Tomaž Kostelski

[damir1972]

Malo čudan naslov ali još je čudnije to što pokušavam. Naime veliki sam ljubitelj domaćih povijesnih štiva, što stvarnih što izmišljenih što kombi. I tu svakako spada Zagorka, a i njezina Gordana. Jedna legenda vezana uz moj kraj i to vrijeme ponukala me da pokušam nešto napisati.. Pripovijetku, roman, knjigu...ne znam još. No kako god iako je već ideja nastaviti zagorkino djelo već dosta budalasta i nemoguća, ipak to pokušavam. Nakon što se ban Keglević rastane s Gordanom na kraju serijala odlazi u Kostel i tu stvara središte svoje moći. Legenda o kojoj pričam gore pominje Tomaža Keglevića no smješta ga u vrijeme kad povijesno nije bilo ni jednog Tomaža. No postoje indicije da je upravo Petar koristio i ime Tomaž.. No povijesno to je već drugo vrijeme.
Do sada sam proučavao događaje i ličnosti tog doba u mom kraju te sastavljao natuknice , a sad sam počeo realizirati..I evo kako to odprilike izgleda..Nekoliko prvih stranica koje prikazujz dolazak Bana P. Keglevića u Zagorje.
Dakako radno i trpi puno izmjena. Volio bih čuti vaša realna mišljenja, kritike, upute..Jedan dio je pokušaj pisanja našeg dijalekta. No malo ide teško budući da su naglasci i izgovori takvi da ih je gotovo nemoguće napisati. No mislim da se može razumjeti i bez prijevoda
Evo:

Tomaž od Kostela

-Dolazak bana u Zagorje

Tek zveckanje mača ili pokojeg dijela konjske opreme bilo je sve sto bi mogao čuti promatrač gledajući dvadesetak jahača sto su upravo izašli iz gustiša kojim je obrasla obala save. Samo je oko vraški dobrog promatrača moglo uočiti skupu konjsku opremu i skupu odjeću i oklope ispod blatom prekrivenih jahača. Nakon gotovo deset dana kiše i putova koji su u biti bile jaruge pune blata sunce bi im sad moglo predstaviti veliku pogibelj jer bi om odjeću moglo pretvoriti u okove ako se sve to blato na njima zasuši.
-Oprostite presvijetli...
Prvi je nakon dugo vremena progovorio snažan muškarac od kakvih pedesetak godina. Iako zarastao u neurednu bradu i pun blata vidjelo se na njemu da je čovjek kojeg život nije štedio. Duboke ožiljke od maca na licu i zabrinutost u očima čak ni debeli sloj blata nije mogao sakriti. Ispod kabanice od ovčje kože jasno se iscrtavao težak oklop kakvog su obično posjedovali bojovnici koji su se vračali iz krajeva gdje su se vodile bitke sa Turcima. Preko glave imao je navućenu kapuljaču ispod koje se vidjela verižnjača fine izrade nekog vrhunskog majstora kakve si nije mogao priuštiti obični plemićki stalež. O boku mu leži težak mač, a na dohvat ruke vidio se drzak bodeža. Ne ukrašen raznim dragulijama kakvi su se znali vidjeti u raznih nakinđurenih plemića već obična drška koja je pristajala u šaku . Izlizanost je bila dokaz da je taj bodež često bio u upotrebi. Ispod njega vranac u gotovo bojnom oklopu, lagano je kaskao blatnjavim puteljkom.
- Oprostite presvijetli…
- Što je Marko ??
Trznuo se snažni muškarac što je jahao na čelu kolone...
- Već duže te vrijeme promatram i vidim ti zabrinutost u očima. Što te muči? A sem toga nismo li se dogovorili da me nećeš zvati presvijetli..
-Ali….
-Ništa ali..znaš da si mi kao brat, kao otac, a možda i više. Otac mi je podario život, ali ti si ga dva puta spasio od sigurne smrti. I sam nosiš znamen na licu od udarca mačem koji je trebao okončati moj život. Reci što si htio i ubuduće me zovi jednostavno Petar, a možeš i Tomaž.- Reče stasit muškarac, nešto mlađi od čovjeka kojeg je nazvao Marko te razvukao usta u slabašan osmjeh.

[damir1972]

- Ne znam, ali teško mi je zvati vas imenom. Ipak ste vi moj gospodar..
- Reci što si htio ?
- Pa… nije moje da se miješam u Vaše poslove, ali niste li malo prenaglili u kupovanju ovih imanja u Zagorju. Mislim da vam je sada svaki zlatnik bitan budući da su Vaša imanja u Bosni razorena ili njima vladaju turske sluge. Još i mogu razumjeti za Krapinu , ali Kostel.. Nikad čuo za to mjesto. A i ono što sam čuo nedavno je da je to sad samo ruševina puna zmija i kamenja. Koliko sam čuo grof Đuro je prije prodaje zamka odnio sve što je nešto vrijedilo kako bi namirio svoje raskalašene zabave i kockarske dugove.
- Eh baš i propast bosanskih imanja jest razlog kupovanja ovih u Zagorju. Ovdje još nema takvih turskih haračenja kao u Bosni i sve je mirnije nego dole. Razmišljao sam davno o kupnji imanja negdje sjevernije, a sad se eto ukazala prilika. Iako nisam ni planirao kupnju Kostela, ipak cijena je bila zanemariva pa sam i to uključio.
- Oprostite, nije moje…samo ste pitali o čemu razmišljam.
- Nemoj razbijati glavu time nego mi radije pošalji onog seljaka koji nas evo već par dana vodi kroz ovu kaljužu. Već mi počelo nedostajati ono bojevanje s Turcima u bosanskom kamenu.
Marko se udaljio te učas stigne sa priprostim seljakom, gotovo u dronjcima koji se duboko pokloni pred predvodnikom
-Recite presvijetli..
- Čuj momče, već nas nekoliko dana vucaraš ovim bespućima.. Magla, kiša i blato je sve što vidjesmo ovih dana… Hoćemo li konačno u Zaprešić ili..
- Oprostite mi presvijetli, ali rekao sam Vam da ja znam put iz Turopolja do Podsuseda. Trebali smo ići skelom, ali kiše su izazvale velike bujice pa nije bilo moguće prijeći. Predložio sam da pričekamo nekoliko dana, ali niste prihvatili. Pitali ste za drugo mjesto za prelazak i ja sam vam odgovorio da postoji negdje kod sela Zaprešić, ali mi nije poznato već mi je to moj rođak pričao. Tražili ste da pokušam doći do tamo i evo…ja pokušavam. I ako je ono što se kroz maglu naslućuje zagrebačka gora onda smo negdje blizu cilja. A ako je tako onda bi negdje ovdje morala biti ophodnja iz Krapine koja bi vas ovdje trebala čekati. Zapravo trebali su biti u Podsusedu ali su obaviješteni da zbog velikih kiša čekaju u Zaprešiću.

Vodio se taj razgovor jednog prijepodneva godine 1524. negdje uz selo Zaprešić uz obalu save. Skupina bojovnika bila je sam jajački ban Keglević sa svojim četovođom Markom te skupinom od petnaestak najvjernijih ljudi. Turska djelovanja u Bosni dovela su do gubitka svih imanja u okupiranim krajevima. Zbog toga razmišlja o kupnji posjeda negdje u sjevernijim krajevima Hrvatske. Istovremeno knez Juraj Brandenburški prisiljen je prodati svoja imanja u Zagorju kako bi namirio dugove svog raskalašenog života. Ban Petar Keglević tu vidi priliku te kupuje grad Krapinu, a uz to za 1300 forinti kupuje i Kostel, burg blizu granice sa Štajerskom. Nakon bitke na Krbavskom polju, ban odlučuje da je vrijeme da presele u grad Krapinu gdje je ipak mirnije i ne prijeti tolika bojazan za pogibelj cijele obitelji. Iako je sve bilo spremno za preseljenje, bolest malog banovića odgodila je polazak. No ban ipak odluči otići u Krapinu te tamo prenijeti svoje sjedište, a istovremeno pripremiti sve za dolazak svoje obitelji za koju je dogovoreno da će krenuti na put kad mali banović prikupi snagu, a i vrijeme postane povoljnije. Proljetne nenadane kiše produžile su putovanje jer nije bilo moguće u Turopolju preći skelom preko Save.

Umorni i iscrpljeni i ljudi i konji zadnjim su snagama kolapsali prema nekom šumarku pored kojeg se nazirala cesta. Magla koja je već nekoliko dana pokrila cijeli kraj, sada je počela lagano da se razilazi i počeli su se naslučivati obrisi neke gore u daljini.
- Oprostite gospodaru.- Vodič će bojažljivo.- Ali ako se ne varam ono što se nazire tamo desno u daljini mogla bi biti Zagrebačka gora. Ako je tako onda bi ovdje negdje trebao biti Zaprešić, a i cesta koja se nazire kod onog šumarka trebala bi biti ona koja vodi prema zagorskim bregima. Ako sam u pravu znači da bi moj posao trebao završiti ovdje. No možda bi bilo dobro da pitamo onog kicoša..
I pokaže na mladića koji se bio razvalio ispod stare vrbe. Obučen tek nešto bolje od kakvog prosjaka teško ga je bilo svrstati u koji stalež spada.
Ban pozove k sebi jednog od momaka iz pratnje:
-Hajde dovedi mi onog purana što se tamo razvalio.- Stražar iz pratnje se blago nakloni i pojuri prema mladiću..

Ej Blaž, Blaž pa kaj ti je ovo trebalo. Dok se drugi grijeju polek nekakvog ognjišća ti ovdje cvokočeš na dežu i vetru i čakaš namesto onih ki nisu hteli jahati tak daleko po dežu. Rivleš se kam ne treba. Kaj si moral reči gospodi h Krapini kak si ti pravi za iti do Zaprešića, a nigdar nisi bil delj od Krapine i Vingrada. Još si mislil kaki buš mudrac ispal …i jesi samo kaj si celi dan iskal taj Zaprešić a bil ti je pred nosom. I lepo si se čisto moker zmrzaval na vetru ki je puhal kak sam vrag.. A zakaj? ..Zato da bi gospoda na miru i toplem mogli čehati pečenega purana. A svetli ban. Ke on opče je. Valjda je već i prešal dok si ti bludil po ljuckih dvorišah. Ak je tak to znaći da bi te mogal i fundati kad se vrneš h Kostel, a on bu s Krapine navrnil tam a gizdelini buju mu rekli da sam ga ja trebal čakati. A merti nije prešal. Vrag bi ga znal. Ili merti znaju oni bokci kaj tam zviraju z šikarja.. Pa i zde kad jih pogledim, vidim da sem i dobro prešal. Poglej kak su blatni Kaj da su se deca z blatom igrali i delali vojsku..he he..
Do bi to mogel biti. Ban sigurno ne jer on je ipak presvekli i nemre biti tak zmazan, a i banica bi bila tam pa bi onda morala biti i kočija .. Hm, ak buju došli bliže jih lahko pitam ak su videli kake ljude ki ličiju na bana, a ne take potepuhe kak su ovi. Nekaj su i zastali..nekaj se dogovaraju.. Jen pa ide sim…Koga vraga če od mene ?

- Ej ti !!!
- A ?- trgne se Blaž iz sanjarenja
- Ti, Ti ! Gospodar te zove. Ajde diži se da te ja mačem ne dignem.
- A kaj tvoj gospodar hoče od mene ?
- Reći će ti on sam, a sada kupi prnje i diži se…

Blaž se nevoljko digne, popravi mač o pojasu, poravna kapu nakinđurenu perjem nekakvog purana te krene prema grupi bojovnika.
- Rečite gospodar…bi me nekaj trebali ?
Nakloni se blago prema starijem gospodinu koji mu se učini kao gospodar koji ga zvaše.
-Ne ja.-Odgovori Marko.- Gospodar te treba.- te pokaže na muža do sebe..
-Joj, se izvinjavam. - Sav zbunjen jedva promuca Blaž.
- Reci mladiću, jesi li vidio kakvu vojsku da se vrzma ovuda ?
-Ne gospodar.
-Sigurno?
-Sigurno gospodar, kak sam i siguran da je zde den.
-Znaš li gdje je Zaprešić?
-Ja..mislim da tam počneju prve hiže. - Pokaže rukom na neki šljivik ili nešto slično.
-I kažeš nisi vidio nikoga ?
-Nikoga . Već dva dana sam tuj i nisam vidal ni žive duše. Samo mi koj, prevezan h onem šikarju , dela družbu po noći.
-Hm, čudno da nema nikoga, umiješa se Marko.. Morali su biti već ovdje. Pa i ako smo promašili mjesto sastanka, morali bi biti viđeni.
- Da imaš pravo. Možda se nešto dogodilo. Nego znaš li ti gdje je Krapina? -Obrati se ban mladiću.
- Je znam, kak ne bi znal. - Ma znam ja starega vraga..tam neki je …- Mislio je u sebi..-Joj valjda bum nekak pogodil do Trgovišća, a onda sem na konju. Onda pa znam kam trebam iti.
- E onda ćeš nas lijepo odvesti tamo pa možda zaradiš i koju paru.
- Drage volje gospodar, ali ne bu išlo. Nemrem od tuj genuti.
- Zašto ?
- Nemrem... Čakam nekoga.
- A ko bi to trebao biti ?
-Nesmem reči gospodar, ali su važni ljudi u pitanju.
- Ne ulazim u to, ali odvest ćeš nas u Krapinu pa svidjelo se to tebi ili ne. Dosta mi je ovog drndanja od nemila do nedraga. - Polako je presvijetli počeo gubiti živce.
-Ako sam rekal ne onda ne.- I Blaž lagano krenu rukom prema maču no i brzo je povuče natrag kad spazi da su svi ostali dotaknuli svoje oružje spremni stupiti u napad ako ustreba.
-Znaš li ti uopće s kim razgovaraš ? - Umiješa se Marko. I reci konačno koga čekaš..
-Ne znam gdo ste, ali znam da niste važniji od onega koga ja čakam. Makar ne smem reči bum sejeno . Čakam presvetlog bana i on bi trebal dojti saki čas sa svojim velmožima, a onda bute se morali zgubiti kak megla.

Na te riječi svi prasnuše u smijeh, samo je Blaž začuđeno piljio u ljude oko sebe. - Što li ovima biješe sad ? Valjda su poludjeli od straha…što li?
- Znaš stvarno si malo smušen..Znaš li da je naš gospodar glavom i bradom sam presvijetli ban Keglević…smijući se dobaci Marko
-Ali !?
- Nema ali

[damir1972]

- Oprostite mi svetli bane, ali nisem znal.. A i rekli su mi da bu i svetla banica z vami i kočije i sluge i vaša vojska, a to su se sami veliki muži do neba.. Tak su mi rekli..smušeno će Blaž. No nema ni banice a ni vi nista baš do neba…kak bi znal gdo ste. Joj oprostite svetli ban ja sam kosteljan Blaž Žigrović iz vašega grada Kostela. Vaša gospoda stražari iz Krapine su me sim da vam pokažem put za Krapinu.
- Kosteljan ?? A što bi to trebalo značiti
- Presvetli to su vam kakti nekake funkcije pri nas na gradu Kostelu. Dok je gospodar bil knez Jura z Brandenburga, onda su vam presvetla gospoda stražari h gradu samo spali ili pak krali pure i race kmetam po bregah. Nekaj su odnesli h Krapinu gospodi a nekaj su zadržali za sebe. Nas mlajše kmete i sluge su pa postavili da čuvamo grad. Oni nisu mogli jer su se po noći gostili, po danu su ili spali ili pak jemali siromakam ono kaj ni nisu meli.. Joj kak sam ja sad počel pripovedati.. Najte zameriti.. No kak mi nismo razmeli kaj oni govoriju onda smo si sami zmislili nekake čine da bi se videlo gdo je gdo. Stari Imbra Bačić je nadkosteljan i on nam sim veli kaj moramo delati.. No zde je jako betežen i nemre se stati iz postelje. A ja i Tomica Petrak pak smo kosteljani. Mi pa vodimo stražu po bregah da vidimo ak se kaj događa.. Da ne bi kaki Turčin došal…evo tak..
- A gdje je četa iz Krapine koje me je trebala čekati prvo kod Podsuseda, a onda ovdje negdje zbog kiše?
- Ja to vam je bilo tak nekak. Mene je poslal nadkosteljan h Krapinu do velikega zapovednika straže da ga pitam ak misli poslati kake muže na Kostel jer je nas malo. Jeden del zida se malo zrušil pa ga treba popraviti a nema gdo jer mi kaj smo još pri moči moramo čuvati straže pa i za to nas je malo. I tak sam došal h Krapinu ali me je gospon opral kak šmrkavca kak se on nema cajta zafrkavati z nami jer ma puno važnijega posla. A onda je još dodal da je dobro ka sam došal jer bu treba pred svetlega bana iti i dopelati ga h Krapinu, a oni si maju jako velike posle oko spremaja dvora za presveklega. Ali ja pak mislim da i je nekaj tak jer su gospon Jura se to meli samo za veselje i jedaču. A sem pa čul, naj mi ban oprosti, da je i nekakve gospe znal dopelati tam z Studenic , tam na Štajeru, z samostana. ..Ja, ja samostana, ali ga je car dal zapreti jer tam nisu delali kak su trebali već su ga meli samo za velika veselja za gospodu z dvora ki su svoje teške posle morali malo pozabiti uz kakvu dobru kapljicu, gusku , ali i kakvu frajlju kaj je se nastanila h Studenicah samo za take goste ki su jim lahko platili…Ja no tak sam mel za čuti, ali morti ni bilo tak…
- Zanimljivo, promrmlja ban, ali bolje da mi krenemo put krapine. Ako ništa drugo onda da speremo blato sa sebe. Ako se još malo zasuši pretvorit ćemo se u glinene igračke.
- Dobro gospodar. Moremo odmah iti . - A u sebi se molio svim svecima da ne promaši put.
Nakon dva sata jahanja stigli su do sela Trgovišće i tada je Blaži laknulo. Sad je bio na svom terenu i osjećao se sigurniji budući da mu je taj kraj bio poznat.
- Nego Blaž. Kako bi bilo da se negdje malo odmorimo ili da usput i nešto prezalogajimo. Možda da speremo ovo blato..reče ban
-Pa kaj se tiće odmora to kak hoće vaše gospodstvo, a kaj se tiće pranja…Ja bi vas odpelal do jenega mesta. Malo je na stran od puta do Krapine, ali tam vam zvira topla voda i to zde dok je hladno čoveku godi, a veliju da lječi i reumu i take slićne bolesti..Tam ima i jena stara štala sa malo odehniti. A nekaj za pojesti..to pa bu jako teško.

[damir1972]

. Knezovi ljudi su pobrali se kaj su mogli i seljaki vam crkavaju od glada . Jedino da kerega kmeta spečete na ražnju…Se ostalo bu malo teško..
- Marko što ti kažeš na sve ovo
- Kako vi želite bane. Ja se slažem sa svime osim sa pečenim kmetovima. To mi baš ne bi sad godilo. Možda ipak bolje ona kora kruha koju još imam u torbi.
- Ništa. Blaž, ako nije daleko vodi nas do tog izvora. Dođemo li u Krapinu sat ili dva prije ili kasnije ne igra ulogu, ali ovo me blato ubija.
- Kak želite svetli bane.
Magla je konačno nestala i popodnevno sunce je već dobrano grijalo kad je kolona umornih jahača dospjela do mjesta gdje su bili topli izvori. Voda se je pušila i jahači su zbacili sa sebe blatnu odjeću i opremu te krenuli sa uređivanjem. Usput su se i grijeli jer je voda bila jako topla…skoro pa vruća. Nakon kupanja pobrinuše se i za konje te krenuše prema starom štaglju da malo odmore. Zapravo štagalj nije bio drugo doli nekoliko dasaka prislonjenih uz neki prastari zid te sve prekriveno korovom koji je sve izvana povezivao i bio jedini razlog što sve nije postalo samo jedna obična ruševina. Putnici bi se ovdje obićno sklonili od kiše kad bi se služajno ovdje zatekli za nevremena. Budući da između Trgovišća i malog zaselka po imenu Pregrada nije bilo nikakvih naselja i ova stračara je bila bolja nego biti na otvorenom. Ban sa svojom vojskom smjestio se pod krov te izvadiše nešto od jela što su imali sa sobom pa stadoše žvakati zalogaje suhe ovčetine i kukuruznog kruha. Banov obrok nije se razlikovao od ostalih obroka u njegove vojske. Sve su to bili prekaljeni borci koji su prošli pakao bitaka sa Turcima uz bana i tako postali odani velmoži koje je ban držao gotovo sebi ravnima. Sve to bijahu snažne ljudeskare koje posljednje dvije godine nisu mazile. I sama činjenica da su sad ovdje bila je dokaz kako su to najbolji od najboljih. Iako ih je ban tretirao kao , gotovo, sebi ravne, oni su ipak znali gdje im je mjesto i tako se ponašali.

Blaž se smjestio malo dalje od štaglja. Naime dok su drugi vadili svoje naoko skromne obroke njemu su izgledali kao prepone trpeze finih jela na najraskošnijim gozbama. Naime njegova je torba bila potpuno prazna kao i želudac. Zbog toga je sjeo podalje kako bi izgledalo da je postrani zbog poštovanja prema višem staležu. Iako je prošlo gotovo dva dana pd kako je pojeo dvije gnjile kruške koje je neki seljak jesenas zaboravio ubrati te s na stablu i prezimile, ipak nije želio ispasti prosjak koji traži koru kruha. Banu sve to nije promaklo te je shvativši problem, pozvao Blaža bliže.
- Hajde priđi da prezalogajiš i ti s nama.
- Nebi, presvetli. Pun sam kak mravljijak. Samo vi dajte.
- Ajde, ajde. Nije nešto ali ipak popuni prazninu u želucu. Ajde priđi, prezalogaji pa da usput popričamo.
Blaž priđe i sjedne do bana te uzme komadić kruha i sušenog mesa. No bojao se da će fanfare u trbuhu otkriti banu kako je lagao iako je banu vjerojatno sve bilo jasno.
- Rečite presvetli, kaj ste hteli pitati ?
- Reci mi nešto o Krapini i Kostelu. Kakvi su to gradovi ...sve što znaš.
- Je morate znati da vam ja nisem završil nikake škole. Sem obični kmet ki je čisto slučajno završil h Kostelskem gradu kak stražar. No kaj znam bum vam povedal. O Krapini vam baš puno nemrem povedati. Sem bil tam dva ili tri krat. Je pač to dvorec ki je zmišljen za gospodske posle, ali i zabave. Je jako lepi koliko sem mogal videti, ali kad sam bil tam prije par dana se je bilo nekak prazno. Mi je jen sluga ki je rojen h kostelski fari rekal da su zadnji gospodari odnesli se kaj se je dalo. Da ni ostalo nič ni od blaga ni živine. I podrum su spraznili i odnesli i vino i žganje …se.
Ja ne znam ak je baš tak i najte zameriti. Ak laže on onda vam lažem bormeč i ja.

Ban je pozorno slušao i bio je siguran da stvarno i jeste tako. Naime Đuro Brandenburški nije koristio imanja za ništa drugo osim za raskalašen život, gozbe i kocku. Nasljedio ih je nakon smrti Beatrice Frankopanske. Ona je bila udovica Ivaniša Korvina, hrvatskog bana i hercega koji je umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Neki su pričali kako je danak uzelo bojevanje sa Turcima te je sve više poboljevao dok nije i izdahnuo. No drugi pak pričaju kako je sve bilo isplanirano u visokim krugovima kako bi maknuli i taj izdanak kraljevske loze. Nasljednici su još bili mali kad je Ivaniš umro, ali nisu da puno nadživjeli.
I djeca umiru nedugo nakon Ivaniša i time nestaje posljednji izdanak Korvinove loze.Nakon smrti djece, Beatrice je bila prisiljena udati se za kneza Đuru Brandenburškog kojemu nije bilo stalo za ništa osim za imanja kako bi mogao namirivati svoje potrebe koje su bile bezgranične. No kako je vrijeme prolazilo tako su i opljačkana imanja donosila sve manju dobit a dugovi su bivali sve veći. Zbog toga je knez bio prisiljen prodati zagorska imanja, a kasnije i sva ostala. Budući da su Keglevićeva bosanska imanja bila pod okupacijom, kupio je od kneza gradove Krapinu i Kostel te odlučio od njih načiniti središte svog banovanja. Iako je znao kakva je situacija u opljačkanom zagorju, sve mu je više bilo jasno da je stanje puno gore nego što je mislio.
- No kak sam i rekal, - nastavi Blaž- se to je možda samo babsko pripovedanje. A kaj pa se tiće Kostela, e tuj pa vam je situacija još gorja. Knez je h Kostel del svoje ljude kakti na stražu, da čuvaju dvorec i ljude oko jenga, ali je istina bila drukčija. Ti knezovi ljudi su pravzaprav bili oni od kerih bi trebalo braniti i grad i seljake. Zeli su jim se kaj su mogli ..i saku čučicu, saki žehtarček vina, se. Nekaj su pustili za sebe, a drugo su pak dali pokojnemu župniku i knezu. Naš pokojni župnik ni bil nič bolji od kneza. Mi oprostite presvetli,ali je tak. Zel je našim kmetam se kaj je mogal, se u ime kralja, ali je skoro se ostajalo jemu . Jas sem nafčil nekakve račune čitati pa dok sam bil u župnikovi službi sam videl kaj dela. Dobil je pet bajic masti a je napisal samo dvije. I onda je još napisal kak je jenu dal siromakam.. A kerim siromakam, lepo prosim, a si su siromaki. I jenput je videl da sam razmel jengove fiškalije, mislim na našega župnika, mi je pritisnil šaku k vuhu i stiral me od sebe proč. Kak su knezovi muži meli puno posla dok su krali i landrali okolo, grad ni mel gdo braniti ni čuvati. Ni mel gdo iti h špancir proti Brezovici da bi videl kaj se dogaja h našem Zagorju. Zato su lepo pobrali nas, mlajše muže da delamo jihov posal. I tak sem postal soldat na vašem gradu. Jen veliki problem pa je bil kaj je grad trebalo i popravljati, a to pa nismo mogli mi sami nek bi trebalo meštre najti. Je ali to bi puno koštalo pa je knez zaključil da je tak dobro i da je se još tak čvrsto da bu zdržalo još sto let. Je ali je prešlo pet a se se je još več podrlo. Kak bu to zde išlo bute pač morali Vi videti. Ak to nebute popravili onda vam i celi grad zabadaf jer se najveć ruši tam ke su velika vrata i ak se to zruši saki bu mogal iti h dvorac.

Ban je sve to pozorno slušao i vjerovao je Blažu sve što je pripovijedao jer je odmah shvatio da je blaž priprosti momak koji možda i nije išao u škole ali zna što je istina i poštenje. Njega nisu pokvarila blaga i raskalašen život jer je vjerojatno već od malih nogu morao raditi i poslove koji daleko prelaze njegove godine. No takvih je Blaža bilo jako puno. Na tisuće takvih Blaža pustilo je kosti u borbi s turskim osvajačima. Puno je bilo takvih Blaža koji su napustili svoje potleušice i otišli u boj… Ali ne za sebe već za vlastelu kojoj je do tih momaka stalo ko i do lanjskog snijega. Kraljevska vojska bi ih novačila i odlazili bi u okupirane krajeve, a ako bi i koji preživio ne bi se imao kamo vratiti jer su njihova ionako siromašna imanja bila potpuno opljačkana kako bi se namirili troškovi ratovanja. Vlast svoje riznice nije otvarala za takve stvari.
- Nek, presvetli, kaj bumo zde. Ja bi predložil da guj ostanemo do jutra. Ak zde krenemo prema krapini bumo došli jako kesno, a i lahko bi nas dež hlovil. - Pokaže Blaž na nebo gdje su se opet počeli skupljati oblaci. - Od utd nije daleko ali voda je odnesla jedinu brv prek Krapinskega potoka prek kere se more s kojami. Zato se jen del puta moramo vrnuti. No kak god ja bi vam rekal da nejdemo zde na put, a vi kak oćete.
- Ja ti vjerujem na riječ pa nek bude kako ti odlućiš. Ipak poznaješ kraj i prilike bolje od nas. A reci mi kako stojimo s Kostelom. Koliko ima do tamo.
- A čujte do Kostela pa bi došli prije kmice ovak kak je zde. Koji su se odehnili pa se moreju malo potirati, a i bez kočije se more čez Sutensku. Je slaba cesta, ali je puno bliže i za koje ni tak veliki problem.
- A onda nas vodi put kostela.
- Ali tam vam zde nema baš nič kaj bi bilo dostojno bana. Jedino se lahko najde kaka slamarica i krov nad glavuj. Upravnik je davno prešal z grada skup s svojimi činovniki, ambari su skoro čisto prazni, ali ak vaše gospodstvo hoće onda nek ide pogledati za den, dva gda se malo odmori.
- Ne. Ak možemo doći prije mraka onda nam je isto. I tamo možemo prenočiti. Marko! - Pozove ban svog četovođu.
- Recite bane. - Priskoči četovođa.
- Reci ljudima da se spreme za polazak. Idemo put Kostela čim budu spremni za pokret.
- Kako zapovijedate bane. - Okrene se i ode prema ljudima izdati zapovijedi.
- Oprostite ban, ali dajte me onda bar pustite da idem ispred i velim da vam spremiju sobe h dvorcu. Da zakuriju i da vam postelju zrihtaju. Vi samo pratite ovu cestu i došli bute do one gore. Vidite tam. - I pokaže rukom obrise neke gore u daljini. - To vam je kostelska gora, a zoveju ju i Kunagora. Gda dojdete do nje tam bute videli jeno selo. Zove se Pregrada. Tuj nikam ne skrenete nek idete samo ravno polek potoka. Gda zajdete za prvi breg videli bute dvorec na bregu, ali ja bum onda već došal nazaj proti vam.
- Dobro. Kako želiš. - Uzvrati ban.
Blaž skoči na konja i natjera ga u galop cestom prema gori koju je maločas pokazao banu.

[damir1972]

sedamdesetak čitanja/pogleda a nitko ni da a nabaci ???

[Da Kang]

Super
Samo nastavi tako...
Pozz

[FeetF1]

damir1972 kaže:

Nekoliko prvih stranica koje prikazujz dolazak Bana P. Keglevića u Zagorje.
Dakako radno i trpi puno izmjena. Volio bih čuti vaša realna mišljenja, kritike, upute..Jedan dio je pokušaj pisanja našeg dijalekta. No malo ide teško budući da su naglasci i izgovori takvi da ih je gotovo nemoguće napisati. No mislim da se može razumjeti i bez prijevoda
Evo:
-Dolazak bana u Zagorje

Tek zveckanje mača ili pokojeg dijela konjske opreme bilo je sve sto bi mogao čuti promatrač gledajući dvadesetak jahača sto su upravo izašli iz gustiša kojim je obrasla obala save. Samo je oko vraški dobrog promatrača moglo uočiti skupu konjsku opremu i skupu odjeću i oklope ispod blatom prekrivenih jahača.

Pitanjce: da li provjeriš (prekontroliraš) ono što si napisao, tj. pustiš da napisani tekst odleži neko vrijeme (nekoliko dana npr.)?
Jer u ove dvije citirane rečenice dvaput ponavljaš izraz: konjska oprema.
Onda, dvaput koristiš pridjev 'skup': skupa oprema, skupa odjeća.
Dvaput ponavljaš imenicu promatrač - nepotrebno.

Umjesto; Samo je oko vraški dobrog promatrača moglo uočiti skupu konjsku opremu zar ne bi moglo i ovako:
Samo bi dobro izoštreno oko moglo uočiti skupocjenu opremu i odjeću...

Nakon gotovo deset dana kiše i putova koji su u biti bile jaruge pune blata sunce bi im sad moglo predstaviti veliku pogibelj jer bi om odjeću moglo pretvoriti u okove ako se sve to blato na njima zasuši.

Iz rečenice izbaciti ovo 'u biti' jer je nepotrebno. Zašto se dvaput ponavlja riječ 'moglo'?
Nakon gotovo deset dana kiše i jahanja po putevima - jarugama, sunce bi im sad moglo predstavljati veliku pogibelj pretvarajući njihovu odjeću u okove...

Putnici bi se ovdje obićno sklonili od kiše kad bi se služajno ovdje zatekli za nevremena.

Putnici bi se tu obično bili sklonili kad bi se slučajno zatekli za nevremena.

Blaž priđe i sjedne do bana te uzme komadić kruha i sušenog mesa. No bojao se da će fanfare u trbuhu otkriti banu kako je lagao iako je banu vjerojatno sve bilo jasno.

U dvije rečenice ban je triput spomenut. Previše! Spomeni ga jednom, a drugi, treći put koristi zamjenice (on) ili prestiliziraj, npr. ovako:
...Blaž sjedne do bana... No, bojao se da će fanfare u trbuhu otkriti kako je lagao iako je banu sve bilo jasno.
(Inače, izraz 'fanfare u trbuhu' je sjajan!)

Nakon dobronamjerne kritike (uz sugestije), evo i pohvale - lijepo je vidjeti što se koristi kajkavsko narječje u dijalogu - a ima tu i humora.

Knezovi ljudi su pobrali se kaj su mogli i seljaki vam crkavaju od glada . Jedino da kerega kmeta spečete na ražnju…Se ostalo bu malo teško..

Kajkavski je sasvim razumljiv i osvježuje tekst.

Ali, opet, pripaziti na ponavljanja:

- Vidite tam. - I pokaže rukom obrise neke gore u daljini. - To vam je kostelska gora, a zoveju ju i Kunagora. Gda dojdete do nje tam bute videli jeno selo. Zove se Pregrada. Tuj nikam ne skrenete nek idete samo ravno polek potoka. Gda zajdete za prvi breg videli bute dvorec na bregu, ali ja bum onda već došal nazaj proti vam.

Znači, triput se ponavlja jedan glagol. Umjesto ponavljanja jedne te iste riječi, predlažem ovako:
'Vidite... tam... Gda dojdete do nje, blizu vam je jeno selo. (...) Gda zajdete za prvi breg, našli bute dvorec na bregu...' itd.

[damir1972]

Kao prvo-zahvaljujem. Upravo to mi treba. Netko sa konkretnim primjerima.
Dakle-greške sake fele...pa na to sam i računao. Dakle ovo je nakakav radni tekst koji se svako malo mijenja što zbog radnje, što zbog uocenih grešaka. Kad bi ovo uspio privesti kraju svakako bi bilo ohoho posla za lekturu. Sljedeća stvar je da mi dijalozi ili radnje dolaze u tikvu onda kad nemam mogućnosti zabilježiti. A na koncu, da sam siguran u to što radim ne bih tražio savjete.
Kajkavski dijalozi u biti i nisu pravi kajkavski već onakav kakav se govori u Kostelu. No postoje forme koje je nemoguće zapisati bez kojekakvih prijeglasa ili oznaka naglaska npr. Dakle taj je dio gotovo nemoguće prenjeti na papir. No dio onih neispravnih fraza iz dijaloga je i namjerno pušten upravo da odstoji pa da tek onda vidim kako zvući...razlog-priprosti kmet a ne fiškal..dakako jasno mi je da nije ispravno i da bolje klapaju vaša preoblikovanja. No puno toga je i krivo napisano zbog trenutne blokade.
A jedan je i problem usklađivanje povijesnih činjenica sa idejom a opet da se ne udaljim od izmijenjenog dijela povijesti koji pak se uklapa u legendu. Jedan dio podataka koje bih trebao ni ne postoji tj ne mogu ih naću u dostupnim izvorima. A polazna činjenica je da stvarni Keglević nije bio ni malo takav kakav mi treba za priču..ali i Zagorka je izmjenila dosta povjesnih činjenica pa to ne umanjuje vrijednost

[FeetF1]

damir1972 kaže:

Kao prvo-zahvaljujem. Upravo to mi treba. Netko sa konkretnim primjerima.
Dakle-greške sake fele...pa na to sam i računao. Dakle ovo je nakakav radni tekst koji se svako malo mijenja što zbog radnje, što zbog uocenih grešaka. Kad bi ovo uspio privesti kraju svakako bi bilo ohoho posla za lekturu. Sljedeća stvar je da mi dijalozi ili radnje dolaze u tikvu onda kad nemam mogućnosti zabilježiti. A na koncu, da sam siguran u to što radim ne bih tražio savjete.

U redu, znači ovo je nacrt, radna verzija... na kojoj će se još morati raditi.

damir1972 kaže:

Kajkavski dijalozi u biti i nisu pravi kajkavski već onakav kakav se govori u Kostelu. No postoje forme koje je nemoguće zapisati bez kojekakvih prijeglasa ili oznaka naglaska npr. Dakle taj je dio gotovo nemoguće prenjeti na papir. No dio onih neispravnih fraza iz dijaloga je i namjerno pušten upravo da odstoji pa da tek onda vidim kako zvući...razlog-priprosti kmet a ne fiškal..dakako jasno mi je da nije ispravno i da bolje klapaju vaša preoblikovanja. No puno toga je i krivo napisano zbog trenutne blokade.

Oko kajkavskog se uopće ne moraš toliko brinuti.
Kažeš da kajkavski koji upotrebljavaš 'nije pravi kajkavski, već je onaj kakav se govori u Kostelu.'

Svako mjesto (gdje se govori kajkavski) ima svoj govor (specifičan naglasak, karakteristične riječi), pa tako i Kostel (Krapinsko-zagorska županija).
Ne postoji nekakav 'zajednički kajkavski' ili 'jedinstveni kajkavski' i nije nikakva greška što upotrebljavaš kajkavsko narječje Kostela.
Kad bih ja pisao neki povijesni roman i u dijalogu htio upotrijebiti narječje, koristio bih kajkavsko narječje svojega kraja.

Što se bilježenja narječja tiče - pisani tekst može samo donekle približiti govor.
Osobno, ja ne bih operećivao tekst sa bilo kakvim posebnim znakovima (naglascima, prijeglasi...) jer mislim da bi takvo bilježenje govora samo otežavalo čitanje teksta.
(Posebnim se znakovima govor označava obično u jezikoslovnim radovima.)
Uzmimo npr. ovu rečenicu: Neje došel. Prva riječ se izgovara (u mom kraju) /nieje/, ali meni bi takvo bilježenje bilo - kompliciranje (dva samoglasnika jedan za drugim) pa radije pišem /neje/.

Ionako će taj kajkavski govor iz tvog romana najtočnije (najbolje) pročitati ljudi koji ga poznaju, dakle oni koji žive oko spomenutog Kostela, jel...
Netko iz Zagreba, Varaždina ili iz drugih krajeva Krapinsko-zagorske županije taj će govor čitati drugačije.

[damir1972]

Pod pravim kajkavskim u biti sam mislio pod onim što se nekad kao takvim definiralo u školi, na nekim "seoskim" serijama i sl. Iskreno ja nikad nisam znao nikoga ko je govorio na način kakav se prezentira na tv primjerice. Zato sam pomenuo neki drugi -kostelski.
Ne-nisam ni mislio srtati uzlazne i silazne , duge i kratke i ne znam kakve slogove. -mislio sam za neke riječi staviti prevod (mislim na one koje smatram da bi mogle biti problem).
no kad smo već kod detalja molio bih pomoć
-kojom velićinom fonta npr times roman , pisati da bih imao uvid o stranicama tj broju stranica neke prosjećne knjige 8 Prosjek-mislim na dimenzije)
- Koliko je pametno motati dva vremena, i povijesne i izmišljene dijelove ( izmišljene-legenda)
Naime već sama tradicija kod naz bazira se izgleda na totalnom fulanju. Primjer-traje od 1523. Godina je dolaska Petra Keglevića u kKostel ..No legenda priča o "Tomažu" Kegleviću. Postojajo je jedan navodni Tomaž koje je bilo izgleda drugo ime , takožđer Petra K.
No Taj tomaž je imao jaku stražu ( preteća današnje kostelske pov. postrojbe) i kad je bio pozvan pred cara zbog maltretiranja njemačkih i štajerskih trgovaca, došao je sa tom svojom , do zuba naoružanom stražom, i car se ustrtario iliti usro pred njim (sori). Postoji navodno ljetopis o tome. I sve se to pripisuje petru iz 1523. No
Kad ga car pociva...blabla..Tomaž poućen iskustvom i događajem koji je zadesio frankopana i zrinskog
u bečkom novom mestu...e tu je problem kojega svi preskaću-radi se o 100 godina razlike. Koliko to može utjecati na , ajmo reći, vjerodostojnost priče..
Da li jednostavno izbaciti npr. tu radnju-odlazak pred cara, ili je staviti u drugo vrijeme i drugog vladara ??
E da-iskoristio sam sve vaše sugestije o izmjeni teksta..thnx

[FeetF1]

damir1972 kaže:

mislio sam za neke riječi staviti prevod (mislim na one koje smatram da bi mogle biti problem).

Ako bude trebalo objašnjenje za veći broj tih riječi, onda se na kraju rukopisa (odnosno knjige) može dodati rječnik s objašnjenjima.

damir1972 kaže:

no kad smo već kod detalja molio bih pomoć
-kojom velićinom fonta npr times roman , pisati da bih imao uvid o stranicama tj broju stranica neke prosjećne knjige 8 Prosjek-mislim na dimenzije)

Uf, dobro pitanje. Mislim da je neki standard pri tipkanju u Wordu veličina slova 12, ako se ne varam.
Koliko bi to bilo u tiskanoj knjizi - ovisi o formatu knjige, tj. njenoj veličini. Možda bi to trebalo pitati nekoga tko ima više iskustva s tim
(tehničkim) stvarima.

- Koliko je pametno motati dva vremena, i povijesne i izmišljene dijelove ( izmišljene-legenda)

Koliko je pametno ispreplitati fikciju (izmišljeno) i povijesne činjenice (zbilju)?
Pa, ako se fikcija vješto ispreplete s povijesnim činjenicama, ne vidim zašto bi tu bilo ikakvih problema.

..No Taj tomaž je imao jaku stražu ( preteća današnje kostelske pov. postrojbe) i kad je bio pozvan pred cara zbog maltretiranja njemačkih i štajerskih trgovaca, došao je sa tom svojom , do zuba naoružanom stražom, i car se ustrtario iliti usro pred njim (sori). Postoji navodno ljetopis o tome.

e tu je problem kojega svi preskaću-radi se o 100 godina razlike. Koliko to može utjecati na , ajmo reći, vjerodostojnost priče..
Da li jednostavno izbaciti npr. tu radnju-odlazak pred cara, ili je staviti u drugo vrijeme i drugog vladara ??

Rekao bih ovako: u radnju ubaciš (izmisliš) što god ti treba za razvoj priče... a od stvarnih događaja spomeneš ono što je bitno za priču a izostaviš ono nepotrebno / suvišno odnosno nezanimljivo.

Dakle, izbor je na autoru. Budući da imaš dvojbe (izostaviti cara?, smjetiti priču u drugo vrijeme?...), probaš napisati stranicu-dvije s jednom varijatnom, pa onda s drugom varijantom... pa vidi što
ti bolje zvuči.

Recimo, ja ne znam previše o događajima i osobama koje spominješ (iako volim povijest)
Pretpostavljam da je Blaž Žigrović izmišljena ličnost, dakle, lik koji si ti stvorio - ali, on se dobro uklapa u tvoju priču.
I zapravo, nije bitno je li on stvaran ili izmišljen lik ako dobro funkcionira.
Čitatelji koji budu čitali ovaj tvoj tekst (a možda jednog dana i knjigu) bit će različite naobrazbe.
Pa čak i ako neki budu poznavatelji povijesti - povijesni događaji su jedno, a povijesni roman (kojeg si ti započeo) je opet nešto drugo.
(Nitko te neće pitati zašto si ubacio tog i tog lika ili izostavio ovog ili onog - to je autorova sloboda izražavanja.)

I još ponešto o odnosu zbilje (povijesnih činjenica) i fikcije.
Čitao sam Krležina pisma. Jedna češka prevoditeljica (Irena Wenigova) mu je poslala pitanja koja su se ticala njegovih Balada.
Tako se u jednoj Baladi spominje papa Burgund II. Prevoditeljica se požalila da o njemu nije mogla naći nikakve podatke, čak ni u
povijesnim knjigama. Krleža joj je odgovorio: 'Pa jasno da o njemu niste mogli naći nikakve podatke jer papa Burgund II. nije nikada postojao...
Radi se o literaturi, a ne o historiji.)
Znači, Krleža je izmislio jedan lik a češke prevoditeljica je mislila da je taj lik nekad živio.
(Ovo spominjem zato jer Krleža u Baladama također 'miješa' stvarne ličnosti iz povijesti i produkte svoje mašte (izmišljene osobe) i to
očito vrlo vješto.)

E da-iskoristio sam sve vaše sugestije o izmjeni teksta..thnx

Drago mi je ako sam uspio u čemu pomoći.

[damir1972]

pomoć bilo koje vrste uvijek je dobrodošla. Ova vaša svakako.

Malo sam mislio izeditirati postove, unjeti izmjene ali ne ide . Zato ostaju ove "neispravne" verzije
Ispravno ili ne , ali kao uvod ili neki predgovor mislio sam uvesti sadašnjost..ovako nekako

Duh kostelski

Tama se lagano počela spuštati nad dolinom u koju se smjestila crkva Svetog Mirka. Visoko iznad, na samoj litici sjevernog obronka Kunagore tiho bdiju zidine staroga grada Kostelgrada. Već stoljećima svjedoče o jadu i bjedi, ali i o blistavim danima ljudi koji su živjeli na okolnim bregima. Iz daljine se čuju udarci dobošara koji predvodi povorku ljudi koji kao da su pobjegli iz povijesnih knjiga. Šarene odore potjeću iz nekih davnih vremena. Potječu iz raznih krajeva Hrvatske. No spaja ih jedno. Duh minulih vremena, minulih običaja koji su zaslužni da smo ovo što jesmo. Narod bez svoje povijesti, bez svojih običaja kao da ni ne postoji. Tek je blijeda slika u ovom svijetu. Slika koja će svaki tren nestati.
Kosteljanci.
Tako sami sebe nazivaju stanovnici ovih pitomih zagorskih brežuljaka koji su uvijek znali cijeniti tu škrtu grudu zagorsku. Danas više nema tolikih razlika između seljaka koji nastanjuju okolna sela i mještana susjednih mjesta koji u novije vrijeme nose i titule građana. Nema razlike ni gledajući na ostatak Hrvatske. Ima i bogatijih i siromašnih, i starih i mladih, i radnika u industriji i seljaka.. No ipak postoji nešto što ih dijeli od većine stanovnika Hrvatske. Tradicija..Stara već pola stoljeća. Tradicija koji nisu slomile nikakve nedaće, nikakvi režimi…
Napreduje polako povorka prema crkvi. Naoružani momci polaze u boj protiv turskih ili nekih drugih osvajača??. Kubure, sablje, puške…Nikako ne spadaju u ovo razdoblje mira. Nešto će se desiti.
Napreduje povorka i prkosi vremenu samo s jednim ciljem. Kao i prethodnih petstotinjak godina čuvati grob Isusa Krista i sljedeće jutro proslaviti njegovo uskrsnuće i navijestiti ga cijelom kraju pucanjem iz oružja koje vuče korijenje iz vremena borbe protiv turskih osvajača. Tradicija koju je uveo ban Keglević kad je došao u posjed Kostela-grada, a koja nije umrla ni danas.
I kad čovjek pogleda prema ruševinama grada, koje zub vremena polako vraća u stanje prije izgradnje, može zamisliti starog bana kako gleda sa kruništa dvora i čudi se. Ma gledaj ove… Danas je vrijeme računala, aviona, raketa…A ovi još nose moje odore. Još nisu promijenili stare navade. Ako nisu do sad onda ni nikad neće. Imaju oni to zapisano u svom genetskom kodu isto kao u vrijeme moje mladosti samo onda to nisu znali. Znači li to da i danas služe meni ili pak nekom uzvišenom cilju kojem sam i ja davno služio.
Koliko je godina prošlo od kad sam ja došao među ove ljude. Među ove čudake koji toliko dugo mogu prkositi vremenu i načinu života koji nosi. Nisam bio mlad kad sam doselio ovdje, ali još se sjećam svega kao da je bilo danas.

jel to dobro ili ne...ne znam , ali opcija delete uvijek postoji

[FeetF1]

damir1972 kaže:

pomoć bilo koje vrste uvijek je dobrodošla. Ova vaša svakako.

Malo sam mislio izeditirati postove, unjeti izmjene ali ne ide . Zato ostaju ove "neispravne" verzije
Ispravno ili ne , ali kao uvod ili neki predgovor mislio sam uvesti sadašnjost..ovako nekako

Duh kostelski

Uvod je dobar. Možda jedino jedna-dvije sitnice. Piše: zidine starog grada Kostelgrada.
Budući da je u imenu mjesta već sadrža imenica 'grad' onda to ne treba ponavljati, već može pisati samo: zidine starog Kostelgrada.
(Iz imena je jasno da je to grad.)

Jedino ako bi pisao poeziju, onda bi takvo ponavljanje funkcioniralo zbog dobivanja ritma, npr:
Zidine grada,
Staroga grada,
Staroga Kostelgrada...

Slika koja će svaki tren nestati.

Ovo je više pitanje stila, ali ja bih rečenicu modificirao u: Slika koja može svakog trena nestati.
U tvojoj rečenici, kažeš da će slika sigurno nestati, dok meni nekako bolje zvuči mogućnost da ona nestane (može nestati).

Također, u tekstu je tirput spomenuto ime države (Hrvatska).
Umjesto da se ponavlja, možeš jednom upotrijebiti ime, drugi put napisati: naša domovina, treći put: naša zemlja i slično.

Potječu iz raznih krajeva Hrvatske.

Potječu iz raznih krajeva naše domovine.

Koliko je godina prošlo od kad sam ja došao među ove ljude. Među ove čudake koji toliko dugo mogu prkositi vremenu i načinu života koji nosi.

Mislim da ovdje riječ 'čudaci' zvuči pogrdno, a iz teksta proizlazi da autor o tim ljudima piše sa simpatijom.
Bolje bi bilo: ...Koliko je godina prošlo otkad sam ja došao među ove neobične ljude koji toliko dugo mogu prkositi...

Inače, tekst je vrlo dobar a neki izrazi su za svaku pohvalu: tiho bdiju zidine staroga grada, škrtu grudu zagorsku...

[damir1972]

pa jedan je dio već uoćen i izmjenjen i prije komentara.
Kao što sam već rekao ovo je radno. Zapravo ne znam uopće koliko je moj pristup ispravan. Naime ja bilježim iliti pišem kako god mi sine. U trenu imam cijelu rečenicu a onda iduće sekunde ostane samo fraza. Nestane pravih tiječi. E da se ne bi pogubilo sv, zapišem onako kako u tom trenutku mogu a kasnijim strujanjem mijenjam

No ono što nisam promijenio, svakako ću sada prema ovim sugestijama..
E da čudaci-nisam uzimao kao pogrdno, uvredljivo, ali da mogao bi i tako netko pročitati
thnx

[damir1972]

grof dolazi u grad idonosi odluku da za sad ostaju u njemu. No šačica onih domaćih težaka tj sada stražara i petnaestak njegovih ljudi nisu dovoljni da se nešto pokrene s mrtve točke. Između ostalog potrebna je i hrana , a seljaci nemaju zbog pjački kneza Gjure pa je jedina opcija župnik. Budući da već postoje indikacije da župnik hranu zadržava za sebe a u svojim knjigama piše drugo, grof šalje trojicu ljudi u zupni dvor da uzmu hranu a da ostave popu koliko mu treba
Dakle ovdje preskaćem jedan cijeli ulomak iz razloga što mi još fali razrada na nekim mjestima

Nakon što su proslijedili banove odluke, Tomoca je krenuo davati zaduženja dok su Marko, Blaž te još jedan vojnik krenuli put župnog dvora. Spustivši se u dolinu, zakucali su na vrata . Gotovo istovremeno krenula je bujica riječi.

- A to si ti...tat jedan. Uzimaš ovo malo što čuvam za sirotu dječicu... - Odmah napade župnik Blaža. - Kako te nije sram. Kradeš i onda se gostiš sa svojom lopovskom družinom. I pečenog purana ste mi uzeli jučer da bi počastili nekakvog tata, antikrista. O svemu će biti obviješten sam ban. Tako da znaš. I što sad još hoćeš. Sad si doveo i nove lopove, vidim. Ovi nisu odavde.

Pjenio se kostelski župnik. Bio je to sijedi šezdesetogodišnjak. Poprilično nizak, ali zato sa ogromnim trbuhom. Neimaština je daleko zaobišla župni dvor. Dokaz tome je bila još masna brada, koju nije stigao obrisati, te miris pećene guske iz kuhinje. Teški podočnjaci nisu bili od mučenićkog života, već od velikih količina domaćeg vina i šljivovice.

Blaž se nasmiješi, a onda priupita: - Jeste završili gospon velečasni? Ak jeste onda bum vam ja nekaj povedal.

- Tak je. Mi smo lopovi ki kradeju božje darove. To se vidi i na nami. Pa si smo kost i koža. A poglejte sebe. Još niste ni mast obrisali z lica, a da ne govorim kak diši i fina pečena guska z vaše kuhije. Je to siromaštvo kero propovedate u ime našega Jezuša. No zato bumo mi zde zavirili h vaše lagve i bajice pa bumo vam malo pomogli h vaši bogiji.

Što si rekao? - počeo se pjeniti župnik. - Ti ćeš viriti u moje bačve i viriče. Tat jedan. Pokupi tu svoju lopovsku družinu i odlzi iz božje kuće. - I zalupi vrata pred Blažom.

- He, he, daj se pomakni sad ću ja popričati s božjim slugom. - Reće Marko te udari šakom o debela hrastova vrata.

Župnik malo pričeka, a onda naglo otvori vrata i poviće: - Bježite lopovi. Nema ovdje nićega za vas. Nisam ja postio i od svoji usta uzimao da hranim tate kakvi ste vi.

No tada ga četovođa zustvi.

- A sad bi bilo dosta. Ja sam Marko Imotski, četovođa presvijetlog bana Keglevića i član osobnog banovog banderija.
Na te riječi župnil problijedi, a četovođa nastavi. - Protiv vas su podignute tužbe kako uzimate prevelike dače od seljaka u ime bana i kralja, a onda ih krivo upisujete i kraljevska davke namirujete užeglom mašću i starim kiselišem.

Laž! - Zaurla župnik. - Čista laž. To mi tati žele namjestiti jer nisam htio dati vina i pečenja za njihovo plandovanje gore u gradu.

- Tišina. Sad ja imam rijeć. -Nastavi Marko. - Sve ćemo to provjeriti. Ako je istina to što kažete, onda ovom ovdje leti glava s ramena. - I pokaže na Blaža, ali ako je laž onda ćete se već danas klatiti na najvišem bedemu grada. Netko glavom mora platiti laž. Sad idemo u podrum i smočnice da dokažemo krivnju ovom tatu i očistimo blato s vašeg imena.

Nnnn..ne u ssssmočnice ni podrume. Dat ću vam zlatnike... Sssamo nnemojte ddirati božje ddarove. - Počeo je zamuckivati župnik, a lice mu je poprimilo nezdravu blijedo-zelenu boju. - Sssve jje to božje..

-Dobro. Vrijeme je da odkrijemo karte. Sumna se da ste namete zadržali za sebe. Dalje; uvrijedili ste članove banovog banderija nazvavši ih tatima. A da stvar bude gora rekli ste kako vam je jučer odnesen pečeni puran kako bi se tat u gradu gostio. E pa taj puran je bila neka kokoš ne veća od svrake, a tat koji se gostio je glavom presvetli ban. I nije se gostio već je kao pravi božji sluga ponudio da se taj puran, kako ga zovete, razdjeli među njegovim ljudima. To je dovoljo da već danas ostanete bez glave. Ako pak još u smočnicama nađemo dokaze o vašem "poštenju" onda nema dileme. Izvršiti ćemo presudu odmah u dvorištu.. - I namigne prema Blažu.

Župnik, sad već blijed poput krpe, padne na koljena i jedva promuca: - Opprostite svetli ččetovođo, ali krivo ste shvatili. Samo sam se šalio.

- Ali ja nisam. Jedini način da preživite današnji dan vam je da natovarite sve na kola i najkasnije do mraka sve dostavite u grad.

- Sssve?? - Jedva promuca župnik.. - Umrijet ću od gladi.

- Nećete, nećete bez brige. Imate dosta zaliha ispod halje, a i možete si ostaviti nešto. Samo pazite, doći ću provjeriti jeste li nas prevarili.

- Neću vas prevariti. - Sad je već lakše disao debeli svečenik.

- Nadam se. Samo pazite. Za sada ću banu reči kako su vas oklevetali, ali ako samo nešto pokušate onda ću ispričati istinu. Uzmite u obzir da ban nije tako dobrog srca kao ja. Osobito ne kad ga se nazove lopovom.

- Ne brinite se. Sve će biti kako ste i rekli.

- Da ne zaboravimo i nadkosteljana ste uvrijedili nazvavši ga tatom. Mislim da mu dugujete ispriku...

- Oprostite mi Blaž. Pa znate da sam se samo šalio. Ja znam da ste vi pošteni Kosteljanec.

- Ja, dobro. Verjem ja vam. Pa poznam vas već dosta dugo. - Reče gotovo svečano Blaž, a u sebi je trpio velike muke da ne pukne u smijeh.

Kad su završili brzo su odmaknuli put grada. Tek sada Blaž si je dao oduška prasnuo u smijeh. Druga dvojica samo se pogledaše pa se i oni počnu smijati.

- Najte zameriti četovođa. Jedva sam zadržaval smeh. A kak ste vi mogli biti tak ozbiljni, kak da ste pre meši. Nek, kaj bu bilo ak nas bu tužil gosponu banu. Ak bu rekal da smo ga hteli hbiti ili opljačkati. Kaj bu nam ban rekal?

Ništa se ti ne sekiraj. Neće ovaj pred bana jer se previše boji za svoju glavu. Ili je bolje reči trbuh. Takvima samo treba zube pokazati odmah su manji od bube. I jako dobro on zna kako se kažnjavaju takve stvari. A ako pak slučajno i ode k banu, neće se dobro provesti. Jednom prilikom dok smo bili u stalnim borbama sa Turcima, ostali smo bez hrane. Gospodar je s nekoliko ljudi otišao do nekog popa da odvoji nešto za nas, ali on se kleo u Bogorodicu da nema ništa. Nekoliko bojovnika podleglo je ranama i boleštinama. Svemu tome pomogla je i glad koja je zavladala u našim redovima. No poslije se ispostavilo da je pop sakrio svu hranu koje je bilo daleko više nego je on trebao. Toplo vrijeme uzrokovalo je truljenje. Mast je užegla, a meso je postalo stanište tisućama crva. Baš kada je pop nastojao zakopati pokvarenu hranu, naišli smo mi. Ni sam ne mogu shvatiti što je doprinjelo tome da mu ban ostavi glavu na ramenu. Nikada prije, a ni poslije nisam vidio bana u takvom stanju. Nije se miješao u crkvu, ali nije ni volio popove. Ne voli ih ni danas i ako dođe ovaj naš do njega, moglo bi mu se svašta dogoditi. Ali mislim da će on lijepo dopremiti sve što ima i neće ni znati koliko je sretan što se nije potužio banu.

[damir1972]

moja fikcija je bila da je dvor u katastrofalnom tj ruševnom stanju u doba dolaska bana. I sasvim slučajno našao sam podatak kako i jest velika vjerojatnost da je bilo tako i da ga je Keglević opet stavio na noge.
znaći fikcija je u biti real.

[damir1972]

evo da malo pojasnim neke stvari

FeetF1 kaže:

Piše: zidine starog grada Kostelgrada.
Budući da je u imenu mjesta već sadrža imenica 'grad' onda to ne treba ponavljati, već može pisati samo: zidine starog Kostelgrada.

Ja vjerujem da je ispravno ovo što predlažete no meni ono djeluje nekako zvučnije




Ovo je više pitanje stila, ali ja bih rečenicu modificirao u: Slika koja može svakog trena nestati.
U tvojoj rečenici, kažeš da će slika sigurno nestati, dok meni nekako bolje zvuči mogućnost da ona nestane (može nestati).

Definitivno točno, ali gledano u cijelom kontekstu i moja tvrdnja točna. Naime narod bez povijesti i običaja više nije to što bi trebao biti-ostaje samo ime, a sve ostalo nestaje-sigurno. Ako danas izbrišemo našu povijest bit ćemo to što jesmo-ali samo imenom. Barem ja to tako shvaćam.

No da se razumijemo-ne bih želio da ovo prevedete kako ne cijenim komentere ili sugestije. Baš naprotiv. Ali obrazlažem neke svoje fraze koje su namjerne

evo kako taj Kostelgrad izgleda danas

[FeetF1]

Sviđa mi se epizoda s velečasnim koji živi u obilju a ne misli na potrebe drugih.
Dijalog je - kako bih to rekao - filmičan - mogu zamisliti troje ljudi (glumaca) kako razmjenjuju replike povišenim tonovima.
I sviđa mi se kako silni velečasni na kraju poklekne i postane manji od makovog zrna.

Što se mojih primjedbi tiče - samo izražavam svoje mišljenje što se tiče stila pisanja.
Dakako, sugestije se mogu prihvatiti - ali i ne moraju - dakle, sve što sam napisao kao komentar na tekst, a na autoru je što će od toga prihvatiti, zanemariti ili promijeniti ili ostaviti.

damir1972 kaže:

evo da malo pojasnim neke stvari
evo kako taj Kostelgrad izgleda danas

Dobra fotka. Naravno, vrijeme neumoljivo radi svoje, ali može se zamisliti kako je zdanje nekad izgledalo, kad je bilo izgrađeno i u funkciji.

[damir1972]

FeetF1 kaže:

Sviđa mi se epizoda s velečasnim koji živi u obilju a ne misli na potrebe drugih.
Dijalog je - kako bih to rekao - filmičan - mogu zamisliti troje ljudi (glumaca) kako razmjenjuju replike povišenim tonovima.
I sviđa mi se kako silni velečasni na kraju poklekne i postane manji od makovog zrna.

Pa sad ne znam. Ja kad čitam već napisano onda mi to sve djeluje izlizano, istrošeno, predvidljivo. No možda zato što mi je sve već poznato. I kad sam radio glazbu bila je ista stvar. Pa ikap bi ljudi rekli kako je sve to dobro.

FeetF1 kaže:

Što se mojih primjedbi tiče - samo izražavam svoje mišljenje što se tiče stila pisanja.
Dakako, sugestije se mogu prihvatiti - ali i ne moraju - dakle, sve što sam napisao kao komentar na tekst, a na autoru je što će od toga prihvatiti, zanemariti ili promijeniti ili ostaviti.

Kao što sam rekao ne bih htio da se to shvati u negativnom kontekstu. Ja sam samo pojasnio neke svoje istupe...zašto tako.. Svaka vaša opaska bila je sasvim na mjestu

FeetF1 kaže:

Dobra fotka. Naravno, vrijeme neumoljivo radi svoje, ali može se zamisliti kako je zdanje nekad izgledalo, kad je bilo izgrađeno i u funkciji.

Nažalost. Bio sam lani, a i sad se spremam samo kad se malo ove trenutne boleštine povuku. Sad je još vrijeme dok nije toliko vruće jerbo onda mi baš nije gušt verati se po kamjenju kroz neke niske suhe trave a oni gmizavci tamo čuče. brr
Što se tiće derutnog stanja to je samo privremeno. Naime postoji velika vjerojatnost da bi jedno manje drmanje tla moglo sve složiti na hrpu. Bile su neke državne ekipe koje su radile studije za istraživanje i konzervaciju ali kažu nema love, a kad će je možda biti grad će se vjerojatno već srušiti do te mjere da neće više ostati ništa što bi se moglo restaurirati. Nažalost tako naši ljudi skrbe za povijesnu baštinu. Troši se nepotrebno a gdje treba nema novaca. Primjerice postoji grad Kostel u sloveniji ( da pojasnim odkud kostel-ima ih više. Naime vjerojatno su bili bezimeni gradovi i jednostavno se udomačila neka inačica verzije castelum - nije to moja konstatacija). E slovenska je vlada povukla novce i restaurirala grad do krova , a bio je u gorem stanju od našega. Samo što je s mog gledišta to ona fora.
Srušit ćemo stari grad i zazidati novi. Još ljepši i još stariji.

evo kako sad izgleda dok je prije taj izgrađeni dio bio u gorem stanju nego ovo što se vidi sastrane

[damir1972]

http://www.uzagorju.com/manifestacij...stola-pregrada