Paraliza u snu

[ines termometar]

Paralizu u snu proživljavam godinama. Prije bi bila danima pod dojmom, sad sam navikla Jednom je prijateljica ostala spavat u mene kad smo učile. I tako ja zaspem, doživim paralizu, gušim se, ne mogu doć do zraka. Pokušavam dozvat mamu. Par puta sam se išla u snu obratit Bogu ali ne djeluje, još gore ako samo pokušam se pomolit ili nešto. Napad postaje još teži. Sve je morbidno i sotonsko. Brrrr... Da nastavim priču pokušavam dozvat mamu glas mi ne izlazi, zraka nemam. Razmišljam, pokušavam pomaknit ruku, otvorit oči, ma nema šanse. Govorim sama sebi da sam ustvari mrtva jer već dugo ne dišem, da mi je srce stalo a ovo mi još samo mozak radi. Osjećam da je prijateljica kraj mog kreveta, gleda me kako se gušim i ne zna šta će. Uvijek kad imam taj osjećaj da je neko kraj mene imam nenormalan strah da me nebi pokušali probudit na silu, protrest ili nešto. Toga se pogotovo bojim kao da bi ishod bia strašan. Nemogu objasnit. Ujutro sam se probudila i pitam nju jeli vidila kako sam se gušila. Nije. Spavala je. To je bila halucinacija. Ljudi ne mogu shvatit ovo stanje. Spavaš a svega si svjestan. Uvjeravali su me da to sve sanjam, ali ima mjesec dana me mama čula kako se gušim, proizvodila sam neke zvukove panično pokušavajući doći do zraka. I uspjela sam se probuditi. Kad se uspijem otvoriti oči u tom stanju budem toliko ošamućena da samo nastavim spavati pa mi se zna ponavljati nekoliko puta tokom moći. Kao da sam svjesnija u stanju paralize nego kad iz nje tek izađem. Pošto imam dugogodišnje iskustvo svašta sam probala tokom sna. Pokušavala sam se probuditi, jedna od gorih metoda jer svaki simptom se pojača. Znala bi razmišljat samo izdrži, proć će. To je najučinkovitije. Čak bi se pokušala prepustit tom stanju kad me nosi. To nije bilo dobro. Užas. Još gore. E da, letim po sobi, klizim iz svog tijela. Lebdim, bolesni osjećaji za koje ne znam odabrati riječi kojima se mogu opisati. Svaki put tu bude neko biće ili nešto. Pijem lijekove i bolje mi je. Mislim da tu ima nešto još da nije samo zdravstveni problem jer zašto svi doživljavaju nekakva bića i imaju iskustva napuštanja tijela...Lako je ljudima koji to nikad nisu doživjeli gledat sa znanstvene strane. Ima tu još nešto.
i

[metropolitan]

Da, slicne stvari i ja dozivljavam u snu, ali da bi ti se pomoglo,moras dati vise podataka o sebi i svom zivotu i dogadjajima koji te muce.

ines termometar kaže:

Par puta sam se išla u snu obratit Bogu ali ne djeluje,

Ma stvarno? Kako je to moguce?

[Burovran]

Ovo je kao da čitam svoju vlastitu ispovjest u mnogim stvarima. I mene su otprilike prije par godina redovito mučile noćne paralize, također par puta tokom noći. Nedavno se također jedna dogodila, i bila je prilično intezivna praćena jako lucidnim snovima.
Doduše, koliko se sičam, nikada se nisam gušio, i čak sam mogao otvoriti oći.
Poseban je doživljaj gledati uokolo, dok se ni jedan tvoj mišić ne može pomaknuti nekih pola minute, ponekad i duže.
Pitao sam mnoge ljude jesu li ikada doživljeli nešto slično, i do sada nisam dobio potvrdan odgovor. Koliko to tebe često muči?

[ines termometar]

Burovran kaže:

Ovo je kao da čitam svoju vlastitu ispovjest u mnogim stvarima. I mene su otprilike prije par godina redovito mučile noćne paralize, također par puta tokom noći. Nedavno se također jedna dogodila, i bila je prilično intezivna praćena jako lucidnim snovima.
Doduše, koliko se sičam, nikada se nisam gušio, i čak sam mogao otvoriti oći.
Poseban je doživljaj gledati uokolo, dok se ni jedan tvoj mišić ne može pomaknuti nekih pola minute, ponekad i duže.
Pitao sam mnoge ljude jesu li ikada doživljeli nešto slično, i do sada nisam dobio potvrdan odgovor. Koliko to tebe često muči?

Prebolesno. Par puta mjesečno to doživim. Prije bi znalo proći po par mjeseci bez tih epizoda, a onda je počelo stalno i otišla sam u doktora, doktorica mi je postavila dijagnozu panični napadi u snu. Išla sam u psihijatra, snimala sam glavu. Ne znaju točan uzrok.

[ines termometar]

metropolitan kaže:

Da, slicne stvari i ja dozivljavam u snu, ali da bi ti se pomoglo,moras dati vise podataka o sebi i svom zivotu i dogadjajima koji te muce.



Ma stvarno? Kako je to moguce?

Spavam a mogu razmišljat o čemu hoću. Svega sam svjesna i položaja kreveta i stanja u kojem sam ali se ne mogu probuditi. ne mogu otvorit oči, ne mogu udahnit, nemogu nikog dozvat, ne mogu se pomaknit. Teško je shvatit ako nisi bila u toj situaciji

[Marril]

Meni se to često događalo kad sam imala 5-6 godina. Otvorila bi oči i gledala oko sebe, a ne bih se mogla pomaknuti, panično bih počela disati i to bi prestalo nakon nekoliko sekundi. Nakon toga bih nastavila spavati.

[AmorOmniaVincit]

ines termometar kaže:

Paralizu u snu proživljavam godinama. Prije bi bila danima pod dojmom, sad sam navikla Jednom je prijateljica ostala spavat u mene kad smo učile. I tako ja zaspem, doživim paralizu, gušim se, ne mogu doć do zraka. Pokušavam dozvat mamu. Par puta sam se išla u snu obratit Bogu ali ne djeluje, još gore ako samo pokušam se pomolit ili nešto. Napad postaje još teži. Sve je morbidno i sotonsko. Brrrr... Da nastavim priču pokušavam dozvat mamu glas mi ne izlazi, zraka nemam. Razmišljam, pokušavam pomaknit ruku, otvorit oči, ma nema šanse. Govorim sama sebi da sam ustvari mrtva jer već dugo ne dišem, da mi je srce stalo a ovo mi još samo mozak radi. Osjećam da je prijateljica kraj mog kreveta, gleda me kako se gušim i ne zna šta će. Uvijek kad imam taj osjećaj da je neko kraj mene imam nenormalan strah da me nebi pokušali probudit na silu, protrest ili nešto. Toga se pogotovo bojim kao da bi ishod bia strašan. Nemogu objasnit. Ujutro sam se probudila i pitam nju jeli vidila kako sam se gušila. Nije. Spavala je. To je bila halucinacija. Ljudi ne mogu shvatit ovo stanje. Spavaš a svega si svjestan. Uvjeravali su me da to sve sanjam, ali ima mjesec dana me mama čula kako se gušim, proizvodila sam neke zvukove panično pokušavajući doći do zraka. I uspjela sam se probuditi. Kad se uspijem otvoriti oči u tom stanju budem toliko ošamućena da samo nastavim spavati pa mi se zna ponavljati nekoliko puta tokom moći. Kao da sam svjesnija u stanju paralize nego kad iz nje tek izađem. Pošto imam dugogodišnje iskustvo svašta sam probala tokom sna. Pokušavala sam se probuditi, jedna od gorih metoda jer svaki simptom se pojača. Znala bi razmišljat samo izdrži, proć će. To je najučinkovitije. Čak bi se pokušala prepustit tom stanju kad me nosi. To nije bilo dobro. Užas. Još gore. E da, letim po sobi, klizim iz svog tijela. Lebdim, bolesni osjećaji za koje ne znam odabrati riječi kojima se mogu opisati. Svaki put tu bude neko biće ili nešto. Pijem lijekove i bolje mi je. Mislim da tu ima nešto još da nije samo zdravstveni problem jer zašto svi doživljavaju nekakva bića i imaju iskustva napuštanja tijela...Lako je ljudima koji to nikad nisu doživjeli gledat sa znanstvene strane. Ima tu još nešto.
i

odlična tema

meni se ovo često zna dogoditi.

spavam, sanjam neke noćne more, želim vikati, a glas ne mogu ispustiti. osjećam kao da sam budan, ali opet paraliziran i nemoćan da učinim bilo što. negdje prije mi se dogodilo nešto jako čudno. naime, djed mi je umro prije nešto manje od godinu dana. ja imam sobu u potkrovlju, dok svi moji spavaju dolje. nešto sam sanjao da djed zove staru (a to je otac od mog oca, dakle - nije otac moje majke). i čuo sam njegov glas i pokušao sam vikati staru da dođe (mislim da sam u snu čak uspio vikati, ali sam bio svjestan toga da ne vičem zapravo u realnosti - teško je za objasniti). nisam se mogao pomaknuti. sam sebi govorio sam ovo je san, probudi se, ali se probuditi nisam mogao. dobrano sam se preznojio i odjednom se trgao iz sna, ali još sam bio paraliziran.

iduće jutro pitao sam staru da li je možda čula da sam prošlu noć vikao. rekla je da nije. dakle, ipak je bio samo san.

inače, prije sam jako često i puno mjesečario. znao bih zaspati i kasnije hodati kućom, razgovarati sa ljudima, ali ako bi povisili ton na mene, dobio bih napade panike i počeo bi se grčiti i ponašati se kao da egzorcist iz mene izvlači đavla. to su opisivali moji ukućani koji su bili svjedoci mojih sanjarenja.

nekad me jednostavno strah zaspati da se ne ponovi ta paraliza. imam dojam da će mi stati srce i da ću umrijeti. nije to možda toliko strah, koliko neugodnost pri pomisli da si potpuno nemoćan u vlastitim snovima.

[ZgSash]

dakle , radi se o sasvim normalnoj pojavi , da se tijelo paralizira prilikom spavanja
mozete zamisliti sto bismo sve napravili u snu da nije tako

[sf girl]

ZgSash kaže:

dakle , radi se o sasvim normalnoj pojavi , da se tijelo paralizira prilikom spavanja
mozete zamisliti sto bismo sve napravili u snu da nije tako

Tako je. I meni se to desilo mnogo puta.

[anonymus]

ines termometar kaže:

Paralizu u snu proživljavam godinama. Prije bi bila danima pod dojmom, sad sam navikla Jednom je prijateljica ostala spavat u mene kad smo učile. I tako ja zaspem, doživim paralizu, gušim se, ne mogu doć do zraka. Pokušavam dozvat mamu. Par puta sam se išla u snu obratit Bogu ali ne djeluje, još gore ako samo pokušam se pomolit ili nešto. Napad postaje još teži. Sve je morbidno i sotonsko. Brrrr... Da nastavim priču pokušavam dozvat mamu glas mi ne izlazi, zraka nemam. Razmišljam, pokušavam pomaknit ruku, otvorit oči, ma nema šanse. Govorim sama sebi da sam ustvari mrtva jer već dugo ne dišem, da mi je srce stalo a ovo mi još samo mozak radi. Osjećam da je prijateljica kraj mog kreveta, gleda me kako se gušim i ne zna šta će. Uvijek kad imam taj osjećaj da je neko kraj mene imam nenormalan strah da me nebi pokušali probudit na silu, protrest ili nešto. Toga se pogotovo bojim kao da bi ishod bia strašan. Nemogu objasnit. Ujutro sam se probudila i pitam nju jeli vidila kako sam se gušila. Nije. Spavala je. To je bila halucinacija. Ljudi ne mogu shvatit ovo stanje. Spavaš a svega si svjestan. Uvjeravali su me da to sve sanjam, ali ima mjesec dana me mama čula kako se gušim, proizvodila sam neke zvukove panično pokušavajući doći do zraka. I uspjela sam se probuditi. Kad se uspijem otvoriti oči u tom stanju budem toliko ošamućena da samo nastavim spavati pa mi se zna ponavljati nekoliko puta tokom moći. Kao da sam svjesnija u stanju paralize nego kad iz nje tek izađem. Pošto imam dugogodišnje iskustvo svašta sam probala tokom sna. Pokušavala sam se probuditi, jedna od gorih metoda jer svaki simptom se pojača. Znala bi razmišljat samo izdrži, proć će. To je najučinkovitije. Čak bi se pokušala prepustit tom stanju kad me nosi. To nije bilo dobro. Užas. Još gore. E da, letim po sobi, klizim iz svog tijela. Lebdim, bolesni osjećaji za koje ne znam odabrati riječi kojima se mogu opisati. Svaki put tu bude neko biće ili nešto. Pijem lijekove i bolje mi je. Mislim da tu ima nešto još da nije samo zdravstveni problem jer zašto svi doživljavaju nekakva bića i imaju iskustva napuštanja tijela...Lako je ljudima koji to nikad nisu doživjeli gledat sa znanstvene strane. Ima tu još nešto.
i

ovo se i meni desavalo, samo ja sam to i htio postici odredjenim vjezbama al mi nikad nije uspjelo ves se spontano i bez nagovjestaja desavalo.
isto u prvi trenutak panika, (inace imam fobiju od gusenja), osjecaj prisutnosti druge osobe (jednom sam cak vidio siluetu nekoga na prozoru i osjetio silu koja me vuce van tijela prema njoj)... sve nekako stravicno, i bas to, ako se pokusavas probuditi ili odtrgnuti iz tog stanja sve se samo jos vise pojacava...
ja sam se, eto, opustio (jer sam ubiti i sam to htjeo) i pustio se toj 'sili' da me 'izvuce' iz tijela, onda je sve bilo uredu, trik je u tome da se ne kreces kao inace dok si budan nego mislim i iskljucivo mislima, a onda mozes sve kontrolirat i ne treba te biti icega strah (i nesmje ubiti jer se u takvom stanju sve tvoje misli vrlo lako ostvare u 'tom svijetu')...

preporucujem ti da kad ti se to dogodi samo opustis i uhvatis vjeru i sigurnost u SEBE, NE BOGA, jer si ti taj koji kontrolira to iskustvo..
raspravu o bogu i andjelima nebi zapocinjao, al neki kazu da u takvim stanjima je moguce kontaktirat 'vodice' iliti 'cuvare'....
u svakom slucaju nabavi si literature o astralnoj projekciji
mozes se i javit na PM ako ne nadjes, imam ja dosta tih knjiga

[ZgSash]

u mitologiji je to poznato kao napad sukube
demona koji spavacu sjedne na prsa i gusi ga

u stvarnosti , radi se necemu sasvim prirodnom , samo sto mi toga najcesce nismo svjesni , jer paraliza obicno prestane prije nego se razbudimo

[ayasha]

meni se to isto desava, ali se ne gusim.
a da probas kod nekog neurologa? ima u vrapcu centar za poremecaje spavanja

[justme0]

hm..ja sam se gušila i sve to ali sam se mogla pomaknut..točnije, micala sam se - hodala po kuči ne znajući da to stvarno radim.. ja često mjesečarim i tada se počnem gušiti

[Sacreus]

Gusenje u snu je simptom apnee... sto se i lijeci ako postoji potreba..

[mirka]

anonymus kaže:

o
isto u prvi trenutak panika, (inace imam fobiju od gusenja), osjecaj prisutnosti druge osobe (jednom sam cak vidio siluetu nekoga na prozoru i osjetio silu koja me vuce van tijela prema njoj)... sve nekako stravicno, i bas to, ako se pokusavas probuditi ili odtrgnuti iz tog stanja sve se samo jos vise pojacava...

ovo se i meni desilo, s tim da je u mom snu dosla smrt po mene , neka crna sjena se micala i dusa mi se izvlačila iz tijela, veliki osjećaj pritiska, i čula sam glas: dođi duša, dođi duša... i samo me izvlačilo, a nisam mogla ništa, opirala sam se, veliki pritisak, nemoć i strah... mislila sam da je smrt došla po mene. onda sam se prestala opirati i rekla: ostavi me, ne želim ići, zelim živjeti, želim voljeti! onda se sve smirilo, vratila sam se u svoje tijelo, a sjena je otišla, i probudila sam se.
vec sam vise puta sanjala neki tako paralizirani osjecaj i da mi je neki uzasni pritisak na tijelo, a ovo sa crnom sjenom je bilo zadnje.
jako potresan događaj, poslije me to par dana onako držalo, jaki čudni, neki nadnaravni osjećaj, nema veze sa običnim snom...

[sweetbaby]

ako bi netko mogao reći je li ovo znak neke bolesti ili što...
na stranu sad klasične paralize u snu, koji imam već duže vrijeme gotovo svaku noć. no, nešto neobično mi se počelo događati u zadnjih nekoliko dana.

naime, budim se, svjesna sam svega oko sebe, mogu micati nogama, ali glava, trup i ruke potpuno paralizirani. isto tak, to mi se dešava i kad krenem spavati a oči su mi još napola otvorene. dakle, otvorenih sam očiju (namjerno, da netko krivo ne shvati da mi se oči same otvaraju), i paralizirana svugdje sim u nogama...ono
je li to povezano s paralizom sna, koju i inače često imam, ili neka bolest ili što?

[Štrikalica]

Sacreus kaže:

Gusenje u snu je simptom apnee... sto se i lijeci ako postoji potreba..

meni ovo više zvuči na night terrors.. Iako mi je apnea bila prva pomisao.

http://en.wikipedia.org/wiki/Night_terror

[debelakrava]

isuse, ja sam tek danas cula da je to onak...medicinski fenomen. ja sam mislila da ludim. deava mi se to par puta mjesecno i ono....fujjjj

[ždralexandrijka]

ZgSash kaže:

u mitologiji je to poznato kao napad sukube
demona koji spavacu sjedne na prsa i gusi ga

u stvarnosti , radi se necemu sasvim prirodnom , samo sto mi toga najcesce nismo svjesni , jer paraliza obicno prestane prije nego se razbudimo

Mene je ovo moje baš asociralo na tu mitologiju...prvo mi se nešto približavalo od ogledala prema stopalima i nogama,al sam bila vesela bezbrižna, nisam imala strah,jer "to" približavanje nisam tako doživljavala,a onda je "to" kroz moje razotkrivanje postalo maliciozno,jer se bilo prisiljeno povući.... i pokušalo iskoristiti moje trenutno životno nezadovoljstvo...
I to je sve bilo tik pred buđenje,tako da je vjerovatno to ta paraliza... prestrašno....

[UrchinStar47]

ZgSash kaže:

u mitologiji je to poznato kao napad sukube
demona koji spavacu sjedne na prsa i gusi ga

U modernoj mitologiji je poznato kao otmica elijena.