Ne poznajemo se?!

[klonka]

Ay, Carmela kaže:

Zaključila bih da je druga osoba nezrela i egocentrična i da je bolje da smo završili. I ne mogu ja tu ništa popraviti ni promijeniti ako mi ne da priliku. Onda je bio smak svijeta.

Zaključila si i sad na kraju svega, zar ne?

[nalij pero]

Ja bih se tako ignorirajuće ponašala prema osobi koja je dobra pa bi joj tim više zamjerala ponašanje koje nije bilo ok. Uz to nakon što čovjeku postane jasno da dobiva najgore od nekog uglavnini jako dobrog onda ostane malo želje za ikakve priče.
Nažalost inicijalno je to reakcija zlo za zlo, a dugoročno ne znam.
Znam i da bih progovorila kad bi došlo do toga da mi se učini da bi imalo smisla.

[Dlapek]

Meni je to konstantno radila jedna povremena suradnica. Ono kao - kad se god nađemo na nekom sastanku ona se sa mnom iznova upoznaje.
Onda sam jednom prije sastanka rekla: svi se ovdje poznajemo osim što kolegica X mene ne poznaje ni nakon nekoliko godina suradnje pa onda neka tako i stane.

[nalij pero]

Dlapek kaže:

Meni je to konstantno radila jedna povremena suradnica. Ono kao - kad se god nađemo na nekom sastanku ona se sa mnom iznova upoznaje.
Onda sam jednom prije sastanka rekla: svi se ovdje poznajemo osim što kolegica X mene ne poznaje ni nakon nekoliko godina suradnje pa onda neka tako i stane.

Ovo ću iskoristiti.

[Ay Carmela]

klonka kaže:

Zaključila si i sad na kraju svega, zar ne?

Jesam. I da sam dala sve od sebe. Ali da me sad kontaktira i ponudi razgovor, ne bih odbila.

[klonka]

Ay, Carmela kaže:

Jesam. I da sam dala sve od sebe. Ali da me sad kontaktira i ponudi razgovor, ne bih odbila.

Znači da mu se još uvijek nadaš?

Ja ne znam što bih rekla ovom mom. Poklopila bih mu slušalicu bez jebemti. Eventualno bi ga izvukla teška amnezija u kombinaciji s privremenim ludilom.

[Ay Carmela]

nalij pero kaže:

Ja bih se tako ignorirajuće ponašala prema osobi koja je dobra pa bi joj tim više zamjerala ponašanje koje nije bilo ok. Uz to nakon što čovjeku postane jasno da dobiva najgore od nekog uglavnini jako dobrog onda ostane malo želje za ikakve priče.
Nažalost inicijalno je to reakcija zlo za zlo, a dugoročno ne znam.
Znam i da bih progovorila kad bi došlo do toga da mi se učini da bi imalo smisla.

A daj reci, bi li to napravila bez ijedne riječi ikad? Nije ti poriv na loš postupak dobre osobe reagirati s: "Koji ti je kurac!?" Zar nju nije zanimalo zašto sam napravila tu misterioznu veliku grešku?

[violent_violet]

Ne znaš uopće što se danas s njom događa, Carmela? Preko drugih prijatelja iz te ekipe?

Ja znam par slučajeva iz moje srednje gdje je došlo do naglog prekida prijateljstva s jedne strane, bez nekog naročitog objašnjenja, nakon što su ljudi upisali faks. U jednoj situaciji ženska se samo prestala javljati prijateljici.
U drugoj situaciji je došlo do nejavljanja tjednima, da bi ta osoba jednostavno jedan dan iskrsnula s onim Pa di si mi ti? kao da se ništa nije desilo. Kad je od nje zatraženo objašnjenje, onda je eksplodirala, nabrojila hrpu nekakvih suludih zamjerki i sasula vreću uvreda. U tom slučaju znam da je ženska bila maksimalno nezadovoljna faksom, studentskim životom, itd.

Kad se takvo nešto desi u tim godinama, često su razlozi sasvim iracionalni, barem kad ih promatraš s nekakvim odmakom. Netko se želi sasvim izmisliti kao nova osoba i ne trebaju mu repovi iz prošlosti, netko drugi prolazi nekakva unutarnja trvenja i gura ljude od sebe, netko je jednostavno mlad i glup, zabrije nešto i preuveličava određene stvari...

[Hilda]

Ja sam isto pobronik "zatvaranja" priče i otvorenih karata. Puno sam puta vidjela razilaženja zbog nekomuniciranja, nečeg što se čulo, pogrešno protumačilo...pa kad su ljudi sjeli i rekli što imaju, ispala je neka ne baš ista priča. Ili nije.
Pa ako i nakon toga ode sve u kuki bar znaš zašto je otišlo. Bilo da ste se razumjeli ili ne.

[Stipe23]

SubSV kaže:

Midnight confessions; powered by ŽK Forum.hr

Feel free to tune in...

Hilda kaže:

Što se tiče same teme, ljudi u životu upoznaju puno ljudi, mozak selektivno pamti i ništa čudno ako vas netko u nekom trenu ne može smjestiti u kontekst ili se čak i ne sjeća.

Pa za što vam služe dnevnici

SubSV kaže:

Bila sam veliki fan emisije Povjerljivo doktora Veljka Đorđevića dok je išla na radiju pa sam sad malo nostalgična.

Prekinula kontakt sa dečkom s kojim sam se tad viđala iz isto bizarnog (kapricioznog) razloga, išli smo od njega prema autu i on me upozorio da se ne smijem tak glasno da mu se susjedi ne probude, taj tren sam ga otpisala, čovjek me zvao tri dana non stop dok se konačno nisam javila i rekla mu da to neće ići.

Racionalno obješnjenje - ne vidim ga.

A emocionalno?

Xiang Chi kaže:

Imam i ja bizarno udaljavanje za koje sam navodno kriva, a ne osjecam se krivom.

S jednom tad bliskom osobom sam se previse zafrkavala kad je trebalo raditi. U jednom trenu sam ga zamolila da kad radimo radimo, a onda se nakon toga mozemo zafrkavati do mile volje (+ pauza za rucak, kavu). Iz moje perspektive je to izgledalo kao prijateljski razgovor bez negativnih emocija i povisenih tonova, bez patroniziranja, nekoliko puta sam se ogradila da nemam nista protiv njega, bla bla. Inace smo se druzili i u slobodno vrijeme, restorani i rekreacija na tjednoj bazi, jednom smo zajedno putovali tjedan dana, jednom dva tjedna.

Rezultat? Totalni ignor. Frajer me prestao gledati u oci, okrece glavu kad prolazi kraj mene, pravi se da me ne cuje kad mu se direktno obracam, cak i u drustvu. Onda su me neki ljudi koji su blizi sa mnom nego s njim pitali je li on ok jer je poceo okretati glavu od njih, ne pozdravlja ih, ignorira, etc.

Na moje pitanje ...

Vidim da ste to spominjale još kroz temu; ovakve neke "totalne ignore" IRL ne kužim. To ispada isforsirano, bizarno, ne uklapa se ni u jednu situaciju. Ne funkcionira.

Taman i ako si se s nekim "razišao", a nađete se u istom društvu, nekako je normalno svejedno se ponašati kao ljudsko biće prema ljudskom biću. Čak i otvoreno. Normalno razgovarati, ne praviti se da "nisi čuo pitanje" i slično.
Ako se više puta nađete u istom društvu, to još jače dolazi do izražaja.

Forum mi je drugačija stvar. Tu si silom prilika među tisućama i tisućama ljudi odjednom, a u kojem mikrodruštvu se nađeš nije moguće pretjerano birati ili na to utjecati. Neki od njih svakako u kontaktu mogu biti neugodni (na bilo koji način) do razine koju IRL ne mogu uopće ni ostvariti. Dogurati do razine da se procijeni kako je komunikacija s njima besmislena, i kako puno više smisla ima to vrijeme iskoristiti tako da se priča s drugima. I tada mi je posve logično upotrijebiti forumske alate koji za to služe.

violent_violet kaže:

Kad se takvo nešto desi u tim godinama, često su razlozi sasvim iracionalni, barem kad ih promatraš s nekakvim odmakom. Netko se želi sasvim izmisliti kao nova osoba i ne trebaju mu repovi iz prošlosti, netko drugi prolazi nekakva unutarnja trvenja i gura ljude od sebe, netko je jednostavno mlad i glup, zabrije nešto i preuveličava određene stvari...

Slažem se
U dvadesetima (pogotovo ranim) ionako smo svi mladi i, između ostalog, često i glupi


-Stipe

[Xiang Chi]

SubSV kaže:

Malo me ovo tvoje podsjetilo na to moje, kad netko vrlo osobno i emocionalno shvati neku sasvim normalnu opasku.

Znas da je jedna od stvari koje sam na pocetku mislila i da sam mu se svidjala i da je onda radi toga to sve skupa mozda dozvio jace i krivije nego je trebao.
No, eto, kasnije se ispostavilo i da se okrece od drugih koji su ga na slican nacin povrijedili.

Ponekad se pitam kako izgleda svijet u kojem zivi... Npr. za sefa koji ga maksimalno izvlaci iz sranja tvrdi da ga (sef njega) ne podnosi od prvog dana, pojavi se na bozicnoj veceri i s apsolutno nikim ne progovori rijec citavu vecer,... Bizarno.

[Ay Carmela]

klonka kaže:

Znači da mu se još uvijek nadaš?

Ja ne znam što bih rekla ovom mom. Poklopila bih mu slušalicu bez jebemti. Eventualno bi ga izvukla teška amnezija u kombinaciji s privremenim ludilom.

Ja bih otišla na kavu i saslušala je. Ne bih nastavila gdje smo stale. Ali neki close up mi je potreban uvijek, ne samo u ovom slučaju.

Znam da još živi s roditeljima, da joj se brat oženio i ima dvoje djece, tata se u mirovini strastveno bacio na ribolov a udala se i unuka od tetke Bise. Ne, ne lurkam je, ali imamo 20 zajedničkih prijatelja na fejsu, iskoči samo.

[Hilda]

Stipe23 kaže:

Pa za što vam služe dnevnici

Koji dnevnici?

[klonka]

Hilda kaže:

Ja sam isto pobronik "zatvaranja" priče i otvorenih karata.

Ja nisam. Kad sam bila mlađa, mislla sam da trebam taj tip objašnjenja, da ga na neki način zaslužujem. Sad pak mislim da to nema nikakve veze sa zaslugama. Ako netko želi otići bez riječi, nek ode.

[Gzena]

i ja... ne volim nikoga navlačiti iako sam uvijek radije za otvoreni razgovor. no, mnogi nisu

[Stipe23]

Ay, Carmela kaže:

Ja bih otišla na kavu i saslušala je. Ne bih nastavila gdje smo stale. Ali neki close up mi je potreban uvijek, ne samo u ovom slučaju.

Closure. Close up je krupni plan.


-Stipe

[lyrabelacqua]

Stipe23 kaže:

Vidim da ste to spominjale još kroz temu; ovakve neke "totalne ignore" IRL ne kužim. To ispada isforsirano, bizarno, ne uklapa se ni u jednu situaciju. Ne funkcionira.

Taman i ako si se s nekim "razišao", a nađete se u istom društvu, nekako je normalno svejedno se ponašati kao ljudsko biće prema ljudskom biću. Čak i otvoreno. Normalno razgovarati, ne praviti se da "nisi čuo pitanje" i slično.
Ako se više puta nađete u istom društvu, to još jače dolazi do izražaja.

Ovo. Ja naprosto nemam srca ponašati se tako prema bilo kome. Čak i ako si nismo više dobri i posvađali smo se prije milijun godina, bit ću barem pristojna prema toj osobi. To ignoriranje je strašno pasivno agresivno, a i sebično, jer stavljaš cijelu ekipu u neugodnu poziciju. Onda radije ostani doma i ne gnjavi ljude sa svojim hirovima.

Ay Carmela, meni se jednom desila slična situacija. Nikad nisam saznala u čemu je stvar, ali je ostatak društva iz nekih njezinih komentara i reakcija zaključio da se naprosto radi o ljubomori. Ja sam u tom trenutku bila postigla nešto što si je i ona strašno željela i više me od jala nije mogla vidjeti. Ni sama nisam sigurna prihvaćam li to objašnjenje jer mi je takvo ponašanje nevjerojatno, i nikad nisam bila jedna od onih koji svaki negativni komentar na sebe tumači sa "ljubomorni su". Uvijek prvo polazim od sebe i pitam se gdje sam pogriješila.

Ali ponekad je to pogrešno, jer nekad stvarno nije stvar u tebi. Moguće je da si ju zbog nečega smetala. Možda je osjećala da joj uzurpiraš mjesto u društvu ili čak obitelji. Ljudi mogu biti nevjerojatno petty. Ako sama nisi takva ne možeš to razumijeti.

I ova je mene ignorirala u društvu i samo stvarala neugodu svima oko sebe. S vremenom su se i ostali prestali družiti s njom, tako da ju više ne viđam.

[partyboy]

Nikad mi se nije dogodilo da netko blizak jednostavno tako ispari, bez riječi i objašnjenja. Događa li se to samo ženama, s drugim ženama?

[Ay Carmela]

Stipe23 kaže:

Closure. Close up je krupni plan.


-Stipe

Je, stvarno. Čovjek uči dok je živ.

[nalij pero]

Ay, Carmela kaže:

A daj reci, bi li to napravila bez ijedne riječi ikad? Nije ti poriv na loš postupak dobre osobe reagirati s: "Koji ti je kurac!?" Zar nju nije zanimalo zašto sam napravila tu misterioznu veliku grešku?

Istina je vrijednost i kao adekvatnu kaznu za sve zločestoće vidim upravo to da se ušuti i ne da objašnjenje. Mislim da je to pravedno, ali nisam pobornik takvog ponašanja.

Ne pišem zato jer mislim da se nešto od toga tebi dogodilo, nego da pokažem jednu od perspektiva. Bez želje za raspravom - jednostavno ne vjerujem u to da ljudi koji nisu u površnim odnosima ne bi mogli detektirati šta se točno dogodilo u ovakvim situacijama.