Koliko stvari radite po planu?

[Tomgold]

Iz već prijašnjih razloga,a i mislim da se ipak radi o nekoj psihologiji stavljam temu ovdje-za modove

Možda bi prije evenualnog odgovora trebali sami malo proanalizirati,jer na prvu vjerovatno nitko neće reći/priznati,ali mislim da dosta nas ipak planski radi puno stvari.

Svi mi vidimo oko sebe,i sami većina to radimo,idemo u točno vrijeme na posao.Tipa krećemo u 6:30 iz stana,7:20,13:20.

Čak,da malo skrenem s teme,mogu osobno dosta ljudi prepoznati po stilu vožnje i autu kako voze,promjena brzina...vjerovatno to rade sve da i ne prate.

Ono što me fascinira kod nekih ljudi kad sam malo primjetio to (jbg takav sam,volio bi da nisam) da rade apsolutno sve po planu.

Uz spomenuti odlazak na posao,vožnja auta,pa do točno određeno vrijeme za polazak i odlazak u kupnju.Planirano vrijeme odlaska na kavu i planirano vrijeme za provesti kavu s nekime...

Mnogi u poslu cijene moju perfekciju,ali moram priznati da mi je to malo ,ipak malo spontanosti ne škodi.

Kako vi stojite

[Diego Rivera]

Ja također planiram većinu stvari (dobro ne baš sve), ali sam prisiljen konstanto mijenjati planove, tj modificirati ih po trenutnom stanju. Tipa, planiram upisati njemački ove godine, ali nemam trenutno novaca da platim tečaj pa ću ga upisati nagodinu. Od nekih planova potpuno odustanem jer vidim da previše trebam uložiti u to truda i vremena a ne nemam neke koristi od toga. (npr. htio sam istrčati maraton, da bih završio na rekreativnom trčanju po 8 km svaki drugi dan). Ali planiram skoro sve, dane, tjedne, mjesece, godine...samo kažem ne ide mi sve po planu ali unatoč tome planiranje smatram korisnim.

[Leteća]

Praktički ništa. I malo me sram zbog toga.

[Martian7]

Meni se svidja izreka: Ako zelite nasmijati Boga, ispricajte mu svoje planove.

[Tomgold]

Diego Rivera kaže:

Ja također planiram većinu stvari (dobro ne baš sve), ali sam prisiljen konstanto mijenjati planove, tj modificirati ih po trenutnom stanju. Tipa, planiram upisati njemački ove godine, ali nemam trenutno novaca da platim tečaj pa ću ga upisati nagodinu. Od nekih planova potpuno odustanem jer vidim da previše trebam uložiti u to truda i vremena a ne nemam neke koristi od toga. (npr. htio sam istrčati maraton, da bih završio na rekreativnom trčanju po 8 km svaki drugi dan). Ali planiram skoro sve, dane, tjedne, mjesece, godine...samo kažem ne ide mi sve po planu ali unatoč tome planiranje smatram korisnim.

Dobro,ovo su uglavnom neke želje što spominješ (novogodišnje odluke ) i nisam fan toga.

Ovdje govorim o nekom životu,gdje je svaki dan planiran do minuta praktički.Nekako mi je to

Martian7 kaže:

Meni se svidja izreka: Ako zelite nasmijati Boga, ispricajte mu svoje planove.

Ne čitaš pažljivo

[Yuna]

Naravno da treba planirati, barem stvari koje uključuju druge. Nismo sami na svijetu pa da nam je sve dostupno kad i di mi želimo.

[kor-im]

ne planiram praktički ništa

budim se po inerciji 20-30 minuta prije 7, odrađujem šprancu jutarnju i oko 8 8 i 5 sam na poslu, i onda se odvije 9 sati rada, onda završim u birtiji, neplanski popijem više neg mi je bilo u planu potrošit, pa dođem do kvarta, pa na kvartu rešavam kaj treba rešit sve isto neplanski jer se iz dana u dan tako zgodi, pa neš jedem pa zaspem između 11-2 ovisno kolko sam umoran i ubiven, i tako bude dan drugi

bilo je vremena kad sam planiro stvari, kad sam imo planove, pa sam se naučio i empirijski si dokazao da se planova nikad ne držim, držim se samo rutine, i rutina se i mjenja svakih godinu dve, ali planovi ne, jer se ne ostvare

imam i sad planova, ovih onih, planiram otič živit malo simo, radit malo vamo, planiram uč u ovo počet ono, sve su to neki planovi, znam da od njih neče niš bit

zapravo, pokušavam se prešaltat na onu logoku iz evanđelja, brini se za danas sutra če mislit samo na sebe

jedini zajeb je izač iz jučer, jer jučer je vječno

[Klosta]

Ja konstantno pravim to do liste i planove koje onda uredno kršim i ignoriram. Stalno sam u nekim krajnostima ali rijetko kad išta u mom životu ispadne onako kako sam zamislila. Ne znam koji smajli staviti.

[F.A.Q]

sto je to plan?

[mantisa]

planiram onoliko koliko je nužno za realizaciju, stvari koje uključuju druge ljude; konkretno ne više od 10 -15 dana unaprijed

[radical change]

Tomgold kaže:

Ono što me fascinira kod nekih ljudi kad sam malo primjetio to (jbg takav sam,volio bi da nisam) da rade apsolutno sve po planu.

Uz spomenuti odlazak na posao,vožnja auta,pa do točno određeno vrijeme za polazak i odlazak u kupnju.Planirano vrijeme odlaska na kavu i planirano vrijeme za provesti kavu s nekime...

Mnogi u poslu cijene moju perfekciju,ali moram priznati da mi je to malo ,ipak malo spontanosti ne škodi.

Kako vi stojite

Užasno a ponajviše za osobe koje žive sa takvim ljudima, koji nemaju mogućnost niti popišat se kako treba a da nisu sjeli na šolju, potegnuli papir ili pustili vodu na točno propisani način. U njihovom svijetu sve savršeno funkcionira, a drugi ljudi bi radije radili čitav dan u polju nego obavili običnu nuždu u takvom zahodu...

[dire Dawn]

Davno sam prestala radit detaljne planove, ali volim radit popise. Just for fun .
Lažan osjećaj produktivnosti i to .

Imam neki okvirni plan, ali sa ogromnim rupama iliti bez puno detalja tako da i dalje može proć ona "bit će što bude".

Mislim da mi nijedan plan nije baš do kraja uspio. Ne na duge staze i ne kad bi se radilo o velikim stvarima.

[Klosta]

dire Dawn kaže:

Davno sam prestala radit detaljne planove, ali volim radit popise. Just for fun .
Lažan osjećaj produktivnosti i to ..

I ja volim raditi popise, od raznih listi za nove početke do top 9ipol najdražih vrsta sladoleda, nekako me smiruju i uljuljkavaju u (lažni) osjećaj sigurnosti i životne kontrole.

[gajto gazdanov]

zivim takav zivot u kojem plan ne postoji. u mom zivotu vlada slucaj. i ne fraziram. nego, naprosto znam o cemu pricam.

[seskal]

desktop mi je konstantno pun zabilješki i podsjetnika na stvari koje moram obaviti u narednih par dana. znači, otvorim novi notepad ili word dokument, nazovem ga po onom što trebam napraviti i ostavim ga na zaslonu jer ću ga tamo sigurno uočiti. ponekad uopće ne vidim pozadinu koliko ih se nakupi. iskreno, ne znam kako bih funkcionirao bez toga.

[Martian7]

Ne radim planove (niti popise) jer ako nešto isplaniram, pa se to ne uspije ostvariti, to me isfrustrira. Ovako živim "bez brige i bez pameti" i puno mi je bolje tako.

[Hostija]

Planovi su super. Ali malo fleksibilnosti ne skodi.

[krypteria]

Volim sve isplanirati. Ne cijeli dan ali učenje, izlaske vani, kuhanje, odlazak u menzu i to da.
Mozda malo i pretjerujem oko toga, recimo planski volim znati dan prije izlazi li se na neku lokaciju, ne volim kasniti. Krecem uvijek onoliko koliko mislim da je dovoljno da stignem na vrijeme. Isto tako sto se tice pripreme hrane, sve je u zabiljeskama bez minimalnog odstupanja. Planiram npr. kada cu se javiti osobi (ako je vezano za neku ozbiljnu stvar), vodim se onime -spava/ne spava/vani je. Ne volim kad mi netko bane s porukom u zadnji trenutak idemo na neko mjesto. Volim se spremiti na miru bez paničarenja. Jedino kad se opustim je odlazak u prirodu. Tek onda me bas briga za sve.

[weasley]

puno toga planiram, npr. svaki radni dan mi je isti, buđenje u 6, ustajanje poslije 7, doručak i spremanje na posao, 8-16 posao, nešto pojedem, pročačkam po internetu i obavim što si zacrtam, nakon 18 malo druženje s familijom, oko 20 večera, i poslije opet imam vrijeme za sebe, internet i tv, usput radim nešt na kompu i poslije 23 u krevet, nekad i poslije 12

nekad si isplaniram i što ću raditi za vikend i najviše me zasmeta kad mi netko uleti u plan, a ne možeš odbit, jer "moraš" udovoljit drugima, neznaš kad ćeš ti njih trebat, to me totalno izbaci iz takta i 2 dana sam sjeban ako ne uspijem napraviti što je bilo u mom planu i sve se poremeti, ali svaki jebeni dan pon-ned ja imam alarm u 6 i nema mi boljeg od opuštanja uz muziku do 7-8-9

[san.ja]

Imala sam ja svoje faze lažnog osjećaja produktivnosti, popisa, sistema. Jednom jaaaaako davno sam čak otišla u toliku krajnost da sam popisala u exelu što bih ja sve zapravo htjela u danu obaviti, te što od toga se može komprimirati a što ne (npr posao, spavanje ne) i napravila formulu koja je izbacila raspored što i kada. Onda sam jedno kraće vrijeme kružila ja i moje aktivnosti kao elektronski oblak oko nepomične stabilne jezgre koju je činio moj dragi na kauču ispred TV. To mi je pomoglo da uvidim apsurdnost pokušaja. S vremenom sam se i ja pretopila u jezgru.... elektronski oblak je ispario.

Tijekom vremena toliko mi se planova izjalovilo, kardinalnih i banalnih, i toliko me to isfrustriralo sve skupa da sada svako planiranje zaobilazim u širokom luku. Ne iz frustracije nego zato što shvatih da to jednostavno nije za mene. Ne, hvala. Znam što namjeravam i što bi bilo u idealnom slučaju, i onda puštam da se stvari odvijaju svojim tempom.

A ovaj primjer sa satom nema šanse. Nikada nisam imala osjećaj za vrijeme i otkad sam se pomirila i prestala ratovati sa satom, puno bolje se osjećam.

Inače imam u ideji taj jedan idealni dan s rasporedom što i kada ali još ga nikada nisam doživjela. Imam alarme na mobitelu ali unutarnje vrijeme uvijek prevlada.

@weasley, nisam shvatila razlog zašto puštaš da drugi raspolažu tvojim vremenom, zašto ih ne uračunaš u svoj raspored onda kad to tebi odgovara? Zašto je bed da se ljudi naviknu da ti već imaš plan i svoj život? Pa ti sigurno nikad ne bi nekome uletio u njegov plan. Neka se tijekom tjedna zakazuju za slijedeći vikend, ili onaj iza, ili onaj iza. Što ima veze. Čovjek tako i tako ima tako malo meraka u životu i šteta je od toga odustajati zbog nekog "moranja".