Ovisnost o zaljubljenosti

[mrafica]

dugii kaže:

Ne bih baš zaljubljenost nazvao deluzijom ali morat češ priznat barem to da prilikom zaljubljenosti dolazi do sužavanja moći racionalnog prosuđivanja a samim tim mogućnost pogreške daleko se povećava.Naravno kod različitih osoba i ta moć racionalnog prosuđivanja bude više ili manje umanjena.Kod tebe vjerovatno puno manje što možebit govori nešto i o tvom karakteru.
Po meni generalno gledajući zaljubljenost i racio dva su suprutna pojma i ne idu skupa za razliku od racia i emocija općenito koji mogu ići skupa.

I zaljubljenost je emocija.
Ne znam, naravno da mi nekad prevladava racio, nekad emocije, to uopće ne sporim. Što ne znači da se drugo sasvim isključi.
Recimo na poslu se trudim emocije ostaviti po strani, jer bih pregorjela da u sve unesem emocije, ali mi to ne uspije baš svaki put i nekad me nešto slomi. Jer ne ide to tako-sad ću ovo ugasiti, a ovo ostaviti. Oba dijela su uvijek prisutna i više ili manje utječu na moje ponašanje.
Isto tako i kod zaljubljenosti. Naravno da si tada sav opijen tom ljepotom osjećaja, plutaš na dugama i miriše ti cvijeće, ali (meni) je racio i dalje tu.
Hebemu i kad se napijem znam da ne smijem takva voziti.

[dugii]

mrafica kaže:

I zaljubljenost je emocija.
Ne znam, naravno da mi nekad prevladava racio, nekad emocije, to uopće ne sporim. Što ne znači da se drugo sasvim isključi.
Recimo na poslu se trudim emocije ostaviti po strani, jer bih pregorjela da u sve unesem emocije, ali mi to ne uspije baš svaki put i nekad me nešto slomi. Jer ne ide to tako-sad ću ovo ugasiti, a ovo ostaviti. Oba dijela su uvijek prisutna i više ili manje utječu na moje ponašanje.
Isto tako i kod zaljubljenosti. Naravno da si tada sav opijen tom ljepotom osjećaja, plutaš na dugama i miriše ti cvijeće, ali (meni) je racio i dalje tu.
Hebemu i kad se napijem znam da ne smijem takva voziti.

Ok,uopće ne sporim da ti tako doživljavaš.Ja kad sam se svojevremeno zaljubljivao obično je to bilo racio bye bye a mislim da je i kod većine ljudi tako.
Meni se tada u tim trenucima zaljubljenosti činilo da postupam racionalno i da još uvijek "stojim" na zemlji međutim kad bi ta zaljubljenost prošla tek onda bih shvatio kakav sam "bedak" bio.
Slažem se sa tobom ovo što si napisala da je i zaljubljenost emocija ali malo je ipak drugačija nego druge emocije.Neznam za tebe ali ja pouzdano znam da više nikada neću osjetiti tu emociju.

[Vatra14]

moguce je trajno biti zaljubljen, i voljeti..zapravo, to nam je svrha i nas KOR, prirodno stanje

da znam, ludi Vatra

[mrafica]

dugii kaže:

Ok,uopće ne sporim da ti tako doživljavaš.Ja kad sam se svojevremeno zaljubljivao obično je to bilo racio bye bye a mislim da je i kod većine ljudi tako.
Meni se tada u tim trenucima zaljubljenosti činilo da postupam racionalno i da još uvijek "stojim" na zemlji međutim kad bi ta zaljubljenost prošla tek onda bih shvatio kakav sam "bedak" bio.
Slažem se sa tobom ovo što si napisala da je i zaljubljenost emocija ali malo je ipak drugačija nego druge emocije.Neznam za tebe ali ja pouzdano znam da više nikada neću osjetiti tu emociju.

Ja kad razmišljam o prošloj sebi, ne mogu reći da sam bila zaljubljeni bedak, a u ostalim segmentima skroz ok, mogu reći da sam bila bedak in general.
Tako da te periode ne povezujem sa zaljubljenošću, nego s nezrelošću općenito.

[dugii]

mrafica kaže:

Ja kad razmišljam o prošloj sebi, ne mogu reći da sam bila zaljubljeni bedak, a u ostalim segmentima skroz ok, mogu reći da sam bila bedak in general.
Tako da te periode ne povezujem sa zaljubljenošću, nego s nezrelošću općenito.

Pa i ja za sebe mogu reći slično.No govorili smo o zaljubljenosti a nekako se najradije i sjećamo tih intezivnih osjećaja.Barem ja.
A ima tu i nostalgije

[mrafica]

dugii kaže:

Pa i ja za sebe mogu reći slično.No govorili smo o zaljubljenosti a nekako se najradije i sjećamo tih intezivnih osjećaja.Barem ja.
A ima tu i nostalgije

Ne znam za tebe, ali meni se po intenzitetu ne mogu mjeriti osjećaji kasnije u životu u usporedbi s tim balavim, bedastim zaljubljenostima.
Ponekad mi srce hoće iskočiti, jer naraste toliko da nema dosta mjesta u meni, a čeljust boli jer mi je osmijeh veći nego što fizionomija dopušta. :upmsusam:
Takvo što nisam nikad osjećala dok sam bila bedasta klinka, tada bih se zaljubila i odljubila u tjedan dana.

[dugii]

mrafica kaže:

Ne znam za tebe, ali meni se po intenzitetu ne mogu mjeriti osjećaji kasnije u životu u usporedbi s tim balavim, bedastim zaljubljenostima.
Ponekad mi srce hoće iskočiti, jer naraste toliko da nema dosta mjesta u meni, a čeljust boli jer mi je osmijeh veći nego što fizionomija dopušta. :upmsusam:
Takvo što nisam nikad osjećala dok sam bila bedasta klinka, tada bih se zaljubila i odljubila u tjedan dana.

Eto i ti si došla do toga da su zaljubljenosti u svojoj biti bedaste
Neznam,ja baš ne mislim tako kao ti.Mislim da su osjećaji bilo koje vrste daleko intezivniji bili u ranijem periodu mog života,kao mladića,adolescenta ili čak i ranije kao klinca.
Danas su nekako svi ti osjećaji uravnoteženi,nema neke pretjerane "bure".
Da me ne shvatiš krivo,ja definitivno uživam u životu ali sve je nekako uravnoteženo.Ne mogu naći bolji izraz.

[mrafica]

dugii kaže:

Eto i ti si došla do toga da su zaljubljenosti u svojoj biti bedaste
Neznam,ja baš ne mislim tako kao ti.Mislim da su osjećaji bilo koje vrste daleko intezivniji bili u ranijem periodu mog života,kao mladića,adolescenta ili čak i ranije kao klinca.
Danas su nekako svi ti osjećaji uravnoteženi,nema neke pretjerane "bure".
Da me ne shvatiš krivo,ja definitivno uživam u životu ali sve je nekako uravnoteženo.Ne mogu naći bolji izraz.

To bi isto bila zanimljiva tema, možda za psihologiju, o emocijama mislim.
Emocije sazrijevaju, što ne znači da slabe. Ja ne bih rekla da sam kao dijete bila veselija kad sam vesela ili tužnija kad sam tužna. Ne mogu reći da mi se intenzitet emocija nešto promijenio (smanjio po tebi) kroz život, ali su se promijenili podražaji za iste i nošenje s istima i djelovanje u skladu s istima. Sazrele su, nisu poslate mlake. To mi zvuči grozno zapravo.

[dugii]

mrafica kaže:

To bi isto bila zanimljiva tema, možda za psihologiju, o emocijama mislim.
Emocije sazrijevaju, što ne znači da slabe. Ja ne bih rekla da sam kao dijete bila veselija kad sam vesela ili tužnija kad sam tužna. Ne mogu reći da mi se intenzitet emocija nešto promijenio (smanjio po tebi) kroz život, ali su se promijenili podražaji za iste i nošenje s istima i djelovanje u skladu s istima. Sazrijele su, nisu poslate mlake. To mi zvuči grozno zapravo.

Da,naravno,slažem se.Na to sam ja zapravo i mislio samo si se ti bolje izrazila.
Dakle nije se intezitet osjećaja smanjio,smanjilo se samo podražaji,nošenje i djelovanje u skladu sa njima(koristim tvoje riječi).Zapravo se ta ekspresija kao i impresija osjećaja uravnotežila.

[Splinter]

Bas zanimljiva tema, trenutno me zanimaju upravo te stvari.

Slazem se da kvalitetna veza moze nastati i bez zaljubljenosti, mislim da sam zapravo samo u takvim vezama i bio, barem s moje strane.

Medjutim, voda je kvalitetno pice, ali covjeku ponekad jednostavno treba zestoki alkohol da mu izbije tlo pod nogama.

Mene zanima moze li se taj osjecaj odrzati i koliko dugo. Ne konstantno, interesantna mi je npr. ona prica zene kojoj se to vrati nakon sto se ne vide neko vrijeme (tu negdje u postovima na temi). Rekao bih da se mora moci odrzati, da je pitanje samo vjestine i rada i toga koliko ce ucestali takvi periodi biti.

[stupidisam]

Vatra14 kaže:

moguce je trajno biti zaljubljen, i voljeti..zapravo, to nam je svrha i nas KOR, prirodno stanje

da znam, ludi Vatra

I luda stupidisam

[stupidisam]

Splinter kaže:

Bas zanimljiva tema, trenutno me zanimaju upravo te stvari.

Slazem se da kvalitetna veza moze nastati i bez zaljubljenosti, mislim da sam zapravo samo u takvim vezama i bio, barem s moje strane.

Medjutim, voda je kvalitetno pice, ali covjeku ponekad jednostavno treba zestoki alkohol da mu izbije tlo pod nogama.

Mene zanima moze li se taj osjecaj odrzati i koliko dugo. Ne konstantno, interesantna mi je npr. ona prica zene kojoj se to vrati nakon sto se ne vide neko vrijeme (tu negdje u postovima na temi). Rekao bih da se mora moci odrzati, da je pitanje samo vjestine i rada i toga koliko ce ucestali takvi periodi biti.

Mislim da nije stvar samo vjestine ali ne kazem da na vezama ne treba raditi jer itekako da, treba. stvar je jos vise psihickog karaktera, senzibiliteta i jednostavno nacina da tako postojis i zivis i osjecas stvari oko sebe. Mislim da sam i inace senzibilnija osoba. Ali imam opet dosta jak racio i mozak i osjecaj zapazanja. ne zaljubljujem se opcenito cesto niti sam ikad bila zaljubljive prirode ali kad se desilo pokosilo me. mislim da me privlace dosta pozitivne karakterne osobine kod muskaraca. Npr.nikad nisam patila za bad boyevima, krkanima s oprostenjem . To nisu nikad bilo tipovi koji su me privlacili i ne kuzim cure koje imaju sa time problema. A mislim da i faktor srece nije nezanemariv, da imas srecu zavrsiti sa osobom prema kojoj si osjetio tu zaljubljenost privlacnost i izrealizirati to uz srecu da si i suzivotno odgovarate. Naravno, ne znaci da je uvijek sve idealno i da ti ta osoba rijesi sve probleme , mi smo dosta tog prosli zajedno i dosta obiteljskih tragedija, bolesti kod najblizih i raznih problema oko nas, i kredit u svicarcima za stan ali mislim da oboje imamo slicnu vrijednosnu percepciju zivota, a mislim da i osjetilnu. Ispalo je da smo dosta godina i "patili" jedno za drugim, nismo se vidjeli nekoliko godina od perioda prvih druzenja i upoznavanja, mislim da je i to zasigurno doprinjelo toj nekoj jacini emocija. Bezbroj je tu faktora. Ako nije slucajno moja trajna zaljubljenost jednostavno slucaj ipak za psihologiju

[dugii]

Splinter kaže:

Bas zanimljiva tema, trenutno me zanimaju upravo te stvari.

Slazem se da kvalitetna veza moze nastati i bez zaljubljenosti, mislim da sam zapravo samo u takvim vezama i bio, barem s moje strane.

Medjutim, voda je kvalitetno pice, ali covjeku ponekad jednostavno treba zestoki alkohol da mu izbije tlo pod nogama.

Mene zanima moze li se taj osjecaj odrzati i koliko dugo. Ne konstantno, interesantna mi je npr. ona prica zene kojoj se to vrati nakon sto se ne vide neko vrijeme (tu negdje u postovima na temi). Rekao bih da se mora moci odrzati, da je pitanje samo vjestine i rada i toga koliko ce ucestali takvi periodi biti.

Meni je žestoki alkohol potreban ponekad doslovno ali ne i u smislu usporedbe koju si naveo.
Moje mišljenje je da se nikad ne možemo dvaput ili više puta zaljubiti u jednu te istu osobu.Kad sam se "odljubio" od svoje žene a zapravo nisam nikad ni bio previše dugo u nju zaljubljen prestala je postojati bilo kakva podloga za tu zaljubljenost,podloga za možebitno krivo tumačenje,za projekcije ili šta ti ja znam šta.Sve ono što se u međuvremenu događalo sa mojom ženom i samnom i ono što se danas događa mogu svrstati samo pod termin ljubav.
Što se tiče zaljubljenosti ja mislim da se ona javlja u jednom periodu života i da je to potpuno normalna faza koja kod nekih traje duže a kod nekih kraće a možebit kod nekih žešće a kod drugih manje žestoko.A kod nekih se vjerovatno javlja periodički što može zavisit od životnih okolnosti.
Patološka zaljubljenost ili ovisnost o zaljubljenosti što je naziv ove teme nešto je drugo.Čini mi se da bi korijen te ovisnosti mogao biti u nedozrelosti ličnosti.
Vjerovatno i kod te ovisnosti kao i kod svake druge postoje zakonitosti al čini mi se da se onom ko "boluje" od ove ovisnosti puno teže osvijestiti nego kad je u pitanju neka druga ovisnost i to iz razloga (što je neko ovdje ljepo objasnio) da ta "droga" dolazi iznutra a ne izvana kao svaka druga "normalna" droga.

[plavi-safir]

Osobno sa sklona zaljubljivanju..
Ali sam imam obilježje Vodenjaka koje me spasi:vjetar se vezati ne može..
Koliko god bi jako bila zaljubljena,uvjek sam trčala u razum,realnost i nisam si dopuštala duge euforije i faze letenja u oblacima..
Uvjek bih radila oštri rez,odlazila ko da nisam i tim rezom sebe porezala..
Sto sam starija,teže imam mogućnost one prave zaljubljenosti..sve je to neka pozlata,koja se skine...i bude nesto sto ne bih birala...
Samo sam jednom jako jako dugo bila zaljubljena i on u mene,al je bilo pogrešno vrijeme i nemoguće da bi se ostvarilo..
Živi u mom gradu,sreca sto ga e vidjam,jer to bi imam dojam vraćalo u sličan osjećaj, sto ne bi bilo dobro po mene..
Realnost je kočnica zaljubljenosti..
I mozganje..ljudi koji vise se oslanjaju na mozak,logiku pokušavaju stalno kontrolirati emocije..uvjeravaju sebe da ih drže pod uzdama..
I da se njima nista fatalni ne može desiti..
A onda ih udari ko grom!

[mantisa]

Zaljubljenost ne dozivljavam kao zasljepljenost, nekako sam obicno od pocetka svjesna i pozitivnih i negativnih osobina te osobe. Samo sto u fazi zaljubljenosti negativne nisu jako bitne. Meni je to prvenstveno lijep osjecaj, iako zna bit naporan i ometat koncentraciju na neke zahtjevnije zadatke.

Period kad svoju srecu proiciramo na drugu osobu i taj osjecaj dominira nad svim ostalim sto nam se desava. Problem se desava kad nisi inace zadovoljan sobom i svojim zivotom, pa se ne zelis vratit u ono stanje prije zaljubljenosti. Pa recimo zato odbijas reagirati na neke problematicne postupke druge osobe.

Meni je vece probleme stvarala kasnije emotivna ovisnost o nekom koja se uspostavljala nakon zaljubljenosti, a kad s tim odnosom nije sve funkcioniralo. Tu nisam znala brzo izaci iz toga.

[dugii]

plavi-safir kaže:

Osobno sa sklona zaljubljivanju..
Ali sam imam obilježje Vodenjaka koje me spasi:vjetar se vezati ne može..
Koliko god bi jako bila zaljubljena,uvjek sam trčala u razum,realnost i nisam si dopuštala duge euforije i faze letenja u oblacima..
Uvjek bih radila oštri rez,odlazila ko da nisam i tim rezom sebe porezala..
Sto sam starija,teže imam mogućnost one prave zaljubljenosti..sve je to neka pozlata,koja se skine...i bude nesto sto ne bih birala...
Samo sam jednom jako jako dugo bila zaljubljena i on u mene,al je bilo pogrešno vrijeme i nemoguće da bi se ostvarilo..
Živi u mom gradu,sreca sto ga e vidjam,jer to bi imam dojam vraćalo u sličan osjećaj, sto ne bi bilo dobro po mene..
Realnost je kočnica zaljubljenosti..
I mozganje..ljudi koji vise se oslanjaju na mozak,logiku pokušavaju stalno kontrolirati emocije..uvjeravaju sebe da ih drže pod uzdama..
I da se njima nista fatalni ne može desiti..
A onda ih udari ko grom!

Sa ove zadnje tri rečenice u potpunosti se slažem.No kod zaljubljenosti nije u pitanju svjesno držanje sebe to jest svojih osječaja pod nekim uzdama,ne radi se tu o kontroliranju emocija.Radi se o nečem što jednstovano više ne postoji,barem kod mene ne.
No dobro vi žene ste inače daleko emocionalnije čini mi se, ili ako ne onda barem ste puno bolje u iskazivanju osjećaja ali ste isto tako i racionalnije i realnije kada su osjećaji u pitanju.
Razlikujemo se i po davanju kvalifikacija nekakvoj pojavi.Naprimjer ono što bi ti nazvala zaljubljenošću ja bi najvjerovatnije nazvao samo flertom

[mantisa]

nausikaja123 kaže:

Ma i to se da prezivjeti
Kretena koji ce iskoristi tvoju slabost.
Vidis, po ovome sto pises ti si stvarno vrlo emotivna osoba. Sto je apsolutno fantasticno jer mi emotivci imamo tu jednu dimenziju gledanja na zivot koja je puna boja, puna titranja, energije, ali nas to isto tako moze dovesti do ozbiljnih problema. Sranja da prostis.
Zato treba vjezbati racionalnu funkciju koju takodjer posjedujemo. A trebamo ju vjezbati jer upravo ta racionalna funkcija nas stiti od stalnog povredjivanja.

Meni su moje emocije predivne i sjecam se nekh svojih zivotnih faza kada nisam osjecala nista. Bas nista. Sve emocije su bile potisnute, bila sam ravna crta. Bilo mi je to prestrasno, uzasno.
No, ipak sada, sa iskustvom kojeg imam, iskljucivo samo svom raciju dopustam da sjeda za volan mog zivota

Kako si izasla iz te faze neosjecanja?

[mantisa]

Da, i mislim da je puno ljepse kad veza pocne zaljubljenoscu, inace kao da nesto ipak fali. Pomaze zblizavanju i prilagodjavanju na pocetku, a
sjecanje na nju kasnije da manje smetaju nedostaci i problemi. Jednostavno daje osjecaj da je ta osoba izabrana za nas.

[Nausikaja]

mrafica kaže:

I zaljubljenost je emocija.
Ne znam, naravno da mi nekad prevladava racio, nekad emocije, to uopće ne sporim. Što ne znači da se drugo sasvim isključi.
Recimo na poslu se trudim emocije ostaviti po strani, jer bih pregorjela da u sve unesem emocije, ali mi to ne uspije baš svaki put i nekad me nešto slomi. Jer ne ide to tako-sad ću ovo ugasiti, a ovo ostaviti. Oba dijela su uvijek prisutna i više ili manje utječu na moje ponašanje.
Isto tako i kod zaljubljenosti. Naravno da si tada sav opijen tom ljepotom osjećaja, plutaš na dugama i miriše ti cvijeće, ali (meni) je racio i dalje tu.
Hebemu i kad se napijem znam da ne smijem takva voziti.

Pa i nije bas
Zaljubljenost je osjecaj, cak bih rekla niz osjecaja, 'cuvstvenih stanja', a ne emocija.
Emocija postoji samo pet i posjeduju ih svi sisavci pa tako i mi - sreca, tuga, ljutnja, strah i gadjenje.
That's it.
Osjecaj je racionalna prerada emotivnog impulsa. Znaci u osjecaju je racio i te kako ukljucen.
Onda jos postoji nesto sto se zove afekt, ali ne bih sad o tome.
Emocije i osjecaji se stalno mijesaju, cesto se shvacaju kao sinonimi, vlada opca zbunjenost apropo tih termina, ali vrlo ih je bitno znati.

Emociju je ne moguce ne imati, ali ju je moguce ne osjetiti - zbog odredjenih blokada, psihickih obrana i tako daje i tako dalje.

Isto tako, da malo poravnam termine: cesto se tu na forumu koristi termin: emotivna nezrelost. (ne ti, nego opcenito) Pa tako ljudi kazu - on je emotivno nezreo.Vrlo cesto se to korisiti i kao karakterna osobina, derogativno.
Tako nesto ne postoji kod normalnih odraslih individua.
Neciji postupak moze biti nezreo, sto zapravo znaci da ta osoba u odredjenim situacijam ne reagira kao odrasla osoba, vec kao dijete.
No, ta, jedna te ista osoba u drugim situacijama reagira zrelo i odraslo.
Djecje reakicje u odraslih ljudi su povezane sa takzvanim ranam koje smo zadobiii u djetinjstvu i koje nismo, obicno zbog utjecaja okoline, uspjeli prerasti.

Vidjela sam da si puno pitanja postavila, a nisam jos niti tvoju diskusiju sa dugim procitala -ali morat cu to ostavit za kasnije

[Nausikaja]

jelena1777 kaže:

Tvoje iskustvo mi je prilično zanimljivo.
Iz razloga određenih sličnosti.
Zbog loših osjećaja u braku u kojem sam i danas imala sam isto takve potrebe kao i ti, odnosno na krivi način sam tražila izlaz iz očajnog stanja.

Obzirom da nam se iskustva ipak razlikuju, moja priča nije išla u istom tonalitetu kao tvoja u smislu pronalaska nekoga tko bi ubio fikciju, a stvorio realnu priču.

Gledano sa odmakom, da li bi ti ostavila svoj brak i muža da se nije pojavio On?

Jelo, znala sam da ces se prepoznati

Sto se tice razvoda, odluku sam donjela, tocno se sjecam tog trenutka, jedno ljeto prije odlaska u Hrvatsku - u vrlo specificnom trenutku sam skuzila da mi dijete pati zbog nase bolesne dinamike. To mije bio okidac.

Isto tako sam shvatila da zaista zelim biti u braku sa osobom sa kojom mogu normalno funkcionirati. Bez tih bijegova, sranja, glupavog zaljubljivanja jer sam bila emotivno neuhranjena.
Nakon toga su se desila neka grda sranja, o kojima cu ti na pm pisati.
Isto tako, ono sto je bitno za moju pricu je da sam imala apsolutnu podrsku okoline. Da je bilo drugacije - bilo bi mi definitivno teze.

"On", ljubavnik, se desio kada sam ja vec debelo bila izvan tog braka, tehnicki sam jos bila ozenjena, prolazila sam fazu strategije izlaska. Ono, financije stanovanje, egzistencija i slicne trice i kucine

Sto se desilo s njime bila je totalna romanticna, strastvena ludnica.
Totalni high. I on i ja smo bili duboko frustrirani nasim brakovima, nasli smo se i nastao je jedan ogromni BOOM. Mislim da su mi endorfini totalno divljali po mozgu, totalno sam bila opijena, luda, samoj sebi opet savrsena (jer sam se kroz njega ponovno zaljubila u samu sebe )

Medjutim, sve to skupa nije bilo realno, nas zajednicki zivot bio bi katastrofa, ja sam to znala, u pocetku malo manje, ali kako se ta afera nastavljala postajalo mi je to sve jasnije i jasnije.
I onda sam prekinula s njime. Otisla. Valjda mi je ponestalo endorfina
i i mala sam duboku potrebu srediti svoj zivot, zatvoriti taj brak, pobrinuti se za dijete, zaljeciti svoje rane i krenuti dalje.