ponekad se smatram
groznom majkom djevojcice, jer mi dijete, izuzev ljetnih haljina (prakticnosti poradi) u ormaru nema ni jendu haljinu, ni jednu suknju..
'pace, masu majica (ili pidzama) ima s "odjela za decke" (a stacu, voli bagere i vlakice)..
i onda naleti povremeno tema, ili clanak poput ove, pa sam si malo mirnija
moja je jos, doduse, mala, 3 godine, pa mislim da nam faza njenog biranja i izvoljevanja odredjene odjece tek predstoji; al mi apsolutno ne pada na um kupovati joj cipelice na peticu ili kopije "odrasle" odjece. nek hoda s 3 tone roze na sebi ak' oce, sve dok je to odjeca za djecu.
mislim, moze se ona obuc' u nesto takvo; ali samo u svrhu igre (preodjevanja) i u svrhu maskara (mada cu i tu poticati drugaciju kreativnost).
srecom, za sada i ona sama shvaca prednost praktocnosti povrh "sminke", prilicno je aktivna pa joj je najudobnije u trenirkama i tajicama. cak ni traperice ne voli previse.
kao odgojitelj, moram reci da izrazito ne volim kad mi u vrtic dodju curice od 3 godine (ili mladje) nakundjurene s kojekakvim ogrlicama, ili obucene u sto slojeva suknjica, vestica, gumbica i sl.. kako ces, pobogu, djetetetu poticati samostalnost pri odjevanju, razodjevanju i higijeni kad mu treba pomoc edabi se uopce skinulo za otic pisat iz pet slojeva "fensi" odjece