Kako i kada ste se odlučili na dijete?

[Francesca]

pocoyo1 kaže:

sve ok ria 26...ubrzo ću 34 navršit..dečko 38..a sve mi je u kaosu...sve me brine.nezadovoljna..sama sobom najviše i to mi je najteže riješit..takva ne želim dijete..a pitanje dal ću ikad bit drukčija tako da...nisam našla sebe..pokušala sam s majkom pričat..ali ona kaže da se ona ni sad u ovim godinama nije našla

hvala cure..bolje bolje imat djecu kad si mlad..ne razmišljaša tolko kolko sad ja..ja sam veliku traumu u 26.prošla..sve je valda ostavilo traga...

Sad cu ti ja napisati svoju zivotnu pricu u kratkim crtama
Nikakvo pametovanje ni savjet ne dajem, samo svoje iskustvo

Prvi ozbiljni decko sa 19-20 godina, prvi sa kojim sam spavala
Hodanje od 8 godina u kojem je bilo i dobrog i loseg, ali meni emocionalno uvijek neka nesigurnost s njim, nikad se nisam osjecala - on je taj covjek sa kojim zelim obitelj, uvijek je nesto nedorečeno visilo u zraku
U 28 godini sjeli i razgovaramo: ovak je bezveze, godine su tu, ili cemo se vjencat i pokusat nesto od svega napravit ili idemo svako na svoju stranu.
Nisam se vidjela solo u tim godinama, nisam bila hrabra ostati sama i sa nekim vjerovatno slicnim opet poceti ispocetka, a ovaj i nije tak los: ne tuce me, ne svadamo se, ne pije.
Njegovi razlozi vjerovatno slicni.
I odlucimo se vjencati.

No i dalje nema sklada medu nama, ja se i dalje osjecam nesigurno, i dalje se ne vidim da s njim zelim djete, uz to pocinju problemi sa novcem, njegovi izlasci i unatoc svim mojim pokusajima da nam stvorim dom, ne uspjeva mi.
Blizi mi se 30-ta i pocinjem shvacati da ovako ne zelim provesti zivot.
Opet sjedamo i razgovaramo, tj ja govorim: ili ces se promjeniti ili se rastajemo.
Njegov odgovor: onda se rastajemo jer se ja za nikog ne mjenjam
Meni dosta da spakiram svoje stari i vratim se doma.

Slijede dvije godine vracanja u pubertet: izlasci, izlasci, izlasci
U meduvremenu jedna neobavezna veza sa likom starijim od mene 7 godina a koji je bio jos izgubljeniji i od mene i od mog ex-a skupa

I onda upoznajem svog sadasnjeg muza i prvo se medu nama rada prijateljstvo, sa vremenom prelazi u zaljubljenost, ali se i dalje pravimo da smo samo prijatelji i tako godinu dana
U jednom trenu otkrivamo karte i od tad sve ide brzinom munje: zivimo zajedno i imamo osjecaj da smo oduvijek zajedno
Od tada znam da s tim covekom zelim provesti ostatak zivota, zelim imati djecu i nikada se ne odvojiti od njega

Sada, cetri i pol godine kasnije osjecam se potpuno isto, nista se u nasem odnosu nije promjenilo, samo se unaprijedilo, poboljsalo, na toliko razina smo se isprepleli jedno sa drugim da se to vise ne da rasplesti

Nasa bebica je na putu i to je jedino sto nam je do sada nedostajalo

[pocoyo1]

da svatko ima svoj pricu..osjecam se promaseno na svim poljima..imam i nekih zdravstvenih problema..uvijek me nešto vuklo da odem od doma -ali nisam eto..i sad imam takav osjećaj da sam promašen i izgubljen slučaj totalno..moji nekako očekuju da im pomognem s vremenom..da se posložim i uredim život..
veze prije ove-kao da nisam ni imala...i nit ne želim ikom ono što sam prošla jer je odvratno..zabila sam se u posao i povukla..onda upoznala ovog dečka..u medjuvremenu ostala bez posla..cijelo vrijeme me prati depresija i strahovi odavno..od djetinjstva.otkad sam svjesna sebe..osjećam se jako jako staro unutra i oronulo i iscrpljeno...

[Francesca]

pocoyo1 kaže:

da svatko ima svoj pricu..osjecam se promaseno na svim poljima..imam i nekih zdravstvenih problema..uvijek me nešto vuklo da odem od doma -ali nisam eto..i sad imam takav osjećaj da sam promašen i izgubljen slučaj totalno..moji nekako očekuju da im pomognem s vremenom..da se posložim i uredim život..
veze prije ove-kao da nisam ni imala...i nit ne želim ikom ono što sam prošla jer je odvratno..zabila sam se u posao i povukla..onda upoznala ovog dečka..u medjuvremenu ostala bez posla..cijelo vrijeme me prati depresija i strahovi odavno..od djetinjstva.otkad sam svjesna sebe..osjećam se jako jako staro unutra i oronulo i iscrpljeno...

Mozda stvarno trebas temeljitu promjenu, otici od svojih, zivjeti sama sa sobom neko vrijeme, znati da si dovoljno jaka da se nosis sa svime u zivotu
Trebas sebe prvo posloziti a sve ostalo ce se onda vec posloziti

[pocoyo1]

Francesca kaže:

Mozda stvarno trebas temeljitu promjenu, otici od svojih, zivjeti sama sa sobom neko vrijeme, znati da si dovoljno jaka da se nosis sa svime u zivotu
Trebas sebe prvo posloziti a sve ostalo ce se onda vec posloziti

da .možda.samo se tolko bojim...nitko ne podržava ..samo bunt se javlja s njihove strane...i sumnja da ću uspjet..da ću sama potonut do dna..a i ja sama tako mislim ..na trenutke drukčije..ali većinom negativno...sumnja u sebe..u sve da neću uspjet...strahovi me blokiraju..već mjesecima se osjećam kao paralizirana

[dalia28]

pocoyo1 kaže:

da .možda.samo se tolko bojim...nitko ne podržava ..samo bunt se javlja s njihove strane...i sumnja da ću uspjet..da ću sama potonut do dna..a i ja sama tako mislim ..na trenutke drukčije..ali većinom negativno...sumnja u sebe..u sve da neću uspjet...strahovi me blokiraju..već mjesecima se osjećam kao paralizirana

pocoyo,možda na prvu neče biti lako al probudi se i dokaži im da su u krivu!!!!
živa,zdrava,sposobna i sa potrebom da mjenjaš iz temelja svoju situaciju je sasvim dovoljno da se pokreneš!
uspjeti češ jer uspjeli su i drugi u mnogo gorim psiho-fizičkim stanjima,vjeruj!
sretno i javi nam sretnu vijest
pusa

[pocoyo1]

očajno se osjećam..pošli put sam imala prometnu kad mi je bilo ovako..imam feeling da onda idem glavom bez obzira..znam da mnogima je moj slučaj bezveze i da to uopće nije problem mnogima..samo ja nikako ne funkcioniram..trebala bih se spremit i krenut na bus-a opet takav potez kamo i kome? a posao nemam...

[PinaColada000]

ja i moj muž skupa od 4.razreda moje srednje škole. on pao godinu na faksu i radio godinu dana u kafiću do moje škole. mi poslije škole otišle prvi put na cugu u taj kafić i mi se odmah zaljubili. upozn ali se u četvrtak,u ponedjeljak se našli solo i od tada računama da smo zajedno. i tako nam je prošla nedjelja bila 5 godina veze. nikad prekidali,imali i sretne i tužne trenutke,svađe,ljude koji su nas htjeli rastaviti,nekako kao Romeo i Julija,alli uvijek smo zn ali da moramo ostati zajedno,da nam je suđeno. i tako on mene zaprosio prošle godine (možda ste i gledale na In magazinu) odlučili mi datum svadbe 28.04.2012. i tako ovo ljeto,u lipnju dogovorili da će svadba biti na moru (budući je od s mora,a ja iz Zg),dogovorili bend,foto,hotel...platili kapare i ostalo nam je čekati naš datum. odlučili zajedno živjeti od jeseni (do sada je živio sa cimerom,ima još jedan ispit na faksu),n ašli prekrasan stan (u kojem trenutno i za neku skoru budućnost živimo). kako ja imam kolektivni godišnji,cijeli kolovoz,mi se malo odlučili igrati "mame i tate" i tako zadnji tjedan mog godišnjeg ja se i dalje kupan,uživam,osim što mi se malo tek promjenio i hormoni podivljali :P vratim se u Zg,prvi dan na poslu poslije godišnjeg napravim ja test jer M kasni već 7 dana (nekada bi radila i kada bi kasnila jedan dan) i pojavi se +. taj tjedan smo još b ili razdvojeni,pa sa m mu morala reći vjest preko telefona. presretni,jedva čekali da se vidimo dijelili n ašu novost sa našim obiteljima. i kako nam je taj 28.04.2012. suđen,tada ćemo dobiti jednu prekrasnu djevojčicu,a mi smo svoje vjenčanje "obavili" 5.11. prije točno 20 dana! do sada sve super,sretni,nekako smo si bliži i sretniji. i to malo biće nas još dodatno spaja. meni postalo sve ravno,na bolovanju sam,doma uživam,on uči,završava taj faks,da dok se bebolina rodi nađe posao i sve još bolje dođe na svoje!

[bellla]

mi smo skupa 5 godina i nekako sam oduvijek znala da cemo provesti zivot zajedno. prosle godine smo se vjencali i dogovorili kako necemo odmah bebu, da malo uzivamo, putujemo i tako. nekako prije 1. godisnjice braka pricali smo i odlucili da si zelimo jednu malu bebicu jer sam ja to znala vec jaaaaaako dugo, a onda je napokon i muz shvatio
prvi put kad smo pokusali, tamo u 8mj. uspjelo nam je, iako sam ja bila u soku jer sam vec unaprijed bila uvjerena da se nismo dovoljno trudili i da cemo morati dr. mjesec
ali eto, jos malo ce nam biti 4mjeseca i sada smo toliko sretni da je to neopisivo.. jedva cekamo da dođe bebica i sad znamo da nam je samo to nedostajalo u zivotu
najradije bi da nosim blizance da odmah imamo 2 male loptice odjednom

[PinaColada000]

bella slažem se s tobom...samo nam je to falilo
znači obje ćemo dobiti beboline u 4.mjesecu

[bellla]

PinaColada000 nama je termin 15.5., kad je vama? a skoro pa smo tu negdje
oprosti, sad vidim, 28.4

[Latiosa]

Pozdrav svima

Moje pitanje je "Kako ste ste odlučili imati dijete?"
Kakve ste dvojbe imali? Financijska situacija? Kako odgajati?

Mojeg partnera i mene je veoma strah financijske strane te obvezivanja nad novčanom skrbi u ovakvoj državi gdje sutra možeš izgubiti posao i zabrinuti se za budućnost djeteta? Lako je kada ti roditelji kažu da će pomoći, ali to nije riješenje. Parovi traže samostalnost.

Kakve ste strahove imali te kako ste neke od njih prevladali?
Kako se danas nosite sa time?

P.S pregledala sam popis tema, i prelistala par stranica. Nadam se da nema ovakve teme, no ako ima slobodno premjestite.

[kavopija-14]

ja sam odlučila počet radit na ditetu kad sam napokon svatila da nikad neću dobit odgovore na baš sva pitanja i da nema garancije da će sve bit u redu. znači, nije samo bitno posložit život nego i stvari u glavi.

po meni bi bilo neodgovorno ić na dite ako ste nezaposleni, ili živite od 2000-3000 kn, ili ako nemate krov nad glavom, ali ako vam je životna situacija koliko-toliko sređena, a bojiš se šta će bit za godinu, dvi ili pet - onda se nikad nećeš odlučit.

najbitnije je da ste oboje odgovorni ljudi, da imate dobar odnos i iste poglede na život. ostalo će se posložit.

[Tatjana3333]

Cure probajte me savjetovati jer ću se ja pogubiti u svojim razmišljanjima. Ja imam 26 godina, dečko 37. Njemu je već krajnje vrijeme da ima dijete, a ja već godinu i pol toliko razmišljam o djetetu ali me uvijek nešto koči. E sad, ja sam stalno zaposlena, primanja oko 4500 kn, on radi na crno(kao da i ne radi jer dobi novce svaka 3, 4 mjeseca) Znaći samo smo na mojim primanjima. Ja i on ok živimo s tih 4500 kn, ne ulazimo i minuse, ne posuđujemo novce itd. Živimo u stanu iz kojeg se mislimo preseliti za nekih godinu dana..Znam ako ću čekati bolja vremena da ih nikada neću dočekati. Što mislite da li bi trebali krenuti sa djetetom ili još malo pričekati?

[SummerNight]

zasto bi zaboga njemu bilo krajnje vrijeme?! ja sam zensko i imam 37 pa imam jos vremnea imat dijete ako ocu

[Tatjana3333]

Zato što i on smatra da bi ih trebao/htjeo imati, a i što je stariji to je teže dobiti djecu...

[SummerNight]

pa nek nadje posao onda.

[Tatjana3333]

SummerNight kaže:

pa nek nadje posao onda.

Da je tako lako nači posao u današnje vrijeme vjeruj mi da bi već radio odavno..

[SummerNight]

ali ako on nema posao onda kako mislite imati dijete? drugih 6 mj cete zivjeti od zraka? sto ako ti dobijes otakz jer si zatrudnila? sto kad ces ici na bolovanja? sto ako ce trebati produljeni porodiljni?

[vlovrec]

pa tak onon mogli bi....
i uspjelo nam iz prve mada ja imam 38 godina i mislila sam da ne samo da cemo s morati truditi nego da niti nema vise sanse za mene. jer sam citala da nakon 38 jako opada kvaliteta i kolicina jajasca. mm je malo mladi.

i on i ja radimo, na neodredeno, ali kod privatnika. mene gotovo sigurno kad se to zavrsi, ceka otkaz, jer je takva praksa. ne trebaju zene s malom djecom jer su stalno po bolovanjima. a njima moras biti dostupan od 0-24 i posao ti mora biti na prvom mjestu. osim ako nemas baka sevis, a to mi nemamo. on radi u maloj firmici i svaki cas moze sef reci da zatvara firmu jer ide u penziju.

za sad imamo ok primanja, niti blizu prosjecnima, ali nama je dovoljno. ja imam stambeni kredit jos 20 godina, on ima neki sitni kreditic koji je gotov za par mjeseci.

ako se ostvari najcrnji scenarij, ne znam sta cemo. moji malo dalje odavde imaju praznu kucu, u kojoj ne zive, samo dodu vikendima, zive u zagrebu jer tamo rade, valjda cemo se preseliti u tu kucu jer je prazna. a stan rentati ili prodati. ili idemo k njegovima iako je tamo vec brat sa zenom i djecom, pa sta ako mogu oni zivjeti na tudoj grbaci mozemo i mi.
:
iako nam nikad nije bila opcija zivjeti s nekim, ali jebi ga, nuzda ne pita. a i 90% bracnih parova koje poznamo (svi su cca naih godina) zive u istom kucanstvu s roditeljima. cak niti ono, vlastito potkrovlje, nego bas skupa.
oni koji zive sami, roditelji su im dosta imucni da su ima kupili nekretninu u kojoj zive.

[kajpa]

Tatjana3333 kaže:

Cure probajte me savjetovati jer ću se ja pogubiti u svojim razmišljanjima. Ja imam 26 godina, dečko 37. Njemu je već krajnje vrijeme da ima dijete, a ja već godinu i pol toliko razmišljam o djetetu ali me uvijek nešto koči. E sad, ja sam stalno zaposlena, primanja oko 4500 kn, on radi na crno(kao da i ne radi jer dobi novce svaka 3, 4 mjeseca) Znaći samo smo na mojim primanjima. Ja i on ok živimo s tih 4500 kn, ne ulazimo i minuse, ne posuđujemo novce itd. Živimo u stanu iz kojeg se mislimo preseliti za nekih godinu dana..Znam ako ću čekati bolja vremena da ih nikada neću dočekati. Što mislite da li bi trebali krenuti sa djetetom ili još malo pričekati?

Malo pricekati? Koliko malo? Ako postoji neki dobar plan/ocekivanje da bi se u to "malo" vremena trebalo nesto dogoditi sto bi vam jako koristilo u tim planovima, da svakako pricekati, zasto ne malo pricekati ako ce nakon tog "malo" sve biti bolje.
No, ako se ne cini tako ..ja bih (ako je zelja velika i obostrana, a ljubav golema i cini se trajna) napravila to dijete.
Da, znam da su vremena sugava i da je sve riskantno...no ako netko zeli dijete...nema druge nego roditi ga. Pa ce se onda i potruditi da mu bude dobro. A nije nebitno imate li kakvu podrsku baka/dida, bilo organizacijsku, bilo financijsku, bar malo.

SummerNight kaže:

zasto bi zaboga njemu bilo krajnje vrijeme?! ja sam zensko i imam 37 pa imam jos vremnea imat dijete ako ocu

Ali ipak neces...jer si malo pre st....drugacija, pa ti se to ne cini kao dobra ideja.
Rodis s 38, kada dijete maturira imas 57, kada (mozda) zavrsi fax imas 63+ ...pubertet , klimakterij...