Školarci sa disleksijom - kako se nosite?

[totallyconfused]

Molim vas za pomoć. Ukratko:

-dijete ponekad piše duple riječi:
Poznati je filozof rekao rekao da...

-često se dogodi da recimo umjesto Hrvatska napise Hrvacka. Ili predstojeći - prectojeći, svjetski - svjecki itd.

-ponekad su i slova dupla: poddučavati

-vrlo, vrlo često izostavlja slova pa umjesto koji bude koj ili u mislima - u mislim / rekla je - rekl je

-kad čita, onda zamijeni slova ili pročita sasvim nešto deseto pa pjesma koja glasi ovako:

Kopači hode preko njiva,
Jedan po jedan, u koloni.

kod nje glasi ovako: Kupci hodaju preko njiva
Jedan pa jedan, u koloni.

Ili: Ima snagu zlatnog žita ona pročita kao ima mnogo zlatnog žita

Ili koliko postane toliko, na - ne, brižljiv - pažljiv, srpanjski - španjolski, mačka - mračan,

-često izostavlja nenaglašeni oblik glagola biti - je

-kad uči često svaku novu riječ nastoji upamtiti tako da joj pridružuje neku sličnu, ali to nikako ne daje rezultat i onda je jako isfrustrirana.. Tako kositar postaje kositara, bakreno - bakarsko, itd.

-uopće ne razumije pitanje, tj. nije u stanju neke stvari logički zaključiti...
-fond riječi joj je jako siromašan
-kad čita tekst uočavam da čita kao po smislu, što je poprilično dobro usavršila da netko tko s njom ne radi, nema šanse da to primijeti
-s teškoćama ponavlja ono što čuje
-izostavljanje riječi
-iz usmenog odgovaranja ima uvijek bolje ocjene, dok je iz čitanja s razumijevanjem to bila uvijek jedinica ili najviše dvojka
-iz pismenog su jako loše ocjene kad treba sama dati odgovor.. Ako se radi o zaokruživanju, onda je super situacija
-nije svjesna da griješi i da riječi čita krivo ili ih izostavlja.. Tu je jedino problem što ona čita tečno i nema nikakvog straha, a navodno disleksičari, kol'ko sam čitala, ne vole baš naglas čitati pred drugima
-rukopis je relativno ok

Ne mogu se više sjetiti pojedinosti, ali bih molila za pomoć. Mislim da ima dosta simptoma disleksije, možda malo i disgrafije. Što vi mislite?
Samo da napomenem da je već bila kod logopeda, koji je bez ikakvih dvojbi ustvrdio da je lijena, da ne uči dovoljno i da nema potrebe da ide na vježbe.
Ja ipak mislim da neki problem postoji. Nisam stručnjakinja, ali moje mi iskustvo ipak govori da bi se moglo raditi o disleksiji. Neka me netko ispravi ako griješim. Dosta je hitno, jer mi je jako žao djeteta i stvarno bi htjela pomoći. Dijete ide u 5. razred.

[Štokrlica]

totallyconfused kaže:

Samo da napomenem da je već bila kod logopeda, koji je bez ikakvih dvojbi ustvrdio da je lijena, da ne uči dovoljno i da nema potrebe da ide na vježbe.
Ja ipak mislim da neki problem postoji. Nisam stručnjakinja, ali moje mi iskustvo ipak govori da bi se moglo raditi o disleksiji. Neka me netko ispravi ako griješim. Dosta je hitno, jer mi je jako žao djeteta i stvarno bi htjela pomoći. Dijete ide u 5. razred.

Ti vidiš (znaš) koliko vremena provede učeći i ukoliko je prosječnih intelektualnih sposobnosti rezultat ne bi trebao izostati.
Pri tom ne mislim da je rezultat skupljanje odličnih ocjena.
Velika razlika između uspjeha iz pismenih i usmenih ispita iz istog gradiva može bit pokazatelj.
Idi po drugo mišljenje.

[Afrika paprika]

totallyconfused kaže:

Molim vas za pomoć. Ukratko:


Ne mogu se više sjetiti pojedinosti, ali bih molila za pomoć. Mislim da ima dosta simptoma disleksije, možda malo i disgrafije. Što vi mislite?
Samo da napomenem da je već bila kod logopeda, koji je bez ikakvih dvojbi ustvrdio da je lijena, da ne uči dovoljno i da nema potrebe da ide na vježbe.
Ja ipak mislim da neki problem postoji. Nisam stručnjakinja, ali moje mi iskustvo ipak govori da bi se moglo raditi o disleksiji. Neka me netko ispravi ako griješim. Dosta je hitno, jer mi je jako žao djeteta i stvarno bi htjela pomoći. Dijete ide u 5. razred.

Čuj, činjenica je da djeca u ljenosti dok pisanje nije automatizirano znaju izostavljati slova ili ponoviti riječ jer nisu dovoljno koncentrirani na ono što pišu.
Međutim, smatram da ovdje definitivno ima nešto disleksije i disgrafije, idi po drugo mišljenje.

[nightfall]

totallyconfused kaže:

Ne mogu se više sjetiti pojedinosti, ali bih molila za pomoć. Mislim da ima dosta simptoma disleksije, možda malo i disgrafije. Što vi mislite?
Samo da napomenem da je već bila kod logopeda, koji je bez ikakvih dvojbi ustvrdio da je lijena, da ne uči dovoljno i da nema potrebe da ide na vježbe.
Ja ipak mislim da neki problem postoji. Nisam stručnjakinja, ali moje mi iskustvo ipak govori da bi se moglo raditi o disleksiji. Neka me netko ispravi ako griješim. Dosta je hitno, jer mi je jako žao djeteta i stvarno bi htjela pomoći. Dijete ide u 5. razred.

I ja mislim da ima elemenata za posjet drugom logopedu i za drugo mišljenje. Pogotovo što je dijete već 5. razred i skupa sa svim novostima koje viši razredi nose ono se bori još i s poteškoćama u čitanju i pisanju.

Mogu samo pitati (bez zle namjere) kako je bilo u nižim razredima?

[totallyconfused]

Štokrlica kaže:

Ti vidiš (znaš) koliko vremena provede učeći i ukoliko je prosječnih intelektualnih sposobnosti rezultat ne bi trebao izostati.
Pri tom ne mislim da je rezultat skupljanje odličnih ocjena.
Velika razlika između uspjeha iz pismenih i usmenih ispita iz istog gradiva može bit pokazatelj.
Idi po drugo mišljenje.

Da, i ja sam razmisljala o tim ispitima, jer iz istog je gradiva iz usmenog dobila 5, a iz pismenog 3.

Afrika paprika kaže:

Čuj, činjenica je da djeca u ljenosti dok pisanje nije automatizirano znaju izostavljati slova ili ponoviti riječ jer nisu dovoljno koncentrirani na ono što pišu.
Međutim, smatram da ovdje definitivno ima nešto disleksije i disgrafije, idi po drugo mišljenje.

To i jest ono što me muči. Ne znam radi li se o djetetu kojem se jednostavno ne da pa čita ofrlje ili jednostavno ne može. Osim toga, na njoj se jasno vidi da je dijete s kojim se nije radilo uopće, jer jednostavno nema nikakav fond riječi, a onaj koji i ima je vrlo loš i neprimjeren za školu. Možda pretjerujem, ali mislim da bi dijete u toj dobi ipak trebalo znati da u sastavku ne može napisati "frend", "prekul", "narandža", "pes", "oni ideju"...
I onda u cijelom tom bunilu ne znam što da mislim.

nightfall kaže:

I ja mislim da ima elemenata za posjet drugom logopedu i za drugo mišljenje. Pogotovo što je dijete već 5. razred i skupa sa svim novostima koje viši razredi nose ono se bori još i s poteškoćama u čitanju i pisanju.

Mogu samo pitati (bez zle namjere) kako je bilo u nižim razredima?

Ma nije nikakav bed, samo pitaj. S njom nisam radila dok je bila u nižim razredima, ali majka kaže da je ona uvijek sve radila sama ili u dnevnom boravku. Još u 1. razredu su počeli kao problemi, a kulminirali su u 3. i 4. kad je počela iz čitanja s razumijevanjem dobivati jedinice. Zatim su je odveli kod logopedice te je ona odmah ustvrdila kako je ona dijete koje nema nikakvu disleksiju, nego da se s njom jednostavno treba više raditi (no evidentno je da roditelji to nisu poslušali). Zato sad ni sama ne znam da l' da roditeljima išta dalje govorim ili da šutim.
Već sam im jednom rekla i onda sam dobila odgovor da je ona kod logopeda već bila. Eto. Ni sama nisam pametna, a htjela bih joj pomoći.

[nightfall]

totallyconfused kaže:

Ma nije nikakav bed, samo pitaj. S njom nisam radila dok je bila u nižim razredima, ali majka kaže da je ona uvijek sve radila sama ili u dnevnom boravku. Još u 1. razredu su počeli kao problemi, a kulminirali su u 3. i 4. kad je počela iz čitanja s razumijevanjem dobivati jedinice. Zatim su je odveli kod logopedice te je ona odmah ustvrdila kako je ona dijete koje nema nikakvu disleksiju, nego da se s njom jednostavno treba više raditi (no evidentno je da roditelji to nisu poslušali). Zato sad ni sama ne znam da l' da roditeljima išta dalje govorim ili da šutim.
Već sam im jednom rekla i onda sam dobila odgovor da je ona kod logopeda već bila. Eto. Ni sama nisam pametna, a htjela bih joj pomoći.

Aha, tek iz drugog čitanja sam shvatila da to nije Vaše dijete. Imam i ja problema s čitanjem s razumijevanjem

Očito je da problem nije novi, već je sad kulminirao jer su zaredale loše ocjene i roditelji su potaknuti time odlučili joj osigurati pomoć u vidu Vas. Govorim iz iskustva , to se često događa. Dok je dijete u nižim razredima problemi se "vuku", roditelji često odbijaju prihvatiti da dijete ima problema, ne rade s njim već sve prebacuju na školu (učiteljica, produženi boravak, eventualno školska stručna služba).U višim razredima taj problem se povećava, dijete se susreće s većim brojem predmeta (time i predmetnih profesora) i pritisak na roditelje da se nešto poduzme je veći (više nije tako lako ignorirati problem jer ga uviđa veći broj ljudi).
Znate li pouzdano da su bili kod logopeda, imaju li što napismeno (nalaz)? Ako su smetnje zaista takve kakvima ih opisujete (u 5. razredu) ne znam kako je ijedan logoped mogao reći da je to samo nerad u pitanju. Fond riječi je skroman jer dijete koje su susreće s takvim problemima u čitanju i odbija uopće čitati i bogatiti rječnik jer mu to predstavlja veliki napor.

Ne znam što bih Vam savjetovala,ali mislim da bi se trebali postaviti prema roditeljima tako da znaju da niste svemogući i da se dijete susreće s problemima koje ne možete Vi sami riješiti (ili možete, ako ste školovani za to?). Moje je mišljenje, ovako na daljinu i prema opisanom, da tu ima "materijala" da se potraži nova stručna pomoć (logoped). Čak i ako se radi o problemima s koncentracijom (pa čita "ofrlje") tu ima pomoći,ako to radi stručnjak.

[Štokrlica]

nightfall kaže:

Fond riječi je skroman jer dijete koje su susreće s takvim problemima u čitanju i odbija uopće čitati i bogatiti rječnik jer mu to predstavlja veliki napor.

Mi smo imali sreću da nam je učiteljica od 1-4 stalno ponavljala kako je Einstein jednom rekao: „Čitajte djeci bajke ako želite da budu pametna, ako želite da budu još pametnija, čitajte im još više bajki“.

Ja sam svom mladuncu puno čitala, on bi prepričavao ono što bi čuo.
Sada ima sposobnost pamtiti ono što čuje na satu i time si olakšava učenje.

[totallyconfused]

nightfall kaže:

Aha, tek iz drugog čitanja sam shvatila da to nije Vaše dijete. Imam i ja problema s čitanjem s razumijevanjem

Očito je da problem nije novi, već je sad kulminirao jer su zaredale loše ocjene i roditelji su potaknuti time odlučili joj osigurati pomoć u vidu Vas. Govorim iz iskustva , to se često događa. Dok je dijete u nižim razredima problemi se "vuku", roditelji često odbijaju prihvatiti da dijete ima problema, ne rade s njim već sve prebacuju na školu (učiteljica, produženi boravak, eventualno školska stručna služba).U višim razredima taj problem se povećava, dijete se susreće s većim brojem predmeta (time i predmetnih profesora) i pritisak na roditelje da se nešto poduzme je veći (više nije tako lako ignorirati problem jer ga uviđa veći broj ljudi).
Znate li pouzdano da su bili kod logopeda, imaju li što napismeno (nalaz)? Ako su smetnje zaista takve kakvima ih opisujete (u 5. razredu) ne znam kako je ijedan logoped mogao reći da je to samo nerad u pitanju. Fond riječi je skroman jer dijete koje su susreće s takvim problemima u čitanju i odbija uopće čitati i bogatiti rječnik jer mu to predstavlja veliki napor.

Ne znam što bih Vam savjetovala,ali mislim da bi se trebali postaviti prema roditeljima tako da znaju da niste svemogući i da se dijete susreće s problemima koje ne možete Vi sami riješiti (ili možete, ako ste školovani za to?). Moje je mišljenje, ovako na daljinu i prema opisanom, da tu ima "materijala" da se potraži nova stručna pomoć (logoped). Čak i ako se radi o problemima s koncentracijom (pa čita "ofrlje") tu ima pomoći,ako to radi stručnjak.

Ovo boldano sam ja rekla roditeljima. Točno kako ste napisali. I onda su mi rekli ono što sam već napisala, a to je da je ona bila kod logopeda.
Bila je mala kod logopeda, ali još u 4. razredu, jer kad sam pitala gdje je papir, rekla je da su ga negdje zagubili
Sad je, kako ste i sami napisali, nastupio veći problem, a oni se i dalje s tim ne zele uhvatit u kostac. Radim s djecom vec 8 godina i nije mi to stran problem, ali opet s druge strane nisam liječnica i ne mogu dat dijagnozu za nešto što nije moja struka. Drago mi je da ste mi pomogli, jer sam baš htjela čuti druga mišljenja. Mislim da ću danas opet s njima razgovarati, pa cemo vidjet.
Uglavnom, hvala jos jednom! Puno ste pomogli!

[dilema]

http://hud.hr/
http://hud.hr/prava-djece-s-disleksi...snovnoj-skoli/

http://hud.hr/prava-djece-s-disleksi...rednjoj-skoli/
http://hud.hr/prava-djece-s-disleksi...i-s-terapijom/
http://hud.hr/prava-studenata-s-disleksijom/

http://hud.hr/zakoni-i-propisi/

ZAKONI I PROPISI KOJI SE ODNOSE NA PRAVA DJECE S DISLEKSIJOM


Sve navedene tekstove možete spremiti na svoje računalo.

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi
Narodne novine, broj 87/2008, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 05/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13. (pročišćeni tekst zakona)

Pravilnik o postupku utvrđivanja psihofizičkoga stanja djeteta, učenika te sastavu stručnoga povjerenstva
Narodne novine, broj 67/2014.

Nastavni plan i program za osnovnu školu
(novo lektorirano izdanje iz 2013.), Narodne novine, broj 102/2006.

Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju
Narodne novine, broj 23/1991.

Pravilnik o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi
Narodne novine, broj 124/2009. i 73/2010.

Upute za vanjsko vrednovanje obrazovnih postignuća učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u osnovnim školama
ur. Sanja Horvatić, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Zagreb, studeni 2007.

Vodič kroz Hrvatski nacionalni obrazovni standard u osnovnim školama
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Zagreb, 2005.

Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, Zagreb, 2011.

Naputak za rad stručnog tima za opservaciju djece s teškoćama u razvoju
Glasnik Ministarstva kulture i prosvjete, broj 2/1993.

Naputak o praćenju i ocjenjivanju učenika s teškoćama u razvoju u osnovnoj i srednjoj školi
Glasnik Ministarstva prosvjete i športa, broj 2/1996.

Pravilnik o srednjoškolskom obrazovanju učenika s teškoćama i većim teškoćama u razvoju
Narodne novine, broj 86/1992.

Odluka o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I.razred srednje škole u školskoj godini 2014./2015
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, travanj 2014.

Pravilnik o polaganju državne mature
Narodne novine, broj 01/2013.

Upute za prilagodbu ispitne tehnologije na ispitima državne mature
ur. Sanja Horvatić, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Zagreb, 2010.

Zakon o pravobranitelju za djecu
Narodne novine, broj 96/2003.

Prijedlog smjernica za izjednačavanje mogućnosti studiranja osoba s disleksijom
Mirjana Lenček, Zagreb, 2010.

[dilema]

http://hud.hr/prava-djece-s-disleksi...snovnoj-skoli/

Redoviti program uz individualizirani pristup
Za dijete koje ima disleksiju ovaj oblik odgoja i obrazovanja najčešće je najprimjereniji, iako se, vjerojatno zbog neobaviještenosti stručnih suradnika, nastavnika i ostalih, u nekim sredinama rijetko susreće.
Učenik je uključen u redoviti program, što znači da je obvezan učiti kompletno gradivo kao i svi drugi učenici. Učitelji i predmetni nastavnici trebaju osim uobičajenih načina poučavanja primijeniti i neke specifične oblike, na primjer:
– predvidjeti duže vremensko razdoblje za usvajanje nekih tema,
– koristiti različite vrste podražaja – vidne, slušne, taktilne kod obrade novih sadržaja,
– dati prednost češćim usmenim oblicima u poučavanju i provjeravanju znanja,
– sistematski provjeravati je li učenik razumio sadržaj, pojmove i definicije te dati dodatna objašnjenja,
– izbjegavati učenikovo čitanje na glas ili pisanje na ploči pred razredom kada su u tom području veće teškoće (osim ako učenik ne izrazi želju),
– koristiti prerađene, sažete, jednostavnije tekstove,
– u udžbeniku jasno označiti mjesta koja su bitna – rečenica, pravilo, primjer, slika, postupak,
– koristiti mnogo konkretnih primjera, slika, pokusa povezanih s učenikovom životnom sredinom,
– zadavati manji broj zadatak odjednom; podijeliti zadaću na više faza,
– pismeno rješavanje zadataka neka ne bude vremenski ograničeno.

Također se i učenikovo znanje provjerava primjenom prilagođenih postupaka i korištenjem prilagođenih ispitnih materijala i uvjeta ispitivanja, što je vrlo detaljno opisano u Uputama za vanjsko vrednovanje obrazovnih postignuća učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u osnovnim školama, iz kojih citiramo cijeli odlomak:

“Tehnička prilagodba
Kod disgrafičnih teškoća i izrazito nečitkoga rukopisa potrebno je učeniku omogućiti pisanje na računalu.

Prilagodba ispitnoga materijala
– izbjegavati velike tekstualne cjeline (tekst podijeliti u kraće odlomke, oblikovati tekst širine novinskoga stupca, tj. upotrebljavati široke margine),
– za tekst koji treba pročitati učenik s disleksijom rabiti “sans serif” slova (slova bez kratkih crtica na krajevima); veličina slova treba biti minimalno 14 pt,
– upotrebljavati podebljana (bold) ili istaknuta (highlighted) slova; izbjegavati kosa slova (italic) i podcrtani tekst,
– izbjegavati podcrtavanje naslova ili nizova riječi, što može uzrokovati vizualno spajanje riječi,
– povećati razmak između slova i redaka i odvajati redove dvostrukim razmakom,
– retke poravnavati na lijevoj strani, izbjegavati obostrano poravnanje,
– razdijelili tekst u manje cjeline i organizirati ga u natuknicama ili pomoću numeričkoga nabrajanja u odvojenim redcima, a ne u kontinuiranom nizu,
– upotrebljavati mat-papir umjesto sjajnoga bijeloga papira (najbolje krem ili blijedožuta boja),
– jednostavno oblikovati stranicu; pozadinska grafika može tekst učiniti teško čitljivim,
– izbjegavati tekstove s dugačkim, višesložnim i zavisnosloženim rečenicama, posebno u inverziji (skratiti, razlomiti i semantički pojednostaviti rečenice),
– kod jezičnih teškoća ne zahtijevati da se učenik izražava semantički i sintaktički složenim rečenicama, usmeno i pisano,
– dati mogućnost nadopunjavanja odgovora ili zaokruživanja točnih odgovora kada riječi u odgovorima, koji se traže, nisu međusobno fonološki slične,
– riječi za koje se pretpostavlja da učenik ne razumije treba dodatno pojasniti (njezin postanak i uporabu, npr. u rečenici: “Puž je stao dupsti rupu”, riječ “dupsti” pojasniti na način: riječ dolazi od “dubiti” što znači “bušiti ili kopati rupu”),
– pojasniti pjesničke slike i figure u tekstovima teške za razumijevanje,
– snimiti tekst na nosače zvuka.

Osobni pomagač
– ako učenik ima jače izražene teškoće u čitanju (disleksija) i ne može samostalno čitati tekst, znanje treba provjeravati usmeno; čitati pitanje na koje će on odgovoriti usmeno, a pomagač zapisuje odgovor, ukoliko nema drugih prilagodbi. Slične su metode i kod disgrafije.
– dislektične smetnje mogu utjecati i na provjeru znanja iz matematike, stoga je potrebno osigurati da se učeniku pročita problemski zadatak, provjeriti je li razumio i dekodirao ispravno znakove – brojke, matematičke znakove (plus, minus, puta, podijeljeno…), ukoliko nema drugih prilagodbi, a matematički sadržaj računanja će učenik riješiti sam.

Vrijeme trajanja ispita
Vrijeme za rješavanje pisanih zadataka potrebno je produljiti za 50% vremena više nego što je to uobičajeno.”



Prilagođeni program uz individualizirani pristup

Prilagođeni je program u praksi nešto rjeđi za djecu s disleksijom. Obično se primjenjuje kad su djetetove teškoće vrlo jake ili su kombinirane s nekim drugim smetnjama, te u slučajevima kad se teškoće kasno otkriju pa dijete nije usvojilo osnove školskog programa.
Prilagođeni program izrađuje se za svakog učenika posebno. Nema univerzalnoga prilagođenog programa za sve učenike s teškoćama, neovisno o vrsti i stupnju teškoće. Izrađuje ga učitelj u suradnji s defektologom i drugim stručnim suradnicima u školi. Za disleksiju to treba biti logoped.
Prilagođeni program za svakog učenika s Rješenjem Ureda državne uprave potrebno je izraditi do kraja rujna za svaku školsku godinu i usvojiti ga na učiteljskom vijeću. Poželjno je da bude dostupan učenikovom roditelju, (skrbniku, staratelju). Trebalo bi ga priložiti u dnevnik razrednog odjela.
Prilagođeni program očituje se u smanjenoj težini i veličini nastavnog programa, te obogaćivanju nastave posebnim metodama, sredstvima i pomagalima. Ne treba nužno prilagođivati sve sadržaje iz svih nastavnih predmeta, što znači da se na početku svake školske godine utvrđuje iz kojih nastavnih predmeta treba izrađivati prilagođeni program. Iako iz zakonskih odredba slijedi da bi se prilagođeni program mogao izraditi za samo jedan predmet (npr. matematiku), u praksi je to iznimno rijetko. Na kraju svake školske godine izvješćuje se tijelo uprave koje je donijelo rješenje o učenikovim napredovanjima s prijedlogom za nastavak školovanja.
Posebna dodatna pomoć ostvaruje se u posebno opremljenom prostoru u školi, s defektologom odgovarajuće specijalnosti i trajnim ili povremenim uključivanjem u rehabilitacijske programe specijaliziranih organizacija.
Budući da rad s učenicima koji imaju prilagođeni program od nastavnika zahtjeva poseban trud i vrijeme što ga posvećuju individualno tom učeniku, takav razredni odjel ne smije biti prevelik. U Pravilniku o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu u osnovnoj školi to je i precizno određeno, iako se to u praksi, nažalost, ponekad ne dade postići.



Problemi u provedbi primjerenih oblika odgoja i obrazovanja
Iako je redoviti program uz individualizirani pristup po mišljenju logopeda najprimjereniji oblik školovanja za većinu djece s disleksijom, on se, nažalost, još uvijek nedovoljno provodi. To se događa zbog toga što nastavnici i stručni suradnici nisu dostatno upoznati s ovim zakonski utemeljenim oblikom školovanja, pa se u praksi često ovaj oblik poistovjećuje s prilagođenim programom.
Također se događa da se zbog nedostatne educiranosti nastavnika redoviti program uz individualizirani pristup ili prilagođeni program ne mogu u potpunosti provoditi, iako dijete ima rješenje. To je posebno izraženo od 5. razreda osnovne škole. Naime, za uspješan individualizirani pristup djetetu s disleksijom trebalo bi dodatno educirati sve nastavnike predmetne nastave, jer za kvalitetan rad ne zadovoljavaju samo okvirne upute. Učitelji razredne i predmetne nastave te stručni suradnici koji se žele sami educirati, često nemaju za to prilike jer su takve edukacije rijetke, literature na hrvatskom jeziku je malo, a ostala je teže dostupna.
Ipak, noviji dokumenti o učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama daju detaljne upute za rad i provjeru znanja učenika s disleksijom, disgrafijom i diskalkulijom, što će uvelike olakšati rad u školama.

[dilema]

...

PRAVA UČENIKA S DISLEKSIJOM U OSNOVNOJ ŠKOLI


Ako je stručno povjerenstvo prilikom upisa u 1. razred osnovne škole utvrđujući psihofizičko stanje djeteta uočilo teškoće, ono mora dijete uputiti logopedu na terapiju. Također može odlučiti da se dijete upućuje na pedagošku opservaciju ili će odmah (bez opservacije) predložiti općinskom (gradskom) tijelu uprave zaduženom za školstvo primjeren oblik odgoja i obrazovanja djeteta.
Ovi postupci provode se pri upisu u školu ili tijekom 1. razreda, ali se svi oni mogu provesti i za učenika kod kojeg se ta potreba iz nekih razloga poslije ukazala (npr. učenik se preselio u drugu školu gdje su otkrivene teškoće, a u prijašnjoj nisu; zatim zbog nedostatka terapije učenikove su teškoće pojačane; ili na zahtjev roditelja koji su, neovisno o školi, odveli dijete stručnjaku koji je dijagnosticirao disleksiju).

Postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta prilikom upisa u 1.razred osnovne škole pravno je reguliran Pravilnikom o postupku utvrdjivanje psihofizickog stanja djeteta, učenika te sastavu stručnog povjerenstva (Narodne novine 67/2014).



Pedagoška opservacija
Pedagoška opservacija je promatranje djeteta tijekom određenoga vremena (najduže tri mjeseca), pri čemu se ustanovljava karakter i težina teškoća, te oblik školovanja koji je za dijete optimalan.

Postupak pedagoške opservacije pravno je reguliran Naputkom za rad stručnog tima za opservaciju djece s teškoćama u razvoju (“Glasnik Ministarstva kulture i prosvjete”, broj 2/1993).

Ako stručno povjerenstvo pri upisu u osnovnu školu ili poslije tijekom školovanja upućuje dijete na pedagošku opservaciju, najprije dostavlja obrazac roditelju ili staratelju, školi u kojoj će se opservacija provoditi i općinskom (gradskom) tijelu uprave zaduženom za školstvo. U tom se obrascu prikupljaju svi potrebni podaci o djetetu i o dotadašnjim spoznajama o njegovim teškoćama.

Redovito se pedagoška opservacija za dijete koje se tek upisalo u školu provodi u školi najbližoj njegovom prebivalištu. Za učenika kod kojeg se ta potreba ukazala tijekom školovanja, škola je obvezna provesti pedagošku opservaciju u razrednom odjelu u kojem se on tada nalazi.

Škola mora zadovoljavati određene kriterije pri opservaciji djeteta s disleksijom. To znači da mora imati zaposlenog pedagoga ili psihologa i osiguranu suradnju defektologa, liječnika i socijalnog radnika. Pedagošku opservaciju provodi učitelj koji nije početnik u suradnji s tim stručnjacima.

Škola u kojoj se provodi opservacija dužna je izraditi program za nju; izrađuje ga zajednički stručni tim sastavljen od člana povjerenstva koje je dijete uputilo na opservaciju, defektologa, pedagoga ili psihologa, učitelja u školi i liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a po njegovoj ocjeni i liječnika odgovarajuće specijalnosti, socijalnog radnika i dr. Ako škola nema u sastavu nekoga od spomenutih stručnjaka, mora ga angažirati izvanjskom suradnjom. Koordinator stručnog tima za opservaciju u osnovnoj školi redovito je defektolog, ili pedagog, a imenuje ga stručni tim.

Program opservacije obuhvaća: praćenje djetetove uspješnosti u svladavanju programskih sadržaja, izbor specifičnih metoda i oblika rada s djetetom, praćenje njegovih psihičkih i fizičkih osobina, te emocionalnih i socijalnih osobina, suradnju roditelja ili staratelja i učitelja te vrijeme trajanja opservacije.

Na osnovi dokumentacije i evidencije što je vodi škola gdje se provodi opservacija, škola izrađuje izvještaj i stručno mišljenje o obrazovnim mogućnostima djeteta te daje obrazloženi prijedlog odgoja i obrazovanja na posebnom obrascu. Izvještaj, stručno mišljenje i obrazloženi prijedlog odgoja i obrazovanja dostavlja se povjerenstvu koje je dijete uputilo na opservaciju.

Prije nego što donese prijedlog o primjerenom obliku odgoja i obrazovanja djeteta, povjerenstvo je obvezno konzultirati roditelje ili staratelje. Ako se oni ne odazovu pozivu na konzultaciju, povjerenstvo će samostalno predložiti općinskom (gradskom) tijelu uprave mjerodavnom za školstvo, primjeren oblik odgoja i obrazovanja djeteta.

Na temelju toga prijedloga, općinsko (gradsko) tijelo uprave, mjerodavno za poslove školstva, donosi rješenje. Protiv tog rješenja može se u roku od 15 dana Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa izjaviti žalba, pa ono nakon toga osniva drugostupanjsko povjerenstvo, koje daje stručno mišljenje. To povjerenstvo čine liječnik odgovarajuće specijalnosti, pedagog, psiholog, defektolog, socijalni radnik i učitelj. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa po pribavljenom mišljenju povjerenstva donosi konačno rješenje.



Primjereni oblici odgoja i obrazovanja za djecu s disleksijom u osnovnim školama
Dijete s disleksijom koje ima teškoća u svladavanju školskog programa ima pravo na posebne oblike odgoja i obrazovanja određene Pravilnikom o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (narodne novine 23/1991). Prilog br.1 tog pravilnika je orijentacijska lista vrsta i stupnjeva teškoća u razvoju, gdje se pod točkom 3 (poremećaji govorno – glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju) navode smetnje u čitanju (disleksija, aleksija), pisanju (disgrafija, agrafija) i računanju (diskalkulija, akalkulija).

Ovdje treba upozoriti na nerazjašnjen termin koji se susreće u starijim zakonima i propisima: “lakše” i “teže” teškoće. Osim navedene orijentacijske liste teškoća gdje se one samo nabrajaju, nema i standardizacije po kojoj bi se odredilo koja je djetetova teškoća lakša, a koja teža, bilo prema dijagnozi, bilo po opsegu teškoće ili drugim kriterijima. Disleksija je u svakodnevnom životu u usporedbi s mnogim drugim teškoćama ili bolestima, lakša teškoća, ali upravo u školovanju ona izaziva velike i teške probleme u djece. Međutim, u novijim se dokumentima učenici s disleksijom, disgrafijom i diskalkulijom ubrajaju u “učenike s posebnim odgojno obrazovnim potrebama”, odnosno, prema novom Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u “učenike s teškoćama”, a vrste teškoća i posebna odgojno-obrazovna podrška koja je tim učenicima potrebna podrobno su opisani.

Prema “Pravilniku o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju” osnovno školovanje učenika s lakšim teškoćama u razvoju (u koje se u ovom slučaju ubraja i disleksija) provodi se u osnovnoj školi prema organizacijskim oblicima koji osiguravaju njihovu potpunu integraciju u redovito školovanje. Često citirani članak 4. navedenog Pravilnika glasi:

“Potpuna odgojno-obrazovna integracija ostvaruje se uključivanjem učenika s lakšim teškoćama u razvoju u razredni odjel osnovne škole, u pravilu od I. do IV. razreda. U razredni odjel mogu se uključiti do tri učenika s teškoćama u razvoju, a takav odjel ne može imati sveukupno više od 25 učenika. Učenik s teškoćama u razvoju iz stavka 1. ovoga članka svladava redovne ili prilagođene nastavne programe individualiziranim postupcima i posebnom dodatnom pomoći defektologa odgovarajuće specijalnosti.”

Dijete može u takav primjeren oblik odgoja i obrazovanja biti upućeno nakon pedagoške opservacije ili bez nje. To može biti pri upisu u osnovnu školu ili poslije, tijekom školovanja, ako se pokaže potreba. Rješenje o tome donosi općinsko Ured državne uprave zadužen za školstvo.

Prema postojećim zakonima i propisima dva su takva organizacijska oblika. U oba učenik je uključen u razredni odjel osnovne škole:
1. redoviti program uz individualizirani pristup (uz stručnu pomoć logopeda ili bez nje),
2. prilagođeni program uz individualizirani pristup (uz stručnu pomoć logopeda ili bez nje).

Od lipnja 2005. godine, na temelju naputka Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, u svjedodžbu i učeničku knjižicu se ne upisuje primjereni oblik školovanja po kojem je učenik završio razred (do tog datuma se upisivalo). Neupisivanje je argumentirano time da su svjedodžba i učenička knjižica javne isprave koje se izdaju na propisanim obrascima, a na postojećim obrascima nisu predviđeni ovi podaci. Osim toga, riječ je o redovitom programu, a ne o posebnom programu školovanja.

[HiP]

Imam djevojčicu od 7 godina, prvoškolku. Logopedu odlazimo već cijelu prošlu godinu radi slova L (to smo sad pri kraju) ostalo je još malo provježbati i poboljšati R.

I taman kad sam mislila da smo pri kraju te priče, na prošlom satu mi je rečeno da malecka ima, e, sad, nisam ju razumjela dal disleksiju ili naznake iste (moramo još popričati idući put).
Radi se o (prema njenim riječima) djetetu koje je intelektualno iznad svojih vršnjaka, no, malecka loše čita. Naravno da sam i ja to primjetila.
Razgovarala sam s učiteljicom i ona kaže da ne čita ništa lošije od ostale djece.
No, ipak, i ja sam primjetila da koji puta zamjeni b i d, ili da izostavi slovo na kraju rečenice ili ga promijeni. I slovkanje. Ona slovka doslovno sve i kratke rijeći. Prilično brzo, ali slovka i ne razdvaja po slogovima.

Inače sa učenjem nemamo drugih problema, diktati joj idu super, kao i prepisivanje. Lijevak je, ali je rukopis baš uredan. Matematika joj super ide, kao i engleski. Jedino se mućimo sa čitanjem sa razumijevanjem jer kad ona odslovka određeni tekst, tko bi se više sjetio kaj piše na početku...

Logopedica (a i ja) smatra da se to mora odmah rješavati. Mene buni to što sam čitala da se ustvari disleksija ne može do kraja "ispraviti" a logopedica je rekla da bi ona, sa vježbama, trebala do kraja školske godine čitati ko zmaj.
Pa radi li se onda stvarno o disleksiji ili možda o nekom blažem obliku?

Ili bi to bile samo neke poteškoće sa čitanjem....?

E, da, imali smo prije određenih problema sa lijevo-desno ali toga više nema, i primjetila sam da zna miješat jučer-sutra-danas-prekosutra, no, kad se skoncentrira, onda kaže ispravno.

[vinova lozinka]

Mislim da se radi o elementima disleksije. To se vježbom (intenzivnom) može jako popraviti jer djeca razviju metode kompenzacije. Prihvatila bih suradnju s logopedom i doma s djetetom prema uputama puno radila na čitanju. Čitanje (i razumijevanje pročitanog) je osnova školskog uspjeha i najveći razlog eventualnog neuspjeha jer se tiče svakog predmeta.
Nemoj brigu o djetetu i procjenu stanja prepustiti (samo) učiteljici, ona nije logoped. Takve priče završe s onim poznatim: a što ste do sada radili...

Nesnalaženje u vremenu je isto vrlo indikativno za takve teškoće. Očekuj također teškoće u gledanju na sat i općenito u organiziranju vremena.

[HiP]

Hvala na odgovoru, slažem se sa svime. Sa vježbama čitanja krećemo kroz koji dan, a sa učiteljicom nisam razgovarala konkretno o tom problemu, nego općenito o djeci i čitanju, tada je ona to rekla, da čita kao i druga djeca, samo treba više vježbati.

Nego, znam da ćemo trebati puunoo raditi doma sa njom samo što se tog čitanja tiće, a gdje je zadaća, učenje itd.

Kad dođem s posla već je pola 5, onda idemo tek na pisanje zadaće, učenje, čitanje onog potrebnog za školu....pa onda će trebati i ovo vježbati..a kad?!

Kuhanje, spremanje, večera, pranje, pisanje zadaće, učenje, čitanje...sve bi trebalo obaviti do max 20:30 jer je ona onda već previše umorna za sve.
Ok, kuhanje i spremanje ne treba do onda obaviti .

Ali, takoreći, ode cijeli dan na samo te obaveze....morat ćemo to nekako riješiti. Da bar imam drugačije radno vrijeme.

[vinova lozinka]

da, razumijem, ali ovo je prioritet - sve što sad uložite zajedno, stostruko će vam se vratiti u višim razredima, da ne govorim kakve će radne navike steći i koliko će to biti bitno za samostalnost u kasnijim razredima.
moje dijete u 1.r. nije naučilo čitati tečno, ocjene iz HJ i MAT (zadaci riječima - koma) bile su uglavnom 3 i 4, pa je ljeto između 1. i 2. r. provela čitajući svakog dana (>60 dana bez iznimke!) dvaput po 45 min. naglas.

probajte organizirati, ako nije u boravku, da sama napravi dio zadaće ili da joj netko od ukućana (ako postoje) nadgleda. ako ste sami, kuhajte i spremajte kasno navečer, ali njoj posvetite sat-sat i pol kad dođete s posla i naravno vikendom.

ako je u boravku, morate ozbiljno razgovarati s popodnevnom učiteljicom da je stavi pod posebnu pažnju i da joj individualizirane vježbe i zadatke i češće (bolje) je nadgleda.

[HiP]

Evo, sad sam razgovarala s kolegicom i kaže ona da djeca sa ADHD-om i disleksičari tj. njihovi roditelji, imaju pravo na SRV? Jedan od roditelja, naravno.

Njen mali ima ADHD i kaže da je na temelju toga dobila SRV, prvi glas.

[vinova lozinka]

Mislim da se SRV ne dijeli baš tako - šakom i kapom.
Tražite na Facebooku prijem u članstvo grupe ADHD-Hiperaktivni sanjari, to je trenutno najrelevantnije mjesto za potražiti bilo kakvu informaciju, imaju bogatu datoteku sa svim zakonima i pravilnicima, vrlo agilnu administratoricu i jako puno iskusnih
članova .

[blond lady]

HiP kaže:

Imam djevojčicu od 7 godina, prvoškolku. Logopedu odlazimo već cijelu prošlu godinu radi slova L (to smo sad pri kraju) ostalo je još malo provježbati i poboljšati R.

I taman kad sam mislila da smo pri kraju te priče, na prošlom satu mi je rečeno da malecka ima, e, sad, nisam ju razumjela dal disleksiju ili naznake iste (moramo još popričati idući put).
Radi se o (prema njenim riječima) djetetu koje je intelektualno iznad svojih vršnjaka, no, malecka loše čita. Naravno da sam i ja to primjetila.
Razgovarala sam s učiteljicom i ona kaže da ne čita ništa lošije od ostale djece.
No, ipak, i ja sam primjetila da koji puta zamjeni b i d, ili da izostavi slovo na kraju rečenice ili ga promijeni. I slovkanje. Ona slovka doslovno sve i kratke rijeći. Prilično brzo, ali slovka i ne razdvaja po slogovima.

Inače sa učenjem nemamo drugih problema, diktati joj idu super, kao i prepisivanje. Lijevak je, ali je rukopis baš uredan. Matematika joj super ide, kao i engleski. Jedino se mućimo sa čitanjem sa razumijevanjem jer kad ona odslovka određeni tekst, tko bi se više sjetio kaj piše na početku...

Logopedica (a i ja) smatra da se to mora odmah rješavati. Mene buni to što sam čitala da se ustvari disleksija ne može do kraja "ispraviti" a logopedica je rekla da bi ona, sa vježbama, trebala do kraja školske godine čitati ko zmaj.
Pa radi li se onda stvarno o disleksiji ili možda o nekom blažem obliku?

Ili bi to bile samo neke poteškoće sa čitanjem....?

E, da, imali smo prije određenih problema sa lijevo-desno ali toga više nema, i primjetila sam da zna miješat jučer-sutra-danas-prekosutra, no, kad se skoncentrira, onda kaže ispravno.

imam djevojčicu u prvom razredu i sve probleme i poteškoće koje si opisala imala je i ona u prvom polugodištu (d i b, mijenjala, izostavljala neka slova, loše čitala itd.) ...učiteljica nam je rekla da imam naznake dislekcije i disgrafije ja sam bila mišljenja da je samo nezrelija za svoju dob i da joj treba malo duže vremena da bi savladala sve, ona je išla u boravak, logopedu i ja sam svaki dan još s njom vježbala poslje škole i sada u drugom polugodištu ona nema nikakvih poteškoća više, čita normalno za svoju dob, ima 5 u čitanju i pisanju...što hoću reći sve je stvar rada i truda i treba se kod takvih poteškoća puno raditi na dnevnoj bazi, ja sam sjedila s njom i čitala, samo čitala, bilo je na početku jako naporno, bila je spora dosta i ja bi dobila sijede dok bi ona pročitala jednu rečenicu, naporno je bio i za nju i za mene ali trud se isplatio...ali moraju se svi uključiti u to, učiteljice, logoped i roditelji

[blond lady]

HiP kaže:

Hvala na odgovoru, slažem se sa svime. Sa vježbama čitanja krećemo kroz koji dan, a sa učiteljicom nisam razgovarala konkretno o tom problemu, nego općenito o djeci i čitanju, tada je ona to rekla, da čita kao i druga djeca, samo treba više vježbati.

Nego, znam da ćemo trebati puunoo raditi doma sa njom samo što se tog čitanja tiće, a gdje je zadaća, učenje itd.

Kad dođem s posla već je pola 5, onda idemo tek na pisanje zadaće, učenje, čitanje onog potrebnog za školu....pa onda će trebati i ovo vježbati..a kad?!

Kuhanje, spremanje, večera, pranje, pisanje zadaće, učenje, čitanje...sve bi trebalo obaviti do max 20:30 jer je ona onda već previše umorna za sve.
Ok, kuhanje i spremanje ne treba do onda obaviti .

Ali, takoreći, ode cijeli dan na samo te obaveze....morat ćemo to nekako riješiti. Da bar imam drugačije radno vrijeme.

znači nema boravka, a pokušaj da sama stvara naviku da radi zadaću sama dok ti ne dođeš s posla a poslje ti prekontroliraš i vježbaš čitanje....meni je bilo bitno da ona zavoli čitanje, da joj to ne bude muka i tlaka, na početku joj se nije dalo jer je bilo naporno ali sada smo došli do toga da voli čitanje, čita sve i svaška, plakate, etikete, ide u knjižnicu, mi smo dosta knjige posuđivali, slikopriče su isto zgodne i zanimljive za njih, imaš dosta materijala na internetu i knjiga u knjižnici, ima dosta i zgodnih igrica za vježbanje prepoznavanje i spajanje riječi

[zelazny]

moje dijete ima dijagnosticiranu disleksiju i rješenje za individualni program. Škola nam je maksimalno izašla u susret i na sreću imamo i logopedicu koja radi s njim 1x tjedno (ali on uporno bježi sa satova). Profesori su OK. Problem je u njemu. Inteligentan je i sposoban, ali lijen. Ljenčina nezainteresirana koja ne cijeni niti malo sav trud koji ulažemo u njega. Ocjene su mu jadne, jedva je prošao s 4 u 6. r. Sedmi je započeo nezainteresiran. Razmišljam o tome da odustanem, ali gledajući u budućnost, opet će biti meni na grbači i ja ću ga financirati...
Ili u suprotnom, dodatno se financijski opteretiti i plaćati privatne gimnazije...