Najdraži citati iz filmova, knjiga, naj stihovi iz pjesama

[Muškica]

Podigni zid bezbroj godina dug
Učini mi uslugu tako,
Jer lijepo govoriš samo da mi ugodiš
Sa figom u srcu je lako
Dati Časnu Riječ.

Za ljubav sve je to nešto kao časna riječ.

Ako te pokušam sačuvati,
sam ću sebi se narugati
a to je prevelika cijena, za nešto čega nema,
ŠTO U TEBI NE POSTOJI.

ONO NEŠTO.
ono nešto.

[Chem]

RAY LAMONTAGNE LYRICS

"Empty"

She lifts her skirt up to her knees
Walks through the garden rows with her bare feet, laughing
And I never learned to count my blessings
I choose instead to dwell in my disasters

Walk on down the hill
Through grass grown tall and brown
And still it's hard somehow to let go of my pain
On past the busted back
of that old and rusted Cadillac
That sinks into this field collecting rain

Will I always feel this way ‒
So empty, so estranged?

And of these cut-throat busted sunsets,
these cold and damp white mornings
I have grown weary
If through my cracked and dusted dime-store lips
I spoke these words out loud would no one hear me?
Lay your blouse across the chair,
Let fall the flowers from your hair
And kiss me with that country mouth so plain.
Outside the rain is tapping on the leaves
To me it sounds like they're applauding us,
The quiet love we've made.

Will I always feel this way
So empty, so estranged?

Well, I looked my demons in the eyes
laid bare my chest, said "Do your best, destroy me.
You see, I've been to hell and back so many times,
I must admit you kind of bore me."
There's a lot of things that can kill a man
There's a lot of ways to die
Yes, and some already dead that walk beside me
There's a lot of things I don't understand
Why so many people lie
Well, it's the hurt I hide that fuels the fires inside me

Will I always feel this way
So empty, so estranged?



Poslano sa mog Lenovo A3500-FL koristeći Tapatalk

[Euphrosine]

Lars Lindstrom: [to Bianca, after she is given flowers] Those are nice, huh? And they're not real, so they'll last forever.

[Euphrosine]

Najbolje odlučuju oni koji najviše pate nad svojim odlukama, ali ipak
zadržavaju sposobnost odlučivanja. Jedna mera - možda najbolja, nečije veličine,
jeste njegova sposobnost da pati.
Ako je vaš cilj da izbegnete bol i pobegnete od patnje, ne bih vam
savetovao da težite višim nivoima svesti ili duhovne evolucije. Kao prvo, ne
možete ih doseći bez patnje, a drugo, čak da u tome i uspete, verovatno ćete biti
pozvani da delujete na načine koji će za vas biti mnogo bolniji nego što sada
možete i zamisliti.

*

Konstatujući da par može zaista početi da se voli tek kada se bude odljubio,
želim da naglasim da prava ljubav nema korene u osećanju ljubavi. Naprotiv,
prava ljubav se često pojavljuje tamo gde nedostaje osećanje ljubavi, kada
se ponašamo sa ljubavlju uprkos tome što je ne osećamo.

*

Visovi se ne naziru iznenada da bi zauvek nestali iz vida: oni se dostižu zauvek.

*

Put ka svetosti vodi kroz zrelost. Ne postoje brže i lakše prečice. Granice ega
moraju očvrsnuti da bi mogle omekšati. Mora se izgraditi identitet da bi mogao
biti prevaziđen. Čovek se prvo mora pronaći da bi se mogao izgubiti. Privremeno
oslobađanje od granica ega koje nam pružaju zaljubljenost, seksualni čin ili upotreba
psihoaktivnih droga, mogu nam omogućiti kratak pogled na Nirvanu, ali ne i samu
Nirvanu. Teza ove knjige je da je moguće dostići Nirvanu, trajno prosvetljenje ili
istinski duhovni razvoj, samo kroz upornu primenu prave ljubavi.

*

Istina je da ljubav zahteva promenu u samom sebi, ali to je pre uvećanje samoga
sebe nego žrtvovanje. Kao što ćemo kasnije razmotriti, prava ljubav je ispunjenje.
Ona uvećava, ne umanjuje biće, ispunjava ga, umesto da ga prazni. U slučaju prave
ljubavi, cilj je uvek duhovno sazrevanje, dok je kod nevoljenja cilj nešto drugo.
Kada ljubav postoji, ona opstaje, sa ili bez kateksizma, i sa ili bez osećanja zaljubljenosti.
Lakše je, i svakako zabavnije, voleti sa kateksizmom i osećanjem ljubavi. Ipak, moguće je
voleti i bez kateksizma i bez osećanja ljubavi i upravo se ispunjenjem ove mogućnosti
prava i transcendentna ljubav razlikuje od prostog kateksizma. Ključna reč u ovoj razlici je „volja“.
Ja sam definisao ljubav kao volju da se uveća sopstveno biće da bi se potpomogao sopstveni
ili tuđi duhovni razvoj. Istinska ljubav je pre voljna nego emotivna. Osoba koja stvarno voli čini
to zbog rešenosti da voli. Takva osoba je rešila da voli bez obzira na to da li je prisutno osećanje ljubavi.
Ako jeste, tim bolje. Ako nije, posvećenost ljubavi i volja su prisutni i deluju.
Prava ljubav nije osećanje koje nas obara s nogu. To je posvećena, promišljena odluka.

*

Opšta tendencija da se ljubav brka sa osećanjem ljubavi dozvoljava ljudima sve vrste samoobmane.
Jasno je da može postojati kvalitet samoobmane u ovoj tendenciji da se ljubav brka
sa osećanjem ljubavi, jer je lako i nije neprijatno naći dokaz ljubavi u sopstvenim
osećanjima. Može biti i te kako teško i bolno tražiti dokaz ljubavi u svojim postupcima.
Ali, pošto je prava ljubav izraz volje koja često prevazilazi kratkotrajna osećanja ljubavi
ili kateksizma ispravno je reći: „Ljubav je onakva kako postupa.“
Ljubav i nevoljenje su poput dobra i zla, objektivni a ne isključivo subjektivni fenomeni.

*

U uvodu ovog odeljka spomenuli smo da definicija ljubavi
sugeriše napor. Kada prevaziđemo sebe, kada načinimo jedan korak više, ili
pređemo milju dalje, činimo to suprotstavljajući se inerciji lenjosti ili otporu
straha. Prevazilaženje sebe samih ili suprotstavljanje lenjosti nazivamo radom.
Suprotstavljanje strahu nazivamo hrabrošću. Ljubav je zato, oblik rada ili oblik
hrabrosti. Preciznije rečeno, to je rad ili hrabrost usmerena prema sopstvenom ili
tuđem razvoju. Mi možemo rad i hrabrost usmeravati i u pravcu mimo duhovnog
sazrevanja, i zato se svaki rad i svaka hrabrost ne mogu smatrati ljubavlju.
Ukoliko se neko delo ne može svrstati u rad ili u hrabrost, onda ono nije delo
ljubavi. Ovde nema izuzetaka.

*

Slično tome i bračni drugovi koji se vole moraju se stalno konfrontirati,
ako brak ima funkciju da unapređuje duhovni razvoj oba partnera.
Nijedan brak se ne može smatrati istinski uspešnim ako muž i žena nisu
najdobronamerniji kritičari jedno drugog. Isti je slučaj i kod prijateljstva. Postoji
tradicionalni koncept da prijateljstvo mora biti bez konfliktni aranžman tipa „ti
brini moju brigu, i ja ću da brinem tvoju“, koji je baziran isključivo na
međusobnoj razmeni usluga i komplimenata, kako propisuju norme dobrog
ponašanja. Takvi odnosi su površni i izbegavaju intimnost i ne zaslužuju da nose
naziv prijateljstva koji im se često pripisuje. Na svu sreću, postoje znaci da naš
koncept prijateljstva počinje da se produbljuje. Međusobna konfrontacija iz
ljubavi je značajan deo svih dubokih ljudskih odnosa. Bez toga, odnos je ili neuspešan ili plitak.

*

„Slobodna ljubav je ideal. Nažalost, to je ideal za koji je sposoban samo mali broj
ljudi.“ On je u stvari hteo da kaže da je mali broj ljudi sposoban za samodisciplinu
koja je dovoljno jaka da bi mogla održavati konstruktivne odnose koji su istinski
ljubavni, kako unutar porodice, tako i van nje.

*

Ako psihoterapeut ne može iskreno da voli pacijenta onda nema ni pravog izlečenja.
Bez obzira kako velike kvalifikacije i obrazovanje imao terapeut, ako nije u stanju
da kroz ljubav dopre do svog pacijenta, rezultat njegove psihoterapije biće beznačajan.
A minimalno obučen terapeut amater koji ima veliku sposobnost da voli dostići će,
po psihoterapeutskim rezultatima, najbolje psihijatre.

*

Ako je psihoterapija iskreno voljenje, da li ljubav uvek treba da bude psihoterapeutska?
Ako iskreno volimo svoga partnera, svoje roditelje, svoju decu, svoje prijatelje,
ako se mi proširimo da bismo pothranili njihovo duhovno sazrevanje, treba li da sa
njima praktikujemo psihoterapiju? Moj odgovor je - SVAKAKO.

*

Čovek nikako ne bi smeo da isprobava psihoterapiju koja prevazilazi njegove mogućnosti
voljenja, pošto će psihoterapija bez ljubavi biti bezuspešna i čak štetna.

[Euphrosine]

Da bismo proširili svoju viziju, moramo biti voljni da
odbacimo, da ubijemo našu suženu viziju. Na kraćoj stazi je lakše kada se to ne
radi, jednostavnije je ostati gde ste, koristiti istu mikrokosmičku mapu i ne patiti
zbog uništavanja svojih ideja. Put duhovne zrelosti, međutim, leži na suprotnoj
strani: Počinjemo tako što ne verujemo više onome u šta smo do sada verovali,
aktivno tražeći preteće i strano, namerno iskušavajući vrednost svega što smo
smatrali dragim. Staza do svetosti vodi kroz dovođenje u pitanje SVEGA.
Počinjemo sa naukom. Počinjemo zamenjujući religiju svojih roditelja
religijom nauke. Moramo da se pobunimo i odbacimo religiju naših roditelja jer je
neizbežno da je njihov pogled na svet uži od onog za koji smo mi sposobni,
ukoliko potpuno iskoristimo naše lično iskustvo, uključujući naše iskustvo kao
odraslih osoba kao i iskustvo generacija ljudske istorije. Ne postoji dobra statička
religija. Da bi bila vitalna, najbolja za koju smo sposobni, naša religija mora biti
potpuno lična. Iskovana na vatri naših pitanja i sumnji, nastala u teškim
iskušenjima sopstvenog iskustva stvarnosti. Kao što teolog Alen Džons kaže:

„Jedan od naših problema je da je vrlo mali broj nas razvio jasan lični život.
Sve u vezi sa nama izgleda drugorazredno, čak i naše emocije. U mnogim
slučajevima moramo da se oslonimo na drugorazredne informacije da bismo
funkcionisali. Prihvatamo na reč ono što nam kaže lekar, naučnik, farmer. Ne
volim to. Moram to da prihvatim jer oni imaju vitalno znanje življenja koje ja ne
poznajem. Bez drugorazrednih informacija koje se tiču stanja mojih bubrega,
efekta holesterola i uzgoja pilića, mogu da živim, ali, kada je u pitanju značaj/
svrha i smrt drugorazredne informacije nisu dovoljne. Ne mogu opstati sa
drugorazrednom verom u drugorazrednog Boga. Mora postojati lična reč,
jedinstvena konfrontacija, da bih se ja osetio živim.“

Za mentalno zdravlje i duhovno sazrevanje moramo razviti svoju ličnu
religiju, a ne oslanjati se na religiju naših roditelja. Ali šta je sa religijom nauke?
Nauka je religija ili je to složen pogled na svet sa velikim brojem važnih postavki.
Većina tih važnih postavki su poput onih: univerzum je stvaran i prema tome
objekat vredan ispitivanja; za ljudska bića je bitno da ispituju univerzum;
univerzum ima smisla - tj. on sledi zakonitosti i predvidljiv je. Ali, ljudska bića su
bedni istraživači podložni praznovericama, predrasudama i duboko ukorenjenoj
tendenciji da vide ono što žele a ne ono što zaista postoji. Prema tome, da bi se
ispitivalo i pravilno razumelo, neophodno je za ljudska bića da se podvrgnu
disciplini naučnog metoda. Bit ove discipline je iskustvo tako da ne možemo
smatrati da nešto znamo ukoliko to zaista nismo iskusili. Dok disciplina naučnog
metoda počinje sa iskustvom, jednostavnom iskustvu ipak ne treba verovati. Da bi
se iskustvo proveravalo ono mora biti u stanju da se ponovi, obično u formi
eksperimenta. Štaviše iskustvo mora biti proverljivo i to tako da i drugi ljudi
dožive isto iskustvo pod istim okolnostima.
Ključne reči su „stvarnost“, „ispitivanje“, „znanje“, „nepoverenje“,
„iskustvo“, i „disciplina“ i njih stalno koristimo. Nauka je religija skepticizma. Da
bismo pobegli od mikrokosmosa naših iskustava detinjstva, od
mikrokosmosa naše okpline, njene dpgme, od polu-istina koje su nam roditelji
saopštili, veoma je bitno da budemo skeptični prema onome što smatramo da smo
naučili. Naučni stav nam omogućuje da naše lično iskustvo mikrokosmosa
transformišemo u lično iskustvo makrokosmosa. Počećemo tako što ćemo postati
naučnici.
Mnogi pacijenti koji su već zauzeli naučni stav rekli su mi: „Nisam
religiozan. Ne idem u crkvu, ne verujem u ono što su mi crkva i roditelji govorili.
Nemam veru svojih roditelja. Mislim da nisam mnogo duhovan.“ Za njih je uvek
šok kada ih pitam o realnosti te tvrdnje da nisu duhovna bića. „Vi ste religiozni“,
kažem im ja, „i to duboko religiozni. Cenite istinu, verujete u mogućnost svoga
sazrevanja i napredovanja - mogućnost duhovnog progresa. Vaša religija je jaka vi ste voljni da
podnesete patnje izazova i agonije odučavanja. Vi preuzimate rizik terapije, a sve
to radite zbog svoje religije. Ne možete reći da ste manje duhovni od vaših
roditelja, naprotiv, mislim da ste vi duhovno evoluirali iznad svojih roditelja. Vaš
je duhovni skok veći nego njihov, jer njihov nije bio dovoljno jak da im podari
snage da stvari dovedu u sumnju.“

[Prayer]

Sve su životinje jednake, ali neke su jednakije od drugih

[Euphrosine]

You know what? Why I’m here in the first place? Is to sell you meth. You’re nothing to me but customers! I made you my bitch. You okay with that?


Possum. Big, freaky, lookin’ bitch. Since when did they change it to opossum? When I was comin’ up it was just possum. Opossum makes it sound like he’s irish or something. Why do they gotta go changing everything?


Right on. New Zealand. That’s where they made Lord of the Rings. I say we just move there, yo.


What if this is like math, or algebra? And you add a plus douchebag to a minus douchebag, and you get, like, zero douchebags?


Didja say anything stupid? And by "anything stupid" I mean anything at all.


I am not turning down the money! I am turning down you! You get it? I want NOTHING to do with you! Ever since I met you, everything I ever cared about is gone! Ruined, turned to shit, dead, ever since I hooked up with the great Heisenberg! I have never been more alone! I HAVE NOTHING! NO ONE! ALRIGHT, IT’S ALL GONE, GET IT? No, no, no, why… why would you get it? What do you even care, as long as you get what you want, right? You don’t give a shit about me! You said I was no good. I’m nothing! Why would you want me, huh? You said my meth is inferior, right? Right? Hey! You said my cook was GARBAGE! Hey, screw you, man! Screw you!

[Nevera]

Prayer kaže:

Sve su životinje jednake, ali neke su jednakije od drugih

Najbolja knjiga

Ot
What does a girl have to do to go to bed with you?

-Try knocking on the door

[Muškica]

Ovako počinje, ova nada koju trpim
U sebi rašiveno krpim
I očekujem.
Oslobodi me, ako znaš o čemu govorim.
Tvoja me snaga vrijeđa i taj pogled s visoka
Ja ne zavrijeđujem.
Skini mi to sa leđa.

[sicky]

Starci i jelka božićna
Dva vrlo rijetka debila
Topli dom, Petrof klavir
Svira im junior debil.

Skriva vene dobri sin
Danas je praznik pa je clean
Al čim se sutra probudi
čeka ga fiks jutarnji.

Mama, daj para!!!
Jer samo lova tajnu čuva!!!

Ak su problemi preteški
Ti samo uzmi heroin
Ako je jednom premalo
Zajebi ih, uzmi duplo.

Još gutljaj, dva rakije
Par pilula za spavanje
Živi si leš, ne jebu te
Ni poplava, ni zemljotres.

[Nightb1rd]

:klap:

[Nevera]

Ljuljala me kao more barku

[sicky]

[Muškica]

Nameće se kao greška nešto čemu ne znam ime.
I kako da ne boli, kad svatko pita, boli li me.
Samo pravo, samo pravo, srce moje sanjivo.

Kako da se brani, kako da se brani, što je neobranjivo?

Samo pravo, samo pravo, srce moje sanjivo,
Samo hrabro, samo hrabro, to mora biti riješivo.

Al, čime da se tješi, čime da se tješi, što je neutješivo?

[sicky]

Veronika: What's 'Choose life'?

Renton: What?

Veronika: 'Choose life'. Simon says it sometimes. He says "Choose life, Veronika!"

Renton: 'Choose life'. 'Choose life' was a well meaning slogan from a 1980's anti-drug campaign and we used to add things to it, so I might say for example, choose... designer lingerie, in the vain hope of kicking some life back into a dead relationship. Choose handbags, choose high-heeled shoes, cashmere and silk, to make yourself feel what passes for happy. Choose an iPhone made in China by a woman who jumped out of a window and stick it in the pocket of your jacket fresh from a South-Asian Firetrap. Choose Facebook, Twitter, Snapchat, Instagram and a thousand others ways to spew your bile across people you've never met. Choose updating your profile, tell the world what you had for breakfast and hope that someone, somewhere cares. Choose looking up old flames, desperate to believe that you don't look as bad as they do. Choose live-blogging, from your first wank 'til your last breath; human interaction reduced to nothing more than data. Choose ten things you never knew about celebrities who've had surgery. Choose screaming about abortion. Choose rape jokes, slut-shaming, revenge porn and an endless tide of depressing misogyny. Choose 9/11 never happened, and if it did, it was the Jews. Choose a zero-hour contract and a two-hour journey to work. And choose the same for your kids, only worse, and maybe tell yourself that it's better that they never happened. And then sit back and smother the pain with an unknown dose of an unknown drug made in somebody's fucking kitchen. Choose unfulfilled promise and wishing you'd done it all differently. Choose never learning from your own mistakes. Choose watching history repeat itself. Choose the slow reconciliation towards what you can get, rather than what you always hoped for. Settle for less and keep a brave face on it. Choose disappointment and choose losing the ones you love, then as they fall from view, a piece of you dies with them until you can see that one day in the future, piece by piece, they will all be gone and there'll be nothing left of you to call alive or dead. Choose your future, Veronika. Choose life.

[sicky]

“The basic tool for the manipulation of reality is the manipulation of words. If you can control the meaning of words, you can control the people who must use them.”

[Nevera]

Život nije rijeka.Život je more,jer u njemu ima jedno veliko ,najveće zro soli.Ta sol nije šala ,dosjetka,nego je duh,mudrost ,mozak-salinitet čovjeka.
More u meni ,to je moja bujnost koja ima plime i oseke ;to je nepresušnost izvora koja brani priličan grumen soli.More na nebu ,to je jedno mlijeko,koje gledam u nebulozama-u galaksijama.I ja ,i kretanje,i svijet,i vasiona jesmo jedno veliko more,povrh doslovne fizičke sile talasa.Ali more u meni,to je sve samo nije nepokretnost,vječito trenutno,vječito se treži,vječito se mijenja.

____
Ja rađam radost truplom svoga jada

[sicky]

Throw me all around
Like a boomerang sky
Whatever you do
Don't tell me why
Poppies grow tall
Then say bye bye
The wave is here

A seamless little team
And then we tanked
I guess we're not so sacrosanct
The tip of my tongue
But then we blanked
The wave is here
Waiting on the wind
To tell my side

Ready set jet
But she never gets far
Listen to your skin
From the seat of my car
Two centipedes stuck
In one glass jar
The longest wave
Waiting on the wind
To tell my side

Whatcha want
Whatcha need
Do you love

Maybe I'm the right one
Maybe I'm the wrong
Just another play, the pirate, and the papillon
Time to call it a day

Maybe you're my last love
Maybe you're my first
Just another way to play inside the universe
Now I know why we came

Sterile as the barrel
Of an old twelve gauge
Under my skin
And half my age
Hotter than the wax
On a saxifrage
The longest wave
Waiting on the wind
To turn my page

Steady your sails
For the butterfly flap
Whatever you do
Don't close that gap
I'm dreaming of a woman
But she's just my nap
Your ship is in
Waiting on the tide so I can swim

Whatcha want
Whatcha need
Do you love

Maybe I'm the right one
Maybe I'm the wrong
Just another play, the pirate, and the papillon
Time to call it a day

Maybe you're my last love
Maybe you're my first
Just another way to play inside the universe
Now I know why we came

Now I know why we came
Now I know

[New Order]

Extreme ways that help me
They help me out late at night...

[sicky]

A doctor comes to my door: 'I read your column and think I can help you. I used to be a psychiatrist.' I send him away. . .