca s pickom.

[Da Kang]

sedmo pivo...zvuči kao ime nekog punk benda....neki klinci, njih trojica, sve skupa manje od 50 godina zajedno. Jučer bijah sa sinom na pivi, on radi pa ga više nema kod mene vikendom. Zove me da me se uželio, super, rekoh, garant mu nešto treba. No, kvragu, zato sam i tu, jeltene ( verzija riječi maltene ). Nije još jebao, međutim, na korak je do jebačine. Osmo pivo u međuvremenu. Još bolje ime benda. Čak mi i frend u međuvremenu šalje poruku da dal ćemo na pivo ? Kurac ću na pivo kad se jedva penjem na motor...jebe me desna strana....popijem koje pivo, dobro, 3 i više - i ne mogu se popesti na motor....obilazim ga lijevom nogom....no lako to, desna mi noga ne reagira kako treba, to je dosta zajebano. Ovako u priči čini se kao zajebancija, međutim, u više navrata sam bio u situaciji da mi je desna noga kasnila, zbog bolesti, i da sam skoro fasovao sudar. Da živimo u nekoj normalnoj državi gdje se to ispituje i kontrolira - kurac bih dobio dozvolu za auto a nekmoli za motor. Ali dobro, dovoljno sam samosvjestan da kužim kad ne mogu, pa ću stati. Nisam toliki kreten da riskiram život sebe i drugih radi nekakvog ega ili konformizma. Bijać. Osmo pivo sudi. Teško mi je više otipkati išta gramatički ispravno, bar ovako na prvu. Stilski znam da sam saker ali jebiga...ovo ionako pišem za mariamagdalenu, latebloomera i one neke anonyimuse, dosadnjakoviće koji nemaju pametnija posla. Sori, šupak sam, znam, ali ne mogu si pomoći. Jučer me zvao sin, kaže da mu falim. Izgubio je kompas, sad bi ovo, sad bi ono, kaže da je neki dan lizao curu 40 minuta. Svršila je dva puta. Bar tako on kaže. Ona ima 15 ipo a ni on nije puno stariji. Nije jebao jer nije imao goldone . To mu je već drugi put da je ispao tako glup. Opet mu ponavljam da me mogao zvati u 4 ujutro i reći: stari - donesi mi goldone tu i tu. Donio bih mu ih za 15 min, u polusnu. Kvragu, da je zaustavio bilo kojeg muškog i rekao da mu trebaju goldoni da prvi put pojebe, svako bi mu bio napravio uslugu i donio ih, kupio, vozio ga kamo treba, votevr. Mi muški smo solidarni kad je jebačina u pitanju. Bar računam po sebi. Da me zaustavi klinjo od 13 god u 5 ujutro i kaže: čiko, trebaju mi goldoni da bih jebao, sredio bih mu ih, no matter what. Uglavnom, postao sam šef i poslovođa. Napokon radim samo psihički, nimalo fizički. Uglavnom, u kontaktu sam sa računovodstvom, više-manje svakodnevno. Bar se trudim, jer u računovodstvu radi neka nova riba, Vera se zove. Jučer sam nosio neke papire na fakturu a Vera spičkana do bola: office minica ( 2 cm ispod koljena ) i štikle, klompa style. Jezik mi se polakomio, kao u Brlićkinoj priči, kad sam je ugledao. Plavuša, super tijela, spičkana do bola, nemoguće da je takav materijal slobodan. Priželjkujem je danima, drkam na nju. Pre dobra je, ispunjennje mojih snova: onaj neki lagano nadrkani profesorica-ofis slat stajl tip ribe. Kladio bih se da je oženjena i ima bar dvoje djece, jer liči mi na one ribe koje znaju što hoće, otipkao sam negdje tu priču, pa da se ne ponavljam. Uglavnom, sutra zovem Veru na kavu. Prodat ću joj neku naivnu spiku, kao marenda, ovo-ono, da se upoznamo itd. Znam da je takav kvalitetan materijal sigurno odavno zauzet ali, kvragu, moram to ispitati. Moram ! Jer diže mi se već danima na nju. Maštam da je uzmem na kopirki, da joj ližem nožne prste u spremištu. Ženio bih je ! Baš ima neku strogu facu koja bi me dovela u red. Kvragu. Koji sam ja kreten. Meni treba mama a ne cura. Netko da me dovede u red. Baš sam nedorasli glupson. Ali dobro, bar sam to osvijestio, tješim se.
I serem. Ne treba mi takva riba. Treba mi cura a ne mama. Ali - još sam na pauzi. Keep you informed, bloomer sucker

[late bloomer]

Počašćen sam, makar me se sjetiš samo nakon sedme, osme pive.

Ali, nije valjda da poetska(!) grupi i ja jedini čitamo ove tvoje mačozjanije? Ajde, druzi, javite se, previše me puta spomenuo u zadnjoj alkoholnoj nebuli.

[Da Kang]

Prolio sam gazpacho
po Verinoj žutoj minici
naočale su joj se zamaglile
stiskala je šake na nogama
od bijesa fakturirala krivo

usamljen pijem kavu
iz aparata u hodniku
psujem osmopivski mamurluk
u glavi glupav
u tijelu trapav
borky

[bema]

Ja čitam.

Prevruće je, nisam čitala pretposljednji, kontrolefnuh, vidim... bloomer, mm, nespecificirani anonimusi i evo, anonimus bema... pa ako će ti laknut... al' kužiš da bi bilo isto, jel'da?

Aj', laka vam noć, bloomeri, dakanŽi, anonimusi i ostale bludnice...

Ma jbtese obojica!
Uopče Vas ne čitam!

niste me shvatili

[Da Kang]

Marianđela,

ne mogu ti više lagati; ja i blumer smo se uortačili sve nebismo li te nagovorili na...khm...manaž...
ja da upotpunim kolekciju a on da vidi kako se to radi
pa eto...ne moraš javno, stisni neki pm....

[Da Kang]

bijo si naš idol, šupčino
dok si šutio nešto si značio
sad si samo još jedan napaljiti drkoš
što žica brojeve uokolo
u boroleta šlapama

zapišao si teritorij, označio teren
ali bolje da si crkao
otišao na vrhu kad je trebalo
ovako si samo glup i dosadan
derpčino

ne znam što bih ti više rekao
domaće su breskve slađe od stranskijeh
a more toplije nego zrak
piša mi se, padoh nauznak
gorky

[Da Kang]

Kad Bob Marley uđe u sobu, može se reći da je reggae ušao u sobu. Kad uđe Keith Richards, može se reći da je rock ušao u sobu. Kad u sobu uđe Wattie Buchan, može se reći da je punk ušao u sobu. Da ! On je punk himself ! Od neke 13-14te godine slušam punk i oduvijek slušam Exploited. To je početnica, lektira i diploma punka. Naslušao sam se koječega, no ostajem uz tvrdnju da je „Beat the bastards“ od Exploiteda najbolji punk album svih vremena. I nisam sam u toj tvrdnji. To je punkerska fuckin lektira i temelj. A Wattie je priča za sebe. Doživio sam scena sa njime, koliko sam mogao, i uvijek je potvrđivao svoju ulogu punk cara. Jednom je prilikom, a bijaše to 90tih, odradio koncert a onda se spustio u publiku i pitao ekipu da gdje je točno rave party u blizini. Dobivši upute, onako blesav, nabomboniran, sa nezaobilaznim crvenim čirokijem, zaputio se u pravcu partya gdje se grčio do ranih jutarnjih sati. Sjećam se da je jednom prilikom moj frend radio na šanku na njegovom koncertu. Nakon što je završio koncert, Wattie je došao na šank i zatražio bocu kole. Frend ga je odjebao, nije mu htio dati bocu kole ustvrdivši da je on njegov idol i da mu jednostavno ne može dati bocu kole. Siroti Wattie. Sjećam se i da se u više navrata doslovce znojio po meni kad sam u prvim redovima upijao njegovu karmu. Jer čovjek je jebeno ima. Znam da malo ljudi to može skužiti ali to je činjenica. Biti u prvim redovima na punk koncertu, a posebica na Exploitedu, znači biti obavezno ispoljevan bambusom, sa bar dvije-tri masnice i nezaobilaznim otiskom marte posred prsa. Pogo dancing je priča za sebe. Tko to nije iskusio, ne može shvatiti o čemu je riječ. Svakog ljeta odlazim na otok, odakle me vuče podrijetlo, međutim, jedne sam godine ostao u gradu,samo zato jer je trebao svirati Exploited u mojemu gradu. Naravno, Wattie je slomio ruku par dana prije koncerta i isti je odgođen. 12 dugih godina čekamo novi album, međutim, malo prije objavljivanja novog albuma, Wattie doživi infarkt. Što reći ? Jednom punker, uvijek punker. Punk je fakin way of life. Zajebimo one tinejdžerske ispade ( posebno kod cura ) kad ih pukne neka bunt faza pa mjesec dana slušaju punk i onda to rastrube na velika kola. Punk je doslovce way of life. Ili to razumiješ i živiš ili ne, as simple as that. Sjećam se jedne situacije u životu koja je dobar primjer; vraćao sam se sa otoka i trebao čekati brod nekih 5-6 sati. Legao sam u prvi park i bezbrižno spavao kao novorođenče, usred grada, usred strke i zbrke turista i boga-vraga. Nakon što sam se probudio, ugledah frendicu kako me sa zavišću promatra. Priznala mi je da me gleda satima i zavidi mi na tome što mogu tako bezbrižno spavati u parku usred bijela dana, a ona kao šminkerica to ne može ni izdaleka. Nuff said, neda mi se ulaziti u detalje, u filozofiju, i zato ću to skratiti na jednu rečenicu: punk je potpuna neopterećenost okolinom i društvenim normama, punk je sloboda - Wattie: punk himself - Respect !!!!!!!!!!!

[Da Kang]

Izračunao sam prvotno da je na ultri potrošeno 100 kila mdma. To je pod pretpostavkom da je svaki od posjetitelja u 4 dana konzumirao gramića. Uzmimo da je pola od toga istina, opet je to 50 kila droge. Kad su krcali magazin viljuškarom, prvo je išla cuga, pa cigare, u jednom trenutku droga. Viljuškar je tulio bip-bip-bip-bip krećući se unatrag, prevozeći ogromnu kocku droge. Za potrebe partija je izmišljena mašina: Radilica crta. Nešto kao po principu rezalice salame u Bili: mašina koja se sama pomiče, u pravilnim razmacima radi jednake doze, spremne za upotrebu. Doze se spuštaju na kružnu, pravokutnu, pokretnu traku sa koje konzumenti uživaju, već svaki prema svojem nahođenju; najčešće ušmrkavanjem ili oralno. Radilicu crta treba patentirati pa prodavati. Kada dođu klijenti na prezentaciju, pokazuje se potpuno funkcionalan mini model mašine. Poneki od klijenata, od ushita probavaju mini crtice što silaze na malenu traku. Prezentacija se odvija uz muziku na podlozi Vucine „Volim piti“ u engleskoj verziji: Overthinking, umjesto love and drinking. Overthinking, overthinking, I love drinking. Napraviti od pjesme kod frenda u sobi viralni yoube hit: udahnuti malo tvrdog beata u kombinaciji sa soft psihodeličnim elementima. Napraviti spot koji se svakodnevno mijenja. Nikad nije isti, barem je malo različit, makar i samo par sekundi. Spot svakako prožeti što snažnijom duhovnom porukom. Stop overthinking. Ljudi previše razmišljaju. A samo su materija u koju je udahnut život. Dan nam je dah. To je život u materiji. Dah ! Istok živi dah, a zapad trči. Istok je introverzija, zapad je ekstroverzija. Radilica crta je potreba na zapadu. U modi je spid. Četiri klinca se provedu za 100 kn. Grče se na podijumu u disku, žvaču vilicama kao što konj drobi žito. Slon ima dva zuba koji se pomiču naprijed-nazad. Pojede 10 kg jabuka dnevno, par štruca kruha, drugog voća koliko mu se ponudi. Bez problema pojede 20-30 kila hrane dnevno. Kako li je tek njemu živjeti u rvackoj ? Zamisli koji bed: slon si u hrvatskoj. Moraš pojesti 20-30 kila hrane na dan. Žao mi je slona, iskreno. Ponudio bih ga jabukom da mi je blizu. Danas sam čuo vic: Čak Noris je u hrvatskoj našao posao ! Otprilike je tako. Zato treba ulagati u znanost, u nove projekte, u inteligenciju. Izvozimo gotova rješenja, efikasna i učinkovita: Radilica crta ! Hit ljeta ! Kad bih mogao promijeniti stanje uma svakog čovjeka u trenu. Heh, to bi bili dani: utopija je postala stvarnost, znanost i kultura su procvjetali. Mobitelom putujemo bilo kamo u svijetu u trenu. Teleport u rukama. I ne samo to, mobitelom možemo projicirati hologram, toliko vjeran da je opipljiv. Bilo koja osoba u svijetu, uključujući sve mrtve. Gugl je skupio podatke i razvio inteligenciju. Hologram je nevjerovatno realan. Možda i bolji od originala. Može se tvikati, daju se poštelati modovi i dodatne aplikacije: Večeras izlazim sa Dalaj Lamom. Stavit ću aplikaciju: Drunkin Dalai gets gilf threesome anal nightmare. Budimo napredniji od Nijemaca: oni su nakon rata morali plaćati silne odštete raznim državama pa ipak su, pedesetak godina kasnije, opet isplivali među najjače na svijetu. Oni koriste inteligenciju. No ovaj put mi prednjačimo: razvit ćemo mobitele sa teleportom i hologramima pa ih prodavati nijemcima. I radilice crta.

[Da Kang]

Bezveze. Nabacano bez smisla i veze. Više ne pišem napušen. Nisam duvao dugo, niti sam mislio da hoću, ali je na otok, gdje sam bio na godišnjem, došao moj mladi bratić iz Rijeke. U prolasku, dok je iskrcavao auto, tutnuo mi je pod nos desetku vrhunskog skanka. Kvragu i želja, ni 17 godina budizma u teoriji kao ni 5 godina u praksi ne pomaže. Jedne sam večeri, nakon par pivica, posegnuo za skankom i to je bilo to. Trebalo mi je 4-5 dana da izađem iz oblaka dima. Prijatelji su mi kenjali što sam zakopan doma i što nikamo ne idem. Od 3 dana fešte, samo sam jednu večer izašao a i to na kratko. Nije to samo zbog skanka, nemam više volje, prošla me ta faza u životu, faza izlazaka i divljanja do 100 ujutro. Najbolji izlazak za mene je kod nekog na vrt, terasu, na zraku jesti i piti na miru. Poslije eventualno đir nekamo na piće ali i bez toga sam sretan. Ide to s godinama i to je normalno. Radije doma čitam knjigu na miru nego da negdje lomim do jutra pa poslije dolazim k sebi još tjedan dana. Da niti ne spominjem grčenje od kemije po partijima. Od toga nebih došao k sebi mjesec dana. Organizam mi sve teže filtrira otrove, posebice žestoki alkohol. Zadnji put kad sam se nacugao žestaje, bratu se rodio sin. Znam da mi je trebalo 2-3 dana da dođem k sebi. Ne isplati mi se za par sati divljanja biti par dana u komi. Zato mladi bratić iz Rijeke sve hoće i može. Ima 22 godine i žedan je zabave svake vrste. On i 4 frenda došli su u zajedničku kuću što je imamo na otoku, za 6 dana ponijeli su 15 litara žestokog i već navedenih 10 grama ljutog skanka. Za kemiju ne znam, nisu mi rekli, ali znam da je bilo i toga. Još su pored navedenog popili i brrrrdo pive. Svake večeri su spremali koktelčiće u nekim čudnim bojama, najčešće jarko plavoj. Frajeri su ponijeli čak i ledomat. Lumpali su do 6-7-8 ujutro pa ustajali oko 2-3 popodne, odzombijali malo pa na more. Navečer bi štogod pojeli i udri opet po cugi. I tako 6 dana za redom. Malkice sam im čak i zavidio, na mladosti i bezbrižnosti, na slatkom snu do popodneva. Ja sam morao ustajati rano radi ribe. Jednoga sam dana zakasnio, a bijaše to baš petak, prvi dan fešte. Susjed ribar kaže da neće biti ribe do ponedjeljka. Popizdio sam. Pošto ne jedem meso nego samo ribu, preostale su mi samo glupe konzerve. Ljutito sam otišao na more, psujući i mrzeći cijeli svijet. I dok sam ronio me prosvjetlilo. Zašto sam ne ulovim svoju ribu ? Dole je ima napretek, a nekad sam je lovio koliko hoćeš, čak dok još bijah klinjo. Inače svake godine sa frendom topim mreže navečer pa ih ujutro dižemo, ribe da se usereš. Međutim, naravno da je izmišljen novi zakon po kojemu se ne smije loviti ribe mrežom, osim za malobrojne pojedince. Tako sam ove godine popušio tu opciju. No, nema veze, iduće godine idem sa puškom na otok.

[Da Kang]

U policijskoj sam stanici, priveden na ispitivanje negdje oko 5 ujutro jedne srijede. Čekam ispred kancelarije da ispitaju suučesnika. Sjedim i razmišljam kako je lijepo na slobodi. Ljudi putuju autobusima, hodaju, voze se. Predivno ! A meni oduzeta sloboda. Ne smijem nikamo da ne pucaju. Dva para staklenih vrata dijeli me od slobode. Dobro, našlo bi se tu i stražara da me ometu ali svejedno... hm, iskušenje je vrag. Čuči u svima nama, koliko mu damo hrane, toliko je jak. Daemonium, rekao bi stari Sole...Nego, obuzela me želja da se vozim autobusom dok sam čekao. U čekaonici, naravno, mjesto na kojem ćeš sigurno čekati. I u policiji je imaju, bože moj. Opet čekanje. I muzika. Piči u glavi. Nešto što bih na slušalicama pičio dok me bus vozi. Napravio bih par krugova gradom, gledao sve te ljude u pokretu, u prolazu kroz moj život, nasumce i random. Pečati svog vremena, točno vidiš na kojoj su oblejki zapeli. Stariji ljudi se prije ili kasnije predaju pa nose uvijek istu robu. Dva para hlača i majica. Ja sam do toga došao puno ranije. Nosim 3 para hlača i majica. I kurčenje sa autom sam odjebao, taj odličan primjer za muški rod da pokaže svoj status. Ljepota i snaga, daaa...apolon sa ogromnom, tvrdom kitom. Kao onaj negdašnji kip iz parka, onaj veliki, gdje prikazuje junaka nekog rata, ponosno prkoseći pesnicom. Samo šta u mojoj verziji umijesto stisnute ruke pokazuje i fakića. Heh, ne smiješ pokazati srednji prst policajcu, stoji u zakonu. Treba čitati zakon. Kao kada raspakirate novu igricu. pročitaš uputstva i pravila i yeiiii...Ili probavaš kao ovca na principu pokušaj-pogreška. Pritom se čuje njik magarca u pozadini, privezan za drvo. Magarac je jedna od ljepših životinja koje postoje. Imam ga u šupi. Sva sreća da živim u zgradi gdje je podrum prostran. Da, jebote. Zašto je to tako čudno ? Imam magarca za kućnog ljubimca. Dobro, podrumskog. Ali dođe on i gore kod mene. Dovezem ga liftom. Sprijateljili smo se pa ga mazim. On se umiljava, drag je skroz. Imamo baš neki super poseban i lijep odnos. Čist. Što čišći to bolje. Ponekad magarac prespava kod mene na drugom katu. Veseli se, pustim mu voća u zdjeli, vode u kanti, on sretan. Ionako spava na nogama. To mi je ful fora. Na mom otoku su prije nešto godina pokupili sve tovare i stavili zajedno da se razmnožavaju. Prvog pulića koji se izlegao su pojeli. Kako se to uopće kaže ? Omagarčila se magarica. Namagarčila ? Idem pišat. Volim svoj akvarij. Biljni. Plijevim ga i održavam, dodajem elemente. Trudim se da bude što ljepši. Moj mali vrt u kući.