Ovisnost o zaljubljenosti

[Nausikaja]

mantisa kaže:

Kako si izasla iz te faze neosjecanja?

Psihoterapijom koja se sastojala od mojeg jacanja da se suocim se negativnim.
Prvo sto sam, nakon tog emotivnog flat line-a pocela osjecati je bila enormna ljutnja i nakon toga ogromna tuga.
Onda se polako i sreca vratila u moj zivot.
Ali da je bilo bolno, bilo je.

[Private spice]

Pistol kaže:

Maltene ono "dao bi život za tebe", ali nećemo biti tako patetični.

Hm, zanimljivo kako uglavnom takve osobe ''dao/ dala bi život za tebe'' nestanu kada ih trebaš.

avelina t kaže:

Najgore bi bilo da sam pala na koljena i srela kretena koji bi me uvjerio da je u redu ostati dolje i biti robinja. I njemu i emocijama.

Nekad je bolje ostati na koljenima.

avelina t kaže:

Da, gledala sam ga nekoliko puta.
Inace izbjegavam sve filmove, price, pjesme, ili razgovore i opcenito teme koje nekako emotivno manipuliraju nama u smislu tog grca koji osjetimo prije suza i prije debelog propadanja u tugu.

Ne brini previše za budućnost, život je duga utrka

https://www.youtube.com/watch?v=sTJ7AzBIJoI

[Private spice]

stupidisam kaže:

Ja se dan danas znam osjecati poprilicno djetinje zaljubljeno kad se zbog sluzbenih putovanja i slicnog ne vidimo duze vremena, mozda je i sreca jer ima jako puno kvaliteta zbog kojih mi od pocetnog idealizitanja i stvarnog njega nije doslo do nekog prevelikog razocaranja, u neke mane sam bila u startu upucena, ali mi se svidjao unatoc tome.

Ah, kvalitete

https://www.youtube.com/watch?v=CMcHtSjtNBY

[jelena1777]

nausikaja123 kaže:

Jelo, znala sam da ces se prepoznati

Sto se tice razvoda, odluku sam donjela, tocno se sjecam tog trenutka, jedno ljeto prije odlaska u Hrvatsku - u vrlo specificnom trenutku sam skuzila da mi dijete pati zbog nase bolesne dinamike. To mije bio okidac.

Isto tako sam shvatila da zaista zelim biti u braku sa osobom sa kojom mogu normalno funkcionirati. Bez tih bijegova, sranja, glupavog zaljubljivanja jer sam bila emotivno neuhranjena.
Nakon toga su se desila neka grda sranja, o kojima cu ti na pm pisati.
Isto tako, ono sto je bitno za moju pricu je da sam imala apsolutnu podrsku okoline. Da je bilo drugacije - bilo bi mi definitivno teze.

"On", ljubavnik, se desio kada sam ja vec debelo bila izvan tog braka, tehnicki sam jos bila ozenjena, prolazila sam fazu strategije izlaska. Ono, financije stanovanje, egzistencija i slicne trice i kucine

Sto se desilo s njime bila je totalna romanticna, strastvena ludnica.
Totalni high. I on i ja smo bili duboko frustrirani nasim brakovima, nasli smo se i nastao je jedan ogromni BOOM. Mislim da su mi endorfini totalno divljali po mozgu, totalno sam bila opijena, luda, samoj sebi opet savrsena (jer sam se kroz njega ponovno zaljubila u samu sebe )

Medjutim, sve to skupa nije bilo realno, nas zajednicki zivot bio bi katastrofa, ja sam to znala, u pocetku malo manje, ali kako se ta afera nastavljala postajalo mi je to sve jasnije i jasnije.
I onda sam prekinula s njime. Otisla. Valjda mi je ponestalo endorfina
i i mala sam duboku potrebu srediti svoj zivot, zatvoriti taj brak, pobrinuti se za dijete, zaljeciti svoje rane i krenuti dalje.

O da, znaš mene Emocionalno nezrela žena koja luta bespućima u potrazi za jedinstvenim

Ah...viš nisam niti znala da On nije sadašnji...odnosno stalno sam povezivala tvoju sadašnju vezu sa tim čovjekom u kojeg si se zaljubila...dakle, taj je bio samo okidač, pokretač neminovnog.

Meni je ovo boldano upalo u oči...kroz nekoga se opet zaljubiti u sebe. Mislim da je to dobro pogođeno u kontekstu potrebe voljenja sebe što će reći da zapravo imamo dobar povrat osjećaja od nekoga. Ili da je to što nam netko daje zapravo dovoljno kvalitetno, rekla bih korisno i jako da kroz isto doživimo na kraju krajeva potpuno zadovoljstvo sa nekim sa osjećajem vlastite vrijednosti (svoje) u nečijem životu.

Ono obogatio si ti moj život, ali i ja tvoj....ipak je važno da sve skupa na kraju ima neki rezime? Rezultat. Da veza ima trag koji je neizbrisiv kroz neke elemente u našim životima.

Što se tiče zaljubljenosti.
Ja sam realno bila baš ovisnik o tom osjećaju, jer....na kraju krajeva zapravo je i uopće više nebitno z bog čega...važno je da jesam...kao što je netko ovisnik o jutarnjoj rakiji...taj osjećaj zaljubljenosti bi mi davao ponekad ona krila...kada sam lebdjela iznad svih i bila nedodirljiva za udarce...ili ih naprosto nisam osjećala istom jačinom...i nisam se zapravo htjela riješiti tog jebenog dobrog osjećaja...jes, da je on dijelom udarao i niže...da me bacao u dane i trenutke očaja, ali postojanost tog stanja stavljala me negdje izvan realnosti. Nisam osjećala toliku odgovornost prema svemu oko sebe, kao što osjećam npr. sada...bila sam manje zabrinuta, zgrčena...jer sam dobivala šut....svaki dan. Kroz sebe...i to nije tako zapravo niti loše, ali sa naglaskom da sam ja taj dio života definitivno završila.
Odnosno sa ovim zadnjim sam se predozirala ....i kao što to obično biva, period liječenja je iza mene....a ja već dugo bez svoje omiljene droge

[radical change]

nausikaja123 kaže:

Ja vidim problem samo ako takvo ponasanje tim ljudima postane problem. I, da, ako njihovo ponasanje steti partneru.
Ali, posto je svaka osoba primarno odgovorna za svoju srecu, partneri koji ostaju u takvim odnosima i uporno pokusavaju partnera promijeniti? I to uporno i uporno i uporno? To mi je totalno koma.

Nakon X godina veze i nakon faze zaljubljenosti, nakon X problema, kredita, djece i ostalih sranja, istina za koje smo si uglavnom(svjesno ili nesvjesno) sami krivi, postavlja se pitanje osjećaja sreće u vezi. Naročito kod osoba kojima je prva veza završila brakom..
Nigdje ne postoji ljestvica zadovoljstva brakom, kao što ne postoji definicija u koga ććemo se zaljubiti tijekom braka..
Nakon čega ide presipitivanje kojeg su ovdje mnogo, uključujući i tebe prošli...
Ako pričamo o ovisnosti o zaljubljenosti, mnogi ljudi također nisu svjesni da je ljubav podosta drugačiji osjećaj od zaljubljenosti , pa nakon 3,4 godine veze zaključe da partnera ne vole kao prvih godina..
I tako mogu priču vrtjetu u krug od veze do veze..
Postavlja se pitanje, logičko, zar su svi ljudi sposobni za ljubav, žele ljubav i kroz nju definiraju vezu..?
Mislim da ne, ja koji sam proživio veze znam odrediti granicu između jednog i drugog, znam što mi paše, mnogo ne..
Isto tako mislim da mnogima uključujući i mene fali onog ludila u glavi kojeg zaljubljenost nosi sa sobom, volim svoju partnericu no često želim učiniti nešto ludo kao nekad, meni osobno ljubav je lijepa ali poprilično dosadna tvar.. oni koji ne znaju neka odleže malo u svojim vezama, skužit će već o čemu pričam..a i ja sam ovdje jednom otvorio temu o tome.. mislim da se zvala imati sve a biti nezadovoljan ili tako nešto...

[dugii]

radical change kaže:

Nakon X godina veze i nakon faze zaljubljenosti, nakon X problema, kredita, djece i ostalih sranja, istina za koje smo si uglavnom(svjesno ili nesvjesno) sami krivi, postavlja se pitanje osjećaja sreće u vezi. Naročito kod osoba kojima je prva veza završila brakom..
Nigdje ne postoji ljestvica zadovoljstva brakom, kao što ne postoji definicija u koga ććemo se zaljubiti tijekom braka..
Nakon čega ide presipitivanje kojeg su ovdje mnogo, uključujući i tebe prošli...
Ako pričamo o ovisnosti o zaljubljenosti, mnogi ljudi također nisu svjesni da je ljubav podosta drugačiji osjećaj od zaljubljenosti , pa nakon 3,4 godine veze zaključe da partnera ne vole kao prvih godina..
I tako mogu priču vrtjetu u krug od veze do veze..
Postavlja se pitanje, logičko, zar su svi ljudi sposobni za ljubav, žele ljubav i kroz nju definiraju vezu..?
Mislim da ne, ja koji sam proživio veze znam odrediti granicu između jednog i drugog, znam što mi paše, mnogo ne..
Isto tako mislim da mnogima uključujući i mene fali onog ludila u glavi kojeg zaljubljenost nosi sa sobom, volim svoju partnericu no često želim učiniti nešto ludo kao nekad, meni osobno ljubav je lijepa ali poprilično dosadna tvar.. oni koji ne znaju neka odleže malo u svojim vezama, skužit će već o čemu pričam..a i ja sam ovdje jednom otvorio temu o tome.. mislim da se zvala imati sve a biti nezadovoljan ili tako nešto...

Meni uopće ne fali onog ludila u glavi kojeg donosi zaljubljenost,Naprotiv ježim se same pomisli da budem opet zaljubljen.Nek ostane to gdje i pripada,u dubokoj prošlosti.Ljubav uopće nije dosadna,ne slažem se sa tom konstatacijom,ona može biti poprilično dinamična a vjeruj da sam "odležao" već prilično dugo u vezi tj braku i još uvijek odležavam.
Pa čak recimo i da nemam dobar brak sumljam da bih tragao za zaljubljenošću nekom,mislim da za životna uzbuđenja i ludila koja nam fale ne treba se zaljubljivati.Može i bez toga.
Osjećaj sreće u vezi tj.braku?.Ja osobno ne mogu odvojiti taj osjećaj od općenitog osjećaja sreće i ukupnog zadovoljstva sa životom.Možda sam imao sreće u odabiru životne suputnice a možda je to jednostavno životna filozofija.
Neznam.

[mrafica]

Meni je totalno čudno kad netko život s voljenom osobom i ljubav samu naziva dosadom.
Ja sam zaključila da mi ne bi bilo dosadno i monotono ni da padne meteor na Zemlju i svi pomru osim nas dvoje.
Naravno da to ne želim i falili bi mi svi drugi ljudi koje volim , ali ako mi s nekim nije nikad dosadno, to je on.

[Nausikaja]

stupidisam kaže:

Dugo godina sam bila zaljubljena u svog sadasnjeg partnera, a i ja sam njemu bila tiha patnja. Nisam zaljubljive prirode i to nisu osjecaji koje "uzgojim" brzo i olako, cak ni tu zaljubljenost. Kad se veza pocela realizirati, neko vrijeme zaista kao da sam zivjela u paralelnom emocionalnom svemiru . Sad smo vec jako puno godina zajedno i poprilicno sam sigurna da mi se takvi osjecaji ne mogu ponoviti prema ikome. To je bio spoj moje mentalne mladosti, zdrave naivnosti, neopterecenosti, prave osobe sa pravim kvalitetama i jake fizicke privlacnosti, te pravoh trenutaka. Ja se dan danas znam osjecati poprilicno djetinje zaljubljeno kad se zbog sluzbenih putovanja i slicnog ne vidimo duze vremena, mozda je i sreca jer ima jako puno kvaliteta zbog kojih mi od pocetnog idealizitanja i stvarnog njega nije doslo do nekog prevelikog razocaranja, u neke mane sam bila u startu upucena, ali mi se svidjao unatoc tome. A moze biti da sam zaista samo vrlo nestabilna, iracionalna ovisnica koja bjezi od realnosti, vjerojatno imam i naznake opsesije jer zaista nisam zai zeresirana za pripadnike drugog spola van prijateljske faze i mislim da ne bih imala emocionalni kapacitet vise ikad ikog tako voljeti niti se tako zaljubiti. No meni je lijepo I znam da nista nije nuzno vjecno, ali uzivam jos uvijek cak i vise nego prvih dana.

Meni se jaaako svidja ovo sto si napisala. Mislim da imas krasnu vezu i ne razumijem zasto mislis o sebi kao o nestabilnoj iracionalnoj osobi.
Apropo mana, partnerovih mana - meni se nekako cini da je zapravo puno bolje kada partneri imaju slicne mane, a razlicite vrline
Pod uvjetom, naravno, da su oboje svjesni svoji mana i da ih ne projiciraju jedno na drugo.

mrafica kaže:

Pa ne znam, meni je jako teško odvojiti jedan dio sebe-racio ili emocije, u potpunosti, tako da mi djelovanje bude lišeno onog drugog.
Ne ide mi jedno bez drugog.
Da sam ne znam koliko zatelebana, racio je i dalje tu. Isto tako, ne mogu isključiti emocije i djelovati vođena isključivo raciom.

Nisam recimo nikad bila šupendara, a nije da nisam imala prilike biti. Samo što meni emocije nikad nisu blokirale racio u potpunosti.
Meni su mnoge priče koje pročitamo na ŽuD-u totalno strane i nepovezime s mojim načinom gledanja na svijet. Mogu ih onako teoretski razumjeti, ali ih ne mogu iskustveno razumjeti.
Što se dogodi u mozgu da totalno zanemaruješ stvarnost i da vidiš totalno iskrivljenu sliku osobe i odnosa? Zaljubljenost?
Po meni ne, bar ne samo to.

Mrafice, pretpostavljam da imas jako dobre osobne granice i da si racionalna, stalozena, stabilna osoba.
Napisala sam ti vec sto su emocije i u kakvom su odnosu na racionalnost, pa si vjerojatno vidjela da niti ja ne mislim da je moguce odvojiti racionalno od emocija.
Recimo, i ti i ja u svojim poslovima se sluzimo nasom empaticnom funkcijom. No, da je ta empaticna funkcija totalno bez kontrole, bez zastite i da nije vodjena razumom - izgorjele bi u roku keks.

Zanima me da li si u svakom trenutku, evo recimo u trenutku kada ces ovo citati svjesna svojih osjecaja. To su ti te neke vjezbice koje se rade da bi se postigla cjelovitost sebstva i slobodan protok osjecaja.
Naravno, kada je za to prilika. U poslu se neke stvari moraju suspendirati jer bi pretjerano suosjecanje izludilo i nas i ljude s kojima radimo
( zamisljam si vrhunskog kirurga koji place jer mora rezati pacijenta, a place jer osjeca njegovu bol )

dugii kaže:

Zanimljiva tema.
Osobno nisam nikad spoznao zaljubljenost kao ovisnost i ne bih znao reći kako funkcionira u tom smislu.Kao mladić zaljubljivao sam se i odljubljivao više puta ali nije to bila ovisnost već više onako usput.Kad sam prestao biti zaljubljen u svoju ženu(ne sjećam se jel prošlo 3 godine ili kraće) nisam se više nikada zaljubio.
Ajd da budem iskren,bio sam jednom blizu ali ne zato što sam imao problema u braku već recimo da je to bila lagana kriza srednjih godina.Srećom prošla je brzo i nije prerasla u veću krizu.
Sad kad sa jedne vremenske distance gledam na taj osjećaj zaljubljenosti mogu reći da je to jedan vrlo bedasti osjećaj.Sad će neko reći "a leptirići,a ovo a ono"
Ma bem ti to sve kad nisi sav svoj.

Pa, jel da? Em nisi svoj, em imas iskrivljeno sliku realnosti i onda te prodje, padnes s tog oblaka i najednom te pocnu smetati partnericine mane koje do tada uopce nisi primjecivao.

Ma znas kako ljudi znaju reci - ja svog muza/zenu vise ne prepoznajem. Ja ne znam tko je ta osoba, ali sigurno nije ista koju sam ozenio

[Nausikaja]

jelena1777 kaže:

O da, znaš mene Emocionalno nezrela žena koja luta bespućima u potrazi za jedinstvenim

Ma nemoj tako o sebi
Ti si emotivno ranjena i ranjiva zena. Nezrelost je gluparija od termina

Ah...viš nisam niti znala da On nije sadašnji...odnosno stalno sam povezivala tvoju sadašnju vezu sa tim čovjekom u kojeg si se zaljubila...dakle, taj je bio samo okidač, pokretač neminovnog.

Proslo je 5 godina izmedju njih dvojice. 5 godina koje sam jako lijepo provela, uzivajuci u samoci, neovisnosti. Nadoknadjivala sam prepusteno

Što se tiče zaljubljenosti.
Ja sam realno bila baš ovisnik o tom osjećaju, jer....na kraju krajeva zapravo je i uopće više nebitno z bog čega...važno je da jesam...kao što je netko ovisnik o jutarnjoj rakiji...taj osjećaj zaljubljenosti bi mi davao ponekad ona krila...kada sam lebdjela iznad svih i bila nedodirljiva za udarce...ili ih naprosto nisam osjećala istom jačinom...i nisam se zapravo htjela riješiti tog jebenog dobrog osjećaja...jes, da je on dijelom udarao i niže...da me bacao u dane i trenutke očaja, ali postojanost tog stanja stavljala me negdje izvan realnosti. Nisam osjećala toliku odgovornost prema svemu oko sebe, kao što osjećam npr. sada...bila sam manje zabrinuta, zgrčena...jer sam dobivala šut....svaki dan. Kroz sebe...i to nije tako zapravo niti loše, ali sa naglaskom da sam ja taj dio života definitivno završila.
Odnosno sa ovim zadnjim sam se predozirala ....i kao što to obično biva, period liječenja je iza mene....a ja već dugo bez svoje omiljene droge [

E, da. To je to. Savrseno si opisala to ludilo i taj eskapizam koji nam omogucuje ovisnost o zaljubljenosti.

Ti jesi jako odgovorna osoba, i potpuno razumijem i zabrinutost i zgrcenost. No, da li je taj shut bio dobar za tebe? Pa je,kaj ne? Super je popit dvije, tri, cetiri case vina, opustis se, razveselit se (skoro sam napisala - razvalis se). Medjutim kad se otrijeznimo - opet smo mi tocno onakvi kakvi smo bili prije shutiranja.

[Nausikaja]

radical change kaže:

Nigdje ne postoji ljestvica zadovoljstva brakom, kao što ne postoji definicija u koga ććemo se zaljubiti tijekom braka..

Ovo ne razumijem. Kako mislis ne postoji ljestvca zadovoljstva? Ne postoji univerzalna, ali individualna sigurno postoji.
Definicija u koga cemo se zaljubiti tijekom braka?
Pa ak si u sretnom braku, onda u nikoga

Postavlja se pitanje, logičko, zar su svi ljudi sposobni za ljubav, žele ljubav i kroz nju definiraju vezu..?
Mislim da ne....

Slazem se. Nemaju svi ljudi iste kapacitete za ljubav. Niti ju dati, niti ju primiti.
..

i ja sam ovdje jednom otvorio temu o tome.. mislim da se zvala imati sve a biti nezadovoljan ili tako nešto...

Sjecam se. Ja sam tu tvoju temu uvijek gledala kroz prizmu tvojeg teskog djetinjstva, a ne kroz nezadovojstvo partnericom.

[mrafica]

nausikaja123 kaže:

Zanima me da li si u svakom trenutku, evo recimo u trenutku kada ces ovo citati svjesna svojih osjecaja.

Ha čuj, ja mislim da jesam.
Znam da sam u pubertetu i nešto kasnije imala problem s razlikovanjem ljutnje i tuge, često sam te različite emocije osjećala slično i često su mi postupci bili neadekvatni uslijed tog brkanja. Kroz odrastanje i brušenje iskustava sam uspjela razgraničiti te dvije emocije i sama počela shvaćati razliku, pa sam automatski znala točnije prenijeti drugima što mi je, a to je značajno smanjilo šumove u komunikacijskim kanalima.

E, da se vratim na onaj tvoj post gdje pišeš da su emocije onih 5. Ne bih se složila, to je 5 univerzalnih emocija, ali ne i jedinih. Postoje i složene emocije (koje se razvijaju s kognitivnim razvojem). Naravno da se i tu znanstvenici razilaze u tumačenju. Joj jako me to zanimalo i bavila sam se time na drugoj godini faksa u sklopu jednog rada kojeg smo radili o razlici prepoznavanja emocija na licima među spolovima, po uzoru na Paula Ekmana, ali davno je to bilo.

[radical change]

dugii kaže:

Meni uopće ne fali onog ludila u glavi kojeg donosi zaljubljenost,Naprotiv ježim se same pomisli da budem opet zaljubljen.Nek ostane to gdje i pripada,u dubokoj prošlosti.Ljubav uopće nije dosadna,ne slažem se sa tom konstatacijom,ona može biti poprilično dinamična a vjeruj da sam "odležao" već prilično dugo u vezi tj braku i još uvijek odležavam.
Pa čak recimo i da nemam dobar brak sumljam da bih tragao za zaljubljenošću nekom,mislim da za životna uzbuđenja i ludila koja nam fale ne treba se zaljubljivati.Može i bez toga.
Osjećaj sreće u vezi tj.braku?.Ja osobno ne mogu odvojiti taj osjećaj od općenitog osjećaja sreće i ukupnog zadovoljstva sa životom.Možda sam imao sreće u odabiru životne suputnice a možda je to jednostavno životna filozofija.
Neznam.

U načelu se slažem, i prtom ne mislim isključivo na traganje za zaljubljenošću već za ponekom strašću koja će nas okupirati, uvesti osvježenje, obojati svakodnevicu nekim novim bojama i natjerati nas na promjenu ili bar pomak iz statičnosti, bez obzira o čemu se radi.
Ljubav uostalom zahtjeva popriličan trud i ulaganje sama po sebi, naravno osjećaj zadovoljstva nema cijenu no meni nakon nekog vremena ponestane uzbuđenja. A ponajviše mi ide na živce svijest da se svi mijenja pa i naš partner i oni kompromisi koje svakdnevno treba učiniti u svrhu funkcioniranja same veze. Razlike uvijek postoje i ponekd ih je izazov pomiriti, s vremenom to zna poprilično umoriti, uz sve životne probleme zajedno..

mrafica kaže:

Meni je totalno čudno kad netko život s voljenom osobom i ljubav samu naziva dosadom.
Ja sam zaključila da mi ne bi bilo dosadno i monotono ni da padne meteor na Zemlju i svi pomru osim nas dvoje.
Naravno da to ne želim i falili bi mi svi drugi ljudi koje volim , ali ako mi s nekim nije nikad dosadno, to je on.

Ma ne bi kurac, nakon dva dana poslala bi ga u tri pizde materine čim te opere malo jači pms...
Monotonija u braku je svakodnevna pojava.. osim ako nemaš klauna uz sebe, a povremeno i klaunu treba klaun da ga uveseljava...

nausikaja123 kaže:

Ovo ne razumijem. Kako mislis ne postoji ljestvca zadovoljstva? Ne postoji univerzalna, ali individualna sigurno postoji.
Definicija u koga cemo se zaljubiti tijekom braka?

Sjecam se. Ja sam tu tvoju temu uvijek gledala kroz prizmu tvojeg teskog djetinjstva, a ne kroz nezadovojstvo partnericom.

Individualna ljestvica zadovoljstva obojana životnim problemima, monotonijom, stresom, borbom za egzistenciju, ljutnjom na partnera.. zna povremeno biti poprilično zamagljena, slažeš li se..?
Ja sam vječno nezadovoljan, kao što bi mi psihićka znala reći, ti možeš imati pola grada ti opet nećeš biti zadovoljan i tražiš još.. uvjek ekstrem iznad ekstrema, takav sam.. neprestano težim izazovima..
Recimo u krevetu, nikad dosta maženja, pažnje, sexa, u vezi nikad dosta ljubavi, podrške, zabave, na poslu nikad dosta rezultata i izazova, u slobodno vrijeme nikad dosta adrenalina..na forumu nikad dosta teksta.. bez toga mi život prijeđe u totalnu dosadu...i kada je savršeno brzo se naviknem..

[Doll Fetish]

Ja sam jedna od onih koji cijeli zivot ganjaju taj high osjecaj (mozda i je patologija, necu poricati jbg). Ne mogu se nacuditi ljudima koji kazu da se tesko zaljubljuju ili primjerice da su se zaljubili svega 2-3 puta u zivotu. Zaljubljenost je za mene trajno stanje, od djetinjstva. Kao klinka sam se zaljubljivala u likove iz knjiga (i sad se zna desiti), u autoritete (profesore), u fazama nesigurnosti vise manje svakog tko bi mi pokazao naklonost i uputio lijepu rijec i malo paznje. Npr. nikad ne bi pristala na ONS, ali trazim fiks konstantnog zaljubljivanja. Tek sad kad pisem osvjestavam to.
Vidjela sam neki dan smijesnu slicicu "How much attention do you need?" i drugi lik na podu odgovara "All of it". To sam ja- "How much love do you need?" -"All of it."

[mrafica]

radical change kaže:

Ma ne bi kurac, nakon dva dana poslala bi ga u tri pizde materine čim te opere malo jači pms...
Monotonija u braku je svakodnevna pojava.. osim ako nemaš klauna uz sebe, a povremeno i klaunu treba klaun da ga uveseljava...

Što će mi klaun?
Moj pojam zabave nije šareno blesaralo.
Najdraže mi je kad se nakon zaredanih dana nekakvih proslava i druženja s raznim ljudima (koje volimo btw.) pogledamo i imamo istu misao na pameti-ajmo doma odmorit od ljudi.

[Nausikaja]

mrafica kaže:

Ha čuj, ja mislim da jesam.
Znam da sam u pubertetu i nešto kasnije imala problem s razlikovanjem ljutnje i tuge, često sam te različite emocije osjećala slično i često su mi postupci bili neadekvatni uslijed tog brkanja. Kroz odrastanje i brušenje iskustava sam uspjela razgraničiti te dvije emocije i sama počela shvaćati razliku, pa sam automatski znala točnije prenijeti drugima što mi je, a to je značajno smanjilo šumove u komunikacijskim kanalima.

E, da se vratim na onaj tvoj post gdje pišeš da su emocije onih 5. Ne bih se složila, to je 5 univerzalnih emocija, ali ne i jedinih. Postoje i složene emocije (koje se razvijaju s kognitivnim razvojem). Naravno da se i tu znanstvenici razilaze u tumačenju. Joj jako me to zanimalo i bavila sam se time na drugoj godini faksa u sklopu jednog rada kojeg smo radili o razlici prepoznavanja emocija na licima među spolovima, po uzoru na Paula Ekmana, ali davno je to bilo.

Super, mrafice
Puno, jako puno ljudi, odrasli i oformljeni ne znaju razlikovati tugu i ljutnju.
Ovo mi je jako interesantno sa komplexnim emocijama.
Da guglam - komplex emotions? Ako se sjetis nekog linka - salji!

Edit; mrafice, nasla sam i skuzila sam o cemu se radi. Meni je to diskutabilno, ali ne vidim problem da se i na taj nacin razmisja.

radical change kaže:

Individualna ljestvica zadovoljstva obojana životnim problemima, monotonijom, stresom, borbom za egzistenciju, ljutnjom na partnera.. zna povremeno biti poprilično zamagljena, slažeš li se..?

J
Zamagljena? Ma kakvi. Pa univerzalna ne moze postojati jer bi to znacilo da netko drugi, onaj koji je izmislio kako treba izgledati zadovoljavajuci brak namece svoju projekciju.
Primjer - neki ljudi trebaju vise bliskosti, vise vremena da provode zajedno, neki drugi pak trebaju vrijeme kada nisu zajedno.
Mislim da brijes na univerzalne katagorije, a one stvarno, ali stvarno ne postoje.

Ja sam vječno nezadovoljan, kao što bi mi psihićka znala reći, ti možeš imati pola grada ti opet nećeš biti zadovoljan i tražiš još.. uvjek ekstrem iznad ekstrema, takav sam.. neprestano težim izazovima..
Recimo u krevetu, nikad dosta maženja, pažnje, sexa, u vezi nikad dosta ljubavi, podrške, zabave, na poslu nikad dosta rezultata i izazova, u slobodno vrijeme nikad dosta adrenalina..na forumu nikad dosta teksta.. bez toga mi život prijeđe u totalnu dosadu...i kada je savršeno brzo se naviknem..

Vjecna glad, ha? Ti si nenahranjeno dijete koje se ljuti da bi zamaskiralo tugu. Ovo je, naravno, samo moja interpretacija i ne mora imati stvarne veze s tobom
Meni se cini da je to tezak zivot i iskreno, ne bih ti voljela biti u kozi.

Doll Fetish kaže:

Ja sam jedna od onih koji cijeli zivot ganjaju taj high osjecaj (mozda i je patologija, necu poricati jbg). Ne mogu se nacuditi ljudima koji kazu da se tesko zaljubljuju ili primjerice da su se zaljubili svega 2-3 puta u zivotu. Zaljubljenost je za mene trajno stanje, od djetinjstva. Kao klinka sam se zaljubljivala u likove iz knjiga (i sad se zna desiti), u autoritete (profesore), u fazama nesigurnosti vise manje svakog tko bi mi pokazao naklonost i uputio lijepu rijec i malo paznje. Npr. nikad ne bi pristala na ONS, ali trazim fiks konstantnog zaljubljivanja. Tek sad kad pisem osvjestavam to.
Vidjela sam neki dan smijesnu slicicu "How much attention do you need?" i drugi lik na podu odgovara "All of it". To sam ja- "How much love do you need?" -"All of it."

Wow
Ni tebi nije lako. A s druge strane, kad te citam, cini mi se da ima neke carolije u ovome sto pises.
E, sad, koliko je to dobro za tebe - to samo ti znas.
Sigurno te to cini ranjivom i podloznom manipulacijama? Slazes li se?

[Doll Fetish]

Nausikaja, da je uzelo danak- je. Povrijedila sam i sebe i osobe oko sebe nastojeci utaziti svoj craving, ali cini mi se da je taj craving kao crna rupa. Nema smisla to romantizirati, cesce je (auto)destruktivno (na kraju balade) nego romanticno.

[radical change]

nausikaja123 kaže:

Zamagljena? Ma kakvi. Pa univerzalna ne moze postojati jer bi to znacilo da netko drugi, onaj koji je izmislio kako treba izgledati zadovoljavajuci brak namece svoju projekciju.
Primjer - neki ljudi trebaju vise bliskosti, vise vremena da provode zajedno, neki drugi pak trebaju vrijeme kada nisu zajedno.
Mislim da brijes na univerzalne katagorije, a one stvarno, ali stvarno ne postoje.


Vjecna glad, ha? Ti si nenahranjeno dijete koje se ljuti da bi zamaskiralo tugu. Ovo je, naravno, samo moja interpretacija i ne mora imati stvarne veze s tobom
Meni se cini da je to tezak zivot i iskreno, ne bih ti voljela biti u kozi.

Nisi skontala, nisam pričao o univerzalnim definicijama sreće, već o osobnim očekivanjima da nas sa partnerom treba vječno sjati sunce, šo kaako znamo nije moguće, a oblačnog vremena imaš u raznim varijantama..

Ne bih ni ja volio biti u tvojoj koži, moja koža meni e ipak najmilija i zadovoljan sam životom.
Ja se ne ljutim, da se ljutim nekom bi pala glava s ramena, bogu hvala što ljutnju dobro kontroliram.. nedavno je jednom stradalo auto...

[Nausikaja]

Doll Fetish kaže:

Nausikaja, da je uzelo danak- je. Povrijedila sam i sebe i osobe oko sebe nastojeci utaziti svoj craving, ali cini mi se da je taj craving kao crna rupa. Nema smisla to romantizirati, cesce je (auto)destruktivno (na kraju balade) nego romanticno.

A jesi razmisljala o psihoterapiji? Uvjerena sam da bi ti dobar psihoterapeut stvarno mogao pomoci.
Vjerojatno pretpostavljas od kuda ti ta crna rupa potjece i od kuda ti taj craving izvire.
A sve se to kroz psihoterapijski rad moze sasvim fino posloziti.

Stvarno suosjecam s tobom, jer sam sama prolazila kroz slicnu fazu i koma je to.
Totalni emotional starvation.

[Nausikaja]

radical change kaže:

Nisi skontala, nisam pričao o univerzalnim definicijama sreće, već o osobnim očekivanjima da nas sa partnerom treba vječno sjati sunce, šo kaako znamo nije moguće, a oblačnog vremena imaš u raznim varijantama..

Ne bih ni ja volio biti u tvojoj koži, moja koža meni e ipak najmilija i zadovoljan sam životom.
Ja se ne ljutim, da se ljutim nekom bi pala glava s ramena, bogu hvala što ljutnju dobro kontroliram.. nedavno je jednom stradalo auto...

Kuzim sad. ta ocekivanja stalne srece jesu unistavaci veze. Nesposobnost prihvatiti da uz sunce, postoje i oblacni dani i da je to sasvim ok.

No, nisi li ti upravo ta osoba koja to ocekuje od svojeg braka? Stalno uzbudjenje?
Kao da ti jako tesko pada dosada, koja, sama po sebi nije lose stanje bivanja.

Znam za pricu sa autom, tako da ozbiljno sumnjam u kolikoj mjeri si ti sposoban kontorlirati svoju ljutnju

[stupidisam]

Doll Fetish kaže:

Ja sam jedna od onih koji cijeli zivot ganjaju taj high osjecaj (mozda i je patologija, necu poricati jbg). Ne mogu se nacuditi ljudima koji kazu da se tesko zaljubljuju ili primjerice da su se zaljubili svega 2-3 puta u zivotu. Zaljubljenost je za mene trajno stanje, od djetinjstva. Kao klinka sam se zaljubljivala u likove iz knjiga (i sad se zna desiti), u autoritete (profesore), u fazama nesigurnosti vise manje svakog tko bi mi pokazao naklonost i uputio lijepu rijec i malo paznje. Npr. nikad ne bi pristala na ONS, ali trazim fiks konstantnog zaljubljivanja. Tek sad kad pisem osvjestavam to.
Vidjela sam neki dan smijesnu slicicu "How much attention do you need?" i drugi lik na podu odgovara "All of it". To sam ja- "How much love do you need?" -"All of it."

Ja ne kuzum ljude koji se tako cesto zaljubljuju . Netko mi moze bit zgodan, saramantan, ali da bih se bas zaljubila ne, zaljubljenost mi je puno trajnije i dublje stanje. Zapravo , najiskrenije, da mi se nije realizirala veza sa sadasnjim, mislim da ga do kraja zivota ne bi zaboravila i prebolila pogotovo kad se sjetim godina iscekivanja Mislim da cu pocet vjerovat da mi se netko gore smilovao od mog ludila