Smisao braka

[Nemruth Dagi]

Što preporučaš brak, raj ili ?

[tanita]

LisenSvihPrava kaže:

Po nama našoj staroj i poznatoj bibliji . Žena i muškarac su zajedno bili izbačeni iz raja i samo oni zajedno mogu nazad u raj . To je smisao braka povratak u rajski vrt

https://www.youtube.com/watch?v=2jRUBzyFzbU

toplo preporučam

al, bog kad je stvorio adama i evu nije ih vezao brakom...
tako da je brak prije izmišljotina sebicnjaka nego stvarna veza s bogom..

[yakuzza]

LisenSvihPrava kaže:

Po nama našoj staroj i poznatoj bibliji . Žena i muškarac su zajedno bili izbačeni iz raja i samo oni zajedno mogu nazad u raj . To je smisao braka povratak u rajski vrt

https://www.youtube.com/watch?v=2jRUBzyFzbU

toplo preporučam

Brak je prvi egocentrični embrion ljudske zajednice. Dabome je ljudska izmišljotina, kao takva predstavlja određenu mogućnost - mogućnost ubrzanijeg zajedničkog razvoja ili dodatnih karmičkih veza.

[amary]

tanita kaže:

al, bog kad je stvorio adama i evu nije ih vezao brakom...
tako da je brak prije izmišljotina sebicnjaka nego stvarna veza s bogom..

U stvari Adam i Eva su od Boga stvoren prototip bezbračnog života...što lijepo govori da su Božje namjere i očekivanje bili nešto drugo..
pa kad su ljudi izmislili bračno stanje,osigurali su put u pakao nebrojenim generacijama,a religije su taj put nakitile obečanjima o povratku u raj...

[staro gunđalo]

LisenSvihPrava kaže:

Po nama našoj staroj i poznatoj bibliji . Žena i muškarac su zajedno bili izbačeni iz raja i samo oni zajedno mogu nazad u raj . To je smisao braka povratak u rajski vrt

Upravo zato im je bog dao ritnjak (izgon). Zbog samoograničenja na monogamiju.

Šalu na stranu, čovjek si je sam zakuhao što sad živi. Koliko njih izdrži cijeli život u braku i koliko je njih zbiljski sretno u braku cijeli život?

Činjenica je da jedva da ima takvih.

[KRIN1]

staro gunđalo kaže:

... čovjek si je sam zakuhao što sad živi. Koliko njih izdrži cijeli život u braku i koliko je njih zbiljski sretno u braku cijeli život?

Činjenica je da jedva da ima takvih.

neimaština lomi brakove.
krivo je društveno uređenje.

treba vratiti komunizam iz raja.
to je božja instalacija

[Nemruth Dagi]

Brak je samo okvir - mi mu dajemo sadržaj!

[Nea--]

Zanimljiv i malo drugačiji pogled na događaj Adama&Eve:

Preci današnjih ljudi („Adam i Eva“) živjeli su u životinjskom carstvu rajskim životom, ne razlikujući dobro od zla i vođeni u potpunosti nagonom da je „svatko sebi najbliži“ (u životinjskom svijetu nema drugog principa zaštite) – živjeli su u potpunom skladu sa zakonima svojega carstva.
Tada je „svijetlo zračenje“ tj svjetlost pravde po prvi puta obasjala Zemlju a prvi Adam i Eva vidjeli su „da su goli“. Ta je spoznaja bila prvi tračak carstva koje nije bilo od ovoga svijeta. Pomoću tog tračka, odnosno prvog razlikovanja između Sile i Pravde, oni su svoj ukorijenjeni životinjski način života po prvi put doživjeli kao „grijeh“. Životinja se na taj način preobrazila u „početno ljudsko biće“.
Tako su se Adam i Eva sve više udaljavali od harmonije životinjskog oblika svijesti. Napustili su „rajski vrt“. Ovaj izgon iz raja u svojoj krajnjoj analizi predstavlja razvoj spomenutih bića od životinjskog carstva prema ljudskom carstvu, isto kao što se „prvi grijeh“ može protumačiti kao sukob njihovih sklonosti naslijeđenih iz životinjskog carstva s početnim ljudskim sklonostima. Dakle, životinjsko carstvo je taj „rajski vrt“ odakle je morao biti „protjeran“ budući čovjek.
Obzirom da je ovo promijenjeno biće počelo težiti idealima koji se razlikuju od životinjskog načina života, došlo je do nesklada između životinjskih manifestacija i manifestacija početnog ljudskog bića: nastalo je neprijateljstvo između roda zmije i roda ženina. Ovo neprijateljstvo će na kraju pomoći čovjeku da „zgazi glavu zmije“ odnosno u potpunosti pobijedi životinjsku svijest u sebi, ali će ga zato „zmija ugristi za petu“, što znači da se ta pobjeda ne može ostvariti bez boli i patnje. Zbog toga je zemaljski čovjek, u usporedbi sa životinjama, „hrom“. On više nije prava životinja, ali nije niti dovršeni čovjek. On je ranjeni prognanik između ta dva carstva. Trenutno se nalazi na „ničijoj zemlji“. On je sin božji – beskućnik.

Stanje u kojem se čovječanstvo nalazi uglavnom se očituje kao „tama“. ..
„Protjerivanje“ čovjeka iz carstva životinja nije nikakva „kazna“ nego najviši izraz vječne ljubavi koja stoji iza svega. Iz te ljubavi proizlaze svi vječni zakoni po kojima su sva živa bića vođena naprijed i prema gore kako bi mogla doživjeti sve ljepše i savršenije oblike postojanja. Nije postojao drugi način kojim bi se živa bića mogla primorati da napuste to stanje životinjske harmonije i sreće – „rajski vrt“ – i omogućiti im da nastave svoj razvoj prema većoj svjetlosti i savršenstvu od toga da se dopusti da jača svjetlost iz jednog višeg carstva počne sjati u životinjskom carstvu. To carstvo je „carstvo pravog čovjeka“ a njegova svjetlost zračenje božanskog stvaralačkog principa...

Isti autor, danski mistik Martinus, tvrdi da brak spada u "ostatke životinjske svijesti" i da trenutno prolazi kroz transformaciju tj degeneraciju upravo zato što tzv zemaljski čovjek, koji je prijelazni oblik između životinje i "pravog čovjeka", sve brže napušta "životinjsku svijest" da bi postao "pravi čovjek":

Stara seksualnost, koja je povezana sa brakom, naziva se “životinjska seksualnost” jer ona u potpunosti slijedi tradicionalne navike sisara. “Ljudska seksualnost” je osnova sposobnosti “voljeti bližnjega kao samoga sebe”.
Životinjsko carstvo ne odustaje tako lako od svojih stanovnika. Zakoni i tradicije, navike i običaji, neznanje i praznovjerje koji se temelje na okrutnim i ubilačkim životinjskim tradicijama još uvijek potiču i podržavaju seksualno pravo vlasništva nad drugim bićima, dok ih istovremeno štiti zakon i imaju blagoslov svećenika. Svi ti faktori sačinjavaju zid ili prepreke koje se moraju rušiti zbog unutarnjeg seksualnog preobražavanja pojedinca. No, time pojedinac postaje “grešnik”, društveni izopčenik, kojeg nimalo ne vole njegovi “pravovjerni” bližnji. I ovdje imamo čitavu priču o “čovjekovom padu” u njenom najčistijem obliku. … Nevjernost postaje vrlo rasprostranjena i brojni razvodi brakova pokazuju da su mnogi ljudi u velikoj mjeri već pogođeni zrakama iz novog carstva i više nisu “normalni” u bračnom smislu, jer su odavno napustili životinjsku “vjernost” u parenju, što je temeljni uslov savršenog i sretnog braka. Interesi za brojne stvaralačke procese u umjetnosti i znanosti prave konkurenciju interesu za brak. Ovi interesi narušavaju “muškost” i “ženskost” životinjskog carstva, ali stvaraju “genije”, jer nijedan “genije”, niti kakvo genijalno ili savršeno djelo ne može nastati od bića čiji je suprotni pol potpuno latentan.
Seksualno tradicionalno biće može postojati samo sa potpuno usmjerenim interesom na vjernost svojem “supružniku”. Taj “supružnik” je njegovo jedno jedino nebo. Izvan ovoga biće može usmjeriti svoje sposobnosti i snagu samo u jednom smjeru, a to je u pravcu ljubomore. Ovo je biće po prirodi savršeni “borac”. Ako ono pored toga ima neke druge interese, to biće više nije prava “životinja”. Gledano iz perspektive životinjskog carstva, ono je već “nenormalno” biće. Više osnovne energije spirale, kao što su osjećaji i inteligencija, predstavljaju osnovu ove “nenormalnosti”.

Tzv prirodna seksualnost ljudi koji su prihvatili "novi impuls" prolazi kroz velike kozmičke promjene, te se trenutno nalazi u nagloj degeneraciji. Stoga je ovo „zona nesretnih brakova“, koja je početak jedne mnogo veće – „zone neplodnosti“. Ova zona predstavlja pravu granicu između životinjske i ljudske seksualnosti, s obzirom da zemaljski čovjek još uvijek nije dovršeni tj kozmički čovjek. Ova prijelazna faza je uzrok najvećeg dijela čovjekovih patnji, i seksualna degeneracija je u stvari propast životinjskog carstva u čovjekovoj svijesti („očuvanje vrste“ itd). Primjeri seksualne degeneracije: bračna nevjera, prevelika sklonost zaljubljivanju, vanbračna djeca, razvodi, odbojnost prema rađanju djece, pobačaji, homoseksualnost, itd.
Seksualnost predstavlja bit Božanskog Stvaralačkog Principa, i ono je „najviša vatra“

Znači, sva ova odudaranja od tradicionalne institucije braka koja ljudima pruža zaštitu, gledano na Martinusov način, tek su "rađanja u mukama pravog čovjeka". Može se činiti kontradiktorno da se novi, moralniji čovjek rađa usred onoga što se percipira kao dno nemorala, no ta percepcija je s jedne strane stvorena pod jakim utjecajem starog morala baziranog na životinjskom sebičnom principu (ja, meni, moje..), a s druge strane na nerazumijevanju činjenice da se za stvaranje novog mora najprije srušiti staro i da se to "rušenje" rijetko kad doživljava kao nešto lijepo, ugodno i "moralno".

Tako oni koji su još uvijek pod utjecajem stare paradigme, najbolje izražene kroz moral kršćanske crkve, smatraju da se negativne pojave glede seksualnosti, odnosno "moderna razularena&izopačena seksualnost" mogu suzbiti isključivo (nasilnim) vraćanjem u stare okvire, što je zapravo isto kao kada bi netko htio suzbiti porođajne muke majke tako da bebu vrati natrag u trbuh. I zaključa svaki izlaz. Grozna slika, ali to je upravo to.

Što je najljepše, čak je i Isus (najveći apologet "novog impulsa") u Bibliji na jednom mjestu upozorio da se "nikad ne zaklinjemo, ni na nebo ni na zemlju, jer samo Bog zna što može donijeti sutrašnji dan" - a cijela institucija braka se zasniva i započinje tzv bračnom zakletvom, koja je hvalevrijedna i dirljiva, ali nerealna, pošto se čovjek da bi je ispunio često mora boriti sam sa sobom a nevolja je što nije uvijek siguran da se "bori na pravoj strani" (Lazarev je npr u svojoj Dijagnostici karme nekoliko puta očitao "prevaru" kao "božju volju" - prevareni bračni drug je morao biti prevaren kako bi otpustio pretjeranu vezanost uz supružnika i okrenio se ljubavi prema bogu kao jedinom putu za "spas duše" - pretjerana vezanost, posesivnost i ljubomora te gledanje drugoga kao na nešto što ti pripada, tj predmet/objekt, Lazarev je sve to vidio kao nešto što "ubija dušu")

[Nea--]

Ima još

Da ne bi ispalo kako je jedina opcija mirno promatranje odumiranja braka i svih popratnih groznih oblika seksualnosti ("sodome i gomore" ) Gary Zukav u "Životu duše" predlaže nešto novo, odnosno tzv "duhovni brak" - upravo za ljude kojima klasični model više ne odgovara:

Arhetipska struktura braka:
Arhetip braka osmišljen je kako bi potpomagao materijalni opstanak. Kada se dvoje ljudi vjenča, oni sudjeluju u energetskoj dinamici u kojoj stapaju vlastite živote kako bi jedno drugom pomogli da materijalno opstanu. Međutim, arhetip braka više nije funkcionalan. Zamijenio ga je novi arhetip osmišljen kao pomoć za duhovni razvoj – arhetip duhovnog ili svetog partnerstva.
Temeljna je pretpostavka duhovnog partnerstva sveta predanost partnera u pomaganju međusobnog duhovnog razvoja. Duhovni partneri prepoznaju vlastite kvalitete. Oni mogu razlučiti ličnost od duše, pa zato mogu raspravljati o dinamici koja postoji među njima, o vlastitim interakcijama – takva osnova ne postoi u svijesti braka. Ona postoji samo u svjesnom duhovnom partnerstvu, jer duhovni partneri jasno mogu vidjeti da postoji dublji razlog njihove veze, a taj je razlog u velikoj mjeri povezan s evolucijom njihovih duša.
Duhovni partneri nisu zajedno kako bi jedno drugo tješili zbog financijskih strahova niti zato što je to jedini način da se dočepaju kuće u predgrađu i svega što uz to ide.
Jasno im je da zbog duševnog rasta mogu ostati zajedno do kraja inkarnacije, i dalje, a možda tek šest mjeseci. Oni ne mogu reći da će zauvijek biti zajedno. Njihovo partnerstvo trajat će onoliko koliko je njihovu razvoju potrebno da budu zajedno. Sva obećanja kojima se ljudska bića mogu zavjetovati ne mogu spriječiti eksploziju duhovnog puta i kršenje tih zavjeta, ako duh mora krenuti dalje. Duhovni partneri trebali bi ostati zajedno onoliko dugo koliko zajedno mogu rasti.
Arhetip duhovnog partnerstva sasvim je nov.
Kao što vanjska moć više nije primjerena za našu evoluciju, tako više nije primjeren ni brak. Uspješni će biti samo oni brakovi u kojima partneri osvijeste duhovno partnerstvo.
Kada se odlučite uskladiti s vlastitom dušom umjesto s vlastitom ličnošću, vi stvarate stvarnost koja zrcali vašu dušu a ne vašu ličnost. Kada životna iskustva promatrate kao karmičke nužnosti te iskustva doživite kao posljedice nelične dinamičke energije, a ne kao posljedice pojedinih interakcija, vi u vlastitu stvarnost unosite mudrost duše. Kada na životne poteškoće odlučite odgovoriti suosjećanjem i ljubavlju, umjesto sa strahom i dvojbom, vi stvarate „nebo na Zemlji“ odnosno unosite uravnoteženiju i harmoničniju razinu stvarnosti u materijalno biće.

Ovakav razvoj stvari je u skladu s istinama koje su se stoljećima provlačile kroz djela genijalaca,"nosioca novog impulsa", pa je tako još Shakespeare napisao: "Sebi vjeran budi - jer ako si sebi vjeran, iz tog proizlazi da ćeš i drugome to biti" (citat po sjećanju)

Slično je rekla i Katie Byron, još jedna nositeljica novog impulsa:
"Unutrašnji glas je ono za što sam ja vjenčana. Svi brakovi su metafora za taj brak. Kada se na nešto obavežem, to je prema vlastitoj istini.
"Uzimate li ovog čovjeka za muža?" - "Da. I možda ću se predomisliti"
To je najbolje što mogu ponuditi.
Vjenčana sam jedino za Boga - Realnost. Tome sam posvećena. To nikad ne može biti neka određena osoba. I moj muž ne bi htio da je drugačije"

[zoomzoom888]

Nea, zanimljiva perspektiva

No možeš na to gledat ko i na traženje izgovora, opravdanja da se prepustiš životinji u sebi, umjesto da se boriš s njom. Koji je pravi put, gušenje primitivnih impulsa u sebi il njihovo transcendiranje s dovoljnim brojem iskustava tj. dovoljno puta probamo nešto pa se zasitimo nečeg, transcendiramo to, više nam nije potrebno?

[LisenSvihPrava]

Nemruth Dagi kaže:

Što preporučaš brak, raj ili ?

SExom do raja

[LisenSvihPrava]

tanita kaže:

al, bog kad je stvorio adama i evu nije ih vezao brakom...
tako da je brak prije izmišljotina sebicnjaka nego stvarna veza s bogom..

Istina ali po mitu oni su bili sami pa nije bilo potrebe za definiranje braka i monogamije , jebavali su jedne druge pardon my french


Ž

[LisenSvihPrava]

yakuzza kaže:

Brak je prvi egocentrični embrion ljudske zajednice. Dabome je ljudska izmišljotina, kao takva predstavlja određenu mogućnost - mogućnost ubrzanijeg zajedničkog razvoja ili dodatnih karmičkih veza.

Izmišljotuina ljudska je , slažem se bilo je više radi potrebe i sigurnosti .

Međutim znam da si ti nondualist , ali materija je dualistična kao i naš mozaak . Čovjek ima dva pola , muški , ženski . Neki kažu da je i jing i jang definicija ljudske duše sopojene muško žensko . Kroz sex bez orgazma ( po legendi ljudi su se u božijem vrtu mogli sexati jedino uz prisustvo anđela ) , bez orgazma , orgazam je po legendi taj koj nas je i izbacio jer orghazam stvara sebičnost (želiš zadovboljiti sevbe) . Uz orgazam stvaramo još i plod (biće materijalno , dijetze ) . Kroz neorgazmički sex , tantrički u nekom pogledu stvara se astralno tijelo . Eto to su neke informacije koje po meni imaju smisla , međutim na temelju iskustva nisam u braku pa neznam ,

S ovim boldanim se slažem , jer kada pogledaš , stvara se napetost između dugodoišnjih partnera ( puno trenja , ljudi si počnu ići na živce , nestaje ona početna zaljubljenost, malo stvari postaju teže nego na prvu )
Upravo ta trenja napetosti i sl daju izvrsnu podlogu za promatrenje sebe i svojih unutarnjih procesa (automatika) a onda se čovjek malo i šokira kada vidi da sa 30 godina se u vezi neki stvari ponaša kao malo dijete kada mu uzmeš čokoladu ...

Da moje mišljenje je da brak može biti izvrstan mediji za duhovni rast , međutim tu igru moraju oboje igrati , svijesno . U braku bi trebo nestajati ego i postati svetinja . No brak može pomoći samo do jedne točke . Jer potrebno je maknuti sigurnost i komociju da bi se raslo do kraja .

Živjeli

[VDCOTO]

stvara se napetost između dugodoišnjih partnera ( puno trenja , ljudi si počnu ići na živce , nestaje ona početna zaljubljenost, malo stvari postaju teže nego na prvu )

Ali uglavnom zbog sebičnosti ili karakternih mana i neslaganja oko istih.

[Nea--]

zoomzoom888 kaže:

Nea, zanimljiva perspektiva

No možeš na to gledat ko i na traženje izgovora, opravdanja da se prepustiš životinji u sebi, umjesto da se boriš s njom. Koji je pravi put, gušenje primitivnih impulsa u sebi il njihovo transcendiranje s dovoljnim brojem iskustava tj. dovoljno puta probamo nešto pa se zasitimo nečeg, transcendiramo to, više nam nije potrebno?

Ja vjerujem da je svaka borba sa "životinjom"-u-sebi unaprijed izgubljena.
Naizgled se može činiti da smo svojom voljom pobijedili neki "životinjski" impuls ali zapravo nismo, samo smo ga potisnuli i privremeno zatvorili u "kavez", kojega će on, još dok slavimo i uživamo u svojoj "pobjedi" i sebi čestitamo, rastrgati zubima (figurativno, of course.. ) i dvostruko razjaren učiniti duplo više štete nego da se s njim nismo borili...
U životu se to npr vidi kroz razne neuroze i psihoze - sve su to potisnute "istine" ljudskog bića, koje je ono potisnulo radi "kulture, civilizacije, mira u kući, itd itd", no istina je neuništiva, pogotovo kada se objavljuje kroz formu "životinjskog impulsa" koji dok kuha unutar naše duše vrlo lako postane ova ili ona fiks-ideja ili opsesija...

Zasićenje je jedna opcija, iako to zvuči kao najlakša opcija (za "početnike" ) a najbolja je shvatiti i razumjeti životinjski impuls, pratiti ga, ići ukorak s njim, dozvoliti mu da nas vodi tamo kamo hoće ići i samo lagano preusmjeravati, nagovarati, sugerirati, s vremena na vrijeme zatvarati oči i zaustavljati dah dok se životinja baca preko neke goleme prepreke... sve dok skupa s impulsom ne stignemo na cilj.
Nakon što svjesno prođemo kroz takvu džunglu, jednom ili više puta, životinjski impuls znatno oslabi. Otkrijemo da mu smeta što ga pratimo i dopuštamo mu da ide onamo kamo hoće Naviknut je da ga se zaustavlja i osuđuje, da mu se nameću zabrane, da se na nj nasrće i da se s njime bori - to mu daje snagu: opiranje, borba... Čim nema više borbe i čim se jedan impuls izrastao iz borbe podvrgava "humanom" tretmanu - čim se divlju životinju tetoši i postupa s njom s razumijevanjem i ljubavlju - impuls je oslabio, životinja je oslabila, ono ljudsko je pobijedilo i sada je taj impuls sveden na najobičniju (ne)zainteresiranu percepciju tj konstataciju, kao što je pripitomljena divlja životinja svedena na kućnog ljubimca.

[staro gunđalo]

KRIN1 kaže:

neimaština lomi brakove.
krivo je društveno uređenje

Što lomi brakove kod bogatih? Više se puta žene i udaju no što imaju punoljetnih godina.

Dakle problem leži negdje drugdje.

treba vratiti komunizam iz raja.
to je božja instalacija

Samo da nije ekstremni.

[KRIN1]

staro gunđalo kaže:

Što lomi brakove kod bogatih? Više se puta žene i udaju no što imaju punoljetnih godina.
...

bogatima brakove lome mlade žene i muškarci
- lovci na dobre automobile,
vile, jahte, status, ...

[zoomzoom888]

Nea-- kaže:

Ja vjerujem da je svaka borba sa "životinjom"-u-sebi unaprijed izgubljena.

No to pripitomljavanje životinje neće uvijek lučiti moralno ispravne radnje, ne?

[Pravi Život]

Neće...
.......... u Eden je zakročio nepripitomljen neko, taj ulazi i danas dana, posred brakova

[staro gunđalo]

KRIN1 kaže:

bogatima brakove lome mlade žene i muškarci
- lovci na dobre automobile,
vile, jahte, status, ...

Imaju mogućnost da mamcima pogoste ili budu pogošćeni izvan "zadanih si" okvira (bogati). Na taj način ipak se obilato krše izmišljene društvene norme i vjerska uvjerenja.