Proxima Centauri: otkriven egzoplanet, vjerojatno ima uvjete za život

[osa--]

Velociraptor kaže:

Da, al buduci da je planet masivniji od Zemlje, mogao bi imati i guscu atmosferu. Uz to, planet je vjerovatno tidally locked, tj pokazuje uvijek istu stanu svojoj zvijezdi, tako da je temperatura razlicita izmedju dvije strane planeta, a u teoriji izmedju dvije strane bi bili uvjeti najoovoljniji za tekucu vodu i zivot. Gusca atmosfera(ali ne toliko kao na Veneri) bi pogodovala boljoj izmjeni topline izmedju tamne i svijetle strane, sto je isto pozitivan ishod za zivot.

Eh, a u našem sustavu nigdje planeta ni sa "korisnom" atmosferom, ni sa vodom.. Ah, moramo ići tako daleko. Mislim da je laserski pogon jedini način za istražiti taj planet. Voyageru je trebalo 20 godina da napusti Solarni sustav, a Strashot projekat bi sondu mogao poslati do Proxima Centauri za 20 godina.

[memulica]

Astrobobo kaže:

To je prosječna temperatura. Sasvim sigurno nije jednaka temperatura na strani okrenutoj Proximi kao na suprotnoj.

Oni minus je izgleda na tamnoj strani

http://arstechnica.com/science/2016/...-sized-planet/
With this information, said Ansgar Reiners, one of the scientists involved in the discovery, it is possible to make some educated guesses about what kind of a world Proxima b might be. The planet is probably rocky, rather than a gas giant, and tidally locked to its star, meaning one side is always sunny, while the other is perpetually gloomy. Therefore, if the planet does have an atmosphere, the surface temperature may vary from +30 degrees Celsius on the light side to -30 degrees Celsius on the dark side. This would allow water, if the planet has any, to exist on the surface of the world as a liquid at some locations.

[Velo C. Raptor]

osa-- kaže:

Eh, a u našem sustavu nigdje planeta ni sa "korisnom" atmosferom, ni sa vodom.. Ah, moramo ići tako daleko. Mislim da je laserski pogon jedini način za istražiti taj planet. Voyageru je trebalo 20 godina da napusti Solarni sustav, a Strashot projekat bi sondu mogao poslati do Proxima Centauri za 20 godina.

Zaboravio si na "nas" planet. A i Mars je, izgledno je, jedno vrijeme imao tekucu vodu na povrsini i guscu atmosferu. Dakle, 2/8, nije lose.
Moci cemo uslikati Proximu b i istraziti atmosferu vec kroz 8 godina, kada bi E-ELT teleskop trebao poceti sa radom. Laserski pogon bi mozda mogao biti moguc za male sonde, ali sumnjam u realnost i rentabilnost takvog projekta.

[osa--]

As a result, stars like Proxima Centauri have the ability to live up to 3–4 trillion years, 300–400 times longer than the Sun will live

https://en.wikipedia.org/wiki/Proxim...b#Habitability

Velociraptor kaže:

Laserski pogon bi mozda mogao biti moguc za male sonde, ali sumnjam u realnost i rentabilnost takvog projekta.

Kad može jedro sa potiskom fotona ubrzati do 20%c u roku i stići do odredišta, može i nuklearni električni pogon stići do odrednice u tom vremenu, potisak ionske propulzije je za magnitudu veći od potiska fotona. U konvencionalnim reaktorima iskoristivot je manja od 1%, torijski reaktori imaju iskoristivost do 99%. Znači puno manje goriva, i puno manji motor, istu stvar se ima.

[Velo C. Raptor]

Za ubrzati jedro do 0.2C bi trebalo energije koliko citav planet potrosi u jedan dan.
Za sondu, vjerovatno najbolji bi bio nuklearno-pulsni pogon sa magnetnom mlaznicom. Tako da moze i usporiti na kraju putovanja a da i ima potentan izvor energije za znanstvene instrumente i komunikacijski sistem za slanje podataka prema Zemlji.

[Velo C. Raptor]

Izgledan jos jedan planet u Proxima sistemu

Our data contained a secondary signal at a longer period but our campaign didn't last long enough to confirm it. We will probably have to run another campaign to check that one out.

Orbitalni period od 60-500 dana, tip super zemlja.

[Astrobobo]

memulica kaže:

Oni minus je izgleda na tamnoj strani

Pod uvjetom da planet ima stmosferu. Ništa od toga nije potvrđeno! I na Mjesecu je prosječna temperatura vrlo ugodna

Što se tiče veličine, ono 1.3 mase Zemlje je minimalna masa, dakle mogao bi biti i znatno veći.

Proxima b definitivno nije planet sličan Zemlji. Ali je ipak prvi susjed

[osa--]

Velociraptor kaže:

Za ubrzati jedro do 0.2C bi trebalo energije koliko citav planet potrosi u jedan dan.
Za sondu, vjerovatno najbolji bi bio nuklearno-pulsni pogon sa magnetnom mlaznicom. Tako da moze i usporiti na kraju putovanja a da i ima potentan izvor energije za znanstvene instrumente i komunikacijski sistem za slanje podataka prema Zemlji.

Evo koliko sam vidio, to rješenje problema gradnje megastruktura je u akceleratoru (sub)atomskih čestica, pošto one imaju veću masu od fotona, taj akcelerator čestica ne bi trebao biti ogroman poput mega struktura za lasersko ubrzanje jedra.

Zapravo princip (sub)atomske propulzije koristi mogućnost magnetnog polja da reflektira (sub)atomske čestice i ostvari potisak, te pošto ono ne zauzima nikakvu masu, nije osjetljivo na uvjete svemirska prašina, mikrometeoriti...

A interstelarni medijum i zvjezdani vjetar zvijezde može posluziti i za usporavanje.

Upisati u tražilicu Interstellar flight by particle beam

Ne troši ni približno kao laser.

[memulica]

Zvjezdana jedrilica će morati imati neku vrst štita.

https://www.newscientist.com/article...lpha-centauri/
When you’re travelling at one-fifth the speed of light, even a small collision can hurt. Now we know exactly how much. A team working on a project to send tiny spacecraft to the stars have calculated the damage that hitting just a speck of dust could do.

http://arxiv.org/abs/1608.05284
The Breakthrough Starshot initiative aims to launch a gram-scale spacecraft to a speed of v∼0.2c, capable of reaching the nearest star system, α Centauri, in about 20 years. However, a critical challenge for the initiative is the damage to the spacecraft by interstellar gas and dust during the journey. In this paper, we quantify the interaction of a relativistic spacecraft with gas and dust in the interstellar medium. For gas bombardment, we find that damage by track formation due to heavy elements is an important effect. We find that gas bombardment can potentially damage the surface of the spacecraft to a depth of ∼0.1 mm for quartz material after traversing a gas column of NH∼2×1018cm−2 along the path to α Centauri, whereas the effect is much weaker for graphite material. The effect of dust bombardment erodes the spacecraft surface and produces numerous craters due to explosive evaporation of surface atoms. For a spacecraft speed v=0.2c, we find that dust bombardment can erode a surface layer of ∼0.5 mm thickness after the spacecraft has swept a column density of NH∼3×1017cm−2, assuming the standard gas-to-dust ratio of the interstellar medium. Dust bombardment also damages the spacecraft surface by modifying the material structure through melting. We calculate the equilibrium surface temperature due to collisional heating by gas atoms as well as the temperature profile as a function of depth into the spacecraft. Our quantitative results suggest methods for damage control, and we highlight possibilities for shielding strategies and protection of the spacecraft.


orginal dokument:
http://arxiv.org/pdf/1608.05284v1.pdf

Najjeftiniji bi bio od leda, kao onaj opisan u zanimljivoj knjizi Arthura C. Clarka 'SONGS OF DISTANT EARTH'

‘You’ll see that the ship is roughly cylindrical — length four kilometres, diameter one. Because our propulsion system taps the energies of space itself, there’s no theoretical limit to speed, up to the velocity of light. But in practice, we run into trouble at about a fifth of that speed (0.2 c), owing to interstellar dust and gas. Tenuous though that is, an object moving through it at sixty thousand kilometres a second or more hits a surprising amount of material — and at that velocity even a single hydrogen atom can do appreciable damage.

‘So Magellan, just like the first primitive spaceships, carries an ablation shield ahead of it. Almost any material would do, as long as we use enough of it. And at the near-zero temperature between the stars, it’s hard to find anything better than ice. Cheap, easily worked, and surprisingly strong! This blunt cone is what our little iceberg looked like when we left the solar system, two hundred years ago. And this is what it’s like now.’

The image flickered, then reappeared. The ship was unchanged, but the cone floating ahead of it had shrunk to a thin disc.

‘That’s the result of drilling a hole fifty light-years long, through this rather dusty sector of the galaxy. I’m pleased to say the rate of ablation is within five per cent of estimate, so we were never in any danger — though of course there was always the remote possibility that we might hit something really big. No shield could protect us against that — whether it was made of ice, or the best armour-plate steel.

‘We’re still good for another ten light-years, but that’s not enough. Our final destination is the planet Sagan 2 — seventy-five lights to go.

‘So now you understand, Mr. President, why we stopped at Thalassa. We would like to borrow — well, beg, since we can hardly promise to return it — a hundred or so thousand tons of water from you. We must build another iceberg, up there in orbit, to sweep the path ahead of us when we go on to the stars.’

[Velo C. Raptor]

Kad imas nuklearni pogon, mozes imati i EM stit koji bi sve nabijene cestice maknuo sa puta letjelice.

[random101]

kaj s nenabijenim cesticama, moras ih nekak nabit prvo da bi ih mogao odbiti ili imat neki ablativni stit koji se sporo trosi

[darkwood]

Ablativni štit je trenutno naj prakticnija opcija, što se tice daljnjih istraživanja novo otkrivenog/ih planeta oko Proxime, za više podataka trebati cemo sacekati prvo JWST (2018) tj E-ELT (2024).

[El Tomo]

Velociraptor kaže:

Da, al buduci da je planet masivniji od Zemlje, mogao bi imati i guscu atmosferu. Uz to, planet je vjerovatno tidally locked, tj pokazuje uvijek istu stanu svojoj zvijezdi, tako da je temperatura razlicita izmedju dvije strane planeta,

Ne mora znaciti, postoji i znatna vjerojatnost da se nalazi u 2:3 rezonanciji sa zvijezdom. I da, dobro si napomenuo, 1.3 Zemljine mase je najmanja masa planeta, najvjerojatnija masa je za oko trecinu veca, no izgleda da tu napomenu naglo svi 'zaborave'.

[osa--]

Velociraptor kaže:

Kad imas nuklearni pogon, mozes imati i EM stit koji bi sve nabijene cestice maknuo sa puta letjelice.

mda, netko će ti iskeširati lovu za nuklearno pulsni pogon, plus to je ogromna mašina, zahtjeva tolike količine bombi da bi nam se nuklearni arsenal počeo značajno smanjivati, a to ne može nikako se desiti. jedino rješenje kako ja vidim prevelike potrošnje mega lasera je akcelerator čestica i ne zahtjeva tolike količine energije kao laser jer su te čestice mnogo masivnije od fotona.

I magnetno jedro ne treba štitit ni od čega i može usporiti na željenu lokaciju reflektiranjem solarnog vjetra.

random101 kaže:

kaj s nenabijenim cesticama, moras ih nekak nabit prvo da bi ih mogao odbiti ili imat neki ablativni stit koji se sporo trosi

Čitao sam na Nasaspaceflight forumu da bi bilo najkorisnije stvoriti štit-vještačku atmosferu od vrućeg ioniziranog plina plazme koju bi magnetno polje držalo na okupu oko letjelice a koje bi sagorjevale sve sitne čestice prašine i mikrometeorita koje bi ulazile baš kao u našoj atmosferi Zemlje.

Sent from my LG-H818 using Tapatalk

[Velo C. Raptor]

El Tomo kaže:

Ne mora znaciti, postoji i znatna vjerojatnost da se nalazi u 2:3 rezonanciji sa zvijezdom. I da, dobro si napomenuo, 1.3 Zemljine mase je najmanja masa planeta, najvjerojatnija masa je za oko trecinu veca, no izgleda da tu napomenu naglo svi 'zaborave'.

Koliko sam citao misljenje clanova tima, prvenstveno prvog citiranog u radu, oni misle da je masa blizu minimalnoj ili bas ta minimalna.

[osa--]

Evo znanstvene publikacije na tu temu: Mini-Magnetospheric Plasma Propulsion (M2P2)

High Speed Propulsion Sailing the Solar Wind

Samo što se ovdje preporuča Interstellar Flight by Particle Beam akcelerator čestica za ubrzanje i solarni vjetar.

Sent from my LG-H818 using Tapatalk

[El Tomo]

Velociraptor kaže:

Koliko sam citao misljenje clanova tima, prvenstveno prvog citiranog u radu, oni misle da je masa blizu minimalnoj ili bas ta minimalna.

Pa iskreno, nema tu puno 'misljenja', ma o kome se radilo. Tocno se zna kakvu 'masu' mozes odrediti iz metode radijalnih brzina. Za izracun tocne mase potrebno je poznavati inklinaciju orbite, a to se za sada ne zna. Ono sto sigurno znamo je da stvarna masa nije jednaka minimalnom masi, odnosno da je prava masa sigurno veca od brojke koju su oni dali. Koliko veca, ne znamo. Mozemo se samo osloniti na statistiku i izracunati vjerojatnost trigonometrijske funkcije za nasumicne vrijednosti inklinacije orbita i to nam kazuje da je vrlo vjerojatno stvarna masa izmedu minimalne mase i njene dvostruke vrijednosti (dakle, od 1.3 do 2.6 Zemljine mase). No, to ne iskljucuje mogucnost da je masa i 50 Zemljinih masa.

Naravno, kada bi poznavali inklinaciju tada bi znali i tocnu masu, ali je ne poznajemo. Nisam vidio rad koji bi istrazio stabilnost planetarniih putanja u ovakvom visestrukom sustavu, no s obzirom na blizinu planete zvijezdi, sumnjam da druge komponente igraju neku vazniju ulogu. Ono sto znamo je da masa nije jednaka minimalnoj jer bi u tom slucaju planet tranzitirao, a tranzit do sada nije opazen. Jedino ce nam detekcija ovog planeta nekom drugom metodom: vizualno ili astrometrijski, odgovoriti na pitanje o inklinaciji orbite a samim time i stvarne mase.

[osa--]

Proxima b ima vjerojatno uvjete za život i može biti dom vanzemaljskim vrstama:

http://www.natureworldnews.com/artic...h-possible.htm

http://www.independent.co.uk/news/sc...-a7350231.html

Ako odemo gore vjerojatno ćemo sve uništiti i uloviti.

[Velo C. Raptor]

To je samo jedan od mogucih modela, nista vise.

[JAWS]

osa-- kaže:

Proxima b ima vjerojatno uvjete za život i može biti dom vanzemaljskim vrstama:

http://www.natureworldnews.com/artic...h-possible.htm

http://www.independent.co.uk/news/sc...-a7350231.html

Ako odemo gore vjerojatno ćemo sve uništiti i uloviti.

Prvo saljemo misionare da ih izvedu na put jedinog pravog boga...ako neide milom...onda silom...kasnije privatizacija