Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč |
|
|
26.02.2017., 21:43
|
#1
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2014.
Postova: 1,104
|
Imamo li svi žutu minutu u životu ?
Taj naziv mi je prvi pao na pamet :P
Pod njime mislim,neki period života kad želimo uživati i pustiti brigu na veselje...
Moram priznati da do svojih skoro 25 nisam doživio to,ali kako vrijeme odmiče, s jedne strane besparica sve veća,a s druge strane bojim se da ću za 15-20 godina biti nesretan kako se nisam "iživio".
Opet,možda nemaju svi pravo na tu priliku,neki imaju teži život,neki lakši....
|
|
|
26.02.2017., 21:50
|
#2
|
.I.
Registracija: Oct 2010.
Lokacija: backstage
Postova: 8,535
|
pod "zutom minutom" se misli kad netko izgubi kontrolu nad sobom, dobije zivcani i ispoljava agresiju. znaci, nije ti bas ova zuta minuta za veselju i uzivanje...
a ako osjecas da se trebas iziviti, prozivjeti, onda je pravo vrijeme da to i napravis. to se i radi u tim godinama...tko prije, tko kasnije. ne znam da li su svi to u zivotu trebali, znam da ja jesam. ali do 25 sam vec debelo bila izivljena i mogla sam mirne duse u mirovinu
__________________
Kad si sretan lupi glavom ti o dlan.
|
|
|
26.02.2017., 21:55
|
#3
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2008.
Postova: 4,944
|
Ja tek sad s 30 živim kako sam uvijek htio živjeti i nadoknađujem stvari za koje nisam imao dovoljno vremena jer mi je pola dana odlazilo na osnovnu školu, pa na srednju školu, pa na fakultet.
|
|
|
26.02.2017., 21:57
|
#4
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2014.
Postova: 1,104
|
Quote:
Azzura kaže:
pod "zutom minutom" se misli kad netko izgubi kontrolu nad sobom, dobije zivcani i ispoljava agresiju. znaci, nije ti bas ova zuta minuta za veselju i uzivanje...
a ako osjecas da se trebas iziviti, prozivjeti, onda je pravo vrijeme da to i napravis. to se i radi u tim godinama...tko prije, tko kasnije. ne znam da li su svi to u zivotu trebali, znam da ja jesam. ali do 25 sam vec debelo bila izivljena i mogla sam mirne duse u mirovinu
|
Ovo nebi ni bilo loše
Ja eto do tada nisam,niti me je to baš zanimalo,u dobroj mjeri nisam ni htio,a sada (sram me je priznati) mada gotovo nikoga po fb ne pratim,nekako su me te društvene mreže probudile,ali u onom negativnom smislu.
Znam da dosta ljudi glumi,ali meni je ipak glupo zadnji euro potršiti na izlete po nekim fancy mjestima,putovanjima...a onda s 35+ ići u neki kredit za stan i sl....
EDIT:Možeš i preimenovati naslov
|
|
|
26.02.2017., 23:19
|
#5
|
Registrirani korisnik
Registracija: Feb 2011.
Postova: 5,057
|
Zuta minuta je minuta puknuca zivaca
Da. Imala period kada sam zeljela pustiti mozak na pasu. Onda bi mi to neko poremetio. Dopustala sam. Tek zadnju godinu naucila da ne slusam skoro pa nista i nikog u smislu da to shvatam licno i ozbiljno.
Od tada mi je posebno divno i radim sve sto mi se radi. Naravno, ne ugrozavam tim nikog.
|
|
|
27.02.2017., 13:06
|
#6
|
Black widow
Registracija: Jan 2017.
Lokacija: 9. krug
Postova: 13,079
|
Mislim da su 20-te i 60-te idealno vrijeme za ispucavanje. Moja faza ispucavanja bila je za vrijeme fakulteta pa do neke 27. Putovanja po Europi na koncerte, adrenalinski sportovi, proputovanja na motoru,... I to je bio pun pogodak! Sad je nastupila mirnija faza, nimalo statična, zbog male djece, obveza, posla. Ali se veselim godinama kad djeca odrastu i svojoj mirovini. Onda ćemo opet kao i u 20-tim.
|
|
|
01.03.2017., 09:37
|
#7
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2014.
Postova: 1,104
|
Quote:
kokicha kaže:
Mislim da su 20-te i 60-te idealno vrijeme za ispucavanje. Moja faza ispucavanja bila je za vrijeme fakulteta pa do neke 27. Putovanja po Europi na koncerte, adrenalinski sportovi, proputovanja na motoru,... I to je bio pun pogodak! Sad je nastupila mirnija faza, nimalo statična, zbog male djece, obveza, posla. Ali se veselim godinama kad djeca odrastu i svojoj mirovini. Onda ćemo opet kao i u 20-tim.
|
jbg,nemaju svi tu privilegiju
|
|
|
01.03.2017., 13:10
|
#8
|
Black widow
Registracija: Jan 2017.
Lokacija: 9. krug
Postova: 13,079
|
Quote:
Tomgold kaže:
jbg,nemaju svi tu privilegiju
|
Koju privilegiju?
|
|
|
03.03.2017., 07:03
|
#9
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2010.
Lokacija: zg
Postova: 8,318
|
Quote:
kokicha kaže:
Koju privilegiju?
|
pa tu bezbrižnost koju si napisala.
zar ne poznaješ ljude oko sebe koji su morali raditi od 17 da bi si mogli kupiti cipele, odjeću, pomagali platiti režije roditeljima, i sl?
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
|
|
|
03.03.2017., 08:43
|
#10
|
🤍Dum spiro,spero🤍
Registracija: May 2016.
Postova: 8,878
|
Žuta minuta? "Ljubičasta minuta" kod mene još nije na snazi jer sam u fazi stagnacije.Stagnacija mi traje već par godina.Sve u čemu sam uživala , stvorila sam si sama.Rekla bih si, e sad ću ovo ovako, par dana ću otići negdje drugdje , sljedeći tjedan ću nešto drugo raditi što me veseli i čime ću se usrećiti.Drugim riječima, sve lijepo što mi je bilo, ja sam si sama tako napravila.Ali me živcira što nemam lijepih događaja, činjenja, vijesti, na koje ja ne utječem.
Volim se sjetiti kako mi je bilo u 20 tim u "ljubičastim minutama",to su mi sad izrazito lijepe uspomene.Onda sam bila otpornija,spretnija i spretnija u željama.Sad sam već načeta svime i svačim.
|
|
|
03.03.2017., 21:20
|
#11
|
Black widow
Registracija: Jan 2017.
Lokacija: 9. krug
Postova: 13,079
|
Quote:
Kymatica kaže:
pa tu bezbrižnost koju si napisala.
zar ne poznaješ ljude oko sebe koji su morali raditi od 17 da bi si mogli kupiti cipele, odjeću, pomagali platiti režije roditeljima, i sl?
|
Odjeću, obuću, putovanja sama sam financirala. Račune roditeljima nisam plaćala, fakultet i smještaj mi nisu plaćali. Studirala sam u gradu u kojem sam i živjela. Fakultet mi je bio besplatan jer sam na prijemnom ispitu bila na listi "iznad crte" i završila ga u roku.
Počela sam raditi već krajem srednje, tokom faksa, ljeti sezonski i na taj način sebi osigurala financije. S druge strane, novce nisam trošila ne nepotrebne "gluposti", nego ih ostavljala za neke svoje gušte. Financijski ti gušti nisu bili toliko izdašni jer sam osoba koja je mogla prespavati u šatoru, popiti vodu, i pojesti najobičniji sendvič. A sezonski rad ljeti sam pretvorila u ljetnu avanturu. Odradila bih smjenu od 6 do 15, a onda na kupanje, druženje s ljudima,... Uz sve to uspjela uštedjeti novce da sam s mm sama sređivala stambeni prostor bez pomoći roditelja i kredita. Tako da se baš ne bih složila da je riječ o takvoj "bezbrižnosti" kakvu ti spominješ.
|
|
|
04.03.2017., 14:21
|
#12
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2014.
Postova: 1,104
|
Quote:
kokicha kaže:
Odjeću, obuću, putovanja sama sam financirala. Račune roditeljima nisam plaćala, fakultet i smještaj mi nisu plaćali. Studirala sam u gradu u kojem sam i živjela. Fakultet mi je bio besplatan jer sam na prijemnom ispitu bila na listi "iznad crte" i završila ga u roku.
Počela sam raditi već krajem srednje, tokom faksa, ljeti sezonski i na taj način sebi osigurala financije. S druge strane, novce nisam trošila ne nepotrebne "gluposti", nego ih ostavljala za neke svoje gušte. Financijski ti gušti nisu bili toliko izdašni jer sam osoba koja je mogla prespavati u šatoru, popiti vodu, i pojesti najobičniji sendvič. A sezonski rad ljeti sam pretvorila u ljetnu avanturu. Odradila bih smjenu od 6 do 15, a onda na kupanje, druženje s ljudima,... Uz sve to uspjela uštedjeti novce da sam s mm sama sređivala stambeni prostor bez pomoći roditelja i kredita. Tako da se baš ne bih složila da je riječ o takvoj "bezbrižnosti" kakvu ti spominješ.
|
Drago mi je zbog tebe
Valjda ide u prilog više posla,bolje satnice i niže cijene hrane.
Ja nisam škrtario,ali ni razbacivao se hranom,malo mi treba pa sam jeo 3 obroka dnevno i samo to me je izlazilo min. 800 kn. Gdje je smještaj,neka literatura,uvijek nešto još....
A ono što sam malo imao,trebalo je za neki start,s nečim treba ići na posao i sl....
|
|
|
04.03.2017., 14:26
|
#13
|
Batwoman
Registracija: Sep 2008.
Postova: 2,841
|
Quote:
Tomgold kaže:
Taj naziv mi je prvi pao na pamet :P
Pod njime mislim,neki period života kad želimo uživati i pustiti brigu na veselje...
Moram priznati da do svojih skoro 25 nisam doživio to,ali kako vrijeme odmiče, s jedne strane besparica sve veća,a s druge strane bojim se da ću za 15-20 godina biti nesretan kako se nisam "iživio".
Opet,možda nemaju svi pravo na tu priliku,neki imaju teži život,neki lakši....
|
Teško da ti itko može odgovoriti na to pitanje jer da bi se točno odgovorilo, trebali bismo proživjeti cijeli život, umrijeti i vratiti se na svijet da bismo rekli:
a)da, ja sam to imao tada i tada,
b)ne, eto, ja sam maloprije umro i očito to nikad nisam imao.
Dakle, pitanje ti je kao "ima li života nakon smrti", otprilike
E, sad, iako ti decidirano nitko ne može odgovorit, ja mogu pokušati reći što mislim da je istina.
A mislim da većina ljudi prije ili kasnije shvati da se oko stvari na koje ne mogu utjecati ne isplati živcirat pa se manje živciraju. Ipak, ako si takve prirode da se lako stresiraš, mislim da teško da ikad dođeš do te točke kada si u potpunosti isključio notu stresiranja. Također, mislim da tome ne treba ni težiti - neće to na dobro (AKO je slučaj taj da nestresiranjem suzbijaš vlastitu crtu karaktera, jel').
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
|
|
|
04.03.2017., 14:36
|
#14
|
meljem po kućama
Registracija: Dec 2002.
Lokacija: Zgb, Uhljebistan
Postova: 23,769
|
Nisam imala "žutu minutu".
Imala sam užasno jadno i nesretno djetinjstvo, sve škole i fakultete završila bolesno uspješno i s previsokim ocjenama, s ogromnim ambicijama o tome što bih sve "trebala" u životu napraviti.
I onda sam se, negdje sa 25, našla u situaciji da mi je to sve bilo glupo, besmisleno, isprazno i zapravo - prejadno. Imala sam dobar posao, ogromnu plaću, nisam radila skoro ništa, dobar honorarni gig sa strane , svoj stan, auto, putovanja... i jedva sam čekala, ali doslovno tako, da se nešto promijeni.
Promijenilo se. Došla do nekih para (iako pare nisu bile problem, ali ove dodatne pare su bile lijepi "nogom vrit" ), bila u situaciji da doslovno nikome ni za što ne moram polagati račune (oni koji su htjeli da im polažem račune za svoje odluke vrlo su brzo bili bez suza izbrisani iz mog života), dala otkaz, putovala, ludovala, napravila ponešto gluposti i pizdarija, vrhunac kojih je bio kad sam skoro poginula...
I jebiga, valjda se to moralo dogoditi, kajjaznam, valjda je zbog tog prejadnog djetinjstva i mladosti (koju, objektivno, kao da nisam ni imala ) trebalo odludovati te godine. Ne žalim ni za čim, ni za otkazom (nikad, ni u jednom trenutku), ni za lovom koju sam spizdila na gluposti, ni za prijateljima koje sam izgubila, sve je to dio mene kao osobe danas.
Većina ljudi ne nađe se u toj situaciji doslovno niti jednom u životu, da se njene životne odluke tiču doslovno samo nje. Većina ljudi ima roditelje, partnere, djecu, nekoga za koga skrbi, nekoga tko skrbi o njima. Moja je situacija bila utoliko specifična, jer zaista tada nisam imala nikoga, pa zapravo niti nisam sigurna zašto ovo pišem jer teško da se moje iskustvo može preslikati na nekoga drugoga. Ali, eto, tako je kako je, sad puno godina kasnije čak i slučajne prolaznike mogu s tim svojim odlukama tlačiti, pa zašto ne
__________________
Freedom is just another word for nothing left to lose
|
|
|
04.03.2017., 14:40
|
#15
|
Batwoman
Registracija: Sep 2008.
Postova: 2,841
|
Quote:
kemik kaže:
Nisam imala "žutu minutu".
Imala sam užasno jadno i nesretno djetinjstvo, sve škole i fakultete završila bolesno uspješno i s previsokim ocjenama, s ogromnim ambicijama o tome što bih sve "trebala" u životu napraviti.
I onda sam se, negdje sa 25, našla u situaciji da mi je to sve bilo glupo, besmisleno, isprazno i zapravo - prejadno. Imala sam dobar posao, ogromnu plaću, nisam radila skoro ništa, dobar honorarni gig sa strane , svoj stan, auto, putovanja... i jedva sam čekala, ali doslovno tako, da se nešto promijeni.
Promijenilo se. Došla do nekih para (iako pare nisu bile problem, ali ove dodatne pare su bile lijepi "nogom vrit" ), bila u situaciji da doslovno nikome ni za što ne moram polagati račune (oni koji su htjeli da im polažem račune za svoje odluke vrlo su brzo bili bez suza izbrisani iz mog života), dala otkaz, putovala, ludovala, napravila ponešto gluposti i pizdarija, vrhunac kojih je bio kad sam skoro poginula...
I jebiga, valjda se to moralo dogoditi, kajjaznam, valjda je zbog tog prejadnog djetinjstva i mladosti (koju, objektivno, kao da nisam ni imala ) trebalo odludovati te godine. Ne žalim ni za čim, ni za otkazom (nikad, ni u jednom trenutku), ni za lovom koju sam spizdila na gluposti, ni za prijateljima koje sam izgubila, sve je to dio mene kao osobe danas.
Većina ljudi ne nađe se u toj situaciji doslovno niti jednom u životu, da se njene životne odluke tiču doslovno samo nje. Većina ljudi ima roditelje, partnere, djecu, nekoga za koga skrbi, nekoga tko skrbi o njima. Moja je situacija bila utoliko specifična, jer zaista tada nisam imala nikoga, pa zapravo niti nisam sigurna zašto ovo pišem jer teško da se moje iskustvo može preslikati na nekoga drugoga. Ali, eto, tako je kako je, sad puno godina kasnije čak i slučajne prolaznike mogu s tim svojim odlukama tlačiti, pa zašto ne
|
I neka si! Svaka čast
__________________
Previše često se zbunimo pa mislimo da su pristojni oni ljudi koji ne psuju.
|
|
|
04.03.2017., 14:46
|
#16
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2014.
Postova: 1,104
|
Quote:
kemik kaže:
I onda sam se, negdje sa 25, našla u situaciji da mi je to sve bilo glupo, besmisleno, isprazno i zapravo - prejadno. Imala sam dobar posao, ogromnu plaću, nisam radila skoro ništa, dobar honorarni gig sa strane , svoj stan, auto, putovanja... i jedva sam čekala, ali doslovno tako, da se nešto promijeni.
Većina ljudi ne nađe se u toj situaciji doslovno niti jednom u životu, da se njene životne odluke tiču doslovno samo nje. Većina ljudi ima roditelje, partnere, djecu, nekoga za koga skrbi, nekoga tko skrbi o njima. Moja je situacija bila utoliko specifična, jer zaista tada nisam imala nikoga, pa zapravo niti nisam sigurna zašto ovo pišem jer teško da se moje iskustvo može preslikati na nekoga drugoga. Ali, eto, tako je kako je, sad puno godina kasnije čak i slučajne prolaznike mogu s tim svojim odlukama tlačiti, pa zašto ne
|
Nisam baš toliki financijski potkovan kao ti,ali ja sam u isto vrijeme kao i ti došao do te neke točke,tako da ću morati probati s nekim manjim stvarima da vidim jel to pomaže
Nitko se o meni ne skrbi,malo sam trošio,a i to sam odrađivao.A nisam nikad htio žicati roditelje 20kn da mogu ići ispijati kave....
|
|
|
04.03.2017., 15:24
|
#17
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2015.
Postova: 5,347
|
@ Tomgold
Žuta minuta označava stanje kad ti se zacrni pred očima i pukneš kao kokica
A ti mislio na razdoblje opuštanja i uživanja u radostima života...
Ne bih rekla da sam baš imala cijela razdoblja kad sam se mogla posvetiti samo sebi, svojim zanimacijama i uživati u tome, primjerice, tijekom nekoliko godina.
Oduvijek osjećam kako sve moram i utrkujem se s vremenom.
A između toga hvatam samo kratke trenutke za predah i uživanciju.
A što se tiče prave "žute minute", to sam imala
|
|
|
04.03.2017., 15:45
|
#18
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jul 2008.
Lokacija: Svugdje.
Postova: 5,261
|
Quote:
Tomgold kaže:
Taj naziv mi je prvi pao na pamet :P
Pod njime mislim,neki period života kad želimo uživati i pustiti brigu na veselje...
|
Neki period?
Ja oću tako svaki dan.
Quote:
bojim se da ću za 15-20 godina biti nesretan kako se nisam "iživio".
|
Boj se kad prođe 15, 20 godina. Glupo se unaprijed bojati. Ionako ne znaš gdje ćeš biti za tri mjeseca.
Quote:
Opet,možda nemaju svi pravo na tu priliku,neki imaju teži život,neki lakši....
|
Nemaju pravo? A tko ima pravo? I zašto netko ima, a netko nema?
Daj si pravo.
__________________
Eci peci pec, ti si mali zec. A ja mala vjeverica, eci peci pec.
|
|
|
04.03.2017., 17:58
|
#19
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2014.
Postova: 1,104
|
Quote:
Etta kaže:
@ Tomgold
Žuta minuta označava stanje kad ti se zacrni pred očima i pukneš kao kokica
A ti mislio na razdoblje opuštanja i uživanja u radostima života...
Ne bih rekla da sam baš imala cijela razdoblja kad sam se mogla posvetiti samo sebi, svojim zanimacijama i uživati u tome, primjerice, tijekom nekoliko godina.
Oduvijek osjećam kako sve moram i utrkujem se s vremenom.
A između toga hvatam samo kratke trenutke za predah i uživanciju.
A što se tiče prave "žute minute", to sam imala
|
Dobro,da,to mi je prvo palo na pamet,rekao sam čak da mogu i promijeniti ako žele...bitno da se zna na što sam mislio.
Lako je imati ta razdoblja,da se možeš potpuno isključiti od života,ali eto ja nemogu...
|
|
|
05.03.2017., 13:59
|
#20
|
Black widow
Registracija: Jan 2017.
Lokacija: 9. krug
Postova: 13,079
|
Quote:
kemik kaže:
Moja je situacija bila utoliko specifična, jer zaista tada nisam imala nikoga, pa zapravo niti nisam sigurna zašto ovo pišem jer teško da se moje iskustvo može preslikati na nekoga drugoga. Ali, eto, tako je kako je, sad puno godina kasnije čak i slučajne prolaznike mogu s tim svojim odlukama tlačiti, pa zašto ne
|
Svaka čast! Tvoje iskustvo se itekako može preslikati na druge. Poanta je da čovjek ne bira okolnosti i situacije koje će ga dopasti, ali itekako bira hoće li se zbog toga predati i kukati nad ružnom sudbinom ili će dignuti glavu i boriti se za svoje ciljeve kakvi god oni bili.
|
|
|
|
|
Tematski alati |
|
Opcije prikaza |
Linearni mod
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 01:30.
|
|
|
|