Želim djecu - ali vidim samo loše strane

[rastko]

Pošto mi je ovaj forum pomogao u nekoliko situacija, evo me sa još jednim problemom.


Šta kad odlučite da ćete Ipak imati djecu, ali i dalje vidite samo potencijalne probleme??

Znači, zbog mog odgoja, zbog mojih roditelja, problematičnog odnosa u porodici, momaka koji su bili divni, ali odabrani za kratke staze... jednostavno bila sam ubjeđena da neću imati djecu, posebno ne bilošku - ono u krajnjem slučaju bih usvojila. I sad, desilo se da sam promjenila mišljenje, u smislu da i dalje neću patiti ako ne budem imala djece, ali trenutno postoji dio mene koji bi pokušao. I dalje želim posvojiti djete, ali javlja se želja i da riskiram i imam djecu koja imaju moj genetski kod - i moje porodice.

Logika kaže da nemaju svi ružičaste naočale i "jedva čekam da budem Mama" momenat.

[rastko]

Namjerno sam razdvojila ova dva posta, zanimaju me i vaša iskustva i neki savjeti u vezi sa mojom situacijom. Pošto mislim/nadam se da nisam jedina u ovakvoj situaciji.

Problem je što sam ja i dalje veliki "hejter". Vidim samo negativne strane, sebe kao roditelja, trudnoće (definitivno sam previše proučila sam čin poroda i sve probleme u toku i nakon poroda). Jako se loše nosim sa neispavanošću, sa buđenjem u toku noći (moj dragi razmaženi pas me voli buditi kad mu je dosadno, pa brzo dobije nečim uglavu), sa nervozom, sa jaukanjem, sa bolovima. A stravično sam odgovorna, moj stav je to je moje i nema više nazad, ja to moram riješiti. - ali kako sve to preživjeti i ostati zdrav i normalan??

Jednostavno nemam onaj "kako je sve to fino, slatko, kul" osjećaj. Vidim samo loše i negativno, samo najgoru stranu svega. I onda na to sve, sjetim se najgorih stvari kod svojih roditelja, uhvatim sebe da se ponašam kao moja mama (hinja sam, nešto sam nadrkana pa mrzim sve i svakoga)

Po prirodi sam osoba koja mora neke životne teme i situacije studiozno unaprijed proučiti, prva mjesečnica, prvi poljubac, prvi momak, prvi seks, za psa sam se pripremala 2 godine. Volim se pripremiti jer ne želim biti šokirana, ili loše reagovati na nešto.

Moji roditelji su htjeli imati djecu, pripremali su se za prvu bebu "mua" (ne za djete, za bebu), skontali da to nije nista strasno nastancali su još nekoliko i onda pukli kad smo mi krenuli rasti.
Histerija, galama, nemogućnost komunikacije, utjerivanje straha, jednostavno ta neka mentana nerazvijenost i nespremnost. Onda njih dvoje su imali međusobne probleme koje nisu riješili, užasnu komunikaciju, nepoštovanje.

A ja sam osoba koja je naslijedila njihove najgore osobine.

I na to sve - na osnovu sopstvenog iskustva, i iskustva gomile oko mene koja već ima malu/veliku djecu imam određene zahtjeve za koje nisam sigurna da li su zdravi:

1. Mi nemamo u kući TV, i neću ga nabavljati za dijete. Sve se danas može kupiti na CD-u ili skinuti sa neta. Iako realno, smatram da bi dijete trebalo gledati samo one stare crtane filmove.
(moji su odrasli gledajući njemački satelit - teletabise, one japanske kretenske crtane (veliki sam ljubitelj njihovih dugometražnih animiranih filmova), sa curicama u dopičnjacima i grudnjacima.

2. Gazirani sokovi, smoki/čips i sl. - veliki sam protivnik da se ovim djeca hrane. Ja nejedem hrenovke, čips, na žalost ponekad fasuje koka-kola. :-)
Ja kuvam, od dragog mama fantastično kuva (a oni će i čuvati dijete), i ne vidim zašto bi jelo gluposti.

3. Pas je u kući, ako ostanem trudna pred kraj trudnoće i prvi mjesec poslije poroda bice napolju, ali to je samo zato što znam da neću imati snage da usisavam svaki dan. (i da već razmišljam koga bih platila da ga šeta jedno 2 mjeseca, navikao je ići svaki dan dva puta u šetnju, a ja se bojim da neću moći)

4. Mrzim potrošačko društvo - trenutno je u Konzumu neka igra gdje se djele neke naljepnice, koje se skupljaju pa se dobije neka idiotska igračka Nindža kornjače ili Helo kiti, i onda se dalje skupljaju naljepnice pa se dobije kutija ili Čovječe ne ljuti se igra (u izdanju kornjača ili hello kiti). Djeca histerišu da to moraju dobiti, roditelji se svađaju sa prodavačicama oko broja naljepnica. Ja sam tip osobe koji će djetetu kupiti jednom tu igračku, ali neće skupljati bodove, kupiću mi normalan Čovječe ne ljuti se, ali neću učestvovati u toj vrsti šarade.

Što znači da moje djete neće učestvovati u nečemu što SVI rade, i samim tim biće potencijalni čudak.

Ja sam bila čudak kao dijete, nemam traume, sad mi je drago što i kad sam htjela biti povodljiva nisu me primali, imala sam uvijek drugarice, ali sam morala odrastati sa onim: ma pusti ju, ona je malo čudna, ona uvijek drugačije... (nije ni trenutno mnogo bolje, samo što me sad boli briga i znam da sam upravu)

Mislim da će mi djete ili biti jako povučeno i nesigurno ili muška/ženska verzija Hanibala Lektora kao djeteta.

Dragi je OK sa svim, on cijeli život želi imati porodicu, ne opterećuju ga unaprijed problemi, dobar je sa djecom, pomagaće mi u svakom pogledu. ali ne razumije baš u potpunosti moj užas.

Njegov stav je, ako se bojiš poroda ićićemo privatno, ili ako hoćeš u vodi idemo u Hrvatsku, ili epiduralno, ili čak i carski. Njegov stav je sve se može riješiti - moj stav je čisti, iracionalni užas.

Najgore je - u konstantnom čitanju sinulo mi je da su bebe ustvari male životinje (moj mozak je to percipirao kao bebe=mali ćuko), e sa tim se već mogu nostiti i imam iskustva. Jesam li normalna??

[miss daisy]

hm ne znam jel trolaš, al ajd, od volje sam.

meni je ovo tvoje puno normalnije od "joj to je tako slatko, hoću bebu joj joj kako su slatke".

al to sam samo ja


bebe imaju sličnosti s malim životinjama, osim što je obveza, stres i odgovornost veća.


sretno!

[-Cruella-]

ima nas i još racionalnijih.

ja sam stavila na papir pluseve i minuse, i naravno, došla do zaključka da je više minusa. ja sam svakako na gubitku.

[SummerNight]

Pa kad stavljas na papir uvijek ce brojcano biti vise minusa
samo sto ti minusi cesto s godinama imaju sve manju i manju tezinu dok onaj jedan plus, "zelim bebu" ima sve vecu tezinu i onda se odjednom nadjes da kazes fuck it, ipak ocu bebu
svi su prezivjeli tu masu minusa, budem valjda i ja

[zarana]

evo da previše ne analiziram, ja ne bih na tvom mjestu...

to što nećeš podlijeći histeriji i kupovati sličice, što želiš da se dijete zdravo hrani (nisam samo shvatila , zbog djeteta samog ili?), to je sve ok, čak plus, mene plaši onaj dio kad si nadrkana pa mrziš sve i svakoga...

i, naravno da si normalna , samo brate puno kompliciraš, ja bi pukla da radim tvoje analize/sinteze...
ja bi na tvom mjestu radila prvo na sebi, pojednostavni život, prihvati ga (bar nekad) kako dolazi...probaj...

eh, sad sam pročitala prvu rečenicu ...idem začepiti ...

[Francesca]

Ovo tvoje pobrojano od 1-5 meni uopće ne zvuči strašno ukoliko nećeš vrištati na djete jer je u parkiću od drugog djeteta uzelao smoki, ali apsolutno je tvoje pravo da to nemaš doma i ne kupuješ, jednako kao i sa TV-om
Pas u kući je u dječjem odrastanju jako dobro došao, nadam se da ti djete neće biti alergično na dlake

[zarana]

onaj zubati zeleni na početku priče se pojavio sam, majke mi...

[Little Floramy]

Svi ti tvoji navodi mogu pasti u vodu ako otkriješ da u odluci za dijete ...saznaš, shvatiš da ih ne možeš imati.....do tada piši i zbrajaj ali život je drugaciji put od jednostavnog htjenja....bila normalna ili ne!!!

[Aarie]

@rastko jako slično tebi razmišljam, nekad sam toliko nezadovoljna sobom da si mislim da je možda bolje da ne rodim jer ne bi htjela da i moja djeca budu ko ja.
I to poprilično ozbiljno tada mislim.. Isto tako imam puno pravila i planova po pitanju svega. Sad vidim da nisam jedina koju muče takve brige. Ali ja i dalje baš hoću djecu, daj Bože da sve bude ok jer kako kaže Little Floramy nije sve samo u našoj želji da li hoćemo ili ne..

[rastko]

Nisam osoba koja histeriše, ili brani pod pretnjom.

Naravno da će dijete svašta jesti. Moj stav je da u kući treba imati zdravu osnovu, da kod kuće ne tuče samo po čipsu i smokiju. U mojoj okolini većina novopečenih roditelja ide putem manjeg otpora, na ti čips, samo nemoj da mi kenjkaš. Nije stvar u tome da Nesmije jesti takve stvari, već da ih ne treba jesti kod kuće ili svaki dan.

Ja sve previše analiziram, do iracionalnog momenta, nekako mi to olakšava suočavanje sa stvarnošću. Ako u glavi pretpostavim sve najgore opcije, ono što se stvarno desi biće mnogo lakše i jednostavnije.

Nisu bitni primjeri, bitno je to što nisam sigurna da li je uredu odgojiti djete mimo uobičajenog "normalnog"... no u ovom trenutnku to je već veoma daleka budućnost.

Namjerno sam odvojila postove - nije stvar samo u tome hoću li ja ili ne prevazići svoj strah - zanima me ima li još žena koje su nesigurne/uplašene/bez rozih naočala??

- Pratim ovaj forum poduže, i osjeti se poprilična jednostranost u razmišljanju sa nekoliko izuzetaka koji se tolerišu. Stav prema trudnoći i djetetu je kao stav djevojaka na temi Vjenčanja. Samo oduševljenost, pozitiva, ludilo. Meni treba malo realnosti.

Ne samo strah od poroda - već imate li strah od toga kakvi ćete biti roditelji? Hoćete li se moći nositi sa svim pozitivnim i negativnim stranama?

[SummerNight]

ko nema strah od roditeljstva jamacno ne shvaca kolika je to odgovornost niti ima blage veze sto ga ceka.

[arorua]

hm. mislim da je racionaliziranje i promisljanje jako dobro. promatranje ljudi oko sebe koji vec imaju djecu, pa kako izgleda njihov zivot, pa kako bih to ja, financije, pa razgovor s partnerom... ali do odredjene granice. jer zapravo neke stvari ne mozes predvidjeti, pa u nekom momentu kombiniras "u prazno".

i kad bi covjek sve zbrojio i oduzeo ovako na papiru, nikad ni bi imao djecu. jer kostaju, trose vrijeme, zivce itd. zato mislim da je u ovoj odluci nekako neophodan i taj pomalo iracionalan moment, "zelja", "nagon/potreba za majcinstvom" ili kako god to hoces zvati.
vjerujem da se kod vecine ljudi jednom kad dobiju djecu stvari promijene na nacin koji prije nisu mogli zamisliti (u glavi mislim) - tako da koliko god bilo tesko vecinom izjavljuju da nikad ne bi stisnuli "undo". ipak ima ih i tu na forumu od kojih u par godina nisam procitala pozitivan post o vlastitom djetetu iz kojeg bi se mogla vidjeti neka ljubav, nego samo neke ocjene, procjene, (ne)zadovoljavanje nekih kriterija, pa onda cudjenje zasto je s nasim djetetom sve tesko...

bottom line, zivot bez djeteta svakako moze biti kvalitetan. imanje djeteta/djece velikoj vecini ljudi doda jos "kvalitete", ali je zahtjevno. vecina i dalje misli da je u plusu, ali za neke je previse.
tebe dijete kopka, ali (jos?) nisi sigurna, pa zasto mozda ne pricekati jos malo dok ti u glavi sve ne sjedne na svoje mjesto, na ovu ili onu stranu? cini mi se da si izracionalizirala koliko si trebala i da je sad pitanje pojavljivanja "iracionalnog momenta"

[katjes]

arorua kaže:

hm cini mi se da si izracionalizirala koliko si trebala i da je sad pitanje pojavljivanja "iracionalnog momenta"

ja mislim da je izracionalizirala i previše.
s ostatkom posta se slažem. ali mene ubolo u oči oni svi navodi i promišljanja 1-4 a pretpostavljam da su to samo primjeri, da tog ima daleko više. nepotrebno. mišljenja se mijenjaju (i mi nismo imali teve godinama i najednom odlučili imati ga, ne zbog djeteta pobogu). svekrva će čuvati i kuvati, bit će čudak, onda ovo sa psom zar pas prestaje biti član obitelji dolaskom djeteta??
išla si predaleko. detalji oko usisavanja, zašto bi prvi mjesec trebalo usisavati? a kako ćeš 8.mjesec. a 15ti mj?

moš tako do besvijesti...

a dijete ćete napraviti jedino ako ga poželite svemu tome usprkos.

[dantea84]

i mene je ovo sa psom ubolo u oči
ne znam što sam onda ja sa svojim trebala napraviti kad nemam dvorište, nego živim u stanu... bit će da sam ga na balkon trebala šutnuti
i uostalom, zašto bi ti trebala usisavati? pa valjda ćeš imati pomoć muža/dečka...

što se straha tiče... normalno da imam strah od toga kakav ću biti roditelj. imam puno strahova za koje nisam ni sanjala da ću imati. svako malo se pitam jesam li nešto dobro napravila i da li sam mogla nešto drugačije i smatram da me to čini dobrim roditeljem. zabrinjavajuće bi bilo da mislim da sam super, najbolja mama na svijetu i da sve činim ispravno.
sve u svemu, nikada ne bih stisnula "undo"

[MMovca]

rastko kaže:

Nisam osoba koja histeriše, ili brani pod pretnjom.

Naravno da će dijete svašta jesti. Moj stav je da u kući treba imati zdravu osnovu, da kod kuće ne tuče samo po čipsu i smokiju. U mojoj okolini većina novopečenih roditelja ide putem manjeg otpora, na ti čips, samo nemoj da mi kenjkaš. Nije stvar u tome da Nesmije jesti takve stvari, već da ih ne treba jesti kod kuće ili svaki dan.

Ja sve previše analiziram, do iracionalnog momenta, nekako mi to olakšava suočavanje sa stvarnošću. Ako u glavi pretpostavim sve najgore opcije, ono što se stvarno desi biće mnogo lakše i jednostavnije.

Nisu bitni primjeri, bitno je to što nisam sigurna da li je uredu odgojiti djete mimo uobičajenog "normalnog"... no u ovom trenutnku to je već veoma daleka budućnost.

Namjerno sam odvojila postove - nije stvar samo u tome hoću li ja ili ne prevazići svoj strah - zanima me ima li još žena koje su nesigurne/uplašene/bez rozih naočala??

- Pratim ovaj forum poduže, i osjeti se poprilična jednostranost u razmišljanju sa nekoliko izuzetaka koji se tolerišu. Stav prema trudnoći i djetetu je kao stav djevojaka na temi Vjenčanja. Samo oduševljenost, pozitiva, ludilo. Meni treba malo realnosti.

Ne samo strah od poroda - već imate li strah od toga kakvi ćete biti roditelji? Hoćete li se moći nositi sa svim pozitivnim i negativnim stranama?

Ja sam ti isto hejter... I isto imam svoje momente, ne mislim da djeca nikad ne smiju vidjeti roditelja tužnoga ili depresivnoga, sve su to osjećaji.

Ovo zadnje.... vjerojatno dok sam živa! I mislim da to ljude čini boljim roditeljima.

I uvijek bih poželjela dijete prije takvima kao ti nego ovima s ružičastim naočalama... Kad naočale padnu, bude gadno

[rastko]

Ja imam velikog psa, koji zivi i spava sa nama. Neće on biti svezan na lanac ili neka takva glupost, stvar je u tome da je on veliki, ima mnogo dlake koja stalno opada, i mora se svaki dan usisavati. Ako ja u nekom momentu nisam u stanju usisavati svaki dan, normalno da će jedno vrijeme provesti spavajući u predsoblju. To što ja kažem mjesec ili 2, zanm i sama da u realnosti znači sedmicu ili dvije.

I pritom da se razumijemo, on se seta svaki dan 2 puta, ide na igranje, ima 3 kreveta (ne 3 daske, već tri dj madraca) na kojima spava. Nije da mu je mnogo loše.

Nije stvar u psu, ili u tačkama od 1 do 4. Arorua je to lijepo navela - a u vezi je sa mojoj usporedbom sa temom Vjenčanja. Čitajući teme dobijem osjećaj da svi gledaju kroz ružičaste naočale, i da se ne smije drugačije - jer to onda nije to. I par mjeseci/godina kasnije krene sa žaljenjem neće da me sluša, ne razumije me... nije ostvario očekivanja... Malo je ljubavi i zadovoljstva.

I nisam ja hejter u smislu da nekome otežavam život, već kad sam pod stresom oko nekih životnih situacija, poput ove, onda samo gledam šta ne valja i šta mi smeta. Sama sebi sam hejter, ne drugima.

[miss daisy]

rastko kaže:

a u vezi je sa mojoj usporedbom sa temom Vjenčanja. Čitajući teme dobijem osjećaj da svi gledaju kroz ružičaste naočale, i da se ne smije drugačije - jer to onda nije to. I par mjeseci/godina kasnije krene sa žaljenjem neće da me sluša, ne razumije me... nije ostvario očekivanja... Malo je ljubavi i zadovoljstva.

uopće ne razumijem zašto se opterećuješ ženama kojima je životna misija i postignuće biti lijepa na dan vjenčanja i snimiti creepy fimić o tome, nakon čega uskoro sa ŽUD-a završe na Rastavama

[Gala]

rastko kaže:

Nisam osoba koja histeriše, ili brani pod pretnjom.

Naravno da će dijete svašta jesti. Moj stav je da u kući treba imati zdravu osnovu, da kod kuće ne tuče samo po čipsu i smokiju. U mojoj okolini većina novopečenih roditelja ide putem manjeg otpora, na ti čips, samo nemoj da mi kenjkaš. Nije stvar u tome da Nesmije jesti takve stvari, već da ih ne treba jesti kod kuće ili svaki dan.

Ja sve previše analiziram, do iracionalnog momenta, nekako mi to olakšava suočavanje sa stvarnošću. Ako u glavi pretpostavim sve najgore opcije, ono što se stvarno desi biće mnogo lakše i jednostavnije.

Nisu bitni primjeri, bitno je to što nisam sigurna da li je uredu odgojiti djete mimo uobičajenog "normalnog"... no u ovom trenutnku to je već veoma daleka budućnost.

Namjerno sam odvojila postove - nije stvar samo u tome hoću li ja ili ne prevazići svoj strah - zanima me ima li još žena koje su nesigurne/uplašene/bez rozih naočala??

- Pratim ovaj forum poduže, i osjeti se poprilična jednostranost u razmišljanju sa nekoliko izuzetaka koji se tolerišu. Stav prema trudnoći i djetetu je kao stav djevojaka na temi Vjenčanja. Samo oduševljenost, pozitiva, ludilo. Meni treba malo realnosti.

Ne samo strah od poroda - već imate li strah od toga kakvi ćete biti roditelji? Hoćete li se moći nositi sa svim pozitivnim i negativnim stranama?

Nemam pojma iz čega si zaključila da je sve na ovom podforumu pozitiva i ludilo. Mislim da je velika većina u popriličnom strahu od toga kakvi su roditelji. Ljudi koje nije strah i ništa ne propituju sigurno ne razbijaju glavu o tome koja je tablica dohrane najbolja, ni koje su najsigurnije autosjedalice, ni kako se postaviti prema ovoj ili onoj fazi u odrastanju. Svi smo mi (barem u večini i tu ) slični i vjeruj mi jesmo u strahu. Tvoje propitivanje je sasvim u redu, to će te sigurno činiti boljim roditeljem (već sam to napisala na nekoj temi). Ne vidim ništa neobično u tome da želiš da ti se dijete zdravo hrani i ne bude konzumeristički orijentirano u životu. Problem će biti u tome ako se jednom odlučiš za dijete, a pri tome se ne budeš dobro nosila s gomilom stvari koje neće ispasti onako kako si planirala. Ne možeš unaprijed znati neke stvari jer ti sad i ti s djetetom nećete baš biti dvije iste osobe u potpunosti.

[vlovrec]

joj, ja sam u strahu od svega, i sve gledam crno i najgore

i stalno nesto ispitujem jer "zelim najbolja", pa jedna da ovakav savjet, druga suprotan pa je fajt. a sta kad nemam poima o nicem ama bas nista i niti imam koga pitati

cak sam maloprije raspravljala sa necakinjom kakve baby maramice u najbolje, pa si onda mislim, daj malo ohladi, baby maramice, nes mi bitne stvari, operes s obicnom vodom bebi guzu. ali ja sam strasan ziheras i ne osjecam se ugodno ako nije sve po spagi

ako pilim oko baby maramica, kaj onda mislis kako pilim oko madraca i izdajalica i dojenja i bitnih stvari, da vidim da nekima ovdje idem uzasno na zivce. a sta cu. takav karakter imam