Krhotine

[stitch]

Odgovor


Riječi su tvoje užarena lava,
Planina gluha na molitve,
Peku ko trgom objava srama,
A tako si nježno rekla ono - ne.

[stitch]

Škorpion



Ponekad, ko noćas, sjećanje donese
Nježnost i mekoću, miris tijela tvog.
Izgubim se tada, vrtlog me zanese
A treptavi vali obuzimaju svog.


I jasnoćom ludim što u meni živi
Jer mi svjetlo nosi, srcem nadu toči,
Pa ti lice vidim: dok se zora sivi,
Blistaju ti vjerom blage, sjajne oči.


Zašto li sam samo tako mahnit bio,
Zar mi sreća smeta, zašto želim tugu
Kad sam jednom davno divne snove snio?


A strah sad priječi da potražim dugu,
I baš me briga – pa tko bi mene htio,
Nek ponosan umrem u plamenom krugu!

[stitch]

Molitva

(po motivima pjesme Alojza Gradnika)


Mjesecima tu sam, na dnu te crne
Jame. Gdje, o gdje sad lutaš, dragi,
Da tako dugo već ne misliš na me?


A čekala sam te... I snijeg me bijeli
Skrio. Ruke su mi mrzle, grobom dažd je lio
Tešku, tihu tugu kojom sam te zvala,
I ti nisi, nisi kraj me bio...


Pa nakon duge, duge zime
(sjemenje je onda proljećem već klilo,
sva van sam, van sam htjela njime!)
Morala sam vidjet zvijezde što se zlate
I sad baš sve ti praštam
I nisam ljuta na te...


Ostaj zbogom, dušo,
Jednom ćeš me naći,
Voljet ću te uvijek...
Smiri se, ne plači!

[stitch]

***

Leptir na staklu
Ne može izaći van.
Glad je spora smrt.