Vrijeme prebrzo prolazi

[Senyoreta]

Yuna kaže:

Možda baš je. Ja nebi sam tak odbacila tu vjerojatnost. Čovjek se bavi s tim stvarima, ne vjerujem da bi namjerno lagao.

Možda nije namjerno lagao nego samo ne zna što priča.

[L U N]

Vidim da raspravljate o vremenu koje prebrzo prolazi , stoga bi podijelio neka interesantna saznanja koja možda nude neke odgovore na temu .


Zašto se Zemljina Schumannova rezonancija ubrzava ?

Je li Zemljina frekvencija ubrzana ? Budući da se za Schumannovu frekvenciju kaže da je „u skladu” s ljudskim mozgom ( alfa i theta stanja ) , to ubrzanje može biti razlog zašto se često osjećamo kao da se vrijeme ubrzalo , a i promjene u našim životima se događaju brže.

http://prepareforchange.net/2017/02/...jumping-to-36/

Monitoring u ruskom svemirskom sustavu promatranja pokazuje nagli porast u aktivnosti !
Isprva su mislili da je njihova oprema u kvaru, ali provjerama su potvrdili, podaci su točni.
http://sosrff.tsu.ru/?page_id=7

[Josephine Anne]

Kako godine idu tako vrijeme sve brže prolazi, kao da ubrzava. To svi govore.
Ja osjetim to i ne sviđa mi se...

[descender]

Ljudima, brže ili sporije, mjerenjem "sebe" u okviru "vremena".. "primjetno".. "vrijeme prolazi".
Vrijeme ne prolazi. Ne dolazi i/ili odlazi. Konstanta je. Ljudi (kao prostor, kao materija, kao..) nisu.
@ L U N :
Zanimljiva opservacija moguće ("Gaia") frekvencijske utjecajnosti..
na formu, bilo materijske bilo "ne-materijske" ("alfa i theta stanja") rezonance..
bilo čovjeka, bilo-bilo koje druge, (""sinusoid" kao "bog"") rezonanci "podložne" forme..

[The Maystor]

Ćeśće prolazi presporo {naroćito kada patnja preuzme vlast u srcu}. Skroman sam ćovjek, ali prećesto patim.

[sunčani cvijet]

Ne znam, ali ne osjecam prolaznost vremena vec brzinu/sporost sebe. Pa kada osjetim da sam se previse "zalaufala" potrudim se usporiti i tako dok ne dodem do ravnoteze. I tako to... Jel pokusavam kontrolirati vrijeme

[sunčani cvijet]

Descender iako te bas i ne razumijem tek sada vidjeh poveznicu s mojim postom.

[DrGordonFreeman]

Ja bi volio da vrijeme ide sporije jer imam puno toga za napraviti u životu i vrijeme ide previše brzo, nekad sam i razočaran proleti godina ja sam živio programirano kao robot isti posao, isti ljudi, iste priče, isti putevi sve se ponavlja i onda žudim za promjenama. Odavno sam prestao spavati dugo, radije se dignem u 7 ili 8 čak i kad ne radim bolje je iskoristiti svaku minutu svoga života, nego spavati po cijeli dan kao Zagrebačkosunce. Slažem se da je stvar u percepciji ako radiš bilo što zanimljivo što će ti skrenuti pažnju vrijeme ti leti, ako nemaš što za raditi vrijeme ide sporo, ja kad sam i na poslu radije stalno radim pa čak i kad je vrijeme za odmor jer mi tako ide brzo vrijeme, kad mi je dosadno onda pronađem nešto i vrijeme mi proleti evo otvorim forum, pročitam par tema i proleti sat vremena kao minuta. Meni je oduvijek vrijeme išlo brzo, jedino su mi školski sati nekad djelovali kao godine, vrtić sam prespavao, djetinjstvo proveo baveći se sportom sad bih volio da sve bude sporije čak bi ga volio i vratiti da popravim neke greške iz prošlosti.

[VDCOTO]

Šta sam stariji to vrijeme brže prolazi. Jedina prednost je šta ču kredit otplatiti prije

[Jurivaka]

Vrijeme uopšte ne prolazi. Prolazimo mi!

[sunčani cvijet]

Jurivaka kaže:

Vrijeme uopšte ne prolazi. Prolazimo mi!

Razumijem ali ne razumijem. Vrijeme je konstanta kao i prostor, tu je i to je to ? sabrati vrijeme u sadašnjost je umijeće..

[The Maystor]

Vrijeme je tako, kada shvatimo neke stvari, kada premalo maśtamo, a previśe se drźimo nekih nametnutih granica, eh onda çe nam i svijet u nama i svijet oko nas poceti djelovati apstraktno, poceti djelovati previśe neadekvatno {i vizije će biti previśe ogranicene}

Kada {i ako} je covjek siguran u svoje odabire, tada moze i lakse otpustiti ono sto je proslo, ono cega vise nema, a mozda i nedostatak osjecaja zajednistva utjece na povremenu presporu vremensku prolaznost.

[L U N]

Kažemo: „Vrijeme prolazi“. Jesmo li ga ikada vidjeli da prolazi? Kuda prolazi? Po ulici? Po zraku? Gdje je? Ja ga ne vidim. Vidim samo da djeca rastu, ljudi stare i stvari se mijenjaju. Život se događa. Vidim i kazaljke sata kako se okreću. Ali ne vidim vrijeme.
Vrijeme je nešto nestvarno čemu pripisujemo promjene koje vidimo da se događaju, bilo da se radi o kazaljkama na satu ili borama na licu. Međutim, ove promjene se ne događaju zbog vremena, one se događaju zbog raznih mehanizama koje kreiraju promjene.
Kazaljke na satu će stati kada se taj mehanizam pokvari. Biste li tada, kada kazaljke stanu, rekli da je vrijeme stalo? Očito je da kazaljke ne mjere vrijeme, inače one nikad ne bi stale, ako bi vrijeme stvarno prolazilo. Isto tako, bore na licu stvaraju se zbog unutarnjih mehanizama u tijelu i nekome se stvaraju brže, nekome sporije. Ako bi vrijeme upravljalo tim procesom, svi bi starili potpuno jednako.
Tko stvara vrijeme?
Možda kažemo: „ U redu, ne vidim vrijeme, ali ga osjećam, osjećam da vrijeme prolazi.“ Što je to što osjećate? Pogledajte, koji je to osjećaj zaista? Možete li odista osjetiti vrijeme?

[ekaliopa]

L U N kaže:

Kažemo: „Vrijeme prolazi“. Jesmo li ga ikada vidjeli da prolazi? Kuda prolazi? Po ulici? Po zraku? Gdje je? Ja ga ne vidim.

lijepo napisan post.

često kažem - zamislimo da nema izmjene dana i noći (kao u ovim našim krajevima), da je ili vječna noć ili vječan dan, da nikad ne spavamo i da smo trajno budni, bez kalendara i satova, tada bismo shvatili kako je sve samo jedan Trenutak, jedno dugo trajanje, nikakvi satovi, datumi ni godine ne postoje, beskonačan u širem smislu, no ne i za naš fizički boravak na Zemlji.

no ipak, ovako uže gledano - imam osjećaj da mi dan prebrzo prođe, poželim da traje 50 ovih naših imaginarnih sati što nekad nije bio slučaj, u djetinjstvu naročito...

kod mene je slučaj da mi mnogi događaju izgledaju kako da su se jučer ili prekjučer zbili, no također često mi je nevjerovatno kad osvijestim da je nešto bilo recimo 2006 ili ranije, a cijelo vrijeme mi se čini da je bilo barem 2010 ili kasnije. čudno.

za neke periode vlastite prošlosti savršeno sam precizna (datum, godina, mjesto), no za neke već moram duže razmišljati, naročito ako se zbog sličnosti preklapaju (recimo u poslovnom smislu.)

[L U N]

Kako ubrzavamo vrijeme?

Kažemo: „Moram još to i to učiniti“, „Trebam još ovo i ono završiti“, „Imam još puno toga za obaviti“, „Neću sve stići.“ Što osjećamo kada tako mislimo, kada to stalno vrtimo po glavi? Osjećaj stresa i ubrzanosti. Što je veći osjećaj stresa i ubrzanosti, to je veći osjećaj da nemamo vremena. To brže život „prolazi“. Misli koje počinju s „moram“ i „trebam“ najveći su neprijatelj onoga tko želi uživati u životu i osjećati da „vremena“ ima napretek.

Mi možemo obaviti puno stvari i bez da stalno vrtimo takve misli po glavi. One uopće nisu neophodne. Jednostavno ih obavljamo, jednu po jednu, i ne mislimo na druge stvari. Možemo i zapisati listu stvari za obaviti, ako će nam to pomoći da manje mislimo. Kada manje mislimo o sljedećim projektima, uživamo u onoj stvari koju radimo sada. I to nema veze s „količinom vremena“.
Kada smo „u vremenu“, u mislima o vremenu i mislima o „moranju“, ne uživamo.

Kada smo izvan misli o vremenu i „moranju“, kada smo u bezvremenosti, tada uživamo.

Vrijeme ubija radost i užitak.

Želimo li više uživati (bez obzira što radili), osjećati se češće kao da smo na godišnjem odmoru, biti opušteniji, želimo li se osjećati mladima i izgledati mladolikima, vratimo se u bezvremenost. U Istinu o vremenu.

Vrijeme, kako ga mi shvaćamo, ne postoji. Ono je samo ideja. Koncept koji možemo praktično iskoristiti. Ali u stvarnosti, ne postoji.

Sve što postoji je život koji se odvija.

Čak niti „sadašnji trenutak“ uopće nije trenutak. On nije djelić vremena, on je izvan vremena. Bezvremen. Vječnost u malom.

[gigra]

Momak 90 kaže:

Evo htio bih ovdje napisati neke svoje dojmove o protjecanju vremena. Kad sam bio dijete to je sve išlo dosta sporo. Sjećam se vrtića koji mi je trajao dosta dugo. Danas kad bih ovako procjenjivao dao bih mu sigurno 3 puta više vremena trajanja nego što je zaista bilo. Osnovna škola opet duga na svoj način. Sjećam se svakog razreda kako je to dugo trajalo od jeseni do ljeta. Taj neki tempo mi je bio do 2. srednje kad se odjednom sve ubrzalo, a u trećem srednje tj. sa 17 godina počinje još više ubrzavati. Zadnje vrijeme srednje škole je bilo jako napeto ali opet se ubrzalo. Sad kad idem na fakultet mi se također ubrzava ali ne svake godine već svakog tjedna, dana. Da se razumijemo, ja sam sretan zbog toga jer želim da ove stvari prolaze. No, u čemu je stvar? S druge strane za događaje od prije 2 god imam osjećaj da je to bilo jako jako davno. Barem prije 5 godina.

Događa li se to i vama i u čemu je stvar? Kažu neki da više obveza ima pa da je u tome stvar.

Kad imaš 2 godine, jedna protekla godina je 50 % tvojeg života. Kad imaš 30 godina, jedna protekla godina je 3.33 % tvojeg života. Kad imaš 70 godina, jedna protekla godina je 1.42 % tvojeg života. Zbog toga kako smo stariji nam izgleda da vrijeme brže prolazi jer nam se godine gomilaju i sve manji značaj imaju u našem ukupnom životu.