Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost

Književnost Čitam, dakle jesam
Podforumi: Mali literarni kutić, Klub knjige

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.03.2008., 20:35   #1
Ivo Andrić - Prokleta avlija

« Prokleta avlija» je naziv poznate carigradske tamnice, u koju je iz neopravdanih razloga dospio fra-Petar iz Bosne, koga su poslali u Stambol da obavi neke samostanske poslove. Dogodi se da turske vlasti uhvate neko pismo upućeno austrijskom internunciju u Carigradu, u kojem je bilo opisano proganjanje vjernika od turske vlasti i sumnja padne na fra-Petra. On bude uhapšen izatvoren u istražni zatvor – «Prokletu avliju», gdje je ostao dva mjeseca dok ga nisu poslali dalje.

U «Prokletoj avliji», fra-Petar upoznaje više ljudi , koji se u ovoj pripovijesti pretvaraju u galeriju zanimljivih likova. Tu je upravnik «Proklete avlije» Latifaga zvan Karađos, zatvorenik Haim, Židov iz Smirne, pa zatim centralni lik iz ove pripovijetke zatvorenik Ćamil-efendija, bogati mladi Turčin iz Smirne. Fra-Petar doznaje od Haima, mladićeva sugrađanina, da je ovaj zatvoren zbog sumnje da njegovo proučavanje povijesti ima za svrhu buntovno spletkarenje protiv sultanova dvora, što je bilo potpuno neistinito. Mladi Ćamil, sin bogatog Turčina i Grkinje, odmalena se posvetio nauci i samotničkom i asketskom načinu života, koji osobito potencirala jedna nesretna i nepreboljena ljubav. Ćamil se, naime, zaljubio u kćer mladog grčkog trgovca, no ovaj je iz nacionalističko-vjerskih razloga nije htio dati Turčinu za ženu, nego ju je silom udao za Grka izvan Smirne. Poslije tog događaja Ćamil se potpuno zatvorio u sebe i postao neka vrsta osobenjaka. Okružuje se knjigama i baca se na nauku, pokazujući naročit interes za povijest turske carevine, od koje ga specijalno zanima jedno određeno razdoblje - vrijeme Bajazita II i Đem-sultana, njegova brata, kojeg je Bajazit u borbi za prijestolje dvaput porazio u bici. Tada je Đem potražio utočište na otoku Rodu, gdje su vladali kršćanski vitezovi. Od tada počinje odiseja Đema, koji kao zarobljenik prelazi iz ruku u ruke raznih evropskih vladara, pa čak i samog pape, a svi ga oni iskorištavaju kao adut protiv turske carevine, tj. Prijete Bajazitu da će ga pustiti ako nezadovolji njihove raznorazne zahtjeve. Na Ćamila posumnjaju da proučava upravo to povijesno razdoblje, jer ono ima sličnosti sa sadašnjom situacijom na dvoru, gdje sultan također ima brata suparnika, kojeg je proglasio maloumnim i drži ga u zatočenju. Ćamil bude poslan u «Prokletu avliju», gdje upoznaje fra-Petra i ispriča mu život Đem-sultana, tvrdeći da je njegov život identičan s Ćamilovim i da su im sudbine jednake. Nakon nekog vremena odvedu ga u poseban zatvor i tu jedne noći prilikom saslušanja dođe do tučnjave između njega i policije. Ćamila iznesu – živa ili mrtva – ne zna se. Fra-Petar ga više nikada nije vidio.

Uprkos brojnim razlikama i sukobima iz kojih se rađaju pogledi, koji radikalno diferenciraju svijet Istoka i Zapada kao dva svijeta koja se mimoilaze s vijekovnim razlikama u kulturi, karakteru , psihi, stilu života, uvijek postoje niti koje nerazdvojivo ineraskidivo spajaju ova dva ideološki suprostavljena svijeta. Te niti su dobro i zlo. Ćamil-efendija, mladi intelektualac od malena se posvetio knjizi i asketskom načinu života, koji je dodatno potencirala jedna nesretna i nikad preboljena ljubav. Suočen i sukobljen sa «božanskom logikom svijeta», s kojom se ne miri on se povlači u sebe i u potpunosti posvećuje nauci i postaje žrtva okolnosti i surovog režima. Tako Andrić prikazuje nemoćnog i poniznog čovjeka u rukama viših sila, bile one društvena mehanika ili božanska vlast. U djelu su izložene ideje o besplodnosti i nemoći čovjeka da shvati principe i mehanizam svijeta, o potrebi poslušnosti i bezuslovnog podređenja. Kritika u njegovom liku vidi i otkriva primarnu grešku pogrešnog izbora u prekretnom trenutku života, u mladosti. Ova greška nazvana je pogrešnim prvim korakom. On je: « Čovek kratka veka, zle sreće i pogrešnog prvog koraka.» Ali njegov uzor Đem-sultan živio je vijekovima prije i doživio sličnu sudbinu, ali brojni su i drugi likovi, kako iz istočnih tako i iz zapadnih civilizacija, koji potvrđuju da je čovjek robovao u svim vremenima i na svim prostorima. Tako su se dvije ljudske sudbine (Đemova i Ćamilova), vremenski daleke jedna od druge povezale u jednu. Progonstvo mladog pjesnika Đem-sultana uslovilo je progonstvo mladog pjesnika u duši, pjesnika u ljudskom srcu i mašti, Ćamila. Jedna tragedija uslovila je drugu. Pod brutalnošću, okrutnošću divlje neumoljive sile, Ćamilova sudbina identifikovana je sa Đemovom. I Đemu i Ćamilu svijet ljudi je stran i dalek. Oni ostaju distancirani od svijeta oko sebe, ravnodušni čak iprema sopstvenoj sudbini, u apsurdnom svijetu su «stranci» i sebi i drugima. Ćamil nastavlja Đemovu sudbinu, a Karađoz im se priključuje, utabanim putem «pogrešnog prvog koraka», tako da i čovjek akcije i čovjek kontemplacije mogu biti ljudi pogrešnog prvog koraka.

Karađoz je istovremeno tako autentičan i tako tipičan predstavnik i sluga jednog sistema.

Jasno je vidljiva transformacija, gdje Karađoz od dječaka «bujne glave» živahnog duhom i tijelom, ljubitelja knjiga i muzike do mladića koji odbija sve što mu je do tada bilo blisko i što je pripadalo svijetu mirnih, običnih sudbina, ustaljenih navika i obaveza. On ostavlja knjige, igre i muziku, postaje lutalica, kockar i pijanica. Onda opet postaje policajac i progoni svoje dotadašnje, da bi na kraju konačno promijenio životno usmjerenje i postaje «surovi gospodar» Proklete avlije. Postavlja se pitanje šta je uslovilo transformaciju Karađozove ličnosti, u početku natprosječno obdarene, i fizičkim i duhovnim kvalitetima, bogatstvom senzibiliteta, koji ga približavaju nauci i umjetnosti. Kao da je Karađoz uočio da smo svi mi zatvorenici neke Avlije, bez mogućnosti da slobodno mislimo i djelujemo, pa se povlači u svoju ljušturu i u potpunosti transformiše.Od primijernog mladića on postaje onaj tip orijentalnog oružja, koje je u rukama vlasti i koje predstavlja živo oličenje Proklete avlije. Ona se ogleda u njegovoj prirodi. Ona živi u njegovom karaktaru, ćudima i instiktima. Njegova volja je njen zakon.

Sudbine zatvorenika Proklete avlije su u njegovim rukama, a on se njima igra. Andrić je u njegovom liku pronikao u elementarnih osobina divljih čuvara vlasti, ćije se naslijeđe može sagledati u svim vremenima u kojima je robovao čovjek. U svijetu u kojem on vlada nevinost je samo fraza. Karađoz valjano upravlja unutrašnjim mehanizmom svojih zatvorenika. Kogitovski obrazac čovjeka Avlije s kojim Karađoz računa je :»Kriv sam, dakle postojim.» Mnogi su prošli kroz zatvore i mnogi su iskusili glumu Karađozovih potomaka, onu ciničnu igru samovlašća isljednika koji su često mučenja izločine vršili iz gruba i sirova lakrdijašenja.

Tako da «Avlija je u vremenu, ali ne u jednom vremenu. Avlija je u svetu, ali ne u jednom svetu. I-Avlija se ne menja.»

Tok pripovijetke ide prema pričanjima fra Petra i unutrašnjem preživljavanju njegovih događaja: o životu Proklete avlije kao cjeline, o čudnom i osobenom Karađozu, o raznolikim ljudskim fizionomijama koje su uskrsavale u sjećanju fra Petra. Na slici Proklete avlije koju je Andrić dao u svojoj pripovijeci, vjeran je pečat jedne epohe Osmanlijskog carstva.Orijentalne boje su u toj slici boje starinske, a dobije se iz nje snažan utisak da je Prokleta avlija takva kakva je živjela u svim vremenima u kojima je robovao čovjek.

Nisu opisane fizičke torture, ni poniženja kojima je izložen čovjek u takvim zatvorima, a duboko je dosegnuta, i mimo toga, njegova tragična situacija u Prokletoj avliji.Dobija se vizija Proklete avlije kao pustog, usamljenog, đavolskog ostrva, u isto vrijeme i vizija psihičkog pakla u kome gori život izolovanog, zastrašenog svijeta čije su veze sa slobodnim životom pokidane. U ovim motivima sadržana je osnovna teme Andrićeve proze o ljudskoj tragičnosti Ova tema ima svoje izvore u Andrićevim poetskim proživljavanjima ljudskog života i ljudske sudbine, kao i u njegovim meditacijama o čovjeku i njegovom životu u njegovoj prvoj zbirci poetske proze , u ''Ex Pontu'' . Ali poruka djela ne govori nam da treba da se povučemo već upravo suprotno. Ako smo već konstatovalistalno prisustvo zla i nepravde i da naše postojanje nema opravdanja, na čovjeku nije da to pesimistički i bez reagovanja prihvati, već da kao lucidno i pred sobom odgovorno biće traži put za unošenje više pravde i dobra u ovaj svijet. To je put ljudskog dostojanstva kojim je krenuo i Ćamil, ali ga je stihija divlje sile ubacila u Prokletu avliju.
-----------------------------------------------------------------------
Nemam što za reči, Andrić je to sve krasno rekao. Samo se pitam čijim putem iči, Ćamilovim, ili Karadžozovim? Možda fra Petrovim?
Fra Petar is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.03.2008., 22:47   #2
Ovo je knjiga koja se može poistovijetiti sa romanom F. M. Dostojevskog, "Zapisi iz Mrtvog doma."
Nevjerojatan je, pravi umjetnik književnih formi...užitak je udubiti se u njegov svijet!
Jao, moram se vratiti kad budem raspoložena za duuge i iscrpne postove...
__________________
*LIBER LIBERTAS*
www.drugachijisvijet.blogger.ba
Bednaya Nastya is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.03.2008., 21:23   #3
http://www.prijedorcity.com/new/ebooks/ebooks.htm
Elektronička "Prokleta avlija"
Fra Petar is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2008., 00:05   #4
meni je onak ok knjiga
__________________
nitko i nista
amy-lee**** is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.03.2008., 13:56   #5
knjiga je odlična
__________________
Out of my mind [~~~~back in 10 minutes~~~~]
Skater is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.03.2008., 03:13   #6
Quote:
Sk8er boy kaže: Pogledaj post
knjiga je odlična
.......hm......."odlična".....samo to?....mislim da je to premalena reč za nju........ne znate vi kakav je osećaj čitati je u TRENUTKU PROŽIVLJAVANJA ISTE SITUACIJE......drugo vreme a isto vreme.....Ivo Andrić "otac analize balkanskog sindroma".....nek mu je slava!.....ko ga nije čitao,ne zna ništa o sebi....ni loše ni dobro.....pramotiv spoznaje dobra i zla u samome tebi,kojeg tako neprikosnoveno voliš,a složićeš se zdušno,sa svime što će reći,onako kako to samo dobar pisac neosetno pokrade tvoju solidarnost kada "ubode u pravu stvar".....e čoveče,sećam se.....IZVUKLA ME BRE TA KNJIGA!.....PSIHIČKI bukvalno I SITUACIONO isto JEBENA stvar me zadesila.....ispiranje moga mozga nekima je tada bila glavna hrana....bože kako su likovali...a ja čitam,i izlažem je,prezentujem....izlažu je i oni,onako tunjavi,sitnodušni...gledaš ih jebote....i ON takav pa priča analizira o moralnim normama datog dela,vergla fraze koje se gube u nepovrat,koje uvek tako tamniče svojim značenjem baš u ustima ljudi na koje se i odnose.....a ja gledam...ne znam da l' da plačem,il da se smejem....Ćamiluša glupa!suviše tupava za svirepi svet,zamenila je tu tupavost kasnije naravoučenijem valjda,samo je ovakav "blitz" poput ove teme,kao i svaku ranjenu zverku ošine slučajnim trenutkom iskrenosti, kada samo očima prožme ona iskra kojoj samo ti znaš kakav je bolan sjaj....
strigoe is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.12.2010., 21:45   #7
Ja sam ju pročitao prije godinu i moram reći da nije loša,iako je malo ozbiljna i nisam ju uspio potpuno shvatiti
Ali me se nekako najviše dojmio turčin ćamil i njegove plave oči te njegova tužna sudbina i zaokupljenost neobičnim životom džem sultana,brata turskog
cara iz 15.st,a fra petra kao da sam zaboravio,kao da nije ni bio u toj knjizi.
Andrić je istina bio vrlo talentiran pisac,iako mu mnogi,pa tako i ja,zamjeram što se posrbio i pisao na srpskom
Na Drini ćuprija je remek djelo,klasik nažalost srpske književnosti,a Andrić bi vrlo teško uspio dobiti Nobelovu nagradu za to da nije bio prosrpski orijentiran jer mu ne bi dali da promovira to djelo u inozemstvo na hrvatskom.A to je stvarano žalosno
BOOKSA is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.12.2010., 09:00   #8
Quote:
BOOKSA kaže: Pogledaj post
Ja sam ju pročitao prije godinu i moram reći da nije loša,iako je malo ozbiljna i nisam ju uspio potpuno shvatiti
Ali me se nekako najviše dojmio turčin ćamil i njegove plave oči te njegova tužna sudbina i zaokupljenost neobičnim životom džem sultana,brata turskog
cara iz 15.st,a fra petra kao da sam zaboravio,kao da nije ni bio u toj knjizi.
Andrić je istina bio vrlo talentiran pisac,iako mu mnogi,pa tako i ja,zamjeram što se posrbio i pisao na srpskom
Na Drini ćuprija je remek djelo,klasik nažalost srpske književnosti,a Andrić bi vrlo teško uspio dobiti Nobelovu nagradu za to da nije bio prosrpski orijentiran jer mu ne bi dali da promovira to djelo u inozemstvo na hrvatskom.A to je stvarano žalosno
Ti si ,čini mi se,malo otišao na krivu stranu.
Ovdje je tema jedan od najboljih romana europske književnosti.
Formom savršen,stilski izbrušen,dubok i sveobuhvatan,višeznačan i originalan.
Što misliš o Andrićevim nacionalnim opredjeljenjima u bilo kojem smislu - piši na politici.
Dlapek is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.12.2010., 11:43   #9
Odlična knjiga! Pročitala je više puta.
Politiku bi ostavila po strani-nebitno.
miss milly is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.12.2010., 14:47   #10
Quote:
dlap1307 kaže: Pogledaj post
Ti si ,čini mi se,malo otišao na krivu stranu.
Ovdje je tema jedan od najboljih romana europske književnosti.
Formom savršen,stilski izbrušen,dubok i sveobuhvatan,višeznačan i originalan.
Što misliš o Andrićevim nacionalnim opredjeljenjima u bilo kojem smislu - piši na politici.
(Ovo je odgovor i tebi i miss milly)Ni ja se ne volim puno baviti "politikom",ali ovo što sam govorio je stvar koja ljuti svakog pravog hrvata jer da taj andrić nije pisao na tom poganom "srpskohrvatskom" jeziku,to bi se djelo zvalo Prokleto dvorište ili zatvor te bi Hrvatska bila poznata po tome,a ne srbija ili bosna,a najžalosnije je to što mi uopće to ne smijemo prevesti na hrvatski (Da nije žalosno,bilo bi smiješno),to je ko da portugalci ne prevedu neko španjolsko djelo,nego ga ostave na španjolskom(jer je jezik ionako slličan)
BOOKSA is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.12.2010., 14:50   #11
Ja nemam ništa protiv samih Srba,ali meni se povraćalo dok sam čitao andrićeva djela,ne zbog srpskog jezika,nego što je žalosno da u hrvatskoj kupljena knjiga nije na hrvatskommislim di to ima!!!!!!!!!!!!!:con fused:
BOOKSA is offline  
Odgovori s citatom Received Infraction
Old 30.12.2010., 10:08   #12
Quote:
BOOKSA kaže: Pogledaj post
...nego što je žalosno da u hrvatskoj kupljena knjiga nije na hrvatskommislim di to ima!!!!!!!!!!!!!:con fused:
Svugdje u svijetu?
Tebi izgleda stvarno puno toga nije jasno. Čovječe, umjesto da si sretan jer vrhunsko književno djelo možeš čitat u orginalu, ti pišeš nebuloze.
Svaki pravi Hrvat zna da se imena naroda pišu velikim slovom. Mislim da poznavanje pravopisa veći čin domoljublja od pljuckanja po Srbima.
Dosta politike! Andrić je genijalan!
marges is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.12.2010., 11:23   #13
Quote:
BOOKSA kaže: Pogledaj post
(Ovo je odgovor i tebi i miss milly)Ni ja se ne volim puno baviti "politikom",ali ovo što sam govorio je stvar koja ljuti svakog pravog hrvata jer da taj andrić nije pisao na tom poganom "srpskohrvatskom" jeziku,to bi se djelo zvalo Prokleto dvorište ili zatvor te bi Hrvatska bila poznata po tome,a ne srbija ili bosna,a najžalosnije je to što mi uopće to ne smijemo prevesti na hrvatski (Da nije žalosno,bilo bi smiješno),to je ko da portugalci ne prevedu neko španjolsko djelo,nego ga ostave na španjolskom(jer je jezik ionako slličan)
Da doista si konfuzan i nadam se da će te modovi izbrisati i kartonirati.
Dlapek is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.12.2010., 19:32   #14
Quote:
marges kaže: Pogledaj post
Svugdje u svijetu?
Tebi izgleda stvarno puno toga nije jasno. Čovječe, umjesto da si sretan jer vrhunsko književno djelo možeš čitat u orginalu, ti pišeš nebuloze.
Svaki pravi Hrvat zna da se imena naroda pišu velikim slovom. Mislim da poznavanje pravopisa veći čin domoljublja od pljuckanja po Srbima.
Dosta politike! Andrić je genijalan!
Ja ne "pljuckam po srbima,iako su to itekako zaslužili po svojem ponašanju i umišljanju superiornosti isto kao i ti,gadi se čovjeku
BOOKSA is offline  
Odgovori s citatom Received Infraction
Old 31.12.2010., 14:36   #15
"Ne sudi - da ti ne sude"

Knjiga koju vrijedi pročitati više puta. Sjećam se da je na mene ostavila jako dobar dojam, da me fasciniralo kako obične rečenice oblikuje u "vječne". I kako "malim stvarima" daje neku svevremensku vrijednost. Knjiga koju definitivno svi trebaju pročitati.
__________________
Penjem se ponovno da bih pao s visine. P. Valery
Leinha is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.01.2011., 11:57   #16
Quote:
BOOKSA kaže: Pogledaj post
(Ovo je odgovor i tebi i miss milly)Ni ja se ne volim puno baviti "politikom",ali ovo što sam govorio je stvar koja ljuti svakog pravog hrvata
Mi smo ovdje, očito, krivi Hrvati.

Za razliku od pravih Hrvata, mi krivi znamo barem osnove pravopisa i zanima nas kvaliteta djela, a ne nacionalnost autora.
spm is offline  
Odgovori s citatom
Old 23.01.2011., 14:22   #17
Kvaliteta djela - neupitna.

Ja samo mogu reći što sam osjećala čitajući njegove knjige : ne volim ga i gotovo. Da, priznajem, išlo mi je malo na živce što su pisane srpskim jezikom, i to meni ,koja sam ih čitala prije rata, ali to nije glavni razlog zašto ga ne volim.

Jednostavno mi nije sjeo. Čitala sam ga i divila se njegovom djelu, točno tako, i nikako mi nije bilo jasno zašto me se ne dotiče. Nije. Osjećaji- nula. Ništa. Posve subjektivno. Primjerice, Krleža je jednako ili gotovo jednako dobar pisac. Ali ni njega ne volim, dapače, nije mi ni čitljiv. Za razliku od njega, Andrića mogu čitati, diviti se iskreno njegovu djelu, ali ne volim ga i gotovo.

Primjerice, Selimovićev Derviš i smrt mi je remek djelo, i dotaklo me u punom smislu. Premda mi sad malo ide na živce kako ga svaka šuša veliča ako nosi muslimansko ime.
__________________
treachery and treason - there's always an excuse for it
simon3 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.04.2011., 21:38   #18
Ja Krležu i njegovu sintaksu ne mogu nikako smisliti ni podnijeti, dok Andrića mogu čitati kolika god dužina njegovih romana bila. Krležina i najkraća djela me živciraju, dok sam uživao čitajući Andrićevu Travničku hroniku, bez obzira na njezinu dužinu. Isto tako i s Na Drini ćuprijom, Prokletom avlijom i ostalim Andrićevim djelima.
Što se tiče Andrićeva pisanja na srpskom jeziku, ništa nije savršeno, pa je eto to morala biti smetnja zbog koje će Andrića osporavati nama Hrvatima, mada on nesumnjivo pripada i hrvatskoj književnosti.
A što se tiče riječi avlija, to nije srbizam, nego turcizam. Da se Prokleta avlija prevede sa srpskog na hrvatski, ta riječ bi trebala ostati ista jer se radi o turskoj i muslimanskoj kulturi. Nažalost, to je u prijevodu na engleski i njemački izgubljeno riječima the bridge i die Brücke.
Šta ja mislim o Prokletoj avliji i općenito o Andrićevim djelima? Pa kao što sam rekao na početku, Andrić ima tako izbrušen stil, rečenice koje se s užitkom čitaju, za razliku od Krležinih. U Andrića je sve pretvoreno u priču. Njegova djela su priča o Bosni kakva je nekad bila, a kakva je i danas ostala. Možemo joj dodati i Hercegovinu. Rekao bih da je pripovjetka Pismo iz 1920. godine Andrićevo programatsko djelo: on tu sasvim konkretno govori o tome kako u Bosni žive četiri naroda i vjere: katolici, pravoslavci, muslimani i židovi, njihove bogomolje su u Sarajevu jedna do druge, stranac u ponoć sluša kako ustvari sve otkucavaju u različito vrijeme, a narodi gaje nepremostivu mržnju jedni prema drugima... Andrić je jednostavno majstor pripovijedanja!
pip pirrip is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.04.2011., 12:48   #19
Svidela mi se knjiga, procitala je u srednjoj, pa na faxu, pa je dobila kao jednu od tema na diplomskom.
MindBlowing is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.04.2011., 12:55   #20
Quote:
Ja ne "pljuckam po srbima,iako su to itekako zaslužili po svojem ponašanju i umišljanju superiornosti isto kao i ti,gadi se čovjeku
Razmisli malo o tome što si rekao, pa usporedi.
dokvalificiran is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:40.