Quote:
peronja kaže:
Da, tu Bistricu Lesnu valjda nitko nije procital.
U zadnje vrijeme sam sve uvjerenija da su neke knjige stavljene na popis bas zato da odbiju djecu/citace u buducnosti. Pa da ne citaju npr. antiratnog Krlezu ili totalno radikalnog Goethea u Wertheru (sloboda, moral, bioetika...). Jer covjeku ostane da je to nesto dosadno. Bezvrijedno. Zastarjelo.
|
Quote:
violent_violet kaže:
Naravno, i to mi se desilo. Istaknula sam lektiru jer često se djeci serviraju knjige koje su mrvicu preteške za njihov uzrast, pa im se onda nepravedno zgadi neki pisac ili čitanje općenito. Nama su u osmom razredu dali da čitamo Hrvatski bog Mars Ne znam kojem je idiotu palo na pamet da je Krleža odlično štivo za jednog pubertetliju.
|
Quote:
Romuald kaže:
Bože moj. Krleža je dobar i kad je loš. Na primjer, njegova škrabanja o socijalizmu i samoupravljanju su dobro humoristično štivo.
|
Baš sam htio napisati koju o Krleži.
Bistrica Lesna mu je vrlo dobra i to je vjerojatno njegova najbolja novela. Ostale koje sam čitao vrlo su mu dosadne.
Čak je i
Kr. ug. domobranska novela (iz iste zbirke,
Hr bog Mars) previše razvučena.
Također, smeta me nekritičko pisanje o Krleži - tako se o
Hr bogu Marsu nekad (za vrijeme bivšeg režima) pisalo da je to 'najbolja antiratna knjiga napisana o I. svjetskom ratu.'
Doduše, ne mogu se sad sjetiti nekog romana o I. svjetskom, ali uzmimo npr. Remarqa i početak njegovog
Vrijeme života i vrijeme smrti (o II. svjetskom):
Quote:
Smrt je u Rusiji mirisala drugačije nego u Africi.
|
Čitatelj ostane: wow! Prva rečenica baš 'udari', in medias res i zainteresira te. Dok Krleža prozu započinje - opisima koji su mu podugački, tj. zamaraju.
Onda Glembajevi - napisani po uzoru na Ibsena i kao, to je vrhunac Krležina dramskog opisa jer je u tom djelu težište na unutarnjim nemirima i sukobima između protagonista.
Kao, Glembajevi međusobno razgovaraju, kontriraju jedni drugima a zapravo svako malo jedan od njih ima mali monolog jer Krleža - očito - ne zna biti sažet. Pa ponavljanja, npr. ovo:
Quote:
Leone: Barunica svira svoju Mondscheinsonatu, i ja mislim da je najbolje pustiti je da odsvira tu svoju blaženu Mondscheinsonatu jer čini se da onda ne bi mogla zaspati bez te svoje sonate...
|
U jednoj kratkoj rečenici, autor je uspio dvaput upotrijebiti riječ 'Mondscheinsonata' i jedanput riječ 'sonata'...
Cijela je rečenica, zapravo, ponavljanje jednog te istog:
svira svoju Mondscheinsonatu, i ja mislim da je najbolje pustiti je da odsvira tu svoju blaženu Mondscheinsonatu... kao da se to ne može reći jezgrovitije:
'Ona svira tu sonatu, i najbolje je da je pustimo da ona prebire prstima po klaviru...' (recimo...)
Pa se (u istoj drami) na 25 stranica govori o onom događaju s kočijom i je li Castellica kriva onomu što se dogodilo ili je to bio slučaj.
Na 25 (slovima: dvadeset i pet!) stranica! Uzbudljivo, nema što!
Zatim, ne znam koliko se puta za Leonea kaže da je 'uberspant' (prenapet), pa koliko puta Krleža upotrijebi pridjev 'juridički' (pravni),
pa se do iznemoglosti ponavlja da je Leone došao u svoj nekadašnji dom poslije 11 godina itd.
Leda - to bi kao trebala biti komedija - ali ne sjećam se da sam se baš zabavio čitajući je.
Djetinjstvo u Agramu spada 'u sam vrh Krležina opusa', po nekim mišljenima.
Pročitah taj autobiografski zapis (69 stranica) - i podcrtao sam najzanimljivije dijelove, koji kad bi se spojili, iznose svega petnaestak stranica,
dakle manje od četvrtinu. (Najbolji je dio kad Krleža opisuje kako mu za vrijeme ministriranja u crkvi dolaze nečiste misli jer mašta o Isabelli...)
Krležina sabrana djela imaju pedeset svezaka - a postoje i ljudi koji su se toliko oduševljavali njegovim pisanjem da su ga cijelog pročitali.
Ima on izvrsnih uradaka (npr.
Balade Petrice Kerempuha) koji mnogi nisu pročitali jer su napisane starom kajkavštinom.
(Ja sam kajkavac pa sam uživao u njima - iako, dakako, često treba posegnuti u rječnik kako bi se razumjelo što je npr. 'vuk med nogami'
dijakrič pemski, 'duševni sladoled', herž itd.)
Ima i dobre pjesme (iako su mu mahom mračne - a neke od njih, opet razvučene i dosadne) ali u antologijske spadaju:
Snijeg, Jeruzalemski dijalog, Stih, Loza.
http://www.prometej.ba/clanak/mirosl...i-dijalog-1401
Enes Čengić je sačinio monografiju naslova 'Krleža' (1982.) koja se sastoji od citata i manjih ili većih cjelina iz Krležinih tekstova iz svih njegovih djela - pa bi to trebao biti svojevrsni
best of.
Knjiga je velikog formata i ima 604 str. a može se jeftino nabaviti po antikvarijatima. Može vam uštedjeti trud i muku da čitate Krležine 'kilometrične' eseje npr.
Ako vas neki tekst baš zainteresira (svugdje je naznačeno odakle je uzet) možete potražiti dotični naslov i pročitati ga u cjelini.
Također, izuzetno su zanimljivi Čengićevi zapisi 'S Krležom iz dana u dan' (I-IV) - Krleža je bio zanimljiv sugovornik, imao je nevjerojatno pamćenje i mnogo toga je znao.
Naš 'najsvestraniji književnik' je bio i izvrstan polemičar pa mi je njegov 'Moj obračun s njima' (1932.) gdje se obračunava sa svojim
kritičarima izvrstan te ga sam ga mnogo puta pročitao, iznova.
Dobar je i 'Dijalektički antibarbarus' (1939.) - ali, tu već ima i dosta ponavljanja i obilatog citiranja - pa sam opet bio 'prisiljen' podvlačiti najzanimljivije dijelove i zaokruživati najbolje stranice.
Eto, toliko, na brzinu o našem Fritzu.