Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 18.10.2013., 21:52   #41
Smile Izdržljivost i vjera

Dugonoga, kužim te...tužan je sav taj proces i vrtnja u krug......ali, ali super što si smanjila! I to je pomak, bitan i vrijedan...uspjet ćeš i ti jednog dana...ma za sve ovdje se nadam, da će svi jednog dana uspjeti izaći iz tog mraka...na svjetlo dana, neko ljepše i vedrije.
Samo mi ne odustajte, borite se, borite i borite, do iznemoglosti, ako treba doći će dan kada će se promijeniti stvari.
jakova is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.10.2013., 12:08   #42
A tako se to zove - Dermatilomanija. I ja se time mučim već oprilike 8 godina. Od puberteta. Već sam pokušavala prestati milijun puta.
tapravnica is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.10.2013., 17:32   #43
Unhappy Ah, ta nesretna dermatilomanija...

U potpunosti te razumijemo, svi ovdje...ja sam 15godina bila u tome
I to je nešto što te obilježi i ne zaboravlja se lako...
...kako je naša osnivačica ove teme...dugo nam se već nije javila...hej mala, gdje si, kako si, kako borba
jakova is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.11.2013., 18:19   #44
Bok svima i velika podrška vama koji se borite s ovim mukama!
Stavljam ovaj post i ovdje iako sam ga već stavila na temu trihotilomanija, ali nekako ipak mislim da je dermatilomanija u pitanju!

Ja znam da imam problem, samo ne znam kako da ga točno odredim, da li spada u trihotilomaniju ili dermatilomaniju ili kombinaciju tog dvoje.
Ali, svakako znam da imam problem za koji NITKO ne zna, koji skrivam i prekrivam odjećom ili šminkom.

Dakle, ja nemam problema sa prčkanjem po licu, nemam prištiće (pokoji ponekad) niti bilo kakve ožiljke od toga..meni jednostavno smetaju urasle dlačice na točno određenom području. Ispod pupka i spremna sam provesti po sat vremena, nekad i više prčkajući po tome, sa noktima, sa iglom..nebitno samo da ta dlaka (točno određena koja meni smeta ) izađe van. Nebitno mi je u tom trenutku što mi se koža zacrvenila, što me boli i peče i što ću si napravit ranu koja će zarastat danima, nekad i tjednima. Nebitno koliko ću vremena provesti u kupaonicu u tako pognute glave položaju, nebitno što imam 100 dr. stvari za napravit i obavit, kao da uđem u neki trans iz kojeg ne mogu izaći.

Istu stvar sam si napravila par puta i s obrvama, vidjela sam da imam par oštrih, sitnih, milimetarskih i to je mene toliko smetalo da sam si jednostavno morala napravit ranicu dok nisam uspjela s pincetom iščupat tu milimetarsku dlačicu! Grozno i osjećam ogroman sram dok sve ovo priznajem po 1. put.

Ovo ljeto mi je bilo najgore po tom pitanju, nisam išla ni na more koje toliko obožavam jer me bilo sram skinuti se u bikini, a imam dobro tijelo, ali puno ožiljaka ispod pupka. Može se to prekriti jednodijelnim badićem ili nekim gaćicama sa višim strikom znam, ali jednostavno kada sam si to počela raditi sam totalno izgubila na samopouzdanju i nekad kad se tako raskopam, nemam volje za dić se iz kreveta.

Onda idem u začarani krug, kupujem razno razne kremice u nadi da mi to što prije prođe i da se smanji pigmentacijske fleke, ali onda opet nakon nekog vremena kao da netko stisne taj negativni kliker u mojoj glavi i ja se onda vratim toj mračnoj i destruktivnoj strani.

Mrzim to, mrzim što provodim sate svaki dan u kupaonici umjesto da to vrijeme posvetim nečem lijepom i korisnom, mrzim samu sebe što si to radim i što si ne mogu pomoći i što koliko god to bolesno zvučalo poslije osjećam zadovoljstvo i euforiju, a s druge strane sram i gađenje.

Nitko za to ne zna, nemam s kim pričat o tome..nitko ne bi razumio,
rekli bi da sam luda, da prestanem ili da zašto si to radim.
Uvijek sam fina i uredna, nitko nikad ne bi ni posumnjao, a iznutra vlada živi nered!
Grozno..često se pitam kako sam uspjela doći u takvo psihičko stanje, razmišljam o sebi kao djevojčici i onda se pitam kako se ta slatka djevojčica pretvorila u autodestruktivno biće koje može toliko sati izgubiti u kupaoni masakrirajući samu sebe..
Na drugim aspektima u životu sam uspješna i relativno zadovoljna, ali ovo mi postaje kamen zbog kojeg mi se ruši svijet. Odvratan osjećaj kad se prije izlaska s nekim ja odem spremit u kupaonicu i onda otkrijem te neke "nepravilnosti" pa ih ja napravim još većima i onda sat vremena nakon tog se nađem s ljudima takva.. ma grozno na što ja to tratim vrijeme?!

Ispričavam se na dužem postu, možda pretjerujem, možda i ne.. ima i težih slučajeva od mene jer ja svoje probleme mogu prekrit odjećom ili šminkom, ali ne mogu to sakrit od same sebe i ne znam kako da samoj sebi pomognem da prestanem s tim i da uživam u životu!
Hvala na čitanju i s nadom da će možda ipak netko razumjeti..
MadameSolitario is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.11.2013., 00:17   #45
Smile Možeš ti to i drago nam je što si nam se javila! Veliš, prvi put...svaka čast.

Ajme meni koja bolna priča...ma, sve te kužim...svi te kuže koji su slično prolazili ili još uvijek prolaze...
Kažeš da ne znaš da li se odnosi na dermatilomaniju ili trihilomaniju...hm, ili je možda kombinacija...mmda, prepustit ću to kompetentnijima....
Ja sam za svoju dermatilomaniju saznala tek kad sam ju izliječila....mislim, znala sam ja da je to neki psihički poremećaj, ali da baš ima svoju dijagnozu i opis...to ne. Djevojka koja je pokrenula ovu temu me prosvijetlila
Pitam se...gdje je...zašto se ne javlja, zašto više nije aktivna ovdje....ne bih htjela da nije dobro....valjda bu se javila...ova tema bez nje mi je nekak...pusta?!
Ti, draga MadameSolitario, jesi li pogledala kratki filmić o dermatilomaniji koji je stavila baš Dermatillomania...imaš negdje u prijašnjim postovima taj linkić...
Super je, bolan, ali istinit!
I mislim da baš curka ima taj tvoj problem...urasle dlačice i masakriranje, kod nje su čini mi se noge u pitanju...?!
Ali, nemoj me držati za riječ...jer davno pogledah, pa nisam više ni sama sigurna...
Pogledaj, ako nisi, koristit će ti.
Kažem...razumijem te u potpunosti...i gotovo bih svaku tvoju rečenicu mogla komentirati...posebno me osupnula tvoja nemoć, koja je tako karakteristična za ljude u našem problemu, osupnuo me tvoj sram, sakrivanje, te da nemaš s kim ni popričati o tome...i tako, svašta me toga osupnulo i ostavilo bez teksta....jer sam sve to i ja prošla. Baš svaku tu duboku i bolnu emociju, stvarnu, prestvarnu.
A kad si svjestan problema i nemoći, još je nekako i teže....no svakako da bez svjesnosti i detektiranja, nema ni rješenja...no, kad si rob, slaba je to utjeha.
Ali, radi na tome, sebi, ne daj se, ustraj i doći će i tvojih 5 minuta....
Ja sam uspjela, a ako sam ja, onda može svatko. I to ću uvijek ponavljati i ohrabrivati sve koji su na tom putu.
Drš' mi se draga. Ne znam koliko ćeš još dugo biti u tome, ali ja ti želim da što prije i jednostavnije pronađeš neki svoj put i način izlaska i oslobađanja...od svog ovog crnila koje duh ubija. A da ne pričam o tome koliko koža pati, pa i svi ostali segmenti naših života...već u ovisnosti o tome, koliko je ko' dugo i duboko u tom problemu....ili za sretnike, plitko i karatkotrajno

P.S.
Kupi si Bivacyn sprej (antibiotski sprej za rane), odličan je za prvu pomoć, te će ti faza oporavka uz njega lakše, brže i bezbolnije proći. Puno znači dok si još u problemu, kojeg se ne možeš ostavit. Sretno milo.

Zadnje uređivanje jakova : 16.11.2013. at 00:28.
jakova is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.12.2013., 00:06   #46
Hej draga Jakova! Hvala ti što brineš za mene.
Iskreno...nisam baš najbolje. Nisam se javljala, jer sam se odlučila maknut od tog prokletog problem pomoću Lindenove metode ,ali...nisam uspjela.
Taman kad mi je nešto dobro krenulo u životu; novi posao, micanje od negativnih ljudi, upoznavanje nekih novih i boljih, mislila sa da će i tom sranju doći KONAČNO kraj, ali, opet, jedno veliko NIŠTA.
Nikako i nikako da se oslobodim te bolesne opsesije, tog zla, koje me susutavno uništava već toliko godina, iz dana u dan.

U jednu ruku, ponekad se sama sebi divim kako se zapravo dobro nosim s tim sve ove godine. A u drugu ruku, mrzim se toliko zbog toga toliko da je to neopisivo. Pretežak je to teret...a još teži kad si potpuno sam u njemu. Nedavno sam se potpuno raspala, nakon što sam se uništila do te mjere da nije imalo smisla prekrivati taj masakar puderom, jer to jednostavno nije bilo moguće. Doživjela sam strašan napadaj panike kakav nisam nikad dosad imala. Mislila sam da umirem. Srce mi je lupalo 100 na sat, a plakala sam ko nikad u životu. No, uspjela sam se nekako pribrat nakon nekog vremena, ali dalje je opet bilo sve po starom. Ništa se nije promijenilo... Čovjek bi reko da te takva situacija osvijesti, ali nema tog scenarija u stvarnosti. To je valjda tako samo u filmovima.

Ne mogu si pomoći na koji god način pokušavala, pa tako ni ovom metodom, koju sam gore spomenula. Ne želim biti negativna, ali moram,jer zaista nemam više snage da se borim s tim. Potpuno sam izgubila nadu da ću ikad biti bolje.

p.s. pozdrav svim mojim supatnicama na temi. Nadam se da ste bolje nego ja! Nije mi drago što morate to prolaziti, jer ja najbolje znam kakva je to patnja, ali mi je ipak lakše što nisam sama u tome. Do prije par godina sam vjerovala da sam jedina na svijetu s tim problemom, dok nisam otkrila da TO ima svoj naziv i da nas ima još.
Dermatillomania is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.12.2013., 18:09   #47
Draga, svaka ti čast, na iskrenosti i na tome što jesi.
Primi jedan veliki, veliki, veeliikii prijateljski hug!
jakova is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2014., 05:53   #48
and they kick again...znate da imate ozbiljnih problema kad razmišljate kak izbjeći trening ujutro jer budu svi vidjeli 'svježi ručni rad' na leđima i prsima...danas se nisam mogla zaustaviti....
osjećam se loše...
zuba-tac is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.02.2014., 14:04   #49
zuba-tac, žao mi je
jakova is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.02.2014., 14:18   #50
Ja to rješavam tako da držim nokte skroz kratke, vrlo jednostavno i ne može ne uspjet.
Moraxella is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.02.2014., 22:27   #51
Evo i ja se pridružujem ekipi

Dermatilomanijak sam 3 godine, točnije od svoje 19-te godine. Problema s aknama i nemam toliko, ranije sam ih imala jer sam imala prilično masnu kožu, međutim to se očistilo zahvaljujući prirodnim preparatima... Ali naravno JA I DALJE ČAČKAM! Iskoči mi tu i tamo koji prištić, vrlo malen jer mi se koža stvarno očistila, ali rana koju ja od tog malenog prišta napravim je grozna! I onda naravno od tog jednog dođe njih još 5 i znate kak to ide. Najviše operiram na licu, leđima, rukama, ponekad dekolteu, ali tu se još nekako uspijem kontrolirat

Htjela sam napisati svoju priču, ali mislim da nema smisla zamarati svim pojedinostima kad se uglavnom sve oko istog vrti - ogorčenost na samog sebe, sram, suze, najrađe ne bi izlazio iz svoja 4 zida, grozni komentari ljudi kojih sam se ja stvarno naslušala, pogledi ukućana ah nisi valjda opet, pa zašto, skrivanje iza odjeće, mackanje raznim preparatima samo da prođe, kamufliranje puderom iako nemoguće.

Pokušavala sam MILIJUN puta prestati!!! Od običnih odluka kao: e sad stvarno prestajem pa do nošenja rukavica tijekom učenja, gledanja tv, laptopa, svugdje gdje mi ruke miruju i ja krećem u pohod. Ogledalo mi je prekriveno ručnikom da se nebi gledala. Imam pravilo da se smijem gledati samo jedan put dnevno tijekom šminkanja, tako neću doći u napast da tiskam.... ali kad ja popizdim krše se sva pravila! Ni rukavice, ni ručnik, ma ništa me ne sprječava.Točno kao što se već rekli: problem kontrole impulsa. Zaista sam se trudila, svaki dan ja donesem odluku da ću prestati, ali svaki dan redovito padam na ispitu. Ne mogu više ovako...Ne mogu više i ne želim samo tražiti izgovore da ne izađem iz kuće, lagati da bi izbjegla odlazak na kavu s prijateljima samo zato što opet imam ranu nasred čela koju sam si sama napravila jer sam ludi manijak. Želim uživati u svojoj lijepoj koži jer ona to uistinu i je. Ona zapravo odlično izgleda s obzirom koliko sam ju mučila, s obzirom koliko sam joj muke nanijela i zbog toga sam jako zahvalna

I smatram da nemam nikakvih problema u životu, prijašnjih kompleksa itd. Pokušala sam zaista zaći u sebe i vidjeti šta je to što me prisiljava na destrukciju, ali zaista ja ne mogu naći ništa. Zapravo živim jednim lijepim životom i ispunjena sam, unatoč ovome.

Htjela sam još reći da sam zaista zahvalna što postoji ova tema jer je lijepo znati da nisi sam u ovome i da postoje ljudi sa sličnim i gorim problemima. Čitala sam vas davno dok je bila tema:kako prestati prčkati i tad ste mi služile kao odlična potpora i kao poticaj da prestanem. Jakova me posebno inspirirala Međutim, očito nisam prestala i zato sam se odlučila za ovaj korak i pridružila se klubu. Možda se nešto dogodi s tim pa možda prestanem. Sanjam taj dan kad ću moći zadovoljno bez ranica i bez pudera prošetati i bez imalo straha da ću doći do prvog ogledala i srediti koju "nepravilnost" koja se vidi samo pod povećalom.

Nadam se da ćemo svi skupa uspjet naći neko rješenje, radi sebe i svoje kože jer previše pati zbog nas. Držite se cure
Vesna9 is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.03.2014., 17:21   #52
Drage moje supatnice,

želim podijeliti s vama nešto što sam pronašla surfajući. Ovo je također priča jedne curke koja se bori s ovim poremećajem, ali i mnogim drugim problemima uz to. Nadam se da vam je barem mala utjeha kad vidite da niste toliko same u toj svojoj borbi. Divim se takvim hrabrim djevojkama koje bez straha i srama mogu podijeliti svoju intimu pred cijelim svijetom i pokazati kako to zaista izgleda. Ja nisam toliko hrabra ,a ne znam ni hoću li ikada biti. Kad gledam njezine fotografije "masakra" kao da gledam sebe u ogledalu.

Bilo bi mi drago kad bi češće pisale po ovoj temi, ili barem dijelile slične linkove na koje naiđete.

Evo ga: Njezin blog i video

Do čitanja!

Dermatillomania is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.03.2014., 21:48   #53
Bok svima!

Nemam snage trenutno za objašnjavat svoju priču, samo ću ukratko reći da su mi noge krcate ranama, flekama, podljevima i naravno - ožiljcima. Standardna stvar, prvo euforija i zadovoljstvo - kasnije gađenje i sram.

Trenutno sam u tijeku skupljanja snage da prestanem sama, a nakon toga da potražim stručnu pomoć (psihijatar da mi objasni neke stvari, a zatim i dermatolog da se koliko toliko probam riješiti fleka i ožiljaka)...
renholder is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2014., 21:01   #54
Pozz i tebi renholder! Ne moraš ništa reći, sve nam je jasno...
Želim ti puno uspjeha u borbi s tim groznim poremećajem.

I da, psihijatar je neophodan i savjetujem svima s bilo kakvim pihološkim problemima da ga posjete i da ne drže takve stvari za sebe. Nepovjeravanje vas uništava više od same bolesti. Zato je najbolje otići odmah kod stručne osobe da vas nauči nešto o vašem problemu i da se u konačnici, ako ništa drugo, barem lakše nosite s njim.

No, evo da podijelim s vama još jedan video koji sam pronašla. Emisija dr. Phila o dermatilomaniji i sličnim opsesivnim poremećajima.
Dr Phil HD: Obsessed and Over It - December 19, 2013
Dermatillomania is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.03.2014., 08:22   #55
Quote:
Dermatillomania kaže: Pogledaj post
Pozz i tebi renholder! Ne moraš ništa reći, sve nam je jasno...
Želim ti puno uspjeha u borbi s tim groznim poremećajem.

I da, psihijatar je neophodan i savjetujem svima s bilo kakvim pihološkim problemima da ga posjete i da ne drže takve stvari za sebe. Nepovjeravanje vas uništava više od same bolesti. Zato je najbolje otići odmah kod stručne osobe da vas nauči nešto o vašem problemu i da se u konačnici, ako ništa drugo, barem lakše nosite s njim.

No, evo da podijelim s vama još jedan video koji sam pronašla. Emisija dr. Phila o dermatilomaniji i sličnim opsesivnim poremećajima.
Dr Phil HD: Obsessed and Over It - December 19, 2013
Hvala ti puno. Nakon što sam se javila ovdje, malo sam prolistala i temu i na youtube-u i istraživala, i nekako imam osjećaj da mi je ovo stvarno krajnje vrijeme da se pokrenem prije nego još dublje zaglibim...

Predugo to traje i daleko sam dogurala unatoč svemu da bi me sad to kočilo. Barem mislim. Jedino mi je muka što se za moj problem vežu barem 3-4 specijalista koje moram posjetit i nastane mi strka u glavi kad se toga sjetim. Ne znam od kud početi da sve to prođe uz što manje stresa i straha i srama.

Moram se sredit u glavi nekako da počnem. Nervoza me lovi...

D. - petnaestak godina je užasno dugo razdoblje i užasno mi je žao da se netko s tim zlom mora boriti toliko dugo
renholder is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.03.2014., 19:20   #56
Quote:
renholder kaže: Pogledaj post
Hvala ti puno. Nakon što sam se javila ovdje, malo sam prolistala i temu i na youtube-u i istraživala, i nekako imam osjećaj da mi je ovo stvarno krajnje vrijeme da se pokrenem prije nego još dublje zaglibim...
Pokreni se, draga, što prije! Nemoj čekati!
Ja sam predugo čekala zbog neznanja i straha, ali samo da sam prije otišla moj život bi danas bio potpuno drukčiji.
Samo hrabro! Možeš ti to!

Quote:
Predugo to traje i daleko sam dogurala unatoč svemu da bi me sad to kočilo. Barem mislim. Jedino mi je muka što se za moj problem vežu barem 3-4 specijalista koje moram posjetit i nastane mi strka u glavi kad se toga sjetim. Ne znam od kud početi da sve to prođe uz što manje stresa i straha i srama.
Koliko god da traje, nije bitno. Bitno je da što prije počneš rješavati svoj problem jer za godinu dana će ti biti žao što nisi danas počela.
Ovako, što se tiče specijalista, moj savjet ti je da prvo posjetiš psihijatra, a on će te uputiti i savjetovati što dalje činiti i kome se obratiti.
Dermatolog je zadnji u priči jer nema smisla popravljati nešto što ćeš opet uništiti. Najprije treba sanirati uzrok, a on je u tvojoj glavi. No, tek kad se naučiš nositi s tim i nadam se, smanjiš, ili se potpuno riješiš tog kopanja, onda možeš krenuti u proces saniranja posljedica.

Quote:
Moram se sredit u glavi nekako da počnem. Nervoza me lovi...
Zašto misliš da to moraš sama?! Znam da te strah, ali gledaj to na način da se nećeš više morati SAMA nositi s tim ako odeš psihijatru. On je taj koji će ti pomoći da se "središ"!

Quote:
D. - petnaestak godina je užasno dugo razdoblje i užasno mi je žao da se netko s tim zlom mora boriti toliko dugo
Da, predugo. Vjeruj mi, ne želiš mi biti u koži i zato što prije potraži stručnu pomoć. Voljela bi da je meni to mogao netko savjetovati prije desetak godina, dok još nisam toliko zaglibila.
Dermatillomania is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.03.2014., 19:38   #57
Ova ilustracija govori više od tisuću riječi....



Za vanjski svijet; prekrivene odjećom i kozmetikom, pod slojevima pudera i zakopčane do grla, a u slobodi svog doma...onakve kakve zaista jesmo...naša druga strana, naša realnost...

Dermatillomania is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.03.2014., 00:29   #58
Quote:
Dermatillomania kaže: Pogledaj post
Dermatolog je zadnji u priči jer nema smisla popravljati nešto što ćeš opet uništiti. Najprije treba sanirati uzrok, a on je u tvojoj glavi. No, tek kad se naučiš nositi s tim i nadam se, smanjiš, ili se potpuno riješiš tog kopanja, onda možeš krenuti u proces saniranja posljedica.
Ovo si dobro rekla. Jako dobro...

A o ovome da moram sama, ne znam. Razmišljam da umjesto psihijatra odem jednoj doktorici koja, hm, sad zapravo ne znam koja joj je specijalizacija, ali znam da ju je jedna kolegica posjećivala dosta godina umjesto psihijatra nakon što joj je dečko stradao i da joj je pomogla da prestane sa samouništavanjem. Eto u toku pisanja posta sam zvala tu kolegicu i idem vjerojatno sutra il prekosutra do nje da se raspitam o detaljima.



Vrijedi i za noge
Quote:
Dermatillomania kaže: Pogledaj post
Da, predugo. Vjeruj mi, ne želiš mi biti u koži i zato što prije potraži stručnu pomoć. Voljela bi da je meni to mogao netko savjetovati prije desetak godina, dok još nisam toliko zaglibila.
Znam, vjerujem da je užasno teško.. još bih te htjela pitati, ako nije problem, dal se i ti još uvijek vrtiš između ta dva osjećaja - prvo zadovoljstva pa grižnje nakon toga, ili jednostavno nakon toliko vremena otupiš na sve to?
Ja sam svjesna da ako sad krenem, mogu se izvući, znam da sam sposobna za to ako dam sve od sebe, no isto tako sam svjesna i da ako ikad pokleknem, da ću biti spremna i da mi nebude problem opet skrivati se ispod šminke, korektora i dugih majica i hlača. I toga se zapravo i bojim, jer i kad sam se izvukla iz depresije, mislila sam da je to gotovo za svagda, da više neću ponoviti iste greške i dopustiti si da budem takva. No eto, opet se i to vraća i nije mi problem biti zatvorena cijeli dan u sobi i boriti se s vlastitom psihom jer ipak, nekad mi je to bila normala pa mi ne smeta toliko, da se tak izrazim...
renholder is offline  
Odgovori s citatom
Old 19.03.2014., 19:11   #59
Quote:
renholder kaže: Pogledaj post
A o ovome da moram sama, ne znam. Razmišljam da umjesto psihijatra odem jednoj doktorici koja, hm, sad zapravo ne znam koja joj je specijalizacija, ali znam da ju je jedna kolegica posjećivala dosta godina umjesto psihijatra nakon što joj je dečko stradao i da joj je pomogla da prestane sa samouništavanjem. Eto u toku pisanja posta sam zvala tu kolegicu i idem vjerojatno sutra il prekosutra do nje da se raspitam o detaljima.
Možda je psiholog? U svakom slučaju, obavezno nađi osobu od povjerenja da skineš taj teret s duše. Nije lako živjeti s tim poremećajem, a kamoli kad si potpuno sam u tome...
Javi nam kako je prošlo!

Quote:
Znam, vjerujem da je užasno teško.. još bih te htjela pitati, ako nije problem, dal se i ti još uvijek vrtiš između ta dva osjećaja - prvo zadovoljstva pa grižnje nakon toga, ili jednostavno nakon toliko vremena otupiš na sve to?
Iskreno, ne znam više ni sama. Mislim da sam otupila nakon tolikih godina.
Grižnju savjesti osjećam UVIJEK nakon masakra, ali zadovoljstvo baš i ne, prije bih rekla relaksaciju.
Ja kad se kopam upadnem u taj neki "trans" iz kojeg se ne mogu svjesno trgnuti, jer se osjećam nekako opušteno i bezbrižno dok to činim. U tom trenu me uopće nije briga na šta ću ličit poslije, već mi je cilj "počistiti" cijelu kožu.
A kad konačno dođem do kraja, i završim s tim "projektom" na sebi, tada me strefi realnost. Ko da mi šamar netko opali!
Onda počinje samosažaljevanje, plač, ljutnja i sve negativne emocije koje postoje. U tom tenu bi mogla porazbijat sve oko sebe od muke.


Quote:
Ja sam svjesna da ako sad krenem, mogu se izvući, znam da sam sposobna za to ako dam sve od sebe, no isto tako sam svjesna i da ako ikad pokleknem, da ću biti spremna i da mi nebude problem opet skrivati se ispod šminke, korektora i dugih majica i hlača. I toga se zapravo i bojim, jer i kad sam se izvukla iz depresije, mislila sam da je to gotovo za svagda, da više neću ponoviti iste greške i dopustiti si da budem takva. No eto, opet se i to vraća i nije mi problem biti zatvorena cijeli dan u sobi i boriti se s vlastitom psihom jer ipak, nekad mi je to bila normala pa mi ne smeta toliko, da se tak izrazim...
Da, shvaćam te. Strah od ponavljanja istih grešaka mi je dobro poznat, no to nije opravdanje za ne poduzimanje novih koraka. Moraš se suočiti sa svojim problemima i strahovima jer to neće učiniti nitko drugi umjesto tebe.
Nije ni meni problem zatvoriti se u svoja četiri zida i svakodnevno analizirati svoju psihu, jer uostalom, tako i živim pola svog života, već je problem što ne može to trajati vječno. Takav način života nije normalan niti prihvatljiv. Ja si to više ne mogu i ne smijem dopustiti, jer što sam starija imam više obaveza i odgovornosti koje moram preuzeti, a to se ne može iz ugodnosti svoje sobice.
Dermatillomania is offline  
Odgovori s citatom
Old 21.03.2014., 11:45   #60
Vesna9 hvala ti na lijepim riječima...
A ostalim curkama koje se bore želim pružit podršku i potporu...
Dermatillomania, divna si, toliko se trudiš, daješ...spomenik bi ti digla
Super je sve što postaš...od savjeta, slika, pa do korisnih linkova...
Eto, rado vas posjetim i volim kad imam što pročitati...kad ste tu jedni za druge!
jakova is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 11:26.