Djela izabranih 'zbrka' u nastajanju by Pbeatz

[pbeatz]

Pozdrav,

U razno raznim serijama događaja u mom zivotu, počeo sam pisati pjesme i kroz njih nalaziti mir i nositi se sa stvarnim situacijama koje bi mi donijele dobro ili loše, u sve sam ušao pomalo neozbiljno i jednostavno počeo pisati, što god.

Na mene je to ostavljalo pozitivan i terapeutski učinak, nesto kao
ispušni ventil a ujedno i hobi, kroz jedan duzi period od kada je nastala zbirka ' kondoma,prištića i aviona' počeo sam sve više davati na vaznosti mom kutku koji mi donosi mir i danas ga uvelike poštujem i volim. Stoga sam odlučio malo uljepšati svoj kutak, dati mu novo ime i jos intenzivnije posvetiti se pisanju.

Pišem za vlastiti gušt i gušt svih onih kojima ono što ja pišem odgovara , koji razumiju ili koji se prepoznaju. Inače, sam sam sasvim običan glupan u zivotu punom neobičnih događaja za koje sam uglavnom ja kriv. Imam potrebu izrazavati se i pisati o svemu, na zalost tematika je najcesce ljubav jer me ona najvise puta pogodila gdje ne treba, ali postoje i izleti u sve i svašta.

Veseli me činjenica da mi je zbirka citana 10 000 puta , nadam se da ce se i ova u novom ruhu jednako čitati ..

Pjesme koje su do sada napisane, bit ce kopirane ovdje kako im se nebi zagubio trag ..

Također, namjera mi je otvoriti youtube kanal i na njemu sa vremena na vrijeme uzivo procitati neku od pjesama ili neku novu, kako bi dozivljaj pjesme bio upečatljiviji a i zvuči zabavno.. Eventualno moram provjeriti sa pravilima foruma da li smijem stavljati linkove na te uratke ovdje.

Lp, pbeatz aka Marijo Jukic.

[pbeatz]

Ljubav

Dat cu ti zadnji zalogaj..
Mozda nisam trebao odmah..
Dalek je put..
Pitat cu, dali si gladna.. ?

''ma ne boj se, dosta sam jela''

Ne vjerujem ti..
Lažeš..
Jer me voliš..

Danas

Kroz stari prozor čeznemo..
Uvijeni u toplinu ..
Osupnuti dodirima sjećanja..
Nosimo svu težinu..
Ne možemo se vidjeti..
Zatrpani istinom..
Tek neki poklon proslosti, podsjeca na postojanje.

5:39

Umorne oči bude novi dan..
Lazem se i obecajem san..
Jasno razmisljam..
Ne znam u kojem smjeru diše..
I koji do nje ce me donjeti zrak..
Dali da pratim u snijegu trag..
Mislim na nepoznatu..
A kao da ju znam..
Dali je ona ja, nisam siguran..



Uhvaćen

Ko' lopov se suljam, umrljan u plan..
U dlan, davno zapisan..
Na prstima sasvim tiho ulazim..
Preplanuli osmjeh pretvaram u mrak..
Kradem srce..
Uhvacen u istine mrežu, griznjom okovan..
Veselim se..
Stiže me kiša misli..
Kroz prste mi struji strah..
Obavijen u selojetp od laži..
Uzivam neidentificiran..
Sam i sebičan..




Razlika

Ti, moja kraljica,
sa pogledom tigra..
Uperenim u mene,
dijete zamazano čokoladom.
Stopom vremena otisnutom preko lica,
besprijekorno blistas.
Stvarana godinama,
da učiš od mene.
Uvjeravam te da samo kalendar zna,
da si starija.

Jedno za drugo

Nema tebe,
koja mene ne zna.
Kad bi tebe bilo,
ja bih bio svoj.
Kad bi mene znala,
nebih bio tvoj.

List

Tiho, sasvim jasno padam..
Sumnjam da me netko gleda..
Nisam sam..
Svi smo isti..
Pod tezinom kapi, na put se otisli..
Blizu je tlo..
Još blizi je kraj..




Sam

Zapleten u mrak..
Ne vidim nista ..
Ispuštam dah..
Mozda se pretvorim u prah ?
Naslonjen na zid..
Gledam ispred sebe ..
Isto je, kao i iza..


Bolest

Da sam slijep..
Nebih želio oči..
Želio bih samo..
Usnom..
Preko tvoje proći..

[pbeatz]

Jedno za drugo

Nema tebe,
koja mene ne zna.
Kad bi tebe bilo,
ja bih bio svoj.
Kad bi mene znala,
nebih bio tvoj.




Analiza

Razapet odlukama tuđim
Kao vijenac na mramoru
Čekam da vrijeme izbrise svrhu
Razbijen rukom dobra
Suočen sa prije
Zapetljan u pitanja
Vezem nove odgovore
Sklupčan u krug plutam
Bez ikoga u meni




Mazohizam

Tuznim koracima lebdim..
Ispod kišobrana,
pokislog lica, slušam grad..
Teški zvukovi umjesto ptica, bude sjećanja na san,
odlazim razočaran..
Laganim ubodima trenutka, odrastam..
Shvaćam da je ovo nečiji plan,
onaj koji živi u meni kaže da sam slobodan.
Da si mi rekao prije bio bih sretan, odgovaram.




Napokon

Tvoji dodiri su sunce,
njima sam opečen.
Ukočene svijesti,
teško poremećen.
Trgam kožu sa sebe,
presvlačim se u bolje.
Opirem se mislima,
skidam te sa sebe.
Sve prljavo i ruzno,
sad je iza mene.

Bezimena

Upakirali smo poglede u taštinu,
gledamo jedno kroz drugo..
Po tko zna koji put pokusavamo vidjeti sebe,
iako smo pretvoreni u trupla od leda.
No, postoji jedan dio kroz koje pogled ne može proći,
srce od stakla poglede vlasniku vraća.
Zasljepljeni onime što smo očima slali,
upijamo razasute komadice slomljenog srca.
Svaki komadic u tijelu otvara novu cestu,
posljednje kapi ljubavi odlaze.

[pbeatz]

Poljubac

tople oči i zadovoljno lice imaš
usne ga krase
ispucale i suhe
sa tisucu bora
malih njeznih slatkih pora
usne spajamo
pore vise nisu suhe
kapljice strasti vracaju im boju
tvoja usna ljubi usnu moju..
jezicima sloznim pričamo priču
spojeni dlanovi
jagodice prisne kao nikada prije
moje srce od ljubavi se smije

Zauvijek

jednog običnog dana,
bez vrlina i bez mana
pahulja, pahulju stize
u njeznoj utrci vjetar se dize
sad pahulja za pahuljom plače
vjetar dal puhat stat će?

rasuti po tlu nestaju,
daleko jedno od drugog
tek dvije prozirne mrlje
koje zemlja pije
govore da vjetar, umješat se smio nije

sada te dvije mrlje
teku niz necije lice
to su sretne dvije
suze radosnice

nakon tisucu godina cekanja
opet su se sreli
no ruka vlasnika lica
podsjeti na vjetar
odmakne jedno od drugog
zauvijek na metar


vječno će se gledati
uvijek biti blizu
vidjeti jedno drugo
kao emocionalnu paralizu

Ružna

Padao sam bez motiva
opčinjen strahom molio za krila.
Zakucan za rubove sredina
pozelio da sam kralj dubina,
te ničim okruzen da ronim i trazim kopno do tvog bezivotnog oka,
zavedenog sjenama prošlosti.
Da se obučem u ono što vidiš,
stanem pred tebe hrabar.
Povežem zidove dna,
napravim od sebe skrinju i zaključam u nepovrat.
Priuštiti ti da se vidiš bez tijela
nebih mogao.

Nađi se

kao rob sumaglice
zovem život k sebi
nelogodom okruzen
izgubljen u duši
želim biti oplođen
roditi svjetlo..
da plod moje želje razastre svoj gnjev
ugasi tamu u meni
svjetionicima volje prizvati brodove svijesti
ošamućen voljeti valove
ukrotiti tisuće boja
preljevati se iz jedne u drugu
saznati koja je moja
zaustaviti vrijeme
umočiti kist u sebe
naslikati ljepši dan.

Poricanje

usne izgrižene zbog neznanja
mutan pogled, bistre slike stvara
zašto da sada vjerujem sebi?
kad još uvijek prije sna
sjedim pognute glave
provlačim prste kroz kosu
mislima natjeran
mijenjam oblike lica
isprovociran slikama prošlosti
zamišljam da mi ramena
nose glavu u obliku knjige
tad dođe tuđa ruka
nezainteresirano me prolista
ja okrenem leđa, pokrijem oči
pravim se da sam kriv
samo da me opet takne.

Ne mislim

Želim imati dvije misli u glavi.
Samo dvije.
Želim da imaju tijela, samo za tu prigodu ljudska.
Želim da plešu.
Ne znam sto bih im pustio, neka izaberu same.
Bitno da se kreću.
Može i nekakav surov ples.
Ne moram ni čuti glazbu, samo zelim da se miču.
Dosta mi je više.
Stalno zbrka.
Njih milion na podiju.
Svaka hoće nešto drugo.
Mene nitko ne pita za mir?
Stalno misli ovo, misli ono, jesi razmislio o ovom, što ti mislis?
I kada shvatim da sam to sve ja i pokušam ih kontrolirati.
Kontroliram ih na način da MISLIM na to kako ih kontrolirati.
Opet naravno mislim.
Ne želim misliti, umoran sam.
Pa, ne misliš dok spavaš kažu misli.
Ja neću ništa reći mislima.
Da nebi pomislile da imam mišljenje o tome što misle.

[pbeatz]

Očuh

U kući Boga,
postoji dječja soba.
Vlasnik sobe mali je Bog,
mi smo igračke djeteta tog.
Osakaćeni nespretnim rukicama,
onog u kojeg vjerujemo,
molitvom trazimo spas.
Oče zamoli našeg bracu da ne trga nas.
Nek prestane čupat nam kotače!
Nek prestane navlačit nas za kosu!
Mi smo tu da odraste sretan.
Reci mu da nas voli! Naredi mu!
Ne da mi se vise pisati ti ništa,
nećeš biti Bog moj!
Zaboravio si davno da i ja sam sin tvoj.

Kuharica

Zima, podsjeća me na tebe.
Istina, nikada mi nije bilo hladno,
bar ne dok blizu sam ti bio.
Gledao sam te dok si galone nosila u ostavu.
Ahh, tvoja zimnica.
Znao sam da u njih samo laži spremaš.
U svaki ručak podmetneš mi žlicu,
međ okuse fine komad sebe dodaš.
Trovala si me zamaskiranim zalogajima sreće,
halapljivo sam jeo svaki tvoj recept.
Onaj tren kada mi je bilo previse fino,
zaklopio bih oči, ispustio te iz vida,
sve bi nestalo pa tako i tišina,
ništa nisam čuo od mljackanja..
Topio sam laži u sebi sa osmjehom na licu,
nisam se bojao tvojih usana iskrivljenih,
ukrućenih u zao stav.
Da si mi bila bitna, nebih nikada zažmirio,
nit pustio da na suzama pržiš sebi strah.
Sad gladna lutaš.]



Izgubljeni

Zavedeni zabludom.
Okruzeni šarenilom,
nacrtanih pejzaža.
Poput likova iz crtića,
ispunjavamo ekrane.
Zbijeni u bazene očekivanja,
plivamo zatočeni.
Zaluđeni!Upiru prstima u nas,
umočeni u kotao lažnog morala,
osuđuju naše postojanje.
Sve drugačije od nametnutih navika
priziva streljački vod.
Svjesni istine pruzamo otpor u sebi,
jedni drugima šapćemo u strahu,
već u drugoj sceni okrećemo leđa.
Odjećom hrabrih sakrivamo kukavice u sebi.
Uplašeni od vlastite sjene šutimo.
Iza zidova plačemo,
ostajemo horde naivnih pijuna.
Punimo okvire.

Život

pužeš
hodaš
trčiš
staneš pred zid
previše puta
penješ se
padaš
opet ista ruta
razbiješ glavu
dobiješ nagradu
sreće tek nekoliko minuta
opet neko crnilo se rodi
stojiš ispred zida
sve te stišće
izmislis optimizam
tražiš nadu
vec dresiran
naviknut
miriš se
čekaš zid
zaboravljas sjećanja
nemaš vremena misliti zbog sutra
glumis vjernost
slomljen, slamaš srca
stariš
nestaješ

Znam te

što ja sad da kažem kad.
kad sad što kažem nema.
nema smisla da kažem.
kažem što želiš čut.
čut želiš što mislim.
mislim da te znam.
znam te dovoljno da mrzim.
mrzim što te volim.
volim te jer me ne voliš.
ne voliš me jer imam.
imam srce koje ti fali.
fali ti ljubav koju ne poznaješ.
ne poznaješ me jer nisi željela.
nisi željela vidjeti da osjećam.
osjećam da sam sve što ti treba.
treba ti ono što nikada imala nisi.
nisi imala sreće.

[pbeatz]

Old skul

Gledam u zid, zabuljio sam se,
pitam se da li je primjereno u mojim godinama zabuljiti se.
Kako god, na zidu stoji novi sat podsjeca me na
novo vrijeme, novi grad.
Više ne zvoni u ponoć kao nekad,
nekad kad sam bio mlad.
Ne baca zvuke zvonke u noć,
izmješane sa pjevom napornog dana.
Neke nove kazaljke nose minute,
sjedim i sjećam se stare ljubavi.
Zamišljen gledam u vatru koje odavno nema,
pokraj koje sjedili smo čekajući zoru zagrljeni.
Poklanjali si jastuke od ramena,
pjesmama tjerali kapi rose sa usana.
Previse je vremena proslo, ime ti zapamtio nisam
ali sjecam se velikih krupnih očiju i crnih točkica u njima.
Znaš, zapamtio sam tvoj miris, miris polja iz daljina,
miris smijeha podivljalih planina.
Pitam se, zašto te bar sanjao nisam.
Tko zna gdje si sada ljubavi stara.
Umoran sam, zamišljen gledam u vatru koje odavno nema.
Iskrice plamene tutnje dolinom, nose me u san.
Volio bih da te se opet sjetim, sa tobom dočekam dan.

Laž

da je duga bliže
okrenuo bih ju naopačke
gurnuo ju suncu u zagrljaj, da ga drži.
ne želim da prilazi bliže.
svaki put kada ga pustim blizu,
vjerujuci da je simbol topline,
umirem od hladnoće.

da leptir duže živi, poljubio bih mu krila
zamolio ga da odleti do najvećih visina.
možda šapne zvijezdi da ne dolazi blizu
svaki put kada zvijezda dođe
umirem od hladnoće.

da ulovim ''sreću'' , puhnuo bih snažno,
poslao ju na put oko zemlje.
ispraznila bi tanjure pune samoće
dosta je bilo umiranja od hladnoće.

Ljubavna

zaboravom kupujem slobodu
trgam brane, puštam te u sebe
tvoje prisutnosti pun sam,
skidam čep da se ne razletim od želje
preplavljen osjecajima novim,
prodajem stare snove
bez sumnje, opet sam zaljubljen!
pretvaras mi prste u tipke, srcu dajes tonove klavira
strašću pišeš note za melodije nove ljubavi.
osmjehom ti vraćam, zahvalnim pogledom te volim.

Nedovoljno riječi

Ponekada ležim,
ustvari ležim dosta često.
Zamisljam da sam sjemenka,
koju nosi vrijedna ruka.
Spusti me u zemlju lagano
pokrije grumenom i da mi da pijem.
Zamisljam da od silne zelje za zivotom rastem,
osmjehom prilazim nebu, zaklanjam svjetlost.
Da mi iz svake stanice u tijelu rastu ruke,
želim se širiti u nedogled..
Jer, kada bih bio takav, velik, ogroman,
sa tisuću grana,
na mene bi mogle sletjeti sve ptice svijeta,
odcvrkutati ti moje osjecaje i ljubav.
Znaš, kada ti kažem volim te..
zvuči obično i siromašno, nedovoljno.

Budi svoj

Budilica zvoni..
Jutro je ..
Dizem se prije pjetla, mozda ugrabim sreću.
Strogo pazim kojom nogom cu krociti na pod,
čisto da nekoga ne naljutim.
Prstima si razvlačim lice, slazem osmjeh bez razloga
jer po njemu ce mi se poznati dan.
Perem zube poznatom pastom,
treba vjerovati doktorima.
Oblačim na sebe debelu jaknu, sinoc su javili hladan dan.
Gladan sam, tuzno gledam šniclu dok žvačem kiflu od soje.
Izlazim iz stana.
Netko nepoznat me u zurbi trkne, opsuje i nastavi.
Sunce je izaslo, poprilično je lijep dan.
Zapela mi je sjemenka iz peciva za zub,
nesnosljivo me boli.
Osmjeh nestaje.
Dok čekam zeleno na semaforu, kruli mi u zeludcu.
Trčim preko ceste, stici cu na tramvaj!
Auto nepoznate marke me u tome spriječi.
Ležim krvav na cesti.
Kud gledaš idiote, govori mi bjesan glas,
pljune me i doda gas.
Budilica zvoni..
Jutro je..
Dizem se prekasno..
Na putu do wca sretnem pivu,
koju sam sinoć zaboravio dokrajčiti.
Pišam i smijem se jer nemam vise paste za zube.
Oblačim na sebe kratku majicu, valjda nije zima.
Uništavam šniclu.
Izlazim iz stana.
Netko nepoznat me u zurbi trkne,jasno ga pogledam,
nasmjeseni nastavimo.
Vrhom jezika cupam ostatke snicle koji su zapeli za zube,
volim te ostatke mesa, ubijaju dosadu dok čekam zeleno na semaforu.
Trčim preko ceste, moram stici na tramvaj!
Skoro me pukne auto, tramvaj mi zbrise.
Stojim na stanici, jako je zima.
Al jebemise, popodne ce biti toplije.

Laku noć

Dosta sam daleko od tebe,
srce želi da si blizu .
Pod vedrim nebom otvaram oči
punim ga zvijezdama.
Ostavljam nepravilan otisak leđa na zemlji
okrećem se sa boka na bok, nemiran sam.
Slatka težina na prsima
traži prave riječi za poželjeti ti laku noć.
Ako nađem dovoljno dobre,
odnijet cu te na njima u snove,
zaspat ces sa osmjehom na licu.
Zbog toga sto znam da ti ova poruka treba
poslat ce ti zagrljaj sve ono sjajno u sto mi oko gleda.
Stisnut ce te njezno, osjetit ces toplinu ,
stvorit ce se čežnja, kroz nju doći će šapat..
Utihnut ce stvorenja što tugu nude.
Moje misli iz daljine tkat ce pulover tvojoj duši,
dodir mojeg srca zaljepit ce se za javu ..
Sjećanje na poljubac poklonit ce ti spas,
a onaj gore šapat, poželjet ce ti lijepe snove,
zamoliti te da potrčiš u san.
Kako bi se sto prije vidjeli.

[pbeatz]

Misao

Čudim se s obzirom na brkove
kako ti se hamburger nikada nije zabio u iste,
te ostao stajati iznad usta.

Melankolija

Može li se to opisati?
Možeš li me ti to pitati?
A ne voliš pitati dva puta!
Treći put ako pitaš,
nisi ni ti baš luda.
Pitaš ko je kriv,
ne znam.
Možda ja sam al' i na tebe pada sumnja
Može li se znat ko je ukrao sve piliće u Kauflandu?
Zanima te to?
Žuti su i prefini!
Olala
Može li moj ukus za perad tebi pasat?
Može li moj ukus tebi jednom odgovarat,
na pitanja?
Mozak mi je na paši.
Odgovora nema.
A ni pileta.

Slika

Primjećujem ljude,
gledam.
Sjedim satima,
šutim.
Znam sve o njima.
vidim njihove zivote,
vidim jadnike.
Ispranu, iskrivljenu gomilu,
sakrivenih lica,
uronjenu u vlastiti pakao,
koja šutnjom se brani.
Ne prisutna masa pospanih duša,
koja gubi svijest.
Proždrljive sjene onoga sto su željeli postati,
lovci na sne.
Propali u nastojanju,
čekaju smaknuće,
smišljaju uspavanku za slučajnog prolaznika,
možda on u džepu sakriva buđenje.
Ne znaju prokleti da na isti način su opljačkani.

Sretne usne

Lepršava
Veselog lica
Jutarnja ptica
Pahuljica
Na toplom licu nestaje
Gubi joj se trag
U obliku kapljice
Sad klizi niz lice
Trči usnama
Poželjeti dobro jutro..

Udovica

Crnu kavu točim.
Vidim plave oči.
Bijeli se usamljena šalica.
Na život podsjeća žuta kabanica.
Pokraj mene prazna stolica,
zamišljam da si tu.
Boli me ovo jutro sjediti sama,
al za lijepa sjećanja .. hvala.

Vesela

Hajde ti!
Il' netko drugi!
Uvijek vesel, sa viškom radosti!
Nek ukrade malo moje tuge danas
i natjera me da se smijem.
Ako ne,
možda samo usne ostavim žive.
Ne za priču,
već za poljubac.

Kurva

Dosta mi je!
Otkopčanih šliceva
i malograđanskih metafora
za sexualne ponude.
Želim živjeti!

Susret

dao bih neke noći...
od sumraka do svitanja
za par sati
nekih dana,,,

neke sate
nebih mijenjao

ni za godine,,,

mjesec koji sam imao sa tobom
u sekundi zaboravio..

sad prstima kazaljke guram,
brojim minute,,,

opet cu te vidjeti.

[pbeatz]

Nedorečen

Na bijelom papiru spava crna točka,
od dana kada si me ostavila bez teksta
nisam uspio napisati nista.
Tek tu jednu kap crnu gledam,
koja je nehotice kapnula na list,
nekad pisma bila su duga i znao sam sto napisati.
Nebi to bilo ništa posebno da kap koja je trebala
opisati moje osjecaje jos uvijek nije suha.
Mislim da mene čeka, zeli da ju razvucem u slova
ali ruka mi je teska kada se zelim obratiti tebi,
bojim se da ju ne razvučem u ništa.
Jednom, uzet cu olovku bez tinte, jednu bez srca,
bez boje, mozda ruka bit ce mi laksa ako budem siguran
da neces vidjeti sto pisem ali znat cu da sam ti sve rekao.
Crnu točku stavit cu u ladicu, da me s vremenom podsjeca na pogreske.

Altruist

mogli bi biti cvijet
jedan u masi
neprimjetan
ljepši svijet ,,

uplakan!
poslije kiše
mokar
žutim srcem obasjan,,

daleko od svega
zaštićen!
titraj sreće u njenim očima
poklon uz osmjeh,,

ubran sa svrhom
ispunjen!
sretan,,

kao šapat tih
dok se ljube,,

Odluka

ja bih otisao sad
negdje
u šumu
naći dobro drvo
za napraviti krila,,
a onda se sjetih
drva su živa!

da se sjetio nisam
postao bih ubojica
al' mozda bih letio
ni sam sad ne znam
možda ih ne boli
uzet cu samo dio
da poletim,,

no opet se sjetim
sto da netko
uzme dio mene,,

podsjeti me misao
na ukradeno srce
nesreću i bol,,

drvo nek živi
ima život svoj,,,


netko drugi,
uzet ce mu dah
meni će biti krivo
jer nisam poletio,,,

Duša

Otvaram usta,
jer sunčan je dan,
svojim dahom..
smrzavam zrak,,

Prstom crtam,
pravilan krug,
mislima ga razljevam,
u tvoje lice,,

Jos dva mala kruga i eto..
imaš i oči, kao jednog jutra,
kada smo zaboravljali da postoji sutra,,

Usne naslanjam na mjesto
predviđeno za osmjeh..
ostaje samo ravna crta,
premalo je vremena proslo,,

Ne zelim se nasmijati prije tebe,
da te nebi boljela moja sreća,
pričekat cu svoj red..
ionako, bez tvog osmjeha,
nikada nije postojao moj,,,

Zatvaram oči, sunčan je dan,
zrake sunca otopile su sliku,
srce je zamrznulo sjećanja,
poklonilo im san..
često te budim,,

Plamen od nikud


gledam..
ne vidim ništa,
ništa ne želim
nit me zanima,,


pričam sam sa sobom..
ne trazim rjesenja,
jer nisam svjestan nikakvih problema,,


tad, od nikud..
plamen iz ničeg,
odjednom se stvori
digne me u zrak,,


poletim!
pa sebe se sjetim
tijelo svoje osjetim
srce opet kuca,,


postajem bitan..
sebi..
kao i uvijek, kada se najmanje nadam,,

Pozitivna


umjesto oblaka
nebom,
prazni ormari
lete,,

jesu li na vješalicama
obješena pitanja?

jesu,,

odgovore koljena traže,
u sobi praznoj..
zabijena u obraze,,

tuđe noge oko mene,
svezane u čvor,,

usne zakovane
jedna za drugu..
sklone tišini,,

pjevaju nijemi krik,,

samo zli jezici
Bogove ližu,,

osmjehom strahu, strah vraćam..
odjekujem,,

osjećam proljeće ,,

Tonovi


U kutu sobe cipele,
jos uvijek kao nove..
nepomične,,


Da su bar malo veće,
zavirio bih u mrak,
da budem blize stazama
koje sam oblijepio svojim hodom,,


Ležim na podu,
zbunjeno ih gledam,
zatvaram oči
drhtaji me nose..


Postajem taoc tonova,
vlastitih putovanja,,


Niz koraka, nepravilan
otvara ceste,,
ponosno vozim na dalek put,
bez kapljice u oku,,


Plovim maštajući o riječima koje nisam dobio,
na zagrljaje koje sam nesvjesno odgurnuo,
poljupce u koje sam tonuo,,


Diram usne prstima,
prsti podsjecaju na mnoge,,


Prekrizene ruke na prsima
nisu svjesne da su moje,,


Volim se nezaustavljivo,,


Ne shvaćam da ljubav
sa prošlošću vodim,,


Zbunjen se budim,,

Poslije


ližem vlastite ruke,
skidam jezikom
talog mrznje,,
kao pas!
nakon prljave noći
brišem dokaze,,

kroz glavu lete nelagode,
pazljivo skupljam momente..
okrećem oči u nazad
da oba budu bijela,,

pod izlikom ljubavi
rodila se laž,
dva vrlo skladna tijela,,

okupana prevarom,
u bazenu punom srama
plivaju u nove neistine,,

misle da lažu druge,,

Promjene

Oba oka otvorena
na putu do sna .
prsten oko vrata
pratim ga do dna,,

Oko gležnjeva svira roj crvenih boja,
zarobljene noge, mjenja se ljuska moja,,

Drugim licem sad gledam svijet,
sa tisucu novih karakternih crta,
mjenjam misljenja ne po prvi puta,,

Pijem nove ideje, skladam novi plan,
za biti netko drugi il' to sve sam ja?

Lažem da brinem za osjecaje tuđe
kako bi sebi kupio bolje.

Sebične nutrine osmjehu dajem za pravo,
da me uvjeri da postoji,,

[pbeatz]

Trud

opet na biciklu,
bez pedala.
uspon!
pad!
uzdah,
ljubavnog težaka,,

Šumovi


Razasute igle u vjetru oštro svjetlucaju,
od brzine vrhovi im žare,,

U mesu tuđem hladnom
zaspat će ugasle,,

Tko ih je poslao kad se sjetiš,
ostat će tek trnci i nelagode,,

Zviždukom se othrvaj!

Naivan

slijepac mislima oštrim ..
poput noža
sječe nježno njene ruke..
sakriva ih u blato
da joj više nikad ne progleda kroz prste...

Unatoč svemu

preljeva se topot..
bez konja,,
bez trke,,
po gustim oblacima.

ptice i ljudožderi..
oštre kljunove,,
o beton.

zmije zveče,,
uvijaju se ,,
kao puknute žice gitare.

pjesme čekaju
točku..
uživaju kraj.

plišane igračke,,
pod pazuhom
pišu ..

ljubavne smrtovnice.

Rođena visoko

Plakat će sićušna ptica,,
Jer ljeto je ove godine u boci,
Ti i ja nažalost jedini svjedoci,,

Lakoćom to gledam,
Oprženih usana ..
Sa suncem se ljubim,,
jedna sam od truba i nastavit cu da trubim!

Bez ambicija da bičem riječi udarim u svijet,
ostavljam sumrak u zavojima,,

Jer ja nisam zgaženi pas čije se dlake iz asfalta vijore,
na laganom vjetru ovog ljeta nit ujutro nit popodne,,,


Znaš, ljeto je ove godine u boci,
ti i ja smo jedini svjedoci.

Prebrojavam neka tijela
pljujem na usijano žezlo,kujem mač,,
Izrezbarit ću novo perje za pticu bez ljeta,,

Koja slučajnost!

Zbunjen

U ovom svijetu čimpanzi
Sa pogledom punim planova
srce je moje rijetkost lomljiva,
smješna i bezvrijedna.

Let

Letiš poput orla,
s dušom mojom u kljunu
ka gnijezdu pakla,,

Mašeš krilima u manirama
sjajnih bludnih poriva,,
Sa mirisima mekog toplog
morskog utapanja,,

Nosiš me tamo gdje drveće ždere
svoje rođeno lišće!!

U krug vječnog ponavljanja,,

Umorna


Otvaram ljubičastu zavjesu
lavežom.
Snovi pobjegli.
Propao je spektakl
koji sam hranio
besmrtnosću.

Umorni lav
je napokon izvršio samoubojstvo.
Pregrizao je konce
koji pokreću glavu.

I ja sam pogubio
neke niti,,
što su me vezale
sa zvjezdanim osmjehom.


Kome pljeskati
u ovom košmaru ?

Sta gledaš ?
Spuštaj vec jednom
tu usranu zavjesu.

Predstavi je odavno došao kraj.

[pbeatz]

bolesnom jutru
na dar..
rastopljenu masku ostavljam!
da hod joj odzvanja
tvojom praznom nutrinom,,

vibracije će plesati,
različite od svih,,
podlo..
izmedju nas i njih,,

bez talenta za čekanje
mjesec zaklanja mi razum,
pogođen padam,,

pletem nove maske,,

Na burzi samoće
spava ona..
Srednjovječna ''dama'' !
Legende o zmajevima
te već ostarjelo voće,,

Bijelom lubanjom
sa zubima škripi,
bez trunke zgodno upakiranog mesa,,
Život ju kosi!
Krvoločni kostur pun bjesa
što u grudima nesreću nosi..

A ja?

Sjedim u čošku evo..
razvratno gledam vjetar,
kako šutljivi pjesak vozi,,
Buljim u nebo koje nemilosrdno
smara oblake..
Kupuje mu blijede ugrize za vrat.

Plivajući kroz njegove masnice zadovoljstva,
pitam se,,

Imamo li išta zajedničko?


Znam,tek golicavi okus ..
zraka u nosnicama,,

Pokret otpora

Nekada sam jurišao
na vjetrenjače.
Danas ih samo
mirno gledam.
Ne mičem se!
Vjetrenjače postadoše
ogromne elektrane.
Svaki juriš na njih
teroristički čin.
Stojim i gledam
kao kip.
Oblak otkopčava šlic
da mi sve sruči na glavu.
Ima pravo,
nije on jedini koji će
zapišati bjednika.
Ovo je jedna vesela pjesma,
u kojoj smo svi, a nije
uopće nije tjesna.

Vrisak

Vrištim kao telefon
a mrzim telefone.
Jer nikada ne znaju,,
kada da zvone..

Pogled

Prešminkana kurva
iz oholog hrama..
Lovi nekog seljaka
koji je upravo dobio na kladionici.

Jehovin svjedok stoji
kod autobusne stanice sa
Kulom stražara,mršav nikakav,
skoro bez rebara.

Nebo šareno
kao slika naivca.

Džeparošima skaču oči
kao djeca na trampolinu,
snimaju žrtvu.

Parovi prolaze držeći se za ruke;
onako, iz navike.

Buđenje

kao mrak u mraku,
postao sam crna ptica,,
mrlja u zraku,,

razigrana sjenka
što sa oblaka visi,
zavezana za krila..

pod kišobranom neba,
želio sam pad,,
ljepljivu zemlju na dlanovima
planet pod nogama,,

biti još jedan čovjek
pun zabluda u nizu,,

Sanjar

kroz tebe se
ljeto ušuljalo u zimu,
prošetalo se sunce
kroz snove,,

ne pokušavaj shvatiti čudo
budi beskraj..
tih i stidljiv,
moj jedini sanjar,,

tajno ti ljubim stope,,
čuva te mašta..
ti si moj umjetnik,,

Let

danas je istina vezana u čvor
zapečačeno pismo sudbine luđaku
vezanom za ovaj nečasni dvor,
gdje sluge se bezglavo povlače u mraku.

danas je sjećanje zaboravilo sebe
u jecaju svitanja urlik budućnosti
istrošenim kandžama vrata grebe,
da domogne se mesa i bezbroj mogućnosti.

danas uši tišine slabije čuju..
očajni stisak tijelom uz tijelo,
stvaran kao let leptirice i slona..
ako i polete..
samo jedan dan živi ona.

[pbeatz]

čudna ljubav..
pozitivno pljesniva,
nevidljivog oblika!
haljina strasti,
kćer Života!

sljedbenica okolnosti,
živi dan po dan,,
prestrašena ne izlazi van.

poljupci bez usta..
snovi bez lica..
pijana mašta..
ljubav raznesena pjesmom.

skrivene mogućnosti,
duboko u džep!
sve postaje povijest bez imena?

Zidovi


sanjam..tapetu života,
izgažena..
popišana..
čudna nekakva dobrota.

zaljepljena njezno-
mislima
koracima..
riječima..
dlakama,
svakodnevnicom..
jednog majmuna..


uvijena i smotana
pod prstima hrapava
u mislima glatka!
kao koljena kurve,
nespremne..
na nova klečanja..
pomalo krastava..
dragocjeno bolna..
iskusna..

čeka..
netko da ju kupi,
sama da se proda..
kao plastična lutka, leži,
na obrazu poda.

zaboravljena!
kao stara pička..

djeco ptica
krilima potiskujte
zanesenost..
navucite na sebe
vlastiti kljun..

ja vas čekam
raznesen,
iza grana..
pletem džempere
uvrnutim pjesmama,
smrznutih nota..

sviram jezovito,
kuham ..
odvratne spoznaje:

život je,
ljubav pijanih uhoda
i balerina..
provalija na kraju sna.

mokra svijetla
straznje strane grada
gledaju u spokoj..
šareni treptaji zgrada
namiguju zvijezdama..

tužni orkestri noći
udaraju posljednje krikove
plaše nove beskućnike..

promrzli prsti
zamotani u dnevni tisak
plavi kao more..
utapljaju pomisao na san
nove ideje o samoubojstvu
plivaju hladnim čelom..

kroz pukotine zgrada
zviždi vjetar
trlja život u kosti..
bezosjećajno tjera
da se moliš..

iako davno
prestali smo..
vjerovati u išta..
tek par lucidnih
zavaravanja,
vlastitog silovanja.

guramo kočije,
nemamo konja..
bojimo se kočijaša
bez biča.

Pogled

brstim grane poslijednjih dana
savitljivu kćer drveta glođem,,
promatram pastire..
frulaju delirije,
na ovcama crkve zvone,
maltretiraju žedne pse.


smrknuti obronci tuznjikavo cvile
oblaci cvrkuću prvu kap,
pejzaž kroji aranžmane!
pod prisilom pijanog vjetra:
ceste sikću..


kurir izbezumljeno trči oko
polomljenog bicikla..
reže maslačcima glave,
žutih cipela se zapita:
kako je muha dospjela u flašu!?

šareni avioni razbacani njivom
napuštaju čahure ..
grmljavina rastura im osmjeh.

jastreb naciljao mišicu,
dignuo pernate obrve
pa odustao ..


a djeca..
djeca polako silaze sa trešnje
sačme tutnje im kraj ušiju.
dok hvataju maglu,
slatko troše tabane.

švrljam po mislima!
češljam dlanove bradom
noktima ubijam svrab..
crtam šine u kajdanku
fućkam ko' vlak!
na putu do rješenja
izbrišem strojovođu..
tapkam pred vlastitom blokadom*
ne mogu sebi da se maknem,,
jebe me prosječnost..

a onda se sjetim!
ako po sebi plivam, vozim;
mogu i da letim!

Rad

raskošno pišam
po teglici meda,
pčela sa cvijeta
zbunjeno me gleda.

obitelj debelih glista odlučio izaći u šetnju,
pod paljbom kiše
migolje pogledima prema nebu
respektirajući ptice

a one..

krovovima pjevuše u znak zahvale
što dopušta vjetru da razbija im crijepove,,
te žurno im polete,
ispuštajući zidove vlastitih kuća
iz kljunova..


tamo čekaju ih;
ptići, al' zamorno krešte, veslaju jezicima!
belje se ranjenim oblacima, koji;
kukavički zbijaju redove.


depresivni starac pod kišobranom,
davi se u kugli dima,
filter vlažne cigare zapinje mu za sijedu bradu
stišće žute prste u šaku.
tvrda koža zapucketa,,
pa ispali omiljenu psovku.

namrgođen,
trese blato sa nogavica.


kroz zamagljena stakla
vreba ga vod tupih nosića.


odvrati im smješkom,
oslobodi šake,
te sretan nastavi!

okreni me naopačke
promješaj stopalima nebo
promatraj me satima
dan se mijenja
ja ostajem isti,
tebi važan..
____________

[pbeatz]

Posebna

e pa..
naučio sam i ja,
kroz vrijeme-
jedan čisti osjećaj,
....ljubavi.

poseban strah,

savršeno lijep,
savršeno dalek,
unutarnji drhtaj..

brzo ga otpušem,
da me ne plaši..

mogućnost,
da te jednom
ne bude..

[pbeatz]

nešto me udari
pa..
gledam zvijezde,,

teturam!
ljut..

vadim more iz oka,
pa..
prstima po licu
razvlačim sol..

halapljivo ju gutam,

jer..

ja sam igrač;
čudnih navika..

nešto mora
nagrizati mi dušu..

Slika ne govori ništa, lažete

mutavog osmijeha
pitkih očiju,
veličanstvene puti..
srce mi pleše,
a tvoja slika šuti;
jebi se i ti i slika!

čeprkam po bradi,
zamišljen..

očima se vučem
davno okrečenom
zidu..

upijam..
njegove brazde

raštrkane..pokretima
zaboravljenog zidara..

koji namjerno napravi;
taj spontani bal..

kao da se pitao:

koga više boli,
stijenu ili val?..

zašto baš njega izmislih
da umjesto mene pita..?

jer, samo tezak zivot..
postavlja prava pitanja..

sakriven kao mjesec
u sjeni sunca
popišan svjetlošću
promatram tebe..
koji čitaš..

razmišljam:
tko si?
kako tvoja bolest?..
što ti je u glavi!
što te muči?
što veseli?
zašto si ovdje?
što želiš pročitati?

baš danas, iz nekog razloga,
do tebe mi je čovječe stalo.
usvrdlao bi si put u tvoju glavu,
jer, želim čitati ti misli.


da vidim, koliko lude su moje.

tišino!
vozi vjetar iz mene
ostavi mećavu
mirno da spava..
nek smrzne mi nemir
i puste priče..
posegni za kišom,
utišaj kap..
zar ne vidis..
da plačem.

riječi pomalo gube okus
al' za tebe..
dovoljna je razvodnjena fraza
jer postaješ dijete,,

pomladila te oholost,,

i..

sada tako tek rođena,
nista ne smijes da piješ..
osim jednog šamara zbilje
u danas da te vrati..

pa da zajedno,
povraćamo u jesen
i branimo se..
od samih sebe!

ti stani ispred mene
a ja cu ..
ispred obrisa tvog daha..

rat počinje..

ja odmah padam, mrtav,,
jer ne da mi se slušati sranja..

a ti,,
ti si ionako hladna..

tvoje će ljeto-
uvijek da se smrzne..

želim škripac..
ogroman..
ramena da mi stegne..
kosti da mi smrska..
nisam siguran..
ni tad..
da bih se osjecao zagrljeno..

tko se Bog te jebo zaljubio,
a ne pripremio teren za prekid..
samo mazga,
koja misli da ide u zauvijek..

ostati bez tebe,
uopće nije teško,
osim..
kada ostajem;
ja..

čudna neka večer,
sve neke sretne ideje,
zažmirim,
al opet stvarnost
krene..

jer;

sadiš bjesno pseto,
nasred srca mojih,,
da odlučno poždere
poljubac,
tebe,
i mene..

__________________

[pbeatz]

valjda nisam zdrav
kad zivim u strahu
da samo jedan dan
mijenja sve ..
ali sigurno je
da kada čovjek ode
dobije neke nove uši
pa tebi promjeni se glas..
više se uopće ne čuje u njemu
da je ikada bilo nas..
sve neke nove riječi
oko nas zvone,
pa odjednom postajemo stranci..
kako je to uopće moguće?
kako objasniti srcu,
da se ne poznajemo
kada ono sasvim jasno zna,
da smo još jučer
poželjeli naše dijete ..
zamisljali kako je glupo,
što će ličiti baš na nas,
istina..
bojali smo se jer;
sami sebi izgledali smo retardirano,
pa nas je bilo strah..
da na nas sliči..
kako god, odjednom..ja daleko,
.. a sve ostalo prah...
..stihija u grudima..
..i balašević jebe mater,
..isključivo meni.
..pa bih mu samo rekao,
da, jebem i ja njemu .. i ciganima,
i da neće čuti ovu romansu..


..svirajte mi, kakav sam kreten..

[pbeatz]

pilot/čitanje.


http://www.youtube.com/watch?v=w-cpy...ature=youtu.be

[pbeatz]

što kažeš,
da zaigramo igru? ..
samo jedan korak,
cijelog plesa..
u kojoj ja pobjeđujem,
a ti shvaćaš da sam od krvi i mesa..
da tvoje laži kao istina zvuče,
...bole

no ne baš toliko jako ..
koliko..
skriveni osmjeh ispod tvog obraza ,
pritajeni sram..
goropadan ponos..
koji tlači srce,
razvlači razum..

ne da istinu,
ne da žlicu meda,
neće prokleta zivotinja,
ljubavi da se preda ..

[pbeatz]

evo, opet ja ..
sjedim i pisem,
a ne znam kamo ce me odvesti pjesma
ali znam da sam ju krenuo, evo baš maloprije
...pisati sa namjerom da ju ti pročitaš
i da mi te vrati nazad..

a opet znam i sam da bi to trebale biti
neke zbilja posebne riječi koje danas
ne znam izvući iz sebe ..
i tako sam sebe pratim pa ugledam
jednog tipa koji nadu ostavlja ovdje
i bilo gdje drugdje, problem je sto ju sam izmislja
jer prihvatiti činjenice ne zna ..
a kada ih i shvati, odlučno izmisli bilo što da ih što dalje
od sebe ostavi i pobrine se da nikada pokraj njih ne prodje
jer ga jeza hvata od pomisli da se nema za sto uhvatiti..


pomalo očajno pa čak i glupo, ali opet kada on to sebi protumači
vidi jednog tipa kojem srce vruću vodu po razumu prosipa..
i odbija svaku pomisao na to da nade nema..
pa jos jednom izmisli priču,sam , onako bez tebe ..
al kao da si ju ispričala ti pa te u nju uvjerava
i optuzuje tebe i tvoje srce tvoj trud i odluke ,
zanemaruje sve sto mu kuhan razum nosi,
sam sebe nesmetano gura jos dalje, jer misli da je zivot bez tebe
nalik suhoj rosi ..

mozda si tu al sasvim sigurno te dok ja gledam nema,
sakrila si nadu, pogled i bol .. jer mislis da je to najbolje za mene !?
da mislim da te vise nikada nece bit i onda jednom od nikud opet svratiti
kao ova ista jednaka najveca ljubav?


... da cu ja biti isti?


.. proslo je tako malo, a ja sam se vec toliko promjenio,
mrzim se kad god pozelim da ti ista zamjeram,
ali stisak je sve slabiji i popušta..
bojim se da necu izdrzati..pojest ce me pomisao da si me izdala,
jer nisi ostala do kraja ..

..proći će previse vremena, dok ja to sve objasnim srcu,
..a i više neće biti vazno ..
..zato, dodji odmah ..
..samo pruzi ruku,
..dobro vidis, ispod mene je pjesak..
..i svake sekunde sve brze me guta
..a i upišao sam se od straha.

[astree]

počela sam čitati, izgleda nevjerojatno dobro.

[pbeatz]

astree kaže:

počela sam čitati, izgleda nevjerojatno dobro.

e hvala

[pbeatz]

još jedno sivo jutro..
magla pritišće ono malo zraka što hvatam..
već poznata tezina maltretira prsa,
nemir uzima sve u obzir, pa se očekivano zbroji,
i cijelog me obuzme..
stojim nepomično, noge ne slušaju..
pa se sjetim tvog imena ..
pet koraka..
taman da te izgovorim..
zastanem, pa nastavim brojati..
uzmem papirić iz novčanika ..
pa zapišem .. sva slova ..
ne smijem zaboraviti ti ime..
mozda ce me korak dijeliti od tebe ..
a ja se necu moći pomaknuti..