Život u podstanarstvu s djecom

[BBC drama]

Ne vidim razlog za ne ići na dijete. To što si mlada i spremna na roditeljstvo je za mene plus. Puno je lakše imati prvo dijete sa 22 nego sa 30-tak i kusur godina. Mlada si, puna snage, zdravija, bezbrižnija oko zdravlja i odgoja djeteta. Također su ti i roditelji mlađi pa će lakše i uskočit pomoć ako treba.
Da se sada zaposliš, ko kaže da te "gazda" ne bi otpustio kad dozna za trudnoću. Nikada neće biti idealna situacija za imati dijete, uvijek nešto fali (novci, stan, posao). Ako imaš novac, stan, onda u većini slučajeva imaš i godine tako da ja ne znam postoji li uopće idealno vrijeme za roditeljstvo.
Da si u ovom trenu zaposlena i zatrudniš, gdje bi sa djetetom (mislim na čuvanje), rijetki su privatnici koji bi ti tolerirali bolovanja, odlaženja kući odmah nakon radnog vremena , a njima je "hitno" i treba još ostati.
To što je sada kriza ne znači da će ona trajati vječno. Za 5 godina se može dosta toga promijeniti.
U međuvremenu možeš uživati s svojim djetetom (djecom). Djeca rastu, biti će veći i možeš se kada se ukaže prilika i zaposliti.

[happywife]

Mislim da bi trebala ići na dijete, kad vam je želja tako velika! Dijete donosi tolike blagoslove i radost Ja sam evo mlada mama (samo 2 godine starija od tebe) jedne prekrasne curice i svaki dan sam presretna što smo se odlučili na dijete i nismo čekali savršena vremena. Samo muž radi, podstanari smo. I ništa nam ne fali! Dapače, imamo puno više nego prije. U svakom smislu! Ljudi su se danas navikli na sve te luksuze i smatraju ih nužnima za život, a istina je daleko od toga.
Ja uživam sa svojom bebicom svaki dan i tebi bih preporučila isto

[daca87]

Evo mi smo u situaciji da smo podstanari s dvoje djece, ja imam 26 ,muž 28 i klinci 4,5 god i 1god. Ostala sam trudna neplanski pa smo se preselili u jednosoban stan i plaćali 1500kn s tim da su režije bile velike jer je bila stara peć na plin koja je puštala i u lošem stanju je bio stan pa smo se par mj prije poroda preselili u novogradnju i plaćali 2000kn s tim da je muž imao plaću oko 3000kn i iskreno da mi sad netko kaže kak smo uspjevali-nemam pojma (novčanu pomoć s ničije strane nismo imali) Mali je išao do druge god na Goljak, onda sam se zaposlila pa sam nakon god dana ostala trudna i nisu mi produžili ugovor muž je pokrenuo nešto svoje i preselili smo se u dvosoban stan s tim da su primanja mrvicu veća. I nije mi jasno da tu mame/žene koje imaju svoju djecu(ili nemaju) mogu pomislit da predlože nekom da da svoje dijete da na posvajanje ili pobaci pa pogledajte svoju djecu i onda pomislite da ga date nekom ili pobacite Presretna sam i nije mi žao niti jednog trenutka, niti jedne godine koji sam možda propustila ok nemamo neki komfor što se nas tiče da se nekako super oblačimo ili slično ali mi to ni nije važno. mogla sam čekat 10 god da nešto steknem, možda bi-možda nebi ovako imam svoju djecu koja su sve što mi u životu treba i super nam je. Ako za koju godinicu uletimo u nešto naše super ako ne zajedno smo, volimo se,lijepo nam je,šta više reć..
Mislim svatko se drugačije snađe u nekoj situaciji ali samo hoću reć da to nije razlog za ne imat dijete

[nuklea500]

Koliko sebicnih razmisljanja...

[altoronto]

Autorice teme.

Ako ćeš ti čekati "bolje" uvijete za život. Možda, nikad to i nećeš dočekati. Nije, da te razočaravam ali život je takav.
Uopće nije nikakav problem što ste podstanari. Jer ako je to tebi već problem u startu, to što ste podstanar.i Neznam što ćeš kasnije mislim kada dođe još veća kriza i problemi.

Samo ti rađaj dicu i veseli se tome. Uzdravlje.

[aannjaa]

Moja prica je otprilike suprotnost. Pa evo, cisto da dam doprinos temi
30e i mm i ja, vlastita nekretnina (jednosoban stan, ali barem privremeno situirani), mm imao siguran, dobar i perspektivan posao, moj posao bio divan, kolege divni, siguran (sto su mi poslodavci i potvrdili prije nego sam rodila) i bilo nam je sve poslozeno.
Sada, godinu i pol nakon sto se malac rodio, mm je na novom poslu gdje krece ispocetka, ali nije to ni blizu onome sto je imao na proslom poslu. Ja nezaposlena, dobila otkaz ubrzo nakon sto sam se vratila s porodiljnog. A struka i posao su mi bili takvi da sam mislila da sam sigurna, zasticena i da ne moram brinuti za radno mjesto. Nema toga. Danas ti je dobro, sutra moze biti lose. Ali jbg, nitko ne garantira da nece biti i gore od loseg.
Ali nikako ne bih ljude koji zele djecu iako nisu sigurni kako ce im osigurati sve sto im treba nazvala sebicnima. Kao sto je netko na forumu rekao "dok je mene, moje dijete nece biti gladno".

[altoronto]

Naravno, danas se ide s time da se buduće roditelje onemugući da imaju potomstvo. Usađuju im u umome strah da će danas sutra biti i oni sami, roditelji gladni a gdje tek djeca.
Nemojte imati djecu imajte cucke. A možete se i vjenčati s njima, s cuckima, kao ona luđakinja iz Britanske kolonije u Splitu.

[Kakadu]

nuklea500 kaže:

Koliko sebicnih razmisljanja...

zašto? ja sam ovdje pročitala nekoliko optimističnih priča o obiteljimai koje ne plivaju u novcu, ali su sretne, zadovoljne i ništa im ne nedostaje. ti misliš da je sreća u novcu?

[Twinmama]

mm ima plaću 4000kn, ja imam plaću 4500kn, imamo kredit od 2500kn, kredit od 1300kn, mjesečno za zajedničke režije(živimo u ISTOM kućanstvu sa njegovim roditeljima) odvajamo 1200kn + posebne režije (vrtić + mobiteli + tenis klincima i zbor = 800kn) ostane nam 3700 mjesečo kad sve ovo poplaćamo.....i imamo 2 djece (blizance 4 god).....
jedan tjedan svekiji kupuju špeceraj jedan tjedan mi.... i preživimo i još uspijemo uštediti i klincima priuštimo igračke i to kvalitetne i proslave rođendana u igraonici.... odemo i u kino, i na izlete i u mc donalds i na more......i ne - nemamo pravo na dd i od njihove prve do treće god moja primanja su bila 1600kn(ali eto nismo onda imali kredita, vrtić, tenis i zbor).... i opet smo se snašli i za more i za kino i za rođendane i za izlete.......

sad kad ovo čitam i sama se pitam kako
ali može se..... sebi i mužu 3-4 puta godišnje kupim komad odjeće/obuće (fala bogu pa mi više ne rastemo )

[Twinmama]

eh da... kada su se klinci rodili mm je imao stalan posao već 8 godina.... sad je već 2 godine na tom istom poslu na određeno od mjeseca do mjeseca (ko i svi u firmi).....ima završenu trogodišnju školu, sada ide na neko doškolovanje koje je htio otprije (ja sam ga sad samo potaknula da konačno i ode). ta škola je 6000kn i to sad plaćamo i znate što.... uštedili smo od ljeta 2013 do 3 mj 2014 = 4200kn..... za more.....
i opet si sve što nam je bitno od izleta, kina i ostalog priuštimo

[Francesca]

Po meni kod autorice nije uopće problem podstanarstvo, zaista nije... pa koliki ljudi su podstanari, po tome nitko ne bi imao djecu
Podstanar ili kredit na 30 godina meni isti kuki da prostite...
Problem je što ona ne radi - ja osobno se nikada ni na koga u životu nisam oslonila nego na sebe
Muž može kad se djete rodi jednostavno uvidjeti da to nije za njega, da mu se takav život ne sviđa, da djete nije to što je zamišljao bla bla bla bla... i jednostavno ode. Nemojte reć da niste čule za takve slučajeve jer ja jesam i to više njih.
Može se čovjek ne daj bože razboljeti. Da, nećemo gledati sve crno ali zadnjih par godina je nekoliko poznanika u srednjim 30 do srednjih 40 umrlo od karcinoma...
Može jednostavno slomiti nogu, past s lojtre ko moja kuma i 1,5 godinu ne može raditi - nema fuša, nema pune plaće - šta sad?

Zato kažem da je bolje da oboje rade, ipak su dvije plaće dvije plaće a ona je vrlo vrlo mlada i zaista joj se ne žuri nigdje s djetetom...
Eto to je samo moj ziheraški pogled na život - uzdaj se u se i u svoje kljuse

Moj suprug jako dobro zarađuje i realno nije potrebno da ja radim, jedno vrijeme sam i željela napustiti posao i biti doma sa malenim do njegove treće godine. Ali onda su se na poslu desile neke stvari i ipak sam se zbog nekih obaveza dužnosti vratila, i sada mi je jako drago da jesam i da radim i da ne ovisim baš skorz o mužu i njegovim primanjima
Jer muž danas je sutra nije, ovo mi je drugi muž pa jako jako dobro iz vlastitog iskustva znam kaj pričam

[frupy]

Francesca kaže:

Po meni kod autorice nije uopće problem podstanarstvo, zaista nije... pa koliki ljudi su podstanari, po tome nitko ne bi imao djecu
Podstanar ili kredit na 30 godina meni isti kuki da prostite...
Problem je što ona ne radi - ja osobno se nikada ni na koga u životu nisam oslonila nego na sebe
Muž može kad se djete rodi jednostavno uvidjeti da to nije za njega, da mu se takav život ne sviđa, da djete nije to što je zamišljao bla bla bla bla... i jednostavno ode. Nemojte reć da niste čule za takve slučajeve jer ja jesam i to više njih.
Može se čovjek ne daj bože razboljeti. Da, nećemo gledati sve crno ali zadnjih par godina je nekoliko poznanika u srednjim 30 do srednjih 40 umrlo od karcinoma...
Može jednostavno slomiti nogu, past s lojtre ko moja kuma i 1,5 godinu ne može raditi - nema fuša, nema pune plaće - šta sad?

Zato kažem da je bolje da oboje rade, ipak su dvije plaće dvije plaće a ona je vrlo vrlo mlada i zaista joj se ne žuri nigdje s djetetom...
Eto to je samo moj ziheraški pogled na život - uzdaj se u se i u svoje kljuse

Moj suprug jako dobro zarađuje i realno nije potrebno da ja radim, jedno vrijeme sam i željela napustiti posao i biti doma sa malenim do njegove treće godine. Ali onda su se na poslu desile neke stvari i ipak sam se zbog nekih obaveza dužnosti vratila, i sada mi je jako drago da jesam i da radim i da ne ovisim baš skorz o mužu i njegovim primanjima
Jer muž danas je sutra nije, ovo mi je drugi muž pa jako jako dobro iz vlastitog iskustva znam kaj pričam

Ma sve to stoji, ali ja recimo nikad u zivotu ni o cemu nisam razmisljala na taj nacin.
Mozda sam glupa, neodgovorna, preopustena, nerazumna, spontana ali ne bi mogla zivjeti tako da razmisljam hoce li me sutra satrati auto na zebri ili ce muzu pasti tegla na glavu s nebodera.
Mislim, svi mozemo sutra poginuti

Ok, promislim i ja o vaznim stvarima u zivotu, naravno, ali kad uzmem u obzir rizike, benefite i sve ostalo, vise se ne zamaram s tisucu stvari koje svakodnevno mogu poci po zlu.
Krenem u nesto pa nek bude kako bude.
I ne mogu reci da sam dosad radila neke kardinalne promasaje.

[Francesca]

Pa sve pet, ima nas većih ziheraša i manjih
Radim od svoje 19-te godine i čak i kad sam jednom ostala bez posla, nisam doma sjedila već sam raznosila one reklamne letke i tako si nešto zaradila da ne moram starce žicat za van ili za nekaj za obuć
Htjedoh reć da sam navikla radit i ne ovisit ni o kome osim o sebi.

Ne vrtim ni ja cijeli dan crnjake, nisam baš takav pesimist, ali ipak pri nekim odlukama pokušavam malo predvidjeti i neki crnjak u budućnosti

Npr imamo neku lovu na banci i dugo smo razgovarali o tome da li to spičkati u novi veći stan ili da i dalje čuči na banci
Lova još čuči na banci
Muž je u IT industriji i pitanje je dokle će ovako dobro zarađivati
Moja firma se bavi prilično luksuznom robom i pitanje je dokle ćemo uspjeti prodavati to što prodajemo, kaj ja znam - može diša za 6 mj reć da stavlja ključ u bravu...
U tom slučaju mi je bolje imati lovu na banci od koje mogu živjeti nego divan veliki stan i nemat kaj za jest...
Možda banaliziram ali eto... takva sam...

Al da imam 22 godine ne bi mi padalo na pamet uvalit se u ovakvu priču o kojoj autorica priča

[Francesca]

frupy kaže:

Krenem u nesto pa nek bude kako bude.

Moram ovo citirat - sorry
Radi se o djetetu
Nije to sad ono: hm kupit ću si auto. Pa za godinu dana - uf skupo mi... Ma prodat ću ga...
I sve pet. Nemaš više auto, nemaš više trošak...
Jebi ga, djete nemreš nekom dat ak ga nemreš više uzdržavat

Karikiram al eto...

I ja nekad krenem u nešto pa odustanem al pričamo o djetetu, tu nemrem bit lakomislena tj autorica ne bi trebala biti lakomislena

[frupy]

Francesca kaže:

Al da imam 22 godine ne bi mi padalo na pamet uvalit se u ovakvu priču o kojoj autorica priča

Vidis, ja bas bi.

Jer smatram da sam se zajebala.
S 22 godine mi je bilo vazno da zavrsim fax, pa malo putujem, pa se udam, nadjem posao, osiguram stambeno pitanje blabla i sve smo mi to napravili po ps-u ali su nas stigle godine i tesko smo dosli do trudnoce, tesko ju odrzali, s godinama su dosle i druge pizdarije i da mogu sve ispocetka, puno stvari bi drugacije napravila.

I nazalost, nikad necu imati troje djece koliko sam htjela.

Trebala sam ipak vise riskirati, a manje planirati. Jer iskreno mislim, poznavajuci sebe, da bi se sve ove stvari sredile (fax, stan, posao), a ja bi uz to imala i troje djecice pored sebe i uzivala.

[frupy]

Francesca kaže:

Moram ovo citirat - sorry
Radi se o djetetu
Nije to sad ono: hm kupit ću si auto. Pa za godinu dana - uf skupo mi... Ma prodat ću ga...
I sve pet. Nemaš više auto, nemaš više trošak...
Jebi ga, djete nemreš nekom dat ak ga nemreš više uzdržavat

Karikiram al eto...

I ja nekad krenem u nešto pa odustanem al pričamo o djetetu, tu nemrem bit lakomislena tj autorica ne bi trebala biti lakomislena

Mislim da se ovdje ipak malo previse pretjeruje i karikira.

[bandera]

Ja bih isto išla na dijete. Poznavajući sebe kao mamu znam da moje dijete nikad ne bi bilo gladno, golo i boso, dok god imam dvije zdrave ruke.
Npr. poznajem nekoga tko je sa tableta cvilio po fejsu kako nema djetetu za mlijeko i pelene, dok sam ja npr. tražila tetu čistilicu. U mom slučaju, tablet bi bio prodan, imala bih barem mjesec, ako ne i dva za pelene i adaptirano, našla bih nekoga kome treba pomoć u kući i zaradila makar za osnovno.
Moram se složiti da bi bilo dobro da autorica ima posao, pa ako ništa drugo zbog veće porodiljne naknade. Ali ne čini ih lošim materijalom za roditelja to što nemaju stan ili nisu oboje zaposleni.

[SummerNight]

nemam pojma, iako nekad treba zacepiti nos i skociti, ja sam osoba koja ce prije skoka izmjeriti dubinu vode, onda visinu s koje skacem, preracunati da li je to dovoljno, baciti si dole luftic da se imam za sta uhvatiti kad izronim i zamoliti nekog da gleda da li sam izronila.

[mačkonja]

pa realno, ako nećeš svoje rane dvadesete studirati ili ganjati karijeru pa onda štediti lovu i recimo putovati, mislim da ako imaš bar neke uvjete je bolje ako tako želiš imati djecu
jer ako gledamo realno, ako si neki "šljaker" tu ne mislim pogrdno, nego čisto da se po ničem ne ističeš, ubijaš se na prosječnom poslu za prosječnu plaću, možda i fizički iscrpljujući posao radiš, onda ti je svakako bolje imati ranije djecu
jer kad već vrtimo crne scenarije, veća je mogućnost da ćeš oko 40te, 50te početi posustajati, odnosno, lagano pohoditi po liječničkim ordinacijama i bolovanjima
pa i da radiš odlično plaćen posao, stres te opet pojede na takvim pozicijama
i puno je lakše onda nekako staviti sebe na prvo mjesto, reći ok, mogu malo stati na loptu, kad već imaš veću djecu, kad su možda skroz samostalni ili se osamostalili
a ne kad imaš 50 godina, i doma hormonalnog tinejdžera i čeka te još najmanje 5, a realno i više godina školovanja ili zajedničkog života
jednostavno, imaš više energije, volje i strpljenja kad si mlađi
nisi još umoran od problema i života

[BBC drama]

Francesca kaže:

Po meni kod autorice nije uopće problem podstanarstvo, zaista nije... pa koliki ljudi su podstanari, po tome nitko ne bi imao djecu
Podstanar ili kredit na 30 godina meni isti kuki da prostite...
Problem je što ona ne radi - ja osobno se nikada ni na koga u životu nisam oslonila nego na sebe
Muž može kad se djete rodi jednostavno uvidjeti da to nije za njega, da mu se takav život ne sviđa, da djete nije to što je zamišljao bla bla bla bla... i jednostavno ode. Nemojte reć da niste čule za takve slučajeve jer ja jesam i to više njih.
Može se čovjek ne daj bože razboljeti. Da, nećemo gledati sve crno ali zadnjih par godina je nekoliko poznanika u srednjim 30 do srednjih 40 umrlo od karcinoma...
Može jednostavno slomiti nogu, past s lojtre ko moja kuma i 1,5 godinu ne može raditi - nema fuša, nema pune plaće - šta sad?

Zato kažem da je bolje da oboje rade, ipak su dvije plaće dvije plaće a ona je vrlo vrlo mlada i zaista joj se ne žuri nigdje s djetetom...
Eto to je samo moj ziheraški pogled na život - uzdaj se u se i u svoje kljuse

Moj suprug jako dobro zarađuje i realno nije potrebno da ja radim, jedno vrijeme sam i željela napustiti posao i biti doma sa malenim do njegove treće godine. Ali onda su se na poslu desile neke stvari i ipak sam se zbog nekih obaveza dužnosti vratila, i sada mi je jako drago da jesam i da radim i da ne ovisim baš skorz o mužu i njegovim primanjima
Jer muž danas je sutra nije, ovo mi je drugi muž pa jako jako dobro iz vlastitog iskustva znam kaj pričam

Ja ne znam zašto si se ti uopće odlučila na dijete. Šta ako se tebi šta dogodi, dijete ostaje siroče. Kako će suprug bez supruge, a dijete bez majke. Možda se i oženi pa ti dijete dobije zlu maćehu. Bezveze misliti unaprijed koje se sve zlo može dogoditi, zašto ne misliti na lijepe stvari.

Ko kaže da autorica ove teme neće raditi. Trenutno ne radi (nije lako naći posao, pogotovo ako si izvan Zagreba) ali to nije za cijeli život.
Po tvom svi koji ne rade ne bi trebali ni imati dijete.
Šta je sa mladim ženama koje rade, mogu sutra ostati bez posla, smiju li one planirati dijete? Šta je sa majkama koje su po Konzumima, male plaće, radno vrijeme očajno. kako je njima? Nema bolovanja, vrtići (bar u Splitu) nisu ispod 400 kn. Kad sve oduzmeš ne zarađuju dovoljno, a obitelj cijela pati. Eto one su zaposlene pa opet to nije to.

I samo još da napomenem kako se cijelo vrijeme provlači da je autorica premlada, za mene nije. Neka sada odluči ići na dijete, ko zna koliko će joj trebati da zatrudni (ne mora sve ići idealno), onda trudnoća 9 mjeseci i nakupe se mjeseci, godina, dvi.