Kada roditelji ne vjeruju u tebe

[mjesam]

U procesu sam traženje posla,početnik sam i nije lako,ne radi se o nekoj fizikaliji tako da ni sam neznam što očekivati,sve je to novo i td.

Kao osoba nemam previše samopouzdanja i naravno,znaju to i oni najbliži.

Nisam,niti očekujem previše od svijih roditelja i to sam par puta već rekao,ali danas kad prolazim kroz jedno loše razdoblje,kada bi oni,ako ništa zbog svoje ozbliljnosti,a valjda me i poznaju dovraga,trebali barem malo vjerovati u mene,dobijem odgovor od oca:

da ja da i dobijem posao da će mi dati otkaz,za što sam ja i sl....

iskreno,nisam osoba koja lako pusti suzu,ali,otišao sam u sobu i zaplakao.

Možda bi trebao biti optimističan pa reći,ajmo dokazati suprotno,ali pitam se koliko sam bio u pravu,i što od tih ljudi koji su moji roditelji mogu uopće očekivati,jel me stvarno može iznenaditi više i koliko im uopće mogu vjerovati.

Možda je za nekoga to bezazleno,ali neznam ni ja zašto,baš me pogodila ta rečenica

[Winston Smith]

Koliko imaš godina?

[randomcakezZ]

S obzirom da tražiš posao, pretpostavit ćemo da si punoljetan i da znaš razmišljati svojom glavom.

Ni moji roditelji baš ne vjeruju u mene i dosta dugo su me sputavali sa svojim komentarima, spuštali me i vrlo često sam plakala zbog toga.
I što onda? Ili ćeš im vjerovati i sažalijevati se ili ćeš im dokazati suprotno. Ja sam krenula s ovim drugim i iskreno, boli me briga vjeruju li oni u mene ili ne. Ne radim za njih, nego za sebe i svoju budućnost. Probaj tako, život je jednostavniji.

[Carpe Diem!!!]

Uvijek imaj na umu da to sto oni govore nema apsolutno nikakve veze s tobom i stvarnim stanjem.

Oni govore iz neznanja, iz vlastitih projekcija koje bi prebacili na djecu, iz ubjedjenja da te tako jacaju i mase drugih gluposti.

Ne shvataj to osobno i krci svoj put.

[8472]

mjesam kaže:

da ja da i dobijem posao da će mi dati otkaz,za što sam ja i sl....

Dobiješ posao.
Naučiš nešto.
Dobiješ otkaz.
Nađeš drugi posao.
Naučiš još malo.
Dobiješ otkaz.
Nađeš opet posao.
Naučiš još malo.
Nađeš opet posao.
Daš otkaz sam.
Nađeš opet posao.
...

So what?

Hoće li netko umrijeti ako neko dobije otkaz?
Hoće li nestat svijeta ako netko dobije otkaz?

To je život danas.


Ako ti roditelji imaju prigovor na nešto, pitaj "zbog čega misle da ćeš dobit otkaz"?
Ako je konstruktivan prigovor tipa "kasiš u jutro", na tome se da raditi.
Ako je glupost, ignoriraj. Ne treba plakat zbog toga.

Da, vrijeđa to, dira u dušu, ali što prije skužiš da trebaš ignorirat negativne ljude oko sebe i ići svojim putem, kako želiš, prije ćeš se izborit za ono što želiš.

[Great Shape]

Jebeš takve roditelje

[mjesam]

Sve ovo gore jako lijepo zvuči da je u pitanju neki poznanik.

Kod mene je očito,ta ljubav asimetrična (mada si ja to nemogu nikako pojmiti) i ako od nekoga očekuješ potporu,da te poznaje dobro,onda je to valjda netko tko ti je dao život i čije gene nosiš.

Ne radi se tu o nekom malo boljem poznaniku čija riječ će malo djelovati,ali kada se to servira na tako podao način,onda se pitam i za nešto drugo,koliko uopće vjerovat tim ljudima,jel moram igrati s figom u džepu s vlastitim roditeljima.

Koliko im vjerovati u bilo čemu?

Pobogu,mislim da imam čist normalno razmišljanje o roditeljima.....

[Garofeeder]

Na prvom poslu dobijes nogu jer o poslu pojma nemas...

Na drugom mislis da nesto znas pa pocnes pomalo spletkarit, pa dobijes nogu jer se zamjeris nekome...

Na trecem si vec nekog klinca naucio, pa si strucniji i oprezniji... Tu ne dobijes nogu, nego nadjes bolji posao.... I nastavis tako...

[randomcakezZ]

mjesam kaže:

Sve ovo gore jako lijepo zvuči da je u pitanju neki poznanik.

Kod mene je očito,ta ljubav asimetrična (mada si ja to nemogu nikako pojmiti) i ako od nekoga očekuješ potporu,da te poznaje dobro,onda je to valjda netko tko ti je dao život i čije gene nosiš.

Ne radi se tu o nekom malo boljem poznaniku čija riječ će malo djelovati,ali kada se to servira na tako podao način,onda se pitam i za nešto drugo,koliko uopće vjerovat tim ljudima,jel moram igrati s figom u džepu s vlastitim roditeljima.

Koliko im vjerovati u bilo čemu?

Pobogu,mislim da imam čist normalno razmišljanje o roditeljima.....

I ja sam razmišljala na taj način i živcirala se svakodnevno. Najdraže mi je kad mi kažu da bolje da ništa ne započinjem kad svejedno neću završit. Nisi ti za to, bolje nemoj.
Pa onda razno-razne upadice, suptilno vrijeđanje.

Znam koliko je teško ne imat podršku od onih od kojih se to po društvenim normama nekako očekuje, ali ebiga, nije kraj svijeta.
Taman da i dobiješ otkaz, ni prvi ni zadnji. Ideš dalje, tražiš novi posao i napreduješ.

Nemoj se oslanjat na njihovu podršku, počni ovisit sam o sebi.

Zainati se i dokaži im koliko si zapravo sposoban.
Meni kad netko kaže da ne što ne mogu, ee tek onda mogu.

[mjesam]

Alexiss kaže:

I ja sam razmišljala na taj način i živcirala se svakodnevno. Najdraže mi je kad mi kažu da bolje da ništa ne započinjem kad svejedno neću završit. Nisi ti za to, bolje nemoj.
Pa onda razno-razne upadice, suptilno vrijeđanje.

Znam koliko je teško ne imat podršku od onih od kojih se to po društvenim normama nekako očekuje, ali ebiga, nije kraj svijeta.
Taman da i dobiješ otkaz, ni prvi ni zadnji. Ideš dalje, tražiš novi posao i napreduješ.

Nemoj se oslanjat na njihovu podršku, počni ovisit sam o sebi.

Zainati se i dokaži im koliko si zapravo sposoban.
Meni kad netko kaže da ne što ne mogu, ee tek onda mogu.

Ja sve nekako gledam šire,pa nije problem samo u toj rečenici,nego što očekivati od takvih ljudi u daljnjem životu,moram li s nekom "kočnicom" razgovarati o planovima s tim ljudima,da ne mislim da će me sjeb*t vlastiti roditelji.

Ovo boldano sam počeo promatrati,mada nisam neki optimist,baš kao ono,ajmo dokazati da mogu i sebi i drugima

Mislim da mi je otac na taj način uspio,jer ni njegovo otac niije vjerovao u njega

Ništa,biti će to dobar razlog za rad,ako je to htio,uspio je

[randomcakezZ]

mjesam kaže:

Ja sve nekako gledam šire,pa nije problem samo u toj rečenici,nego što očekivati od takvih ljudi u daljnjem životu,moram li s nekom "kočnicom" razgovarati o planovima s tim ljudima,da ne mislim da će me sjeb*t vlastiti roditelji.

Ovo boldano sam počeo promatrati,mada nisam neki optimist,baš kao ono,ajmo dokazati da mogu i sebi i drugima

Mislim da mi je otac na taj način uspio,jer ni njegovo otac niije vjerovao u njega

Ništa,biti će to dobar razlog za rad,ako je to htio,uspio je

Nije problem u toj rečenici, problem je u njihovom stavu prema tebi.
To što su ti roditelji ne znači da im daš za pravo da ti to rade. Sve možeš i sam, naravno da je lijepo imat i njihovu podršku uz to, ali ako je nemaš nije smak svijeta.
Ako si dovoljno ustrajan, možeš sve što poželiš, ne trebaju ti oni za to.

[Kymatica]

mjesam kaže:

Sve ovo gore jako lijepo zvuči da je u pitanju neki poznanik.

Kod mene je očito,ta ljubav asimetrična (mada si ja to nemogu nikako pojmiti) i ako od nekoga očekuješ potporu,da te poznaje dobro,onda je to valjda netko tko ti je dao život i čije gene nosiš.

Ne radi se tu o nekom malo boljem poznaniku čija riječ će malo djelovati,ali kada se to servira na tako podao način,onda se pitam i za nešto drugo,koliko uopće vjerovat tim ljudima,jel moram igrati s figom u džepu s vlastitim roditeljima.

Koliko im vjerovati u bilo čemu?

Pobogu,mislim da imam čist normalno razmišljanje o roditeljima.....

da, jako će ti biti teško u svemu, jer češ biti nesigurniji od onih koji dolaze na posao sa roditeljskim vjetrom u leđa a ti češ izlaziti sa sumnjama u sebe.
Jbg tako je to, ali naučit češ da moraš nadglasati taj glas u sebi, glas tvojih roditelja, koji ti vrišti da ne vrjediš, da si glupli od drugih, i sl.
Morat češ raditi na sebi, sam sebe preodgajati, hraniti pozitivom, čitaj knjige, i naravno makni se od njih.
Ima nas jako puno, kad dodješ na bilo koji posao , faks, tečaj, izlazak, prepoznat češ nas. raditi na sebi, na svom samopouzdanju.