Anthony De Mello

[Omaha]

Knjige su super, ali nisu za svakoga.

Napose nisu za mlade ljude koji puno toga shvaćaju bukvalno.
Ljudi bez oformljenih stavova, iskustva i nekog predznanja se izgube u De Mellovim artikuliranim životnim iskustvima i razmišljanjima.

[SnoopyHR]

Ako razmotrite način na koji ste „konstruisani" i na koji „funkcionišete", otkrićete da je u vaš mozak ubačen kompletan program, sa čitavom serijom zahteva koji vam govore kako bi trebalo da se odvijaju stvari u svetu oko vas, kakvi bi trebalo da budete i, samim tim, šta bi tre-balo da želite. . .
Ko je odgovoran za tu programiranost?
Svakako niste vi - niste vi utemeljili te osnovne ele-mente kao što su vaši prohtevi, želje, takozvane potrebe, vaše vrednosti, ukusi, stavovi, navike. Vaši roditelji, dru-štvo u kome ste ponikli i u kome živite, vaš kulturalni ambijent, religija, vaš osobeni izgled, odgovorni su za operativne sheme kompjutera koji je usađen u vama.
Sve u svemu, bilo da ste mladi ili stari, nezavisno od pravca u kome se krećete, taj komjuter hoda zajedno s vama, aktivan i delotvoran u svakom svesnom trenutku vašeg dana, i ultimativno zahteva od života, drugih ljudi ili vas, da zadovoljite njegove potrebe.
12
PUT LJUBAVI
Kada je njegovim zahtevima udovoljeno, kompjuter vam dopušta da budete spokojni i srećni; u suprotnom -čak i ako nimalo niste krivi zbog toga - kompjuter budi u vama negativne emotivne reakcije koje vas pune bolom i patnjom.
Ako se, na primer, ljudi ne ponašaju prema očekiva-njima vašeg kompjutera, on izaziva u vama osećanja frustracije, besa i gorčine. Ili, kada izgubite kontrolu nad događajima, kada se budućnost ukazuje nesigurnom, vaš kompjuter čini da osetite napetost, strepnju, zabrinu-tost. Vi onda trošite mnogo energije da biste nekako pre-vazišli ta negativna osećanja. I uglavnom uspevate u to-me, ali samo tako što još više produbljujete težnju da rekonstruišete svet oko sebe, sve da bi zadovoljili zahte-ve svog kompjutera. Tako sebi obezbeđujete mrvice pri-vremene sreće. Privremene, jer u svakom trenutku može iskrsnuti neka nova nezgoda (voz kasni, telefon se blo-kira, pismo ne stiže na vreme), bilo šta suprotno progra-miranim predviđanjima vašeg kompjutera, koji onda vra-ća stvar na početak, sa svojim neudovoljenim zahtevima.
I tako živite prilično mučnom egzistencijom, nepre-stano pod pritiskom stvari i ljudi oko vas, večito težeći da prilagodite sve te ljude i stvari naredbama svog kompju-tera, da biste s vremena na vreme mogli da uživate u tre-nucima spokojstva koje vam se pruža, tj. u kratkim pa-uzama kada vaš kompjuter miruje sa svojim programima.
Postoji li neki izlaz?
Da, postoji. Sigurno je da ne možete zagospodariti svojom uslovljenošću za kratko vreme. Možda vam to ni-kad neće uspeti. Ali to nije toliko važno. Pokušajte ova-koi zamislite da ste se našli u neprijatnoj situaciji ili u društvu neke vama neprijatne osobe. Videćete kako vaš kompjuter smesta stupa u akciju, navodeći vas da izbe-gnete ili promenite takvu situaciju. Međutim, ako ništa ne učinite u tom pravcu, on insistira još jače, i ubrzo či-
13
Antoni De Melo
ni da osetite razdraženost, zebnju, krivicu ili ko zna koje drugo negativno osećanje.
Ali, ukoliko nastavite da razmišljate na temu nez-godne situacije ili neprijatne osobe, uvidećete da nega-tivne emocije u vama ne potiču od njih. Situacije i ljudi, u suštini, idu svojim putem, one su to što jesu, dobre ili loše. Vaš kompjuter je taj koji, na osnovu svojih progra-ma, izaziva vaše negativne reakcije u kontaktu s njima.
Ovo ćete još bolje shvatiti kad vam postane jasno da neka druga osoba, s drukčijim programom od vašeg, u dodiru sa istim situacijama ili osobama može reagovati sasvim spokojno, ili je one čak mogu uveseljavati.
Nemojte se zaustaviti u razmišljanju sve dok ne do-đete do sledeće istine: jedini razlog što i vi ne reagujete tako spokojno ili veselo je u tome što vaš kompjuter sle-po insistira da rekonstruišete stvarnost, kako bi se prila-godila njegovim programima.
Posmatrajte sve te stvari sa distance i videćete kakav će se čudesan preobražaj desiti u vama.
Kada konačno shvatite ovu istinu i trajnije sprečite svoj unutrašnji kompjuter da u vama budi negativne re-akcije, moći ćete da preduzmete svaku akciju za koju se osećate sposobnim - da izbegnete neprijatnu situaciju ili zaobiđete osobu koja vas nervira, kao i da, recimo, poku-šate da ih promenite; možete se suprotstaviti, da bi se poštovalo vaše pravo i pravo drugih ljudi; možete čak primeniti i fizičku silu.
Ali sve to možete preduzeti tek kada zagospodarite svojom emocionalnom pometnjom, jer će tada vaše po-našanje biti plod smirenosti i ljubavi, umesto neurotične želje da ućutkate kompjuter u sebi ili se prilagodite nje-govim programima. I tako, najzad ćete se otarasiti nega-tivnih osećanja kojim vas je punio.
Tada ćete shvatiti koliko je duboka mudrost u izre-ci: „I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uz-
14
PUT LJUBAVI
me, podaj mu i haljinu; i ako te ko potera jednu milju, idi sa njim dve."
Na ovoj tački, postaće vam jasno i očigledno da istin-ska prinuda ne dolazi od onoga koji hoće da te izvede na sud, već od despota koji vas tera ropski da mu služite, unutrašnjeg kompjutera koji svojim programima uništava bezbrižnost i spokojstvo vašeg duha, kad god objektivne okolnosti u spoljnom svetu ne odgovaraju njegovim zah-tevima. Ali, baš zbog te prinude, koja izvire iz vaše uslov-ljenosti, vi imate snažnu potrebu da se oslobodite.
Samo pod tim uslovima iskusićete unutrašnju slobo-du koja je jedini prihvatljivi podstrek za bilo kakvu soci-jalnu revoluciju, jer vas tada snažno osećanje (čak strast) koje se na prizore društvenih nepravdi budi u vašem sr-cu, podstiče da učinite nešto konkretno. A to ne izvire više iz vaše uslovljenosti ili vašeg 'ega', već iz objektivne realnosti.

[SnoopyHR]

Negativna čuvstva prema drugima


Svaki puta kada imate negativna čuvstva prema nekome, živite u svijetu opsjena. S vama nešto ozbiljno nije u redu. Ne vidite stvarnost. Nešto se u vama mora promijeniti, ali što ljudi obično rade kada imaju negativna čuvstva? "On je kriv. Ona je kriva. Ona se mora promijeniti." Ne! Sa svijetom je sve u redu. Vi ste taj koji (ta koja) se mora promijeniti.
Netko od vas mi je pričao o zavodu u kojem radi. Tijekom svakog sastanka netko bi rekao da je hrana odvratna, a kućna nutricionistkinja bi tada planula. Poistovjećivala se s hranom. Mislila je: "Svatko tko napada hranu, napada mene, osjećam se ugroženom." Ali "ja" nikada nije ugrožen, samo “pripadajuće” je ugroženo.
Ali, što ako ste svjedok neke očite nepravde, nečega što je očito i objektivno krivo. Zar pravilna reakcija ne bi bila reći da se to ne bi smjelo događati? Ne biste li se trebali umiješati u ispravljanje nečega što je krivo? Što biste učinili da vidite da netko zlostavlja dijete? Nadam se da niste mislili da sam rekao da ne biste trebali ništa učiniti. Rekao sam da biste bili puno djelotvorniji kad ne biste imali negativna čuvstva, puno djelotvorniji. Jer kad vas obuzmu negativna čuvstva, postajete slijepi - “pripadajuće” stupa na scenu, i sve se zapetlja. Prije ste imali jednu poteškoću na leđima, a sada imate dvije. Mnogi pogrešno misle da, ako nemaju negativna čuvstva kao što su ljutnja i zlovolja, da onda ništa ne čine glede situacije u kojoj se nalaze. A, ne, ne! Ne morate imati negativna čuvstva da biste mogli djelovati. Postat ćete veoma osjetljivi za stvari i ljude oko sebe. Ono što ubija osjetljivost je ono što mnogi nazivaju uvjetovanost ega: kada se tako poistovjećujete s “pripadajućim”, da se nagomila previše “pripadajućeg” da bi stvari mogao vidjeti objektivno, iz odstojanja. Kada započnete djelovanje, vrlo je važna sposobnost gledanja stvari s odstojanjem, a negativna čuvstva to sprečavaju.
Kako ćemo onda nazvati onu strast koja nam daje ili u nama potiče energiju s kojom možemo nešto učiniti glede objektivno zlih stvari? Bilo kako bilo, to je akcija, a ne reakcija.
Neki se od vas pitaju postoji li neko sivo područje u kojem se na nešto navežemo, prije nego što se s time poistovjetimo. Recimo da vam umre prijatelj. Čini se da je ljudski i normalno da osjećamo tugu zbog toga. Ali kakva je reakcija? Samosažaljevanje? Zbog čega biste bili tužni? Razmislite o tome. Ono što ću sada reći zvučat će vam strašno, ali kao što sam već rekao, ja dolazim iz nekog drugog svijeta. Vaša reakcija je osobni gubitak, zar ne? Žao vam je zbog vas samih, i zbog drugih ljudi kojima je vaš prijatelj donosio radost. Ali to znači da vam je žao drugih ljudi kojima je žao za sebe. Ako im nije žao zbog sebe, zbog čega im je onda žao? Nikada ne osjećamo tugu kada izgubimo nešto čemu smo dopustili da bude slobodno, što nikada nismo pokušali posjedovati. Tuga je znak da sam svoju sreću barem u nekoj mjeri učinio ovisnom o stvarima i ljudima. Tako smo navikli slušati sve što je suprotno ovome da to što govorim zvuči nečovječno, zar ne?

[SnoopyHR]

Žulaj kaže:

a ova mi je najdraža:

Učenici su sjedili na obali rijeke.
"ako padnem sa ove obale hoću li se udaviti?" upita jedan od njih.
"Nećeš", reče majstor. "Davljenje nije uzrokovano upadanjem u vodu, već ostajanjem u njoj"

A meni ovo

Neki je guru pokušavao objasniti masi kako ljudi reagiraju na riječi, hrane se riječima i žive od riječi, radije nego da žive u stvarnosti. Jedan čovjek je ustao protestirajući: “Ne slažem se s time da riječi toliko utječu na nas.” Guru mu reče: “Sjedni dolje, kurvin sine.” Čovjek, izvan sebe od bijesa, odvrati: “Nazivaš se prosvijetljenom osobom, guruom, učiteljem, ali trebao bi se sramiti.” Guru tada reče: “Oprostite mi, gospodine, zanio sam se. Molim vas da mi oprostite. Pogriješio sam. Zaista mi je žao.” Čovjek se napokon smirio. I tada guru reče: “Trebalo je samo nekoliko riječi da se razbjesnite, i trebalo je samo nekoliko riječi da se smirite, zar ne?” Riječi, riječi, riječi, riječi. Kako nas samo mogu zarobiti ako ih ne upotrebljavamo pravilno.

[Kitim]

SnoopyHR kaže:

Jeli tko citao knjige od De Mella i kakav su mu utisak ostavlile.

A de Mello- Svjesnost
A de Mello - Put ljubavi
A de Mello - Jednominutna besmislica
A de mello- Meditacije ljubavi
A de Mello - Put k Bogu
A de Melo - Novi dan-duhovne vezbe
A de Melo - Damari

Pročitao Buđenje/Svjesnost davno.
Nevjerovatno koliko jednostavno a koliko moćna....

[srcelence]

Nemrem odoliti a da svoje apsolutne pohvale ne podarim De Mellou. Prepredobar je. Dajte zamislite naše Isusovce da ga pročitaju... (on je bio Isusovac, indijac).

[Erosael]

Samo "Damari srca" i jako mi se doimalo. Preraslo je u dio mene

[Cain]

Cuo sam od starijeg covjeka koji se nacitao knjiga i knjiga da je on prevarant.
A inace je citao Osho-a i o njemu nije govorio lose, sad dal je to rivalstvo kakvo ne znam, no dobro, ko sam ja da mu sudim, prvo treba vidjeti o cemu govori,procitati, jel..

[Kitim]

Cain kaže:

Cuo sam od starijeg covjeka koji se nacitao knjiga i knjiga da je on prevarant.
A inace je citao Osho-a i o njemu nije govorio lose, sad dal je to rivalstvo kakvo ne znam, no dobro, ko sam ja da mu sudim, prvo treba vidjeti o cemu govori,procitati, jel..

Samo slušaj druge i ne boj se u životu.

[deckozg]

mislim da je sve ama bas svejadno dok se neshvati a to je jos jnajjadnije da su ljudi toliko mizerni gmizavci koji nisu u stanju biti ljudi ama bas nimalo,ljudi su zli i ne suosjecaju pazite sad ovu rijec suosjecaju sta vam to govori ta rijec suosjecanje ona govori o necem najvaznijem u ljudskim odnosima sve sto je manje suosjecanja sve ce vise ovaj svijet liciti na pakao i na divlju dzunglu a sta smo mi mi smo istrgani na sve strane izmedju onoga sto se zove odgoj skolovanje nasi nagoni religija i zamislite sad na koju stranu krenuti svi vi zatvarate svoje oci da nevidite ovaj uzas u kojem zivimo najlakse se praviti budala otvorite svoje oci i vidite koliko zla ima na svijetu sta cinite da to zlo prestane jeste li se usprotivili ili okrenete glavu samo nek je vama dobro pojedincima ,,odgovornost odgovornost i suosjecanje to su dvije vazne stavke gdje vam je odgovornost znate sta to znaci neznate previse ste zaposleni pa vas ne interesuje,problem je sto se uci jedno a radi sasvim drugo onda smo svi trebali biti odgajani kao u dzungli ili kako vec

[kritičnatočka]

Počela sam čitati Svjesnost.

[hellokitty123]

procitala sam svjesnost..i predobra mi je

[Jar Jar]

Omaha kaže:

Knjige su super, ali nisu za svakoga.

Napose nisu za mlade ljude koji puno toga shvaćaju bukvalno.
Ljudi bez oformljenih stavova, iskustva i nekog predznanja se izgube u De Mellovim artikuliranim životnim iskustvima i razmišljanjima.

oprosti, tko si ti da odlučuješ za koga je knjiga?

pročitaj samu sebe...

knjiga ti je super, ali je možda nisi shvatila upravo zbog tih stavova, iskustva koji ti stvaraju blokadu.. po ovome komentaru to se vidi.. pitanje je kakav su vam utisak knjige ostavile... ti si rekla nešto posve drugo.. da su te knjige za izabrane čitatelje kao što si ti..




po meni svjesnost,bog, prosvjetljenje itd. je vrlo dobro objašnjeno u njegovima knjigama...

[hanna69]

Svjesnost je odlična ali nije za čitanje. To je za spoznati i primjeniti. U suprotnom bolje čitati Zagorku...

[kritičnatočka]

Ako ne čitaš, nećeš moći ni spoznati ni primjeniti.

[Omaha]

hanna69 kaže:

Svjesnost je odlična ali nije za čitanje. To je za spoznati i primjeniti. U suprotnom bolje čitati Zagorku...

Ovo je prava rečenica!
Sjećam se dobro jednog mladića od 15 godina koji se dočepao Nitzchea, koji se proučava tek sa 18 godina.
Bez prethodnog iskustva u životu, doslovno je primijenio u život razmišljanja navedenog filozofa. Vjerujem da ne moram naglašavati pogubnost pročitanih tekstova.

Opet ponavljam; nije sve za svakoga. Tako stoji i sa De Mellom.
Sve u svoje vrijeme, bez žurbe.

[ferentim]

procito budjenje svjesnost i put ljubavi za mene otkrice fantastican je cak sam procito a.s. neill slobodna djeca samerhilla jel dosta govori i o toj knjizi zanimljivo poprilicno sad trenutno citam eckharta tolla obojica istom pisu fantasticnki su

[srcelence]

Omaha kaže:

Sve u svoje vrijeme, bez žurbe.

Ne bi se s tobom složila. Ne znamo kad je nekom vrijeme, a ni kojim redom se otvaraju vrata spoznajama.

Za jednog dragog prijatelja sam mislila da baš napreduje uz Oshu i ekipu da bi mu prije par godina puknuo u glavu islam. On smatra da je to na putu prema gore, a ja da je prema dole...

Svatko ima svoje vrijeme i svoj tempo.

P.S.
Bez uvrede, dragi islamisti.

[kokoš_bez_krila]

čula sam odavno za mella ali nikako da se nakanim uzest koju knjigu. i prije dosta mjeseci možda ima i godina dana naletim u knjižnici na neku njegovu knjigu. isprva se razveselim, a onda pogledam naslov ''Put k Bogu'' (šok), prolistam i ukomiram se. vratim knjigu na policu i voilaa...
ostavila sam knjigu jer je:
a) bila na polici ''religija''
b) u imenu naslova sadržavala riječ bog
c) pri preletavanju knjige nabasam na neke ''kršćanske'' rečenice

dali je itko pročitao put k bogu i je li to knjiga bazirana na kršćanstvu?

izgleda da sam samo naletjela na krivu knjigu
a i otužno je to što sudim knjigu prema koricama
sljedeći tjedan idem po svjesnost

[srcelence]

kaj je najbolje on i je (tj. bio je) katolički redovnik. Ali, po meni, je uspio proširiti svoju svijest o Bogu. Kontekst je ponegdje "crkveni", no neka te to ne obeshrabri. Tekstovi su mrak tj. svjetlo