Moj povijesni roman - Pendragon (prva verzija)

[Michael Collins]

ovo je samo sirova skica, ali evo kako bi roman izgledao u pomalo drukčijem tonu

Pendragon
Cornwall, Ljeto Gospodnje 1397.

Mrzim kišu…
Jedino što više mrzim od kiše je šuma…
Jedno što više mrzim od šume, je šuma puna prokletih Galskih barbara.

Već tri dana jašemo po ovoj blatnjavoj zemlji od kada smo napustili Devon i krenuli da se pridružimo Utherovom ocu i ostalim Saksonskim knezovima.
Imali smo već tri zasjede, srećom, očekivali su nezaštićene putnike, ne vojna pojačanja, i vrlo brzo bi pobjegli kada bi shvatili tko smo i koliko nas je.

Oni koji su bili dovoljno sretni da uspiju pobjeći…

Iako je Uther inzistirao da jašemo dok ne dođemo do saksonskog tabora, stari Bernard ga je urazumio i ponovo smo se zaustavili da se odmorimo i najedemo.
Na mene je ovaj puta dopala predivna dužnost da po blatu jašem s patrolom oko kampa, kao da su znali da sam ljubitelj krajolika.

Okupio sam ljude i krenuli smo, gacajući po blatu i među drvećem, već smo pola sata se udaljili od našeg improviziranog kampa, kada sam vidio dim iznad šume.
Očigledno su našu vodiči pogriješili, jer smo sada stajali i gotovo pred Saksonskim taborom, možda i najvećem kojeg smo imali stoljećima.

Odlučio sam da se neću vratiti odmah natrag, nego smo jahali još dobrih pola sata kada smo vidjeli patrolu.
Bili su to ljudi vojvode od Warwicka, i nakon što su vidjeli naše oznake, prijateljski su nas dočekali.
Poslao sam obavijest i pozdrave Utherovu ocu, velikom Voringenu, i krenuli smo natrag u kamp, konačno sam bio sretan, jer sam znao da ću večeras spavati u nečem što nije blatnjava kaljuža.
Nemojte me krivo shvatiti, nisam nikada bio mekušac, ali kada u jesen dođete u Cornwall, procijenite sami koliko je ugodno.
Jedva sam čekao da vidim lice starom Bernardu, kada mu kažem da je odlučio napraviti stanku u samo predvorju našeg cilja.
Možda čak i Utheru izmami neki osmjeh, čovjeku kojemu ni kurve, svirači ili žongleri ne mogu to učiniti…
Nemojte me krivo shvatiti, nije to bilo razmaženo plemićke derište, nego jedan opasan, mračan čovjek, kojeg sam se i ja ponekad pribojavao, iako mi je bio kao brat, i uvijek dobar prema meni.
No kada jašeš, odlaziš u lov, ubijaš neprijatelje ili piješ i zavodiš mlade seljanke s nekime, jako ga dobro upoznaš, a Uther je bio tip kojeg ne bi voljeli upoznati.

Kada smo se vratili u kamp i kada sam vidio je većina vojnika bila opuštena , odlučio sam da prvo dam Utheru vijest, jer nisam baš želio da vojnici shvate da će brzo morati ponovo pakirati stvari.
Ušao sam u improvizirani zapovjedni šator , zatekao sam tamo Richarda Blackwooda, našeg glavnog stratega i Lennoxa, Utherova osobna telohranitelja, diva od čovjeka, ali veseljaka s kojime sam volio piti i zbijati šale.
Uther je ponovo bio u svojem divnom raspoloženju i malo je to prešao od mene kada sam mu morao reći da smo ispali glupani i da smo već stigli na cilj.
Na moje iskreno čuđenje, Uther nije bio ljut, nego je naredio da ćemo prenoći, a da ćemo sutra putovati okolnim putem, kako bi vojnicima put ispao dulji.
Dobri stari Uther, ponos prije svega, još malo uživanja u ljepotama blatom okovanog Cornwalla.

[Michael Collins]

Kao što sam rekao, mrzim putopise.

Sada moram postojeći tekst razvući još više, jer je ispalo da u istoj rečenici se makne od kampa i nađe drugi kamp.
Ali s ostalime sam zadovoljan

[Wikiceha]

Michael Collins kaže:

Kao što sam rekao, mrzim putopise.

Sada moram postojeći tekst razvući još više, jer je ispalo da u istoj rečenici se makne od kampa i nađe drugi kamp.
Ali s ostalime sam zadovoljan

Lijepo
Putopisi su ok

Michael Collins kaže:

Hvala vam inače svima na dobronamjernim savjetima.
Sada ću si uzeti tjedan dana i malo ove postojeće malo sređivati, dok ovdje možda nastavim stavljati kartice.
PS
Imam nekoliko ideja kako poraziti sada već mnogo jače Dance, ali ako netko ima prijedloge (gerilski rat, obrana u utvrđenim gradovima i iscprljivanje Danaca, ili brilijatna vojna taktika protiv veće vojske u bitci) slobodno neka stavi, dobrodošao mi je savjet.
Osobno preferiram taktiku koju su Rimljani uspješno upotrijebili protiv Hanibala.
Hvala još jednom svima i čujemo se

Spaljena zemlja i izbjegavanje sukoba?
Načelno, nije loše.
Danci su vikinzi, strah i trepet nije loša fora da nahuškaju Franke na njih, pa da se ovi moraju vratiti (dok se par opsada bliži kraju).
Bila bi fora da ih ćope u nekom od kanjona, ali toga u engleskoj nema. A na moru ih baš ne mogu dobiti.
Mongoli su takve probleme rješavali okruživanjem i ostavljanjem rupe za bijeg, pa bi onda skratili bjegunce za glavu. Samo mongoli su imali konjicu...
Što Saksonci imaju? Poznavanje lokalnog terena i prestrašeni puk...

[Michael Collins]

Wikiceha kaže:

Spaljena zemlja i izbjegavanje sukoba?
Načelno, nije loše.
Danci su vikinzi, strah i trepet nije loša fora da nahuškaju Franke na njih, pa da se ovi moraju vratiti (dok se par opsada bliži kraju).
Bila bi fora da ih ćope u nekom od kanjona, ali toga u engleskoj nema. A na moru ih baš ne mogu dobiti.
Mongoli su takve probleme rješavali okruživanjem i ostavljanjem rupe za bijeg, pa bi onda skratili bjegunce za glavu. Samo mongoli su imali konjicu...
Što Saksonci imaju? Poznavanje lokalnog terena i prestrašeni puk...

Jedan mudar čovjek na ovoj temi je rekao da mogu sam izmisliti krajolik koji pišem

[Wikiceha]

Michael Collins kaže:

Jedan mudar čovjek na ovoj temi je rekao da mogu sam izmisliti krajolik koji pišem

Ukoliko se nećeš držati stvarnog zemljopisa

[cognitor]

Nije dobro, nego je odlično. A čitao sam mnogo raznih romana sa tom tematikom. Uostalom nije čudo da tako dobro pišeš jer pratim tvoje uvijek britke i suvisle komentare na forumu.... Žali bože samo što su isti pomiješani sa hrpom beskorisnog šuma koje proizvode oni drugi, znamo već koji.....