Grecizmi u hrvatskom jeziku

[Emericzy]

sun.shine kaže:

Kako se određuje hoće li χ u grecizmima biti K ili H? Nikako da uberem pravilo. Zašto je monarhija i euharistija, ali Krist i klorofil? Prije suglasnika je K? A kentaur?

Ne vjerujem da tu postoji pravilo. Vjerojatno je samo stvar tradicije i smjera iz kojeg nam je riječ došla i trenutka u kojemu se do dogodilo.

[Shain]

Ne, nije. Baš je h imalo težnju gubljenju, čak i u klasičnom latinskom (npr. anser/hanser), a poslije se to samo pojačalo i zamjenom. - No, dobro, ovisi o literaturi, ovo moje Škiljanove su i Salopekove opaščice.

Možda je na početku riječi /h/ težilo gubljenju, ali je u sredini riječi pretežno ostajalo.

Ali nije to meritum. Govorio sam da se "ch" u srednjovjekovnom latinskom izgovaralo [h], a ne [k].

[colbert]

A daj, Shaine, barem potpuno citiraj post na koji odgovaras... Pogotovo ako se odgovor cekao dvije godine. Za krepat.

[Shain]

sun.shine kaže:

Kako se određuje hoće li χ u grecizmima biti K ili H? Nikako da uberem pravilo. Zašto je monarhija i euharistija, ali Krist i klorofil? Prije suglasnika je K? A kentaur?

Kentaur ili Centaur? - Ovisi o sredini na koju se odnosi. Rimsko je muško ime kod nas Centaur, a lik iz grčke mitologije Kentaur. Planetoid je Centaur(us) jer je znanstveno nazivlje latinizirano.

To je slično ovome: latinski se umjetnici kod nas zovu Marcijan, Priscijan, Lucijan, a grčki Markijan, Priskijan, Lukijan. Tako barem piše u "Leksikonu antičkih autora" (Zgb, 1996).

Ako se ne radi o vlastitim imenima, pisanje ovisi samo o autorskoj preferenciji: kentaur - kentaurski, centaur - centaurski. (U našoj liberalnoj praksi: i navedena vlastita imena imaju C ili K po osobnoj preferenciji).

[fsdance]

Shain kaže:

Kentaur ili Centaur? - Ovisi o sredini na koju se odnosi. Rimsko je muško ime kod nas Centaur, a lik iz grčke mitologije Kentaur. Planetoid je Centaur(us) jer je znanstveno nazivlje latinizirano.

To je slično ovome: latinski se umjetnici kod nas zovu Marcijan, Priscijan, Lucijan, a grčki Markijan, Priskijan, Lukijan. Tako barem piše u "Leksikonu antičkih autora" (Zgb, 1996).

Ako se ne radi o vlastitim imenima, pisanje ovisi samo o autorskoj preferenciji: kentaur - kentaurski, centaur - centaurski. (U našoj liberalnoj praksi: i navedena vlastita imena imaju C ili K po osobnoj preferenciji).

Da. Slično je i s Kirka mj. Cirka, Makedonija mj. Macedonija i Tukidid mj. Tucidid
Kod grčkih su osobnih imena stvari u startu krivo postavljene. Ona se naime prvo prevedu na latinski, a zatim pročitaju po tradicionalnom izgovoru i takva zapišu. Rezultat je posvemašnja neprozirnost i nagrđenost imena, a da ne govorim koliko takve stvari otežavaju malo ozbiljnije bavljenje filologijom. Primjerice, pod kojim ćete slovom u grčkom (ili bilo kojem nehrvatskom) rječniku tražiti Edipa? U teoriji su moguća čak tri rješenja, budući da e može odražavati latinske kombinacije ae, oe, e, a nadodamo li grčki u igru ulazi i drugo e (ε i η). U ovom slučaju je u grčkom bilo Οἰδίπους koje je u lat. Oedipus (donekle prepoznatljivo), a u hrv. Edip. Slično važi za t (t i th), i (i i y), f (f i ph), h (h i ch) itd.
E sad lako ćemo za tako "slavna" imena poput Edipova, ali kad recimo imate u Odiseji geog. naziv Eeja, ili kod Platona dijalog zvan Teetet, jedina je metoda odgonetavanja izvornog naziva tzv. metoda pokušaja i pogrešaka.
U novije vrijeme neki prevoditelji to i mijenjaju, pa čak i Cezara pišu kao Caesar (ako je riječ o Gaju Juliju), a Edipa kao Oedip(us) i Tukidida kao Thucydid(es) i čini mi se da je to pametnije rješenje nego ostavljanje takvog kaosa.

[Emericzy]

fsdance kaže:

čini mi se da je to pametnije rješenje nego ostavljanje takvog kaosa.

Ili, nedajbože, haosa.

[kuroishijin]

Emericzy kaže:

Ili, nedajbože, haosa.

Haos je koliko mi se čini sasvim ok po bizantskom grčkom.

[Endimion17]

Shain kaže:

Kentaur ili Centaur? - Ovisi o sredini na koju se odnosi. Rimsko je muško ime kod nas Centaur, a lik iz grčke mitologije Kentaur. Planetoid je Centaur(us) jer je znanstveno nazivlje latinizirano.

To je slično ovome: latinski se umjetnici kod nas zovu Marcijan, Priscijan, Lucijan, a grčki Markijan, Priskijan, Lukijan. Tako barem piše u "Leksikonu antičkih autora" (Zgb, 1996).

Ako se ne radi o vlastitim imenima, pisanje ovisi samo o autorskoj preferenciji: kentaur - kentaurski, centaur - centaurski. (U našoj liberalnoj praksi: i navedena vlastita imena imaju C ili K po osobnoj preferenciji).

Imaš niz nebeskih tijela koja imaju nazive koji nisu latinizirani:
Επιμηθεύς - Epimetej
Ἐγκέλαδος - Enkelad
Πολυδεύκης - Polideuk
Ιαπετός - Japet

Sad sam išao provjeriti ime satelita koji se na engleskom zove Mimas. Oduvijek sam ga zvao Mimas. Sada je odjednom Mimant. Prvi put to čujem.
Više nije ni Tetis (Τηθύς), nego je Tetija.
No to s Mimantom me sjetilo nečega što sam neki dan pročitao u jednoj staroj knjizi.

Malo sam zbunjen, pomoć je dobrodošla.

[Shain]

Endimion17 kaže:

- Imaš niz nebeskih tijela koja imaju nazive koji nisu latinizirani: Επιμηθεύς - Epimetej (...).

- Sad sam išao provjeriti ime satelita koji se na engleskom zove Mimas. Oduvijek sam ga zvao Mimas. Sada je odjednom Mimant. Prvi put to čujem. Više nije ni Tetis (Τηθύς), nego je Tetija (...)

- neki dan pročitao u jednoj staroj knjizi (...) ionti, kationti, anionti.

Pa jesu latinizirani. Drugo je što su neka imena grčkoga porijekla.

Kao što u botanici, medicini i sl. postoje i latinski i hrvatski oblici termina za isti pojam, tako je i u astronomiji. Npr.:

- Hydra - Morska Zmija
- Monoceros - Jednorog
- Bootes - Volar
- Taurus - Bik
- Perseus - Perzej
- Epimetheus - Epimetej.

Mimant i Tetija hrvatski su oblici prema knjizi D. Salopeka "Transkripcija i adaptacija grčkih imena" (iz 1986.). On je pokušavao ujednačiti njihovo pisanje.

Što se tiče kationa i aniona (tj. kationta i anionta), postoji načelo da je riječ prihvatljiva ako je ustaljena, pa i kad nije pravilno izvedena.

[fsdance]

Shain kaže:

Mimant i Tetija hrvatski su oblici prema knjizi D. Salopeka "Transkripcija i adaptacija grčkih imena" (iz 1986.). On je pokušavao ujednačiti njihovo pisanje.

I na tome je ostalo.

Što se tiče Mimas/Mimant i Tetis/Tetija, razlika je samo u tome uzima li se za polazni oblik grčki nominativ ili pak (grčka) osnova (Μιμαντ-, Τηθυ-).
Osim toga, samo ime Tetis može na grčkom biti Θέτις (Tetida) i Τηθύς (Tetija). Iako mogu biti posve ista u hrvatskom, ta dva imena zapravo imaju zajedničko samo (nebitno) slovo ς Zato se vjerojatno i uvela tvorba iz osnove.

[Endimion17]

Navikao sam na Tetidu kao naš prijevod Tetis, a ne Tetiju. Moram priznati da me poprilično zateklo. Doduše, ono staro more sam zapamtio kao Tetis.

Dobro, ako netko ima volje i želje , može prevesti imena Jupiterovih, Saturnovih, Uranovih i Neptunovih satelita.


Što je s Χάρων i Χείρων? Haron i Hiron ili Karon i Kiron? I zašto?

[fsdance]

Endimion17 kaže:

Navikao sam na Tetidu kao naš prijevod Tetis, a ne Tetiju. Moram priznati da me poprilično zateklo. Doduše, ono staro more sam zapamtio kao Tetis.

Dobro, ako netko ima volje i želje , može prevesti imena Jupiterovih, Saturnovih, Uranovih i Neptunovih satelita.


Što je s Χάρων i Χείρων? Haron i Hiron ili Karon i Kiron? I zašto?

Da, problem je taj što su Tetida i Tetija dvije različite osobe čija se imena, ako se kao polazište uzme nominativ, na hrvatski jednako transkribiraju. Zato je kao polazište uzet genitiv pa smo mjesto dvije Tetis dobili Tetidu i Tetiju. Naravno, pravi je problem u transkripciji grčkih slova, a ne u nominativu (u eng. su to Thetis i Tethys).
Χάρων i Χείρων su Haron i Hiron, budući da se grčko Χ u pravilu transkribira kao h (Haribda, Ahilej, ali Kaos /vjerojatno pod utjecajem opće imenice kaos/).

[Shain]

O terminu "apositija" bilo je govora na drugoj temi.

- apositija: odvratnost prema hrani; v. lat. apositia. (Medicinski rječnik)

Termin je preuzet iz latinskog jezika (izvorno je grčki) i trebalo bi pisati apozicija.

No postoji i druga medicinska apozicija - od appositio - ("bone apposition in fractures"), a autor se, da bi izbjegao zabunu, odlučio za pisanje prema grčkom jeziku - iako za riječi uzete preko latinskog to nije uobičajeno, npr. kod nas nije standardno pisati filosofija, Mesopotamija, parasit, demokratija...

Ima li sličnih primjera?

[Imran]

Većina riječi koje završavaju na -ika su grčkog porijekla??

[Shain]

Enteomanija - vjersko ludilo, bilježi ga "Medicinski rječnik". Od grčkoga entheos (opsjednut Bogom) + mania.

Enteomani i enteomanke česta su pojava, pa nije zgorega znati kako se to naziva u liječničkom metajeziku.

[Martian7]

Imran kaže:

Većina riječi koje završavaju na -ika su grčkog porijekla??

Da, jer je u grčkom sufiks -ikos (-e, -on) služio za tvorbu pridjeva od imenica. Npr. riječ tehnika je od: tekhne - tekhnikos.

[Shain]

Lalofilija - spolno uzbuđivanje u održavanju javnih govora.

"Pernar jučer do podneva riječ uzeo čak četrdeset šest puta! Može li Sabor preživjeti njegov show ili bi ga trebalo obuzdavati?" (Jutarnji list, 22. 10. 2016.)

Od grčkoga lálos - brbljav, govorljiv + philía - ljubav. Slične riječi: laloreja, lalopatija, laloneuroza...

[MmeTipfeler]

Shain kaže:

Lalofilija - spolno uzbuđivanje u održavanju javnih govora.

Nisi li malo pretjerao s ovim spolnim uzbuđenjem? Bi li to značilo da se bibliofili spolno uzbuđuju nad knjigama, a hemofiličar bi zapravo bio učeni naziv za vampira?

[Shain]

MmeTipfeler kaže:

Nisi li malo pretjerao s ovim spolnim uzbuđenjem?

Bi li to značilo da se bibliofili spolno uzbuđuju nad knjigama, a hemofiličar bi zapravo bio učeni naziv za vampira?

Nisam pretjerao. Na netu je zabilježena laliofilija, ali bit će da je sustavno lalofilija (kao lalofobija, lalopatija, laloplegija).

-filija je polisemična, ima medicinsko i nemedicinsko značenje (medicinsko: pedofilija, gerontofilija, nekrofilija, koprofilija, parafilija...).

A ponekad ima oba npr. dendrofilija i sl.

[Shain]

Koji je kiki hagioterapija, zapravo?

Dolazi od grčkoga ἅγιος ‎(hágios - svet) i θεραπεία (therapeia - liječenje).

Je li to "liječenje svetim": svetom vodicom, pričešću, molitvama, hodočašćima, lemozinama i sl. ili "liječenje onoga što je sveto u čovjeku", kako kažu?

Možda će biti potvrđena i kojom Nobelovom nagradom za medicinu. - link

Wikipedia:
"Hagiotherapy" was revived under the influence by pope John Paul II's encyclica Salvifici doloris as a pseudo-therapeutic method of healing a man's "spiritual soul" on the premise of "religious experience".