Jeste li ikad viknuli na svoje bebe?

[Winter Bliss]

...jao, kako mi je danas teško!!! Cijelo jutro se ispričavam svojoj curici,buba mala ima samo 2 i pol mj.
Nakon što preksinoć nisam cijelu noć spavala, jučer cijeli dan tempo da poludiš, jedino što me je držalo je da ću se barem noćas naspavati, al moj mali anđelčić nije dijelio tu ideju samnom i svako malo se budilo sa vriskom... ona je stvarno dobra beba, al kako me noćas oko pola 12 probudila, potpuno sam prošvikala...samo vrišti čim je pustim, pa na sisu, pa je spustim i opet vriska, a ja bi samo sat vremena sna...i neznam kako sam si to dozvolila i vrisnula sam na nju glasnije neg je ona vrištala, uspjela sam ostaviti toliko hladnu glavu da nisam bila gruba, al samu sebe sam uplašila sa svojom reakcijom i strah me da me ta iscrpljenost dovede do grubosti....mislim, kao da vika nije dovoljna!!! Ona se vjerojatno samo htjela malo maziti, a ja govno na nju vičem-jao kako me peče savjest. Preko dana je sve ok, cijeli dan se posvećujem njoj i to mi nikako teško ne pada, ali noć...

Definitivno se osjećam kao najgora mama na svijetu, a toliko sam joj se veselila, i sad će ispast da ću gubit živce i na nju vikat...nemogu vjerovat!!! ...a jadna moja mala...

[BoniZG]

pih...onda sam ja nemajka nad nemajkama....ja sam vriskala na njih dok su bili jos u trbuhu....a sad ...imaju 15 mj i ....cekaj samo da ti pocne hodati i verati se na regale , plazu ...drvenog konjica....derati ces se 24/7 ....nemoj se sekirati...da i kada si umorna ..reagiras preburno...tvojoj bebi nije bilo nista....

[Kuzerica]

mislim da se ovo treba spojiti s topicom nemajke
i gdje je nestao isti

da autorici bude lakse da ne prolazi to sama

[Nica]

Winter_Bliss kaže:

...i neznam kako sam si to dozvolila i vrisnula sam na nju glasnije neg je ona vrištala, uspjela sam ostaviti toliko hladnu glavu da nisam bila gruba, al samu sebe sam uplašila sa svojom reakcijom i strah me da me ta iscrpljenost dovede do grubosti....mislim, kao da vika nije dovoljna!!! Ona se vjerojatno samo htjela malo maziti, a ja govno na nju vičem-jao kako me peče savjest.

Svjesna si kako to nije način i da dijete nije zaslužilo viku, to je prvi korak. Pečenje savjesti je sasvim normalno jer si ipak pogriješila. Bit će trenutaka kad ćeš činiti krive korake, ali ne smiješ opravdavati takve svoje postupke, ne smiješ nikad pomisliti da je dijete to zaslužilo.

Definitivno se osjećam kao najgora mama na svijetu

Čim si svjesna koliko je to pogrešno i činiš nešto po tom pitanju, znači da nisi. Svi ponekad pretjerano reagiramo, ali jako je važno što činimo s tim i nakon toga. A ti postupaš ispravno, pokušavaš to ispraviti, ispričavaš se djetetu, brineš za nju.

Kuzerica kaže:

mislim da se ovo treba spojiti s topicom nemajke
i gdje je nestao isti

da autorici bude lakse da ne prolazi to sama

Topic je ovdje, ali možda možemo, barem za sada, pustiti kao zasebnu temu.





Moderatorska napomena: poticanje na nasilje bilo koje vrste neće se tolerirati kako na ovoj temi, tako ni na ostatku RiD-a.

[musica20]

Prvi put sam viknula jos u rodilistu,iscrpljena od poroda,a on ako nije bio na cici dernjao se kao vol.Sjecam se da sam rekla da cu se ubiti.A zadnji put nocas,nakon tisucitog budenja.Svaki put mi istog trena bude zao.

[marta26]

ja mislim da ne posotji mama koja nije vrisnula na svoje dijete, pa cak i bebu, pogotovo kad je neispavana! osim ak je na apaurinčekima

[paprenjak]

Slažem se sa curama,kako bebe rastu,postanu nestašnije,i galama češća...što zbog neispavanosti i slabih živaca,što zbog nestašluka mališana. Ne kažem da je to odlična metoda,ali voljela bi moći se koncentrirati i svaki put suzdržati,ali nemogu...neće im biti ništa

[Nica]

paprenjak kaže:

...neće im biti ništa

Ovo ne možeš znati, a i sumnjam da im neće biti ništa. Samo, zavisi što misliš pod "ništa". U trenu dok vičemo na dijete ono se boji, ono je nesigurno, ono je tužno, a ako se to često dešava može utjecati na samopopuzdanje djeteta, njegov odnos prema sebi i drugima, a meni sve to, sve i ako se tiče samo tog trenutka vikanja i nekoliko minuta koje slijede, nije "ništa".

Da, ponekad viknem na svoju djecu, iako ne pamtim kad sam zadnji put, a nije da u njihovim burnim ranopubertetskim godinama kombiniranima s mojima nemamo nesuglasica. Naučili smo komunicirati, a počeli smo dok su još bili u trbuhu. Da sam nekad znala što znam sada, da sam imala iskustvo iz prve ruke ili da mi je barem netko drugi rekao koliko je lakše i djelotvornije tiho i smireno pričati, koliko je visok ton suvišan i destruktivan - vjerujem da bih puno manje bila vikala nego što jesam.

Ovdje se radi o bebici koja možda ne zna što joj govorimo, ali osjeća po tonu našeg glasa koliko je ljubavi u njemu i nama, a gdje ne osjeti toplinu beba ne može ni dati povjerenje. Ne trebam naglašavati koliko je povjerenje bitno u svakom odnosu.

Svi mi pogriješimo, svi viknemo, ali treba znati što s tim i kako se postaviti nakon da bi se umanjila šteta i da se ne ponovi.

[Winter Bliss]

...ajd, nekako mi i lakše što sam se izjadala, a i vi me malo podigle...ma problem je što sam si obećala da NIKADA neću vikati na svoje dijete. Ja nisam neka senzitivka, ali dan danas kad na mene netko zaurla, ja pretrnem,jelda da nije ugodno to nikome!
Tak da sam odlučila dijete odgajati bez tog detaljčića, samo izgleda svima nama je preduboko usađeno neke frustracije liječiti deranjem, a ja to ne želim!
...al se bojim da nebi, uz izgovor iscrpljenosti, isto počela prakticirati sve češće i onda da mi to postane sasvim normalno ...mi smo tek na početku, i ako sam već sad počela s tim, kako će to izgledat kasnije...

[OOOOOOO]

vjerujem da svaka majka vrisne na svoje dijete,pa to je sve normalno,ne misli se s time da ne volis svoje dijete ili ga zlostavljas,jednostavno to je tako

[tina]

Winter_Bliss kaže:

Jeste li ikad viknuli na svoje bebe?

da.. sad vec nebrojeno puta.. ne sjecam se kad je bilo prvi put....
ja sam kronicno neispavana vec 20 mjeseci, a njena najdraza rijec je "neeecu!"

[Tupelo]

Winter_Bliss kaže:

al samu sebe sam uplašila sa svojom reakcijom i strah me da me ta iscrpljenost dovede do grubosti...

Dobro je što si svjesna da si pogrešno postupila i što će te ta svijest tjerati da se što više kontroliraš.
Svi mi ponekad izgubimo živce, no jako je važno jesmo li svjesni pogrešnosti takvog ponašanja i jesmo li voljni dati svoj maksimum da ga otklonimo/svedemo na minimum.

Možeš li si osigurati kakvu pomoć oko malene (baka, teta čuvalica...) da ti omogući barem sat-dva popodnevnog sna dok ovo najgore ne prođe?

[anonymous_13]

izderala se nisam, ali moglo mi se par puta u glasu i držanju jasno osjetiti iznerviranost no ja se inače derem i kad normalno pričam, preglasna sam, tako da je i onih par strogih "ne" možda zazvučalo pregrubo i kao ono pravo ljuto deranje.

moram podhitno nabaviti živce i nešto, nešto da se stišam, ne znam samo što jer ja ni ne skontam po par minuta da se derem dok pričam s nekim, rekla bih da sam napola gluha, ali ja druge čujem okej

[FIGICA]

Jesam,jedno par puta i isto mi je poslije bilo užasno žao i imala grižnji savjesti

[Lali Puna]

Winter_Bliss kaže:

problem je što sam si obećala da NIKADA neću vikati na svoje dijete

ni u čemu, a osobito roditeljstvu, si ne možeš zadavati ovakva obećanja
smanji očekivanja

[Mali Maleni]

Tupelo kaže:

Možeš li si osigurati kakvu pomoć oko malene (baka, teta čuvalica...) da ti omogući barem sat-dva popodnevnog sna dok ovo najgore ne prođe?

Jedno možda vrloglupo pitanje - gdje je otac? I zašto on malo ne pomogne?

[Winter Bliss]

Tupelo kaže:

Možeš li si osigurati kakvu pomoć oko malene (baka, teta čuvalica...) da ti omogući barem sat-dva popodnevnog sna dok ovo najgore ne prođe?

Mali Maleni kaže:

Jedno možda vrloglupo pitanje - gdje je otac? I zašto on malo ne pomogne?

Ma u principu se ja i nemam na puno koga osloniti...nemam baš oko sebe nekih ljudi od povjerenja, a moja mama radi i ima radno vrijeme sačuvaj me bože i nemože mi puno uskakat, a suprugova niti ne pokušava...
Suprug je okupiran nekim drugim stvarima, nebi o tom na ovoj temi, predaleko bi zagrebla, tak da k nama dolazi tek pred kupanje - znači spavanje...
Ma nema veze, ne opterećujem se ja s tim da smo mi cijeli dan same i da mi nitko ne uskače...nekad frustrira, al sam se s tim pomirila...mi dvije smo si dosta, al dok me iscrpljenost rokne onda mi je teško.
... al kod mene se sve svodi na neku kontrolu same sebe, a ne pomoći od drugih jer mi baš i nema tko...odnosno, nema puno dobrovoljaca...
...a jadno moje malo, ako je već i osuđena samo na mene, onda moram biti prema njoj dobra, jer nitko drugi neće biti...

[Winter Bliss]

Lali Puna kaže:

ni u čemu, a osobito roditeljstvu, si ne možeš zadavati ovakva obećanja
smanji očekivanja

...to sam shvatila, i to je živa istina!!! ... sve i jedno razmišljanje i stav o bebama, koji sam tupila dok sam bila trudna, pregazila sam...osim onog da će spavat u kindiću, i da ću dojiti...tog se jedino pridržavam...a sve ostalo...otišlo u kukuruz...
...a čovjek prepametan dok gleda druge, a oglupavi momentalno dok se nađe u istoj situaciji... a neznam, samo nebi da mi dijete izađe ko sestrino, a jadna cijele dane sluša samo dernjavu mame pa jadno to prihvatilo ko normalno...e, da ga j...beš to mi nije baš savim na mjestu...je mi sestra,al je neurotična definitivno...
...a ništ, između sveg treba neki balans, al teško ga nekad nać...

[Mali Maleni]

Winter_Bliss kaže:

Ma u principu se ja i nemam na puno koga osloniti...nemam baš oko sebe nekih ljudi od povjerenja, a moja mama radi i ima radno vrijeme sačuvaj me bože i nemože mi puno uskakat, a suprugova niti ne pokušava...
Suprug je okupiran nekim drugim stvarima, nebi o tom na ovoj temi, predaleko bi zagrebla, tak da k nama dolazi tek pred kupanje - znači spavanje...
Ma nema veze, ne opterećujem se ja s tim da smo mi cijeli dan same i da mi nitko ne uskače...nekad frustrira, al sam se s tim pomirila...mi dvije smo si dosta, al dok me iscrpljenost rokne onda mi je teško.
... al kod mene se sve svodi na neku kontrolu same sebe, a ne pomoći od drugih jer mi baš i nema tko...odnosno, nema puno dobrovoljaca...
...a jadno moje malo, ako je već i osuđena samo na mene, onda moram biti prema njoj dobra, jer nitko drugi neće biti...

Prvo, nemoj se deprimirati jer ti je popustila kontrola. Samo polako i strpljivo
A drugo, ako sam dobro shvatio, "incident" se desio po noći... Ne ulazeći preduboko u vaše odnose i to, ali zar ne bi muž mogao žrtvovati jednu noć sna? Vraga mogao, trebao?

[mandy]

Svi ponekad izgubimo živce i reagiramo burno, kasnije nam je žao ali što je tu je. Znaš kakav roditelj ne želiš biti i drži se toga.
Kad dođeš do točke eksplozije udahni i zadrži zrak 10 sekundi da se smiriš (ovo sam negdje pročitala i pomogne).
Osim toga pazi na sebe, ne dovodi se do ruba iscrpljenosti. Malena sigurno spava po danu više puta, lezi malo i odrjemaj bar 20 min sa njom.